seln wrote:Dobri Bosnjak wrote:seln wrote:Da, i?
Nista! Zar tema rasprave nije magazin Saff i njegovo pisanje? Rekoh, posto vecina vas komentarise pisanje Saffa, a pojma nema ni o cemu pise, lijepo bi bilo postirati nekoliko tekstova i upoznati cjenjene ucesnike u raspravi sa Saffovim sadrzajem.
Pokazao si nam ono sto smo vec znali, da u SAFF-u pisu ljudi koji vjeruju da o necemu imaju misljenje...i? Svaka seoska internet-stranica ima po jednog specijalistu opste prakse koji piskara o svemu i svacemu.Jos si ti isfiltrirao clanke i pokazao nam samo one koji po tvom misljenju reprezentuju SAFF kao ozbiljno glasilo. Zaboravio si sve ksenofobne, sovinisticke, paranoidne i izolacionisticke clanke objevljene u SAFF-u.
Da smo jasni: ti (a tako i ostali citaoci) citas SAFF, jer ti ono sto tu pise potvrdjuje tvoje misljenje i daje ti uvjerenje da nisi sam. No, govori li to o SAFF-u kao ozbiljnom glasilu?
SAFF je glasnik konzervativne struje u IZ i desnog, klerikalnog krila u SDA. Samim tim, za mene je neprihvatljiv. Ono sto me cudi je tvoje uvjerenje da citalac SAFF-a = birac SDA = musliman. Mozes li ti prihvatiti da postoje muslimani lijevo-liberalne orijentacije?
Evo malo i onih ksenofobnih, sovinistickih, paranoidnih i izoloacionistickih tekstova
Najnovija naučna istraživanja potvrdila superiornost islamskog načina odijevanja
Hidžab je razlog da se na ženu gleda s poštovanjem i povjerenjem
Podnaslov: Muslimanke često govore da se osjećaju '‘zaštićeno‘', '‘sigurno‘', '‘poštovano‘' kada nose hidžab. Sada postoje dokazi koji pokazuju da su njihova osjećanja naučno dokazana
Kada je psiholog Susan Fiske s timom istražitelja s Princeton Univerziteta izvršila MRI (magnetna rezonanca tijela, op. prev.), skeniranje mozga heteroseksualnih muškaraca kojima su predočene slike koje pokazuju oskudno odjevene i potpuno odjevene muškarce i žene, zaključili su da muškarci bez ikakvog odstupanja reagiraju na oskudno odjevene žene. Što manje nose, to je vjerovatnije da će frontalni korteks (najvažniji dio mozga koji se odnosi na djelovanje samorazvojnih tehnika je prednji dio kore velikog mozga, tj. frontalni korteks regulacija neuroendokrinih funkcija, ciklusa budnosti i spavanja, raspoloženja, apetita, seksualnog ponašanja, op. prev.) i gyrus temporalis medius (važan za vizuelnu percepciju, op. prev.) '‘proraditi‘'. Ova područja mozga su povezana s izazivanjem erekcije, masturbacijom, i pozivaju na '‘hitno reagovanje‘'. ‘‘To vam je tako kao da su odmah pomislili na to kako bi mogli imati spolni odnos‘‘, objasnila je Fiske tokom godišnjeg sastanka Američke asocijacije o napredovanju nauke, održanog u Chicagu, 12. – 16. februara ove godine. ‘‘Oni reagiraju na ove fotografije kao što ljudi reagiraju na objekte‘‘, izjavila je ona. Testovi pamćenja koji su sprovedeni na ispitanicima pokazali su da se većina njih najbolje sjećala fotografija žena u bikiniju (koje su im predstavljene samo tjelesno bez prikazivanja glave), iako su im fotografije predočene samo djelić sekunde. Fiske i njezin tim su dalje ispitivali reakcije na neprijateljsko seksističko ponašanje. Oni su utvrdili da oni koji su ocijenjeni kao znatno neprijateljski imali su manje aktivnosti na poljima mozga koji je povezan s obzirnošću prema mislima i osjećanjima druge osobe (fenomen poznat kao mentalizacija) dok su posmatrali izazovne slike žena u bikiniju. ‘‘Oni nisu razmišljali o njihovim intelektualnim sposobnostima‘‘, izjavila je Fiske.
