Djeca u dijaspori

[jefferson]

Jedan od razloga sto sam sretan sto ce moja djeca odrasti izvan Balkana je sto ce izbjeci jedan od meni najmrskijih situacija iz djetinjstva.

To izgleda ovako nekako. Siguran sam da ce se mnogi od vas sjetiti ovakvih situacija. Vikend je, i navecer dolaze gosti kod mojih roditelja. Porodicni prijatelji, cesto komsije. Naravno, pocinje brzo prica o politici, ekonomiji i svim drugim djeci smrtno dosadnim stvarima. Stan je 40-ak kvadrata, pa ja nemam puno izbora nego sjediti u istoj sobi. Nakon odredjenog vremena, neko od gostiju gleda na sat. Gosti konstatiraju da je vec kasno i da valja krenuti kuci. Ovo je notorna laz, jer gostima se u tom trenutku ne ide. A zasto bi im se i islo? Jede se, pije se, prica se. Ali, balkanska pravila ponasanja naredjuju da gosti spomenu odlazak. Moji roditelji se onda ponasaju uvrijedjeno, govore kako nije kasno, kako su gosti tek dosli, i kako moraju jos bar malo ostati. Naravno, i ovo je notorna laz. Mojim roditeljima su gosti vec dosadili, ali zbog istih onih pravila ponasanja, pretvaraju se da im je stalo da gosti ostanu sto duze. Gosti se onda kao predomisle pa ostanu jos malo. Onda se sve ovo ponavlja nekoliko puta. Gosti bi kao isli, a ne ide im se, a moji roditelji ih odgovaraju, a da im je da gosti sto prije odu. Cijela vecer postaje jedan manji kazalisni komad. Gosti, pogotovo ako su bolji glumci, nekad cak idu do tog da se vec obuku i obuju i da ih onda moji roditelji s vrata vrate da sjednu jos malo. A ja imam 7-8 godina i ne samo da mi je jasno da je sve ovo perfidna gluma, nego mi je jasno da svi akteri ove farse znaju da je sve to perfidna gluma. I ljut sam zbog tog, i ljut sam sto mi se spava a u malom stanu ne mozes spavati dok gosti ne odu. I onda dodjes u Kanadu i upoznas ljude koji nisu s Balkana i pozovu te kod kuce i u neka doba fino se izvinu i kazu: "Kasno je, mi bi trebali spavati." I ti fino onda odes kuci. A u Bosni da ovako nesto napravis, cijela bi mahala pricala kako si nekulturan.

I nije ovo neki izoliran slucaj. U Bosni se moras pretvarati da si sit kad si gladan, da si zdrav kad si bolestan, da si sretan kad nisi, itd. I sve radi komsija.

[Sounder]

Elem ima ih i ovdje koji su po par godina uAmerici a Engleski pricaju i ovdje a tek kad dodju u Bosnu koja ofiraza!!! Kobajagi zaboravili nas, ma da puknes od smijeha. Ovdje sam 14 godina i ne volim tu neku glumu i pretvaranje. Odem na neki nas koncert, zene u WC pricaju Engleski medjusobno..
Djeci se ne kupuju neke lijepe stvari jer Boze moj "malo je, i ne treba mu sutra ce da mu omanja pa pare bacene".
Samo znam jedno a to je da ce kod inteligentnih i obrazovanih roditelja i dijete biti isto tako ( u vecini slucajeva) jer svoje vaspitanje i kulturu roditelj prenosi i na djecu. Ne mozes od nekog papana ciji rijecnik broji 100 rijeci ocekivati mnogo.

Za ovu gospoju sto se nakaki svega i svacega s play station i I-Pod i kompjuterom, ostaj tu gdje jesi nije Bosna za tebe.

P.S. Fakat ovo dijasporcad katastrofa!!!

HAHAH! to sam ja! Samo nisam znao da sam ga zaboravio dok mi drugi nisu rekli da bi trebao prvo nauciti svoj meterni pricati pravilno pa onda engleski .

Dosao sam ovdje sa 13 godina, borio sam se sam protiv te amerikanizacije kako sam znao i umio, starci me nisu nesto pro ili anti bosanski odgajali, nego kao i uvijek samo eto sada se zivi u Americi. Hocu da kazem nisu pokusali to Bosnu da uvale u mene, jer jebiga iz Bosne sam. Ali sada nakon 13 godina mnogi mi nasi kazu koji zive ovdje da sam postao Amerikanac, da sam primio dosta toga americkog, a nisam uopste ni pokusavao da primim.

Postalo mi je nakako zabavno gledati djecu koja se rodila ovdje i super nauce pricati nas i sve ide ko po loju i onda poslije prvog dana obdanista, neznaju beknuti nas . Moji prijatelji iz Srbije dobili su cerkicu i ta je mala ne da je znala pricati nas, nego je bolje pricala ekavski nego roditelji. Uvijek sam se pitao boze moj, kako ce ona ikada nauciti Engleski, sada ima 6 godina, kandzijom ne mozes istjerati iz nje rijeci na nasem. I tako ima dosta primjera koje mogu da primjetim, gdje roditelji urade sve da djete zna maternji jezik, ali nakon prvog dana vrtica, sve se tu zaustavlja.

[ljubav_aha]

Jedan od razloga sto sam sretan sto ce moja djeca odrasti izvan Balkana je sto ce izbjeci jedan od meni najmrskijih situacija iz djetinjstva.

