Forum Klix.ba

mamica 31 wrote:

cHupjahalic@ wrote:

crnkica wrote:citam ovu curu gore sto je sjela u pogresan auto
i meni se desilo nesto slicno,samo ja sam cekala rodjakovog prijatelja
koji mi je trabo farbati stan,a nisam znala kako covjek izgleda,rodjak mi je
samo rekao gdje cu ga cekat i koje auto ima.i tako na dogovorenom mjestu
stane mi bas to auto,ja sjednem,raspricam se sa njim,upoznamo se,
sve normalno,kad on mene pita:"gdje cemo?" ja kazem:"kako gdje pa
kod mene u stan." a on kaze:"Ohooo" i meni onda prorade
klikeri,pa ga pitam jel on prijatelj od tog mog rodjaka koji mi treba farbati
stan,on blenuo u mene,kaze nije.ja stala vristati da stane on se
uplasio sta mi je odjednom,izletila iz auta ko metak joj jest
me bilo stid

ovo je u vezi auta jos ludje...

crnkica je odlicna

Samo malo šizoidna...

da napisem jedan svoj blam koji se desio nedavno. (i kod mene auto u pitanju )

krenemo jaranica i ja sa fax-a prema autobuskoj stanici i na raskrsnici prema autobuskoj krene ona na drugu stranu jer je njen momak trebao pokupiti, dok sam ja otisla na suprotnu stranu.
dodjem do stanice, stanem, slala trenutno tada sms kad cujem kako neko svira. dok sam ja digla glavu vidim da su jaranica i njen momak bili u kruznom i meni svirnuli, tako da sam ja automatski digla ruku i pocela im mahati (mada su se oni vec bili udaljili daleko od mene ).

u trenutku kad sam ja pocela da masem prema meni krene auto puno nekih radnika/momaka (sta ja znam ko su, nije ni bitno ) pored autobuske.
valja su oni kontali da sam se ja razmahala njima, stanu oni i svi iz auta podju meni mahati.

a ja brze bolje spustim pogled i napravim se kao da nista nije bilo.
srecom sama sam stajala na stanici.

feniksa wrote:koje je vaše najponižavajuće iskustvo, nešto što je bilotoliko grozno da ste u zemlju htjeli propasti od sramote

Hodala sa deckom oko 1god, ali nismo bili ono bas u nekoj ozbilji, sjedili u kaficu jedno preko puta drugog, ja nesto slabunjava bila. Kihnem i u isto vrijeme prnem. e sta ces, on se nasmijao. Danas je on moj muz.

Mora da ga je to ocaralo.

markirala si ga

tech10 wrote:Mora da ga je to ocaralo.

Ha ha ha, i dan danas se ja toga rado sjetim, a i on, maad da sam mogla najradije bi se u misiju rupicu sakrila... Ali eto, mozda ga je to ocaralo. Hi hi hi

neko iz mase wrote:markirala si ga

Hi hi hi, bice da je tako, znaci da bi ostao markiran, da ponovim? He h ehe

enes-s wrote:Moram i ja svoj blam da ispričam. Svidela mi se jedna cica koja je radila u trafici. I sad, sredim se ja, obučem najbolju košulju , namestim friz, naparfemišem se, i pravac do kioska da kupim novine. Šatro. Dođem i preturam, biram, a ona me umilnim glasićem pita šta želim. Ja se tu popalim kao mlad majmun, proturim glavudžu kroz onaj šalter, da me vidi, i u tom trenutku mi ispadne slina od jedno pola kile i puf, zalepi se za novinu. Ja stojim, ona gleda, slina se razvukla ko žvaka. Ona sklanja pogled, ja rukom da sklonim, ali jok, ne vredi, zalepila se ko super lepak.
Nekako sam uzeo one novine, platio i pobegao u vidu lastinog repa.

Haj slino, ne lazi.
Nije slina para da "ispane",
a jos se zalijepila "k´o super lijepak".