Seksualno izazovne žene posmatraju se kao manje vrijedne osobe
Prema studiji, kada se muškarčeva mentalizaciona mreža zatvori, to znači da on seksualno izazovnu ženu vidi manje vrijednom osobom. Ovaj tip dehumanizacije ranije je rijetko promatran u laboratorijama, izjavila je Fiske, samo jednom ranije, prema nedavnom članku u National Geographicu, koji navodi studiju gdje su ljudima prikazivane fotografije beskućnika i narkomana. U slučaju s oskudno odjevenim ženama, ipak, muškarci ne pokazuju ista osjećanja izbjegavanja kao što to rade s beskućnicima, koje društvo često izbjegava. Umjesto toga, oni su poželjeli da gurnu, opipaju ili zgrabe objekat, sve u prvom licu izrečeno – to su riječi koje su ispitani muškarci povezali sa slikama žena u kupaćim kostimima. Mina Cikara, s Princeton Univerziteta, koja je bila uključena u sprovođenje ispitivanja, dodala je da muškarci ne gledaju na isti način svoje supruge ili sestre kao što to rade s provokativnim slikama žena. Osim toga, muškarci su slike žena koje su bile u potpunosti obučene povezivali s riječima u trećem licu, poput ona gura, ona pipa i ona grabi, koji prema Fiske impliciraju da muškarci potpuno obučene žene posmatraju kao one koje su dominantnije od njih, a ne kao objekte kojima se može manipulirati.
Više odjeće, više poštovanja
Prema Fiskeovoj, rezultati studije imaju veoma važne posljedice za žene, naročito na radnim mjestima, budući da posmatranje izazovnih slika žena kod muškarca uzrokuje kako će kasnije posmatrati i ophoditi se prema ženi. Studija o muškoj dominaciji, koju je sproveo profesor na Univerzitetu Lawrence, Peter Glick, također je pokazala da stručne žene koje oblače provokativnu odjeću na svojim radnim mjestima su od strane svojih saradnika okarakterisane kao manje kompetentne i manje inteligentne, naročito ako rade na višim pozicijama nadređenih. Prema diversityjob.com, studija profesora Glicka predlaže da se ‘‘žene na višim pozicijama i na mjestima nadređenih moraju oblačiti skromnije i konzervativnije kako bi imale poštovanje svojih kolega‘‘. Nekoliko studija također pokazuje vezu između gledanja pornografije i nasilja nad ženama, uključujući silovanje i seksualno zlostavljanje. U ratovima u Bosni i Iraku, vojnici koji su počinili svirepe zločine i dehumanizovali drugu stranu često su predstavljali redovne gledatelje pornografije, ili su čak gledali pornografiju s ciljem ‘‘duhovnog uzdizanja‘‘ za ubijanje.
Fiske je uporedila rezultate svoje studije sa studijama koje prikazuju da gledanje televizije može učiniti bezosjećajnim na posljedice nasilja. ‘‘Morate biti svjesni učinka ovih slika na ljude‘‘, izjavila je Fiske Daily Princetonianu. ‘‘One nisu neutralne. One imaju utjecaj na to kako ljudi misle o drugim ženama.‘‘
Hidžab – dostojanstvo i povjerenje
Uprkos dokazima koji pokazuju prednosti skromnog i konzervativnog odijevanja, medijsko opisivanje hidžaba često prikazuje muslimanku kao žrtvu ugnjetavanja, umnog kontroliranja i zlostavljanja. Karen Danielson, međutim, tvrdi da joj nošenje hidžaba daje ujedno i dostojanstvo i povjerenje. Danielson, Amerikanka koja živi u Jordanu, nosi hidžab već više od 20 godina, a počela ga je nositi ubrzo nakon što se vratila islamu 1983. godine. ‘‘Kada hodam u javnosti, niko me ne gleda niti sudi o meni na osnovu moje seksualnosti ili odsustva istog, ili na osnovu toga kako privlačim ili ne privlačim muškarce‘‘, objasnila je ona. ‘‘Određujem se na osnovu svog ponašanja i inteligencije, što i moje oblačenje podržava, ja sam smjerna u svojoj skromnoj odjeći. Na taj način osjećam da mogu biti ono što jesam, jedinstveni pojedinac sa sopstvenim glasom‘‘, dodala je Sumeja Finnigan. ‘‘Ne prilagođavam se većini i onome šta će oni reći i oblačiti, i zbog toga sam to ja, što je poprilično oslobađajuće.‘‘ Belkisa Mohammed, Amerikanka koja se vratila islamu 1979. godine, ima slične stavove i ona kaže da hidžab promovira skromnost, kako za ženu tako i za sve one oko nje.‘‘ Mohammed koja živi u Saudijskoj Arabiji i pokriva i svoje lice pored ostatka tijela, kaže da njen način oblačenja ‘‘prouzrokuje da se drugi, naročito muškarci, ne osjećaju tako slobodnim da se upuštaju u nepotrebne razgovore‘‘.