To izgleda ovako nekako. Siguran sam da ce se mnogi od vas sjetiti ovakvih situacija. Vikend je, i navecer dolaze gosti kod mojih roditelja. Porodicni prijatelji, cesto komsije. Naravno, pocinje brzo prica o politici, ekonomiji i svim drugim djeci smrtno dosadnim stvarima. Stan je 40-ak kvadrata, pa ja nemam puno izbora nego sjediti u istoj sobi. Nakon odredjenog vremena, neko od gostiju gleda na sat. Gosti konstatiraju da je vec kasno i da valja krenuti kuci. Ovo je notorna laz, jer gostima se u tom trenutku ne ide. A zasto bi im se i islo? Jede se, pije se, prica se. Ali, balkanska pravila ponasanja naredjuju da gosti spomenu odlazak. Moji roditelji se onda ponasaju uvrijedjeno, govore kako nije kasno, kako su gosti tek dosli, i kako moraju jos bar malo ostati. Naravno, i ovo je notorna laz. Mojim roditeljima su gosti vec dosadili, ali zbog istih onih pravila ponasanja, pretvaraju se da im je stalo da gosti ostanu sto duze. Gosti se onda kao predomisle pa ostanu jos malo. Onda se sve ovo ponavlja nekoliko puta. Gosti bi kao isli, a ne ide im se, a moji roditelji ih odgovaraju, a da im je da gosti sto prije odu. Cijela vecer postaje jedan manji kazalisni komad. Gosti, pogotovo ako su bolji glumci, nekad cak idu do tog da se vec obuku i obuju i da ih onda moji roditelji s vrata vrate da sjednu jos malo. A ja imam 7-8 godina i ne samo da mi je jasno da je sve ovo perfidna gluma, nego mi je jasno da svi akteri ove farse znaju da je sve to perfidna gluma. I ljut sam zbog tog, i ljut sam sto mi se spava a u malom stanu ne mozes spavati dok gosti ne odu. I onda dodjes u Kanadu i upoznas ljude koji nisu s Balkana i pozovu te kod kuce i u neka doba fino se izvinu i kazu: "Kasno je, mi bi trebali spavati." I ti fino onda odes kuci. A u Bosni da ovako nesto napravis, cijela bi mahala pricala kako si nekulturan.

I nije ovo neki izoliran slucaj. U Bosni se moras pretvarati da si sit kad si gladan, da si zdrav kad si bolestan, da si sretan kad nisi, itd. I sve radi komsija.

zavisi ko su bili gosti ,kod mene su bili od 3 sata do 3 dana ili cijelu sedmicu ,nije bilo uvijek ovakvih problema

i tad se moglo zovnuti telefonom i najaviti,ali nisu svi prakticrali,tacno

[Topla voda]

sve bi to bilo drugacije ,da je stan bio veci i da je imao gdje otici spavati

[encian]

ma nesto ne vjerujem da je problem jezika u djeci. ovdje ima jedna teta cija djeca govore njemacki, engleski i japanski - tecno. lijepo da te kompleks uhvati pored njih. samo se presaltaju da ti ne razumijes sta pricaju .

s druge strane, ljudi koji se zale da im djeca zaborave pricati nas, prije ili kasnije priznaju jednu stvar: kad dijete pita nesto na drugom jeziku, oni na tom jeziku i odgovore. nakon nekog vremena, jednostavno im je lakse da cijeli razgovor vode na njemackom/engleskom ili bilo kojem drugom jeziku osim nasem.


takodjer ne mislim da se bijegom sa balkana djeca postedjuju glupih formalnosti, osobina, navika, sredine. svugdje toga ima. samo sto je drugacije nego u bosni. na kraju se sve svede na kucna cetiri zida, vrijeme provedeno sa svojom djecom i vrijednosti prenesene u toj interakciji. cak i u bosni.

[Sounder]

sve bi to bilo drugacije ,da je stan bio veci i da je imao gdje otici spavati

je li ti to imas nesto protiv titinog socijalizma

[Fratris]

zavisi ko su bili gosti ,kod mene su bili od 3 sata do 3 dana ili cijelu sedmicu ,nije bilo uvijek ovakvih problema

i tad se moglo zovnuti telefonom i najaviti,ali nisu svi prakticrali,tacno

Ne govorim ja toliko specificno o ovome, nego onako opcenito o tom fenomenu. Govorim o uvjerenju da je vaznije tudje misljenje o nama nego nasa vlastita dobrobit i sreca. Govorim o situacijama kao ona iz djetinjstva mog oca kad je on tek s 13-14 godine saznao da njegovi komsije dvije kuce ispod imaju kcerku za koju on nikad nije znao. Zasto? Zato sto je bila blago retardirana i roditelji joj nisu dali izlaziti iz kuce ili u javnost. Naravno, moji djed i baka su znali, ali ne i moj stari jer je bio dijete. Begovska porodica, pa onda sramota da se po mahali prica kako njihovo dijete nije putpuno "spacno". Pa onda izmislis pricu da boluje od neceg teskog za one od kojih ne mozes bas sakriti samo postojanje. Govorim o takvim stvarima.

[Fratris]

I kad vec govorim o ovoj temi, da se osvrnem na jos nesto. Cesto cujem u dijaspori roditelje kako se zale da im djeca pridaju previse vaznosti materijalnim stvarima. Ostavimo na stranu pitanje koliko je to normalno vaznosti pridavati materijalnim stvarima i na koji nacin se to moze mjeriti. Nije mi jasno zasto je materijalizam automatski negativna stvar. Zasto se kosi sa "onim vaznijim stvarima koje postoje u zivotu?"(sta god to bilo) Zasto ti roditelji ne vide djecju zelju za materijalnim stvarima kao priliku da usade djeci radne navike? Ako moj sina ima 15 godina i sanja da bude vlasnik Porschea sa 25, zasto bi to bilo lose? Zasto mu ja ne bi rekao da je to sasvim realno ako je spreman zasukati rukave i krvavo raditi? Zasto odmah uvjerenje da je ta njegova zelja nekako moralno neispravna?

Sjetim se price koju je mom ocu ispricala njegova baba a on meni. Nekad na pocetku 20. stoljeca u selo moje prabake u sj. Bosni dolaze Rusini. Imigranti iz Galicije, stoga zvani Galicijaneri od strane naseg naroda, Austrija ih je u Bosnu dovela zbog prenapucenosti njihove rodne zemlje. Pojavljuje se tako jedan dan porodica Galicijanera u ovom selo. Dolaze s jednim trosnim konjskim kolima, s nesto gradjevnih materijala, i malo neke imovine. Proljece je, i oni spavaju pod vedrim nebom ispod jednog veceg hrasta na zajednickom zemljistu u sredini sela. Moj cukundjed im donosi nesto kruha i sira za tu prvu noc, valjda kao neki odraz bosanskog gostoprimstva. U slijedecih par dana, oni kupuju nesto zemlje novcem koji im je dala vlada A-U za tu svrhu. Za par dana su sklepali neku brvnaru od dasaka, i uspjeli nekako posijati sjeme prije nego sto je prekasno za sjetvu. U slijedecih nekoliko mjeseci pokazuje se da su ljudi vrijedni i posteni, da ne bendaju ni nedelje ne sveca i da rade od zore do mraka. Nakon uspjesne zetve, te zime kupuju jos zemlje, i nakon par godina postaju najbogatiji seljaci u selu. Kupuju jos zemlje, grade puno vecu i ljepsu kucu, a sve vrijeme ne posustaju u radu. Nakon 5-6 godina, i akumulacije zemlje, prodaju sve za tada velike novce i odlaze. Ne znam gdje odlaze, mozda negdje jos sjevernije u Bosni i kupuju zemlju koja je jos plodnija. Mozda odlaze u neku od obliznjih varosica i otvaraju neku radnju ili ducan. U svakom slucaju, nakon tih 5-6 godina, starosjedioci su morali priznati da su ljudi postigli nevjerovatno puno i napravili vise nego sto ce vecina od njih napraviti u cijelom zivotu. I da li selo hvali njihovu vrijednost i radinost? Da li kaze "Svaka im cast na radnim navikama?" Ma kakvi. Ljudi u selu su svi do reda govorili otprilike istu stvar. "Vidis ti kako su oni prokleti. Samo rade ne bil kakvu paru namaknuli."