Ma da ja ovo najbolje obrišem, da ne lažem.

kekec wrote:

enes-s wrote:Moram i ja svoj blam da ispričam. Svidela mi se jedna cica koja je radila u trafici. I sad, sredim se ja, obučem najbolju košulju , namestim friz, naparfemišem se, i pravac do kioska da kupim novine. Šatro. Dođem i preturam, biram, a ona me umilnim glasićem pita šta želim. Ja se tu popalim kao mlad majmun, proturim glavudžu kroz onaj šalter, da me vidi, i u tom trenutku mi ispadne slina od jedno pola kile i puf, zalepi se za novinu. Ja stojim, ona gleda, slina se razvukla ko žvaka. Ona sklanja pogled, ja rukom da sklonim, ali jok, ne vredi, zalepila se ko super lepak.
Nekako sam uzeo one novine, platio i pobegao u vidu lastinog repa.

Haj slino, ne lazi.
Nije slina para da "ispane",
a jos se zalijepila "k´o super lijepak".

Ako zanemarim ponizenja od rata pa na ovamo, sve ove anegdote ubrajam u "nelagodne" momente:

Izlazim na prvi sastanak sa tipom koji mi se pravo svidja.Nakon sto smo popili pice u Regini ( mislim da se tako zvao kafic) tip odlazi za sank da plati, ja uzimam tasnu idem prema njemu i srusim se u sred kafane nevidjevsi stepenicu.Naravno, pola kafane odvaljuje od smjeha.

Rodjendan mi je,zurim sa faksa na tramvaj na Drveniji i vidim stize tramvaj,pretrcavam most i u zadnjem trenu ulijecem na prva vrata, stajem sebi na rub suknje, puca dugme, fersluz se otvara i suknja spada do clanka."Publika" se smije, ja dizem suknju cuvam je jednom rukom i sjedam na prvo slobodno mjesto, negdje pri kraju tramvaja.

U neka doba noci, odlazim sa prijateljicom i dva tipa iz Steleksa u Teatar.Sitni su sati, momci ce naruciti jos po jedno pice, a nas dvije odlazimo u toalet.Zimski je period.Meni se strasno zuri. Skidam hlace, stramplice i konacno se oslobadjam tekucine.Osjetim nesto toplo,nesvakidasnje, bas ugodno.......pogledam, donji ves je jos uvijek na meni.

Sprema se sestoaprilska priredba u Skenderiji.Poslali su me ispred skole na pripreme za recitacije povodom tog dana.Sjedim sa grupom ucenika, raznih godista za velikim stolom.Negdje mi je 10/11 godina.Svi su pripremili krasne recitacije i ustaju jedan po jedan, samouvjereni i ponosni izricu stihove o slobodi, Titu, ........Dolazi red na mene.Pocinjem recitovati Kerusu i sedam malih kucica.Nakon prve strofe, gledam u zgrazena lica koja s nevjericom gledaju, pocinjem da mucam,gubim se i sjedam porazeno.Nastaje mucna tisina nekih par sekundi ( za mene vjecnost) i recitacije se nastavljaju.Naravno, bez mene na sestoaprilskoj proslavi.

Ah, bilo bi toga za napisati..

Kleopatra1 wrote:

tech10 wrote:Mora da ga je to ocaralo.

Ha ha ha, i dan danas se ja toga rado sjetim, a i on, maad da sam mogla najradije bi se u misiju rupicu sakrila... Ali eto, mozda ga je to ocaralo. Hi hi hi

Vjeruj mi da mu je lakse bilo, odmah je znao da ce moci sa merakom da prdi ispod pokrivaca u vasem zajednickom buducem krevetu.

Vjerovala ili ne to je nama muskarcima jako bitna stavka

Kleopatra1 wrote:

feniksa wrote:koje je vaše najponižavajuće iskustvo, nešto što je bilotoliko grozno da ste u zemlju htjeli propasti od sramote

Hodala sa deckom oko 1god, ali nismo bili ono bas u nekoj ozbilji, sjedili u kaficu jedno preko puta drugog, ja nesto slabunjava bila. Kihnem i u isto vrijeme prnem. e sta ces, on se nasmijao. Danas je on moj muz.

baš fino

Kleopatra1 wrote: Hodala sa deckom oko 1god, ali nismo bili ono bas u nekoj ozbilji, sjedili u kaficu jedno preko puta drugog, ja nesto slabunjava bila. Kihnem i u isto vrijeme prnem. e sta ces, on se nasmijao. Danas je on moj muz.

Sigurno za godisnjicu braka pushtate onu od Gorana Karana "Vitre moj".

tech10 wrote:

Kleopatra1 wrote: Hodala sa deckom oko 1god, ali nismo bili ono bas u nekoj ozbilji, sjedili u kaficu jedno preko puta drugog, ja nesto slabunjava bila. Kihnem i u isto vrijeme prnem. e sta ces, on se nasmijao. Danas je on moj muz.

Sigurno za godisnjicu braka pushtate onu od Gorana Karana "Vitre moj".

ili vjetar se vezat ne moze

tempora wrote:Ako zanemarim ponizenja od rata pa na ovamo, sve ove anegdote ubrajam u "nelagodne" momente:

Izlazim na prvi sastanak sa tipom koji mi se pravo svidja.Nakon sto smo popili pice u Regini ( mislim da se tako zvao kafic) tip odlazi za sank da plati, ja uzimam tasnu idem prema njemu i srusim se u sred kafane nevidjevsi stepenicu.Naravno, pola kafane odvaljuje od smjeha.

Rodjendan mi je,zurim sa faksa na tramvaj na Drveniji i vidim stize tramvaj,pretrcavam most i u zadnjem trenu ulijecem na prva vrata, stajem sebi na rub suknje, puca dugme, fersluz se otvara i suknja spada do clanka."Publika" se smije, ja dizem suknju cuvam je jednom rukom i sjedam na prvo slobodno mjesto, negdje pri kraju tramvaja.

U neka doba noci, odlazim sa prijateljicom i dva tipa iz Steleksa u Teatar.Sitni su sati, momci ce naruciti jos po jedno pice, a nas dvije odlazimo u toalet.Zimski je period.Meni se strasno zuri. Skidam hlace, stramplice i konacno se oslobadjam tekucine.Osjetim nesto toplo,nesvakidasnje, bas ugodno.......pogledam, donji ves je jos uvijek na meni.

Sprema se sestoaprilska priredba u Skenderiji.Poslali su me ispred skole na pripreme za recitacije povodom tog dana.Sjedim sa grupom ucenika, raznih godista za velikim stolom.Negdje mi je 10/11 godina.Svi su pripremili krasne recitacije i ustaju jedan po jedan, samouvjereni i ponosni izricu stihove o slobodi, Titu, ........Dolazi red na mene.Pocinjem recitovati Kerusu i sedam malih kucica.Nakon prve strofe, gledam u zgrazena lica koja s nevjericom gledaju, pocinjem da mucam,gubim se i sjedam porazeno.Nastaje mucna tisina nekih par sekundi ( za mene vjecnost) i recitacije se nastavljaju.Naravno, bez mene na sestoaprilskoj proslavi.

Ah, bilo bi toga za napisati..

@tempora,gdje se "krecesh"obicno? Izgleda da je interesantno zadesit' se u blizini.

Krenuo na ispit na fakultet koji je bio malo izvan grada,i nije mi se dalo cekat gradski prijevoz nego stopiram.
Stade neka koka mlada,super i ona ide isto do faksa i ja se rasprico kako imam ispit,glupi predmet,dosadno..Da mi je dobit dvojku da se rijesim.
Na kraju voznje se fino zahvalio,i svako na svoju stranu.

Kad sam usao u kabinet na ispit,kad me kap nije strefila.Koka koja me dovezla na fakultet,drzi ispit.Profesorova asistentica.Ja naravno pojma nisam imao jer na predavanja nisam isao..
Kad u zemlju ne propadoh.
Ona je vrlo profesionalno reagirala.Nije se smijala ni bilo sto pominjala.
Samo mi je zelju ispunila.
Dala mi dvojku( ocjenu)

Kleopatra1 wrote:

feniksa wrote:koje je vaše najponižavajuće iskustvo, nešto što je bilotoliko grozno da ste u zemlju htjeli propasti od sramote

Hodala sa deckom oko 1god, ali nismo bili ono bas u nekoj ozbilji, sjedili u kaficu jedno preko puta drugog, ja nesto slabunjava bila. Kihnem i u isto vrijeme prnem. e sta ces, on se nasmijao. Danas je on moj muz.

ovo je super

S obzirom da sam isao u trecu gimnaziju, vracam se kuci(1srednje/ lafac ko je ko ja ) od pravoslavne crkve/kod Bel Amija, prema srednjoj ekonomskoj i razdragano masem i gestikuliram coolerski raji tj trebama koja stoji na drugoj strani ulice tj tramvajskoj stanici.
S obzirom da sam masala povisok hodajuci tako... SPUCAM glavom u onaj veliki kvadratni saobracajni znak, ...jedvA dolazim sebi a s druge strane s obzirom da je stanica bila puna, i staro i mlado bukvalno svi redom padaju od smjeha, za stomak se fataju...mede stiiiiiiid, provala generacije.
Fazan ja.

Sjedim ja na predavanju na fakultetu i onako, dosadno mi i zvjerlam naokolo. Kad, spazim ja frajera negdje ispred mene s nekakvom tetovazom na podlaktici. Zagledam se malo bolje i vidim da je tetovaza tri hebrejska slova, A, V, I. Avi je inace Avraham ili Avram od milja. Kontam da je frajeru ili gradjansko ili hebrejsko ime Avi. Judaizam inace zabranjuje tetovaze, a i ja sam po vjerskom zakonu Zidov, pa je meni sve to izgledalo nekako dziberski. Mislim, tetoviranje da pokazes svoje zidovsko porijeklo ti dodje nesto kao halal rakija ili svinjetina.

I tako ja kasnije taj dan sjedim u menzi s jaranom koji je isto Zidov i pricam mu ovu pricu i i jedan i drugi se ibretimo i iscudjavamo da bi neko na takav nacin istovremeno isticao i vrijedjao svoje porijeklo. Elem, frajer o kojem sam pricao je igrom slucaja sjedio iza mene, i ja ga nisam skonto. Al je on skonto mene i da o njemu pricam. Kad je on usto i nama odbrusio. Ispostavlja se da Avi nije njegovo ime, nego ime njegovog pokojnog oca, i kako je on tetovazom htio zadrzati neko sjecanje na njega. Ja se crvenim od stida, ljudi oko nas gledaju kakva je to ojdurma, a frajer baci onaj svoj sendvic u smece i izadje iz menze. I jos se onda moj jaran odvali smijat.

...........

e, sto se ismijah...

ovo moje nije smjesno, ali mene bude tako stid kad se sjetim...
ja sam u (post)ratnom periodu radila za jednu humanitarnu organizaciju. Uglavnom, djelila sam odjecu...Dosla zena, trazi za kcerku. Pitam ja - kolika je, a ona mi rukom pokazuje njenu visinu, kao da joj je 5-6 god. Mene to nesto iznervira i pitam ja - ama, koliko joj je godina? A, meni zena opet rukom pokazuje i govori 'vako ovolika je...A ja navalila koliko joj je godina...Kaze zena na kraju - 27, ali nije vise rasla...E, ljudi kako sam se sjebala...


A, valjda svako od nas ima pricu o prdezu...Ja na randesu, setamo...i prdi mi se...do bola, nema dalje, moram. Vidim kontejneri ispred nas. Stisnem ga ja, pa kod kontejnera..., kao da ga zamaskiram. Kaze on meni - fuj, sto smrdi! Rekoh, ma, kontejneri... Kaze on - nije smece, meni isto prdez...

Pa ovde žene prde ko u kaubojskim filmovima , ljudi šta je ovo

I ja sam na predavanjima jednom , nisam mogo izdržat više fakat, ali na moju sreću optužiše lika ispred mene , i ja se ušutim a oni njemu kako je mogo to ovo ono .Izlazimo na pauzu i kontam da mu kažem, ono zezancija , i ja taman da reknem on meni "Jebem li mu sve ko god da je , da ga znam ubio bi ga Allaha mi , mene svi optužuju...!" I ništa ja produžim dalje Konto ja gotovo ba , ali ga je raja mezila čitav dan a on psuje li psuje njima , konto sam pobiće se , e reko šta jedan prdež može ljudima uraditi.

bio je to mocan prdez
mene sin pitao prije par godina prde li zene, reko jok otkud ti to
kad neki dan govori joj mama sto si slagala da vidis kako je neka curica u razredu prdnula jer je nije htjela pustit uciteljica vani za vrijeme casa