Hidžab je sigurnost
‘‘Potpuno se osjećam sigurnijom dok nosim hidžab i oblačim se, uopćeno, skromno‘‘, izjavila je Cari Abudeyeh, druga Amerikanka koja živi u Jordanu i muslimanka je već 12 godina. Osjećam da je to moja zaštita kako muškarci ne bi buljili u mene i pokazivali nepoštovanje prema meni i mojim granicama. To je prepreka za sprečavanje ili promjenu tog prvog instinktivnog pogleda kada vas muškarac pogleda i provjerava, a i posmatra 'jeste li čemu', prepreka koja štiti od seksualnih osjećaja koje ne namjeravate da prouzročite kod njih ili ideja u njihovim glavama koje su zasnovane na provokativnom oblačenju.‘‘ Ona je ocijenila da je to ‘‘zaštita od ljudi da vam se ne približavaju na neprikladan način, pomažući u utjecaju na njihove odluke kako će stajati pored vas, razgovarati s vama, gledati u vas ili čak spriječiti da vas dodiruju‘‘. Finnigan, koja je iz Londona, upoređuje nošenje hidžaba, koje ona opisuje kao ‘‘čin poslušnosti Stvoritelju‘‘, koji ‘‘ženu čini sigurnijom kao u bukvalnom smislu tako i u duhovnom‘‘, s osjećanjima ranjivosti koje je iskusila prije prihvatanja islama i hidžaba 1999. godine. ‘‘Bilo je vremena kada sam željela da budem više pokrivena da bih mogla izaći iz kuće a da ne brinem o tome ko bi me mogao slijediti‘‘, izjavila je Finnigan. ‘‘Svake večeri bih se izlagala opasnosti i vraćala bih se kući uvijek gledajući preko ramena u strahu da ću biti napadnuta ili silovana. Uvijek će biti onih koji žele ili mogu napasti žene bez obzira na njihovo ponašanje ili stil oblačenja‘‘, priznaje Mohammed. Ipak, ona vidi muslimanski hidžab kao ‘‘dodatnu zaštitu u odbijanju mogućih fizičkih pristupa. Jedan od glavnih ciljeva hidžaba jeste zaštita žene od pogleda ljudi slabog morala i od onih koji se žele upuštati u protupravna svjetovna uživanja‘‘, izjavio je šejh Rijad el-Musejmiri, profesor na Univerzitetu El-Imran u Rijadu. ‘‘Muslimanka se razlikuje od bezbožnih žena, ona zaslužuje poštovanje.‘‘ Prema islamtoday.com, pojedini zapadnjaci pretpostavljaju da pokrivanje glave za ženu znači pokazivanje njenog pokoravanja muškarcu. ‘‘To nema nikave veze s istinom. Kur'an eksplicitno navodi da je razlog njenog takvog oblačenja da bi bila poštovana. Poruka koju žena daje oblačeći se na ovakav način jeste: Poštuj me zbog onoga što jesam. Ja nisam seksualni objekat.‘‘
Izvor: islamonline.net
Prijevod i obrada: islambosna.ba
POSLANIKOVE PRIČE
Kada bi živio hiljadu godina, opet ćeš umrijeti
Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se da je Melek smrti došao Musau, a.s., da mu uzme dušu, i kada mu se približio, Musa, a.s., ga je žestoko udario svojom pesnicom, tako da Melek smrti u tom trenutku nije izvršio svoj zadatak, jer Allahovi poslanici