Tipicno. Znas ti nas, jebo ti nas. Kad nista drugo ne pali, kad ne mozes reci da su oni imali bolje predispozicije od tebe, kad ne mozes reci da su krali ili varali, kad ne mozes reci da im je iko pomogao, mozes reci da su prokleti. Jer gdje se to na Balkanu cijene dobre radne navike? Pa nismo valjda Kalvinisti. Bilo kakva zelja za necim vecim, necim boljim, zelja da su uzdignes iz memle i kaljuze se smatra prokletom. I naravno, trebas samog sebe uvjeravati da ti nisi takav, i da je bolje sto nisi takav. I vecina roditelja koje sam slusao, od kojih su neki odrasli u siromastvu i bijedi, bi se smrtno uvrijedili da im kazem da su oni bili isti takvi kao djeca. Da su i oni sanjali i mastali o raznoraznim stvarima. U najgorim slucajevima su mastali o punom trbuhu i stolu za kojim mozes jest koliko hoces. Oni koji nisu imali te probleme su mastali o tenisicama starkama, Levisicama iz Trsta, o Yugu 45(a bogami i 55 i 60), o ribickim stapovima, gitarama, i svim onim drugim stvarima koje su bile dio tadasnje YU pop-kulture. Eh, ali to nije isto kao zelja za brzim autima, velikim kucama, super-kompjuterima, i svim drugim stvarima koje su dio danasnje pop-kulture zapadnog svijeta. To je drugacije. To je bilo moralno, ovo danas je nemoralno. Pa makar ti bio spreman krvavo raditi za ono sto zelis. To nije vrlina, to je prokletstvo. Kako se ti usudjujes htjeti vise od svoje nafake?

[sistem]

@fratris, to sto si opisao je jedan dio bosanskog bica, meni tako nemio i stran.
ali kad govoris o djeci, onda mislim da si promasio poentu - ovdje se govorilo o klincima koji od roditelja zahtijevaju odredjena dobra, s punim pravom - ili tako ti klinci misle. nije to ni evropa, ni zapad, ni usa. to je rezultat potrosackog drustva - hocu sve, sad odmah, bez prepreke i zastoja. sad mi se jede - jedem na ulici, sad mi se pije, pijem na casu - sva je hrana kondicionirana da se moze sad, odmah, ovdje. ima ps1, pa ps2, sad ps3, wii, box ovaj & onaj... ja nisam za putovanje nazad, niti sam protivnik promjena, ali cak i mi stari & formirani ljudi se moramo boriti da ne podlegnemo bas svakoj modi i novom nacinu zivota. jer u svakom vremenu ima i dobrog i loseg, na nama praviti red, prioritete i donositi odluke. tako valjda i tu djecu treba uciti sta je vazno, sta je potrebno, i narocito pokazati da valja zapet pa doci do neceg do cega ti je stalo.

[tempora]

Fratris, ako se ne varam u svom prvom postu, kada si pisao o tome da si sretan sto tvoja djeca nece odrastati na Balkanu, pisao si o drustvenim normativima. Uz duzno postovanje, jednu drzavu ne cine manje drustveni normativini nego prije svega mogucnosti. I to je jedina razlika izmedju BiH i zemlje u kojoj zivis.
Mogu shvatiti tvoju pricu koju si iznio, ali i po tom pitanju covjek mora razmisljati u relativizmu. BiH mozda jeste drzava tj kultura grupe, ali to ne znaci da je zemlja u kojoj ti zivis po automatizmu i zemlja ljudi koji su liberalni, otvoreni, razrijeseni predrasuda, primitivizma, gluposti. Suludo je i pomisliti da je covjek u sklopu nekih drugih granica opet po automatizmu napredniji, pametniji, bolji ili manje rob nekakvih drustvenih normativa. Mozda, ali opet u zavisnosti od mogucnosti.
Ovdje gdje ja zivim, kako na poslu, tako i u privatnoj sferi, ima dovoljno ljudi koji misle da im je drzava republika ( Holandija) i da se parlament sastoji od 7 clanova. Ima i ljudi koji misle da je rak prelazna bolest i onih koji se ne zele rukovati sa crncem ili misle da ce im dijete postati homo jer mu je nastavnik homoseksualac. Ima onih koji nikada nikoga ne posjecuju, pa ni svoje roditelje a ima i onih koji ne robuju normi posjete po dogovoru i rado primaju goste bez da im iznesu jedan cuveni keks i ponude ga iz kutije pa zatvore kutiju itd itd. I nemoj misliti da je po automatizmu "retardiranost" tj osoba sa posebnim potrebama sveopste prihvacena, naprotiv, vec je ona prihvacena na nacin na koju je drzava zbrinula. I tu je razlika izmedju BiH i Holandije. Kampanje o ovome ili onome, promjeni svijesti gradjana i dan danas vode bitku sa prdrasudama i da nije istih predrasuda kao u BiH, takve kampanje ne bi bile potrebne.
Otidji u jedno holandsko selo na Zejlandu ili Brabantu ili Hroningenu pa vidi kako se robuje "drustvenim normativima", sto ce selo reci i kako ce se neko ponasati i koju ce etiketu dobiti. Znaci kada se radi o formalnostima, nezavisno od granica, ljudi (opet) ostaju ljudi i robuju istima. Nije to stvar infrastrukture, tj kolicine asfalta, rasvjete, tople vode i slicnoga.

Sto se tice nafake. Ja licno u nju ne vjerujem. Niti mislim da je nezdravo teziti materijalnom i da je isto nemoralno. Naprotiv. No pitanje je i koliko je zdravo potrosacko drustvo ( imamo priliku vidjeti sto se desava trenutno u ovoj ekonomskoj krizi i kako je ista nastala) i koliko neko zna pronaci granicu "dovoljnog". To je ipak jedna druga prica i prica za sebe. Ali ja se takodjer plasim, da mozda sutra, moje dijete nece poznavati taj balans dovoljnog. Ako ima neceg dobrog u kalvinizmu (onom tipicnom holandskom) je ipak odredjena doza skromnosti, gdje covjek i kada ima ne pokazuje rasipnost u vanjskim oblicima. Ovdje je vec generalno gledajuci neumjesno sepuriti se sa imovinom, polozajem, titulom. Klasne razlike itekako postoje, kao sto postoje crne i bijele skole, segragacija, geto.
No kako sve podlijeze relativizmu tako i zelja za porseom. Imati porse ne znaci biti sretan i zadovoljan. Sto imas danas, ne znaci da ces imati i sutra. A kako zivjeti bez istoga sutra, ipak je stvar karaktera do materije. Pa ja zbog toga, navijam malo vise za izgradnjom karaktera kod djece ( koliko je to moguce) i ne bojim se da sutra svome djetetu postavim granice kada dodje sa pricom da njene skolske prijateljice imaju ovo ili ono.
Na svom poslu vidim generalnu zelju za visom pozicijom, vecom zaradom, vecom kucom, ucestalom kupovinom, gomilanjem stvari i stvari. Jedna od mojih kolegica o kupovini kaze kako se u prodavnicama uvijek ima nesto nabaviti. !?!? Znaci ne prica o potrebi, vec o ovisnosti. I sto znaci teziti ka materijalnom? Da li je to logo na odjeci, automobil pred vratima ili potreba da se covjek osigura po stare dane, da ima novaca da skoluje djecu ili slicno. Ja ne znam. Znam samo ono sto meni znaci materijalno i u okviru nekih mojih razmisljanja.

[daleko]

Fratris, ako se ne varam u svom prvom postu, kada si pisao o tome da si sretan sto tvoja djeca nece odrastati na Balkanu, pisao si o drustvenim normativima. Uz duzno postovanje, jednu drzavu ne cine manje drustveni normativini nego prije svega mogucnosti. I to je jedina razlika izmedju BiH i zemlje u kojoj zivis.
Mogu shvatiti tvoju pricu koju si iznio, ali i po tom pitanju covjek mora razmisljati u relativizmu. BiH mozda jeste drzava tj kultura grupe, ali to ne znaci da je zemlja u kojoj ti zivis po automatizmu i zemlja ljudi koji su liberalni, otvoreni, razrijeseni predrasuda, primitivizma, gluposti. Suludo je i pomisliti da je covjek u sklopu nekih drugih granica opet po automatizmu napredniji, pametniji, bolji ili manje rob nekakvih drustvenih normativa. Mozda, ali opet u zavisnosti od mogucnosti.
Ovdje gdje ja zivim, kako na poslu, tako i u privatnoj sferi, ima dovoljno ljudi koji misle da im je drzava republika ( Holandija) i da se parlament sastoji od 7 clanova. Ima i ljudi koji misle da je rak prelazna bolest i onih koji se ne zele rukovati sa crncem ili misle da ce im dijete postati homo jer mu je nastavnik homoseksualac. Ima onih koji nikada nikoga ne posjecuju, pa ni svoje roditelje a ima i onih koji ne robuju normi posjete po dogovoru i rado primaju goste bez da im iznesu jedan cuveni keks i ponude ga iz kutije pa zatvore kutiju itd itd. I nemoj misliti da je po automatizmu "retardiranost" tj osoba sa posebnim potrebama sveopste prihvacena, naprotiv, vec je ona prihvacena na nacin na koju je drzava zbrinula. I tu je razlika izmedju BiH i Holandije. Kampanje o ovome ili onome, promjeni svijesti gradjana i dan danas vode bitku sa prdrasudama i da nije istih predrasuda kao u BiH, takve kampanje ne bi bile potrebne.
Otidji u jedno holandsko selo na Zejlandu ili Brabantu ili Hroningenu pa vidi kako se robuje "drustvenim normativima", sto ce selo reci i kako ce se neko ponasati i koju ce etiketu dobiti. Znaci kada se radi o formalnostima, nezavisno od granica, ljudi (opet) ostaju ljudi i robuju istima. Nije to stvar infrastrukture, tj kolicine asfalta, rasvjete, tople vode i slicnoga.

Sto se tice nafake. Ja licno u nju ne vjerujem. Niti mislim da je nezdravo teziti materijalnom i da je isto nemoralno. Naprotiv. No pitanje je i koliko je zdravo potrosacko drustvo ( imamo priliku vidjeti sto se desava trenutno u ovoj ekonomskoj krizi i kako je ista nastala) i koliko neko zna pronaci granicu "dovoljnog". To je ipak jedna druga prica i prica za sebe. Ali ja se takodjer plasim, da mozda sutra, moje dijete nece poznavati taj balans dovoljnog. Ako ima neceg dobrog u kalvinizmu (onom tipicnom holandskom) je ipak odredjena doza skromnosti, gdje covjek i kada ima ne pokazuje rasipnost u vanjskim oblicima. Ovdje je vec generalno gledajuci neumjesno sepuriti se sa imovinom, polozajem, titulom. Klasne razlike itekako postoje, kao sto postoje crne i bijele skole, segragacija, geto.
No kako sve podlijeze relativizmu tako i zelja za porseom. Imati porse ne znaci biti sretan i zadovoljan. Sto imas danas, ne znaci da ces imati i sutra. A kako zivjeti bez istoga sutra, ipak je stvar karaktera do materije. Pa ja zbog toga, navijam malo vise za izgradnjom karaktera kod djece ( koliko je to moguce) i ne bojim se da sutra svome djetetu postavim granice kada dodje sa pricom da njene skolske prijateljice imaju ovo ili ono.
Na svom poslu vidim generalnu zelju za visom pozicijom, vecom zaradom, vecom kucom, ucestalom kupovinom, gomilanjem stvari i stvari. Jedna od mojih kolegica o kupovini kaze kako se u prodavnicama uvijek ima nesto nabaviti. !?!? Znaci ne prica o potrebi, vec o ovisnosti. I sto znaci teziti ka materijalnom? Da li je to logo na odjeci, automobil pred vratima ili potreba da se covjek osigura po stare dane, da ima novaca da skoluje djecu ili slicno. Ja ne znam. Znam samo ono sto meni znaci materijalno i u okviru nekih mojih razmisljanja.

Tempora : Pravo je zadovoljstvo citati tvoje postove..........

Dohvatila bi se jednog detalja iz tvog posta a radi se o "skromnosti". Na danskom se kaze "ydmyghed" a u prevodi znaci "anerkendelse af andres værd" sto bi znacilo: "Prihvatanje drugih kao vrijednih (vrijediti)".

Pravo je zadovoljstvo kada naletim na skromne ljude, osjetim neko posebno zadovoljstvo u razgovoru i druzenju sa ljudima neoptereceni potvrdom drugih kao i njihovom tolerancijom prema drugim.

[ljubav_aha]

zavisi ko su bili gosti ,kod mene su bili od 3 sata do 3 dana ili cijelu sedmicu ,nije bilo uvijek ovakvih problema

i tad se moglo zovnuti telefonom i najaviti,ali nisu svi prakticrali,tacno

Ne govorim ja toliko specificno o ovome, nego onako opcenito o tom fenomenu. Govorim o uvjerenju da je vaznije tudje misljenje o nama nego nasa vlastita dobrobit i sreca. Govorim o situacijama kao ona iz djetinjstva mog oca kad je on tek s 13-14 godine saznao da njegovi komsije dvije kuce ispod imaju kcerku za koju on nikad nije znao. Zasto? Zato sto je bila blago retardirana i roditelji joj nisu dali izlaziti iz kuce ili u javnost. Naravno, moji djed i baka su znali, ali ne i moj stari jer je bio dijete. Begovska porodica, pa onda sramota da se po mahali prica kako njihovo dijete nije putpuno "spacno". Pa onda izmislis pricu da boluje od neceg teskog za one od kojih ne mozes bas sakriti samo postojanje. Govorim o takvim stvarima.

ovo je bilo uobicajeno ne samo na balkanu, a kod nas je trajalo malo duze

spomenuo si zatim u narendnom pisanju nafaku,sto je nafaka licno mislljenje;nafaka je izmisljena rijec koja ima masu znacenja

[Vares City]

Jedan od razloga sto sam sretan sto ce moja djeca odrasti izvan Balkana je sto ce izbjeci jedan od meni najmrskijih situacija iz djetinjstva.

To izgleda ovako nekako. Siguran sam da ce se mnogi od vas sjetiti ovakvih situacija. Vikend je, i navecer dolaze gosti kod mojih roditelja. Porodicni prijatelji, cesto komsije. Naravno, pocinje brzo prica o politici, ekonomiji i svim drugim djeci smrtno dosadnim stvarima. Stan je 40-ak kvadrata, pa ja nemam puno izbora nego sjediti u istoj sobi. Nakon odredjenog vremena, neko od gostiju gleda na sat. Gosti konstatiraju da je vec kasno i da valja krenuti kuci. Ovo je notorna laz, jer gostima se u tom trenutku ne ide. A zasto bi im se i islo? Jede se, pije se, prica se. Ali, balkanska pravila ponasanja naredjuju da gosti spomenu odlazak. Moji roditelji se onda ponasaju uvrijedjeno, govore kako nije kasno, kako su gosti tek dosli, i kako moraju jos bar malo ostati. Naravno, i ovo je notorna laz. Mojim roditeljima su gosti vec dosadili, ali zbog istih onih pravila ponasanja, pretvaraju se da im je stalo da gosti ostanu sto duze. Gosti se onda kao predomisle pa ostanu jos malo. Onda se sve ovo ponavlja nekoliko puta. Gosti bi kao isli, a ne ide im se, a moji roditelji ih odgovaraju, a da im je da gosti sto prije odu. Cijela vecer postaje jedan manji kazalisni komad. Gosti, pogotovo ako su bolji glumci, nekad cak idu do tog da se vec obuku i obuju i da ih onda moji roditelji s vrata vrate da sjednu jos malo. A ja imam 7-8 godina i ne samo da mi je jasno da je sve ovo perfidna gluma, nego mi je jasno da svi akteri ove farse znaju da je sve to perfidna gluma. I ljut sam zbog tog, i ljut sam sto mi se spava a u malom stanu ne mozes spavati dok gosti ne odu. I onda dodjes u Kanadu i upoznas ljude koji nisu s Balkana i pozovu te kod kuce i u neka doba fino se izvinu i kazu: "Kasno je, mi bi trebali spavati." I ti fino onda odes kuci. A u Bosni da ovako nesto napravis, cijela bi mahala pricala kako si nekulturan.

I nije ovo neki izoliran slucaj. U Bosni se moras pretvarati da si sit kad si gladan, da si zdrav kad si bolestan, da si sretan kad nisi, itd. I sve radi komsija.

Ne znas ti sta su "HEFTICARI",...a i bolje ti je

[Jara]

ma nesto ne vjerujem da je problem jezika u djeci. ovdje ima jedna teta cija djeca govore njemacki, engleski i japanski - tecno. lijepo da te kompleks uhvati pored njih. samo se presaltaju da ti ne razumijes sta pricaju .

s druge strane, ljudi koji se zale da im djeca zaborave pricati nas, prije ili kasnije priznaju jednu stvar: kad dijete pita nesto na drugom jeziku, oni na tom jeziku i odgovore. nakon nekog vremena, jednostavno im je lakse da cijeli razgovor vode na njemackom/engleskom ili bilo kojem drugom jeziku osim nasem.


takodjer ne mislim da se bijegom sa balkana djeca postedjuju glupih formalnosti, osobina, navika, sredine. svugdje toga ima. samo sto je drugacije nego u bosni. na kraju se sve svede na kucna cetiri zida, vrijeme provedeno sa svojom djecom i vrijednosti prenesene u toj interakciji. cak i u bosni.

naravno, stvar roditelja koji imaju slobodu izbora...
Samo se prešaltaju Zar nije simpatično?
Znam i ja takve.

[Fair Life]

Odgajate djecu tamo u dijaspori. Koji su problemi?

Zasto volim Australiju (pismeni zadatak)

Australiju volim zato sto je to jedna velika i lijepa zemlja koja ima puno
prirodnih ljepota. Te ljepote uglavnom ne mogu da se vide golim okom,
ali ih ima dosta na kanalu "Discovery" koji tata, mama i ja volimo da
gledamo i da se ponosimo u kakvoj zemlji zivimo. Mama i tata kazu da je
Australija ljepa zato sto u njoj zivi puno raznih naroda i narodnosti i sto su ljudi
svih rasa i religija ovde nasli mjesto da zive u miru i prijateljstvu. Ja
u skoli imam puno drugara iz razlicitih zemalja, ali tata ne da da ih
dovodim kuci pa se zato druzim samo sa nasom decom ciji su roditelji
bogati jer tata kaze da je tako najbolje. Moja sestra je ucila u skoli
da je multikulturalizam jedna velika stvar i to joj se mnogo svidelo pa
je pocela da se zabavlja sa jednim deckom iz Tonge. Onda su je, kada su
saznali, mama i tata zajednicki oplavili od batina.

Australija je ljepa zato sto se u njoj govori puno jezika, a neko cak
govori i engleski. Kada mog tatu prijatelji iz zavicaja pitaju kako
stoji sa jezikom, jer znaju da je u skoli stalno vukao keca, on kaze da
se sasvim dobro snalazi i sa bosanskim. Onda mama kaze da mu nista drugo i
ne treba jer ne izlazi iz nasih kafana, pa se onda posvadaju i posalju
me napolje. Moja mama mnogo voli Australiju jer kaze da ovde ne mora
nista da kuha, zato sto je sve na gotovo i sve moze da se kupi. Mi se
slazemo sa njom i najvise volimo kada kaze da je boli glava pa naruci
picu, ali je zato moja baka kada nam je dosla u posjetu plakala dva dana
kada je videla kako smo se svi ugojili (mama kaze da smo se popravili).

Australiju volim zato sto ima razvijen sport i sto sa skoro svake
Olimpijade donese puno medalja iz hokeja na travi, bijatlona,
badmintona, odbojke na pjesku, trambuline i ostalih vaznih sportova. Tata
kaze da mnogo voli Australiju zato sto ti nije potrebna veza da dobijes
posao kao kod nas. Svi imaju iste sanse da se zaposle u "McDonaldsu" ili
"Hungry Jacksu". Ja mnogo volim da idem u australijsku skolu zato sto se
puno igramo i ucimo dosta korisnih stvari o domacinstvu. Uciteljica nam
je rekla da cemo u petom razredu da ucimo citanje i pisanje. Jedva
cekam. Moja sestra ne voli skolu zato sto ide u dvanaesti razred pa ih
sada tjeraju da uce tablicu mnozenja.

Mi svi u porodici mnogo volimo Australiju zato sto je daleko pa tatina
rodbina iz Rogatice ne moze da dode kod nas i ostane dvije nedelje dok
cekaju da im zakazu pregled kod specijaliste. Mama uvek govori kako je
ona potekla iz fine i kulturne porodice i da voli Australiju zato sto
ima puno kulturnih dogadaja. Kaze da joj je najveca zelja da gleda
mjuzikl "Lion King".

Ja volim Australiju zato sto se ovde mnogo vodi racuna o djeci. Ako te
tata ili mama tuku onda mozes da pozoves jedan broj telefona, pa onda
dodju neki ljudi i odvedu te u neku kucu gde ima puno djece i gde o njima
vode brigu cike koje mnogo vole male djecake.

Australija mi se dopada zbog toga sto mozes sa 16 godina da dobijes
vozacku dozvolu, uzmes auto od tate i onda se trkas sa drugarima po
ulicama. Moj tata kaze da voli Australiju zato sto ne mora da zivi sa
maminom mamom. Doduse, ona nam ponekad dode u posjetu i stalno prica kako
joj se nista ne svida u Australiji, ali tata kaze da nju ne smijemo da
slusamo jer je ona "matora komunjara".

Volim Australiju zato sto ima puno mjesta gde mozes da odes na izlet.
Mi bar tri puta godisnje, na brzinu spremimo, sjednemo u kola i odemo na
neko jezero. Tu se uvek ljepo provedemo sve dok ne pocnu da nas grizu
komarci i muhe i dok mama ne pocne da vice na tatu zato sto je popio
osam piva. Onda dode vreme da idemo kuci, pa upadnemo u guzvu na
auto-putu i u kolima svi cute. Ja tada volim da gledam kroz prozor i da
uzivam u prirodnim ljepotama Australije.

Volim Australiju i zato sto u njoj ima puno domacih i divljih
zivotinja. Svi imaju kucne ljubimce pa sam i ja molio da dobijem psa,
ali mi je mama rekla da njoj ne pada na pamet da ide za njim po ulici i
da skuplja govanca u plasticnu kesu. Onda sam krisom poceo da hranim
jednog posuma koji nam je prevrtao po dubretu jer sam hteo da imam svog
ljubimca, ali ga je tata umlatio lopatom kada ga je video u dvoristu.
Krisom smo ga zakopali iza kuce i tata nam je zapretio da cutimo jer bi
inace morao da plati neku kaznu od ne znam koliko mnogo dolara.

Moja sestra mnogo voli Australiju zato sto je ona malo punija (ja
mislim da je bas debela) pa kaze da ovde uvek moze da nade garderobu u
kojoj izgleda seksi. Ja mislim da nije to razlog nego sto joj se niko ne
smije na ulici kao kad je bila u Sarajevu pa su je zvali "debela
australka". Kada sam pitao mamu zasto ona voli Australiju, dugo je
razmisljala i na kraju mi rekla da je voli zato sto moze da se opusti i
ne razmislja sta ce reci komsiluk, koji nam je tamo kod nas svakog dana
zavirivao u lonac. Onda sam ja razmislio pa sam joj rekao da ovde i ne
mogu da nam vire u lonac kada ga niko i neupotrebljava. Onda mi je ona
zveknula jednu zausku i ja sam odlucio da je iskljucim iz ovog projekta.
Moj tata kaze da najvise voli u Australiji to sto je izbor piva toliki
da ce mu trebati jos ko zna kolikogodina pa da sve isproba. Ja mislim da
je on vec sve isprobao po vise puta i da stalno pocinje novu turu.

Volim Australiju zato sto ovde i cike mogu da se zene medu sobom. Ja
bas ne marim mnogo za djevojcice jer su halapace i bezobrazne, pa sam
razmisljao da ozenim nekog drugara kad porastem. Mislim da bi nam bas
bilo fino jer bismo mogli zajedno da gledamo utakmice, igramo fudbal i
kosarku i narucmo picu ili kinesku hranu kada dodemo kuci. Rekao sam to
tati, a on se samo uhvatio za glavu i opsovao i ovu zemlju i dan kada je
u nju usao. Nije mi jasno zasto se tako naljutio kad je stalno pricao
kako voli Australiju.

[ljubav_aha]

karikatura esej

pojedine porodice su takve,mama i tata iz price su uzrok i posljedica problema, a ne aussie

[Fratris]

spomenuo si zatim u narendnom pisanju nafaku,sto je nafaka licno mislljenje;nafaka je izmisljena rijec koja ima masu znacenja

Nafaka istina moze znaciti vise stvari, ali mislio sam da je jasno iz konteksta u kojem znacenju koristim.

Mislio sam na ono uvjerenje, toliko cesto u Bosni, da je covjeku sudjeno sta ce raditi u zivotu, koliko ce imate, sta ce mu se dogoditi, i da je bilo kakav pokusaj da se taj prirodni stvari poredak poremeti u najmanju ruku bogohuljenje. Uvjerenje vezano za fatalizam koji je isto tako nezaobilazan(covjek snuje, Bog odlucuje itd.) Neki ce reci da je taj fatalizam neka odlika islama i da je dosao s istoka, ali ja ovdje govorim o jednom katolickom selu, gdje je situacija identicna, tako da nema veze s vjerom.

I nije problem sjetiti se hrpe primjera. Kad je moj djed '48. rasprodao svu zemlju koju je imao i ostavio mladu zenu i malu kcerku kod brata da bi otisao u Sarajevo na fakultet, maltene je proglasen ludim. Sta ce njemu fakultet? Pa komentari "Nisam ni ja imo oniga fakulteta pa sam dicu kruom odranio." Pa onda par godina kasnije kad taj isti djed dolazi u selo kao cinovnik rezima dijeliti novo vjestacko gnojivo, kojem je otpor bio do neba. Trebalo je 2 godine da se ljudi uvjere da je gnojivo bolje i izdasnije od prirodnog. Pa onda uvodjenje struje, i opet snazan otpor mnogih u selu. Sta ce njima struja? "Nemere to prika na dobro poc. itd." Pa onda komentari na sletanje ljudi na mjesec. "Miso sveto, sudnji dan se sprema. Daracu u bozje stvari." Moj stari bi mogao se sjetiti jos stotinu primjera, i svi oni pokazuju isto. Svi su odraz tog uvjerenja da je covjeku odredjeno, prije cak rodjenja, pozicija u zivotu i polozaj u drustvu, i ti ne smijes bilo sto pokusavati da to promijenis. Otpor svemu novom, odbijanje bilo kakvog napretka, i sumnjicavost prema icemu sto bi ti moglo promijeniti zivot. Onda naravno nastaje jedna dihotomija grad-selo u kojoj selo(a 1981. je samo trecina Bosanaca zivjela u gradovima) postaje simbol i olicenje tradicionalnih(citaj pravih i iskonskih) vrijednosti, a grada izvor poroka i zala(Pol Pot ce ovu ideju u Kambodzi dovesti do svog logicnog vrhunca).

I tu dolazimo do sam srzi ove teme. Konzervativizm. Ne onaj u jeftinom politickom smislu koji se poziva na "tradiciju" i "porodicu" i "krv i tlo" i sta sve ne, nego onaj iskonski, duboki konzervativizm. Uvjerenje da svijet i drustvo ide nagore. Ideja da je drustvo u nekom trenutku(proizvoljno izabranom, zasnovanom na osobnik iskustvima pojedinca) dosegao svoj vrhunac, i da su od tad kola krenula nizbrdo. Ljude koje zastupaju ovo misljenje je lako prepoznati, jer su puni negativnosti i cesto tu negativnost iznimno spremni podijeliti s ljudima koji su voljni slusati. Tu imas price o nogometu koji je nekad bio bolji, kako danas muzika ne valja, kako nam homoseksualci kvare djecu, kako su danas djeca razmazena i bezobrazna, kako je drzava danas u k*rcu, a nekad je bilo super, i opcenito kako sve ide u vrazju mater, umjesto da se vrati na nekakvo idilicno stanje iz proslosti.

Ja sam uvijek bio suprotna misljenja. Ja sam uvijek vjerovao u bolju buducnost. U moc ljudskog roda da se poboljsa, da poboljsa drustvo, da radi na tome da bude manje gladi i vise pravde. I zato se ne slazem s Temporom kad kaze da treba djecu uciti da jedan dan mogu ostati bez svega. Prvo, odbojna mi je ta negativnost. Kao sto sam rekao, ja uvijek vjerujem u bolje sutra. Kad kupujem kucu na kredit, kupujem je bez ikakve brige o tome kako cu platiti rate za 10 godina jer vjerujem da ce sve biti kako treba. Ekonomska kriza? Kakva kriza. Ne moze doci takva kriza da ja necu imati posao, jer sam spreman raditi bilo sta i ne smatram da je ijedan posao ispod mog dostojanstva. Ako treba Augijeve stale cistiti, cistiti cu. To su mene roditelji naucili, i to cu ja svoju djecu uciti. Ako si vrijedan i radin, i ako nemas predrasuda, nikad ti nista nece manjkati u zivotu. Druga stvar je da psiha djece nije ni blizu toliko krhka kako mi to odrasli mislimo. U najgoroj situaciji da jedan dan se stvarno nesto dogodi i cijelo drustvo ode u herlac, nema potrebe da pripremas djecu za to. Nuzda ce sama se pobrinuti. U Sarajevu je pocetkom 1992. bilo dosta djece ciji se zivoti nisu ni najmanje razlikovali od zivota djece iz bogatijih porodica na zapadu. Lekcije klavira, skijanje na Jahorini, putovanja u Italiju, itd. Godinu dana kasnije, ta ista djeca su isla u skolu pod granatama, skupljala kisnicu s krova, palila knjige da se ugriju, i navikli su se nekako. Manjak skijanja i skupih poklona iz Austrije ih je najmanje pogodio.

[Fair Life]

karikatura esej

pojedine porodice su takve,mama i tata iz price su uzrok i posljedica problema, a ne aussie

Apsolutno tacno...

[sistem]

I tu dolazimo do sam srzi ove teme. Konzervativizm. Ne onaj u jeftinom politickom smislu koji se poziva na "tradiciju" i "porodicu" i "krv i tlo" i sta sve ne, nego onaj iskonski, duboki konzervativizm. Uvjerenje da svijet i drustvo ide nagore. Ideja da je drustvo u nekom trenutku(proizvoljno izabranom, zasnovanom na osobnik iskustvima pojedinca) dosegao svoj vrhunac, i da su od tad kola krenula nizbrdo. Ljude koje zastupaju ovo misljenje je lako prepoznati, jer su puni negativnosti i cesto tu negativnost iznimno spremni podijeliti s ljudima koji su voljni slusati. Tu imas price o nogometu koji je nekad bio bolji, kako danas muzika ne valja, kako nam homoseksualci kvare djecu, kako su danas djeca razmazena i bezobrazna, kako je drzava danas u k*rcu, a nekad je bilo super, i opcenito kako sve ide u vrazju mater, umjesto da se vrati na nekakvo idilicno stanje iz proslosti.

mozda nije najdirektnije vezano za temu, ali si ovo kolega odlicno opisao. idilicno stanje iz proslosti... i nije to vezano za nasu raju, rekao bih da je to univerzalna boljka ljudskog stvora. eee, kako je nekad bilo, sad su nestale prave vrijednosti, nema vise morala...

[ljubav_aha]

spomenuo si zatim u narendnom pisanju nafaku,sto je nafaka licno mislljenje;nafaka je izmisljena rijec koja ima masu znacenja

Nafaka istina moze znaciti vise stvari, ali mislio sam da je jasno iz konteksta u kojem znacenju koristim.

Mislio sam na ono uvjerenje, toliko cesto u Bosni, da je covjeku sudjeno sta ce raditi u zivotu, koliko ce imate, sta ce mu se dogoditi, i da je bilo kakav pokusaj da se taj prirodni stvari poredak poremeti u najmanju ruku bogohuljenje. Uvjerenje vezano za fatalizam koji je isto tako nezaobilazan(covjek snuje, Bog odlucuje itd.) Neki ce reci da je taj fatalizam neka odlika islama i da je dosao s istoka, ali ja ovdje govorim o jednom katolickom selu, gdje je situacija identicna, tako da nema veze s vjerom. .

postavial sam temu o nafaki,daaavno,sa postavljenim clankom novinarek koje je instrbjuisala osobe,svako je imao vlastitu definiciju nafake a jedna od njih je upravo koju si gore napisao,uostalom,nema pogresene definicije

evo moje teme http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... a#p2261458

Ekonomska kriza? Kakva kriza. Ne moze doci takva kriza da ja necu imati posao, jer sam spreman raditi bilo sta i ne smatram da je ijedan posao ispod mog dostojanstva. Ako treba Augijeve stale cistiti, cistiti cu. To su mene roditelji naucili, i to cu ja svoju djecu uciti. Ako si vrijedan i radin, i ako nemas predrasuda, nikad ti nista nece manjkati u zivotu.

u SAD , 50% osoba koje su izgubile posao,su nasle novi posao,cak sa pretpostavkom da je 25% nije trazilo novi posao,sugruno 25% nije moglo naci posao. ne bih rekla da je lako naci bilo kakav posao u danasnjoj krizi

[Fratris]

u SAD , 50% osoba koje su izgubile posao,su nasle novi posao,cak sa pretpostavkom da je 25% nije trazilo novi posao,sugruno 25% nije moglo naci posao. ne bih rekla da je lako naci bilo kakav posao u danasnjoj krizi

Mnogi nisu mogli naci jer traze previse. Ili im je vazno da placa kao i prijasnji, ili je vazno da je blizu, ili da ima renome, ili da je u struci, ili da je stalan. Tko je spreman prevrtati hamburgere, malterisati kuce, cistiti urede, nece nikada biti bez posla. Problem je sto ljudi imaju "standarde."

Znaci, nije uvijek toliko slucaj da nisu mogli naci posao opcenito, nego onaj koji zele.

[Fratris]

postavial sam temu o nafaki,daaavno,sa postavljenim clankom novinarek koje je instrbjuisala osobe,svako je imao vlastitu definiciju nafake a jedna od njih je upravo koju si gore napisao,uostalom,nema pogresene definicije

Ja sam jednom igrao nogomet s jednim Turcinom(dobro, Belgijancem turskog porijekla) i pitao ga sta je nafaka. On pitao roditelje i kaze "alimentacija." I stvarno, u turskom zakonu ta se rijec koristi za alimentaciju.

[TheMule]

Ja sam mislio da je nafaka sudbina? Zasto tolika rasprava o toj rijeci?

[ljubav_aha]

postavial sam temu o nafaki,daaavno,sa postavljenim clankom novinarek koje je instrbjuisala osobe,svako je imao vlastitu definiciju nafake a jedna od njih je upravo koju si gore napisao,uostalom,nema pogresene definicije

Ja sam jednom igrao nogomet s jednim Turcinom(dobro, Belgijancem turskog porijekla) i pitao ga sta je nafaka. On pitao roditelje i kaze "alimentacija." I stvarno, u turskom zakonu ta se rijec koristi za alimentaciju.

jao ,ovo nisam znala,havla

[Jara]

postavial sam temu o nafaki,daaavno,sa postavljenim clankom novinarek koje je instrbjuisala osobe,svako je imao vlastitu definiciju nafake a jedna od njih je upravo koju si gore napisao,uostalom,nema pogresene definicije

Ja sam jednom igrao nogomet s jednim Turcinom(dobro, Belgijancem turskog porijekla) i pitao ga sta je nafaka. On pitao roditelje i kaze "alimentacija." I stvarno, u turskom zakonu ta se rijec koristi za alimentaciju.

jao ,ovo nisam znala,havla

Ni ja...sad provjerih na translate. google, s turskog na engleski ( ova riječ nije prevedena na ove naše jezike) - i stvarno!

alimony

subsistence
subsistence money
maintenance
alimony
compassionate allowance
sustentation