karanana wrote:rasim delic - medo, dorastao i vrhunski general. pod njegovom komandom odradjeno mnogo, izmedju ostalog izvrseno i uspjesno oslobadjanje i deblokada sarajeva. oslobodjena vogosca, grbavica, ilidza, blazuj....dok su rasimove hrabre vojne snage koracale i oslobadjale predgradja sarajeva, agresor je napravio malu kontraofanzivu i zauzeo strateski nebitna sela srebrenicu i zepu.
zapamtite: deblokada mostara je najveca pobjeda armije BiH u cijelom ratu. znam, nije pobjeda protiv izvornih neprijatelja chetnika ali je uvelikom imala ulogu za daljnji tok rata jer su tudjman i susak tim porazom bili primorani da pregovaraju i da naprave nezeljen ali ipak mir i koaliciju sa ar bih, koja je ponovo otvorila slobodne teritorije i dotok oruzja i hrane. da mostar nije deblokiran, vjerovatno bi u roku od nekoliko mjeseci pao i to bi bio kraj bilo kakve borbe i kapitulacija ar bih kao i podjela BiH gdje bi bosnjakistan dobio dio od zenice do tuzle, pola sarajeva uz evenutualnu vezu tankim, zicom ogradjenim koridorom kroz srpsku vogoscu.
ako ti se da čitati, transkript predsjedništva bih od 14.01 1994, pa vidi tko je bio primoran pregovarati.
IZETBEGOVIĆ: Da se razumijemo, svi ovi razgovori koji
su vodjeni - i republike i 33 % itd. ništa to nije utvrdjeno.
Jer mene je upozorio Klas, kad sam rekao o nekim stvarima.,
on je rekao: “Znate g. Izetbegoviću ono pravilo u
politici - dok se nismo dogovorili o svemu, nismo se
dogovorili niočemu”. Prema tome, do sad nismo ni o
čemu dogovorili. Ovo su sve pretpostavke nekog dogovora.
Mi možemo naravno ako nam odgovara vratiti se na
početak. Mi se moramo samo pitati imamo li nekog boljeg
rješenja. Ali čim vidimo da nam je bolje, vratiti sve na
početak. Onda moramo vratiti sve. Samo se moramo pitati
trebamo li to da uradimo, jer ne znam gdje se onda nalazimo.
Nama ova rješenja sa tri republike nametnuto je
prisustvom jedne jake vojske koja neće drugo i koju
medjunarodna zajednica nije spremna da ukloni s tih
terena, a mi procjenjujemo da je ne možemo ukloniti.
Danas sam išao tamo prema Koševskom brdu i kažu
mi ljudi, u onim kućama su četnici. Nema nekih 200
metara. Oni su tu več godinu i po dana. Ili kad idemo
sad prema aerodromu mi prolazimo preko četničkog
punkta. Ne možemo da ga uklonimo. Možemo li mi tu
NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2 (7) 2006
102
vojsku ukloniti? To je problem. Prisustvo te vojske sa
600-700 tenkova, sa 2000 artiljerijskih orudja i otprilike
100-150 hiljada vojnika na terenu koja neće drugo rješenje,
nameće da mi razmišljamo bismo li nešto drugo radili.
Inače, ne bi nikom na um palo da kaže - hajmo mi sad
stvarati republike, nego jednostavno. Mi možemo da vratimo
to sad pred Savjet bezbjednosti ponovo, ali ta vojska
ostaje tu gdje je i dalje puca. I onda opet ... Problem je da
li se ta vojska može pobijediti? Pošto neće niko da nam
pruži pomoć mi treba da procijenimo sami možemo li je ...
pa ako možemo mi nju potisnuti, u redu, preko Drine. Mi
naravno trebamo biti za cjelovitu Bosnu. Ali nemojte nikada
zaboraviti da je prisustvo te vojske zbog čega mi
uopšte razmišljamo o nekom drugom rješenju a ne o
onakvom jednom jedinstvenom i cjelovitom. Jer oni jednostavno
to, politička snaga iza koje stoji ta vojska kaže -
mi drugo nećemo. I onda, naravno, postavlja se pitanje
produženja rata u beskonačnost. Treba procijeniti koliko je
to. Nekad nam se čini da bi mogli da idemo. Osnovno je
pitanje pravilne procjene stvari. Jer, vidite, kad razgovaram
s ljudima oni kažu - pazite, ova zvijer je smrtno ranjena.
Ona sad krvari ali tetura dalje. Tebi se čini – po jednima
ona će preživjeti, po drugima ona će još ići 300
metara i pasti. U medjuvremenu ona zadaje udarce. Po
nekima teturaće još neko vrijeme i pašće. Trebamo stisnuti
zube i sačekati da ta smrtno ranjena zvijer padne.
Neki smatraju da je ona smrtno ranjena. Neki kažu da je
samo okrznuta i nastaviće dalje da živi. Nastaviće dalje da
ruši da ubija itd. Sad, stvar je procjene. Meni se čini i sinoć
me jedan čovjek zove i kaže u Beogradu je štrajk, ne rade
pekari, itd. Nema ljeba dovoljno. Štampali su novčanicu
koja je samo s jedne strane obojena. Dakle, koja govori o
jednoj teškoj krizi. Mi smo onda u stalnoj procjeni možemo
li dalje ili ne možemo. Onda smo stavili na vagu naše
strane i te strane. I neka znate, to je problem. Naravno,
malo ima ljudi u Sarajevu koji bi rekli: hajmo dijeliti
Sarajevo, hajmo razgovarati o podjeli Sarajeva. Ko bi bio
lud da to kaže. Nego se postavlja pitanje kako da uklonimo
ljude koji s brda pucaju. Uprkos našim procjenama
nedjeljivog Sarajeva, 9 opština, naravno. Ko bi bio lud da
sebi zabrani. Išli smo na onaj Igman. Jednostavno,
imaćeš neki grad tamo. Radi se o tome da li možemo i kad
možemo. I kad se prevarimo u toj procjeni možemo krenuti
putem koji ne vodi ničemu. Stalno se u magli gubi kraj,
nikad doći. Zato mislim da je problem tih pravilnih
procjena protivnika i naših mogućnosti, ono osnovno
što mi moramo znati. A to se teško da procijeniti. Mi Tomo Šimić: Dokumenti Predsjedništva BiH 1991.-1994. 103
možda naše možemo da procijenimo s koliko-toliko
tačnosti. Jer, na koncu u našim je rukama. Možemo pogledati
kakve su naše tvornice, naše mogućnosti, moral. Iako
su to sve ipak faktori koji su moralni. Danas javiti da smo
zauzeli jedan gradić, moral raste za 100 stepeni. Neka
padne jedan gradić tamo, moral opadne. Ali to na stranu.
Kako možemo procjenjivati snagu Srbije da alimentira
dugo vremena ovu postojeću ovdje silu na teritoriji BiH i
eventualne mogućnosti njenih dogovora sa hrvatskom
stranom koja nam visi uvijek. Jer, pazite, nama kažu u jednom
drugom dokumentu koji možemo takodje... Ovenov
izvještaj o tim razgovorima možda bi ih bilo korisno
pročitati, on kaže: visi opasnost srpsko-hrvatskog
sporazuma na račun Bosne. On tako to tretira. Ako se
Muslimani i Hrvati ne sporazumiju, sporazumjeće se
Srbi i Hrvati. Sporazumjet će se oni i da naše odbijanje
gura stvari na taj kolosijek da će se oni u jednom momentu
sporazumjeti. Naravno, ta saradnja na terenu, na
mnogim mjestima je već u toku. Na nekim mjestima još
uvijek nije. Ali uzmite pretpostavku da bude potpuna
saradnja, da se ostvari čak gore u Posavini i u tuzlanskom
bazenu neka se ostvari. Neka se ostvari sad praktično u
dolini Neretve - od čega stalno strahujemo. Četnici se
nalaze odmorni na liniji Trebinje-Nevesinje u
Podveležju. Ne ratuju već pola godine. Jedu i debljaju.
Odmorni su sasvim. Naše snage su dole izmorene,
izgladnjele itd. Imaju jedinu šansu što ih ovi ne
napadaju. Ne daj bože da ih napadnu, šta će biti.
Bacili bi ih u Neretvu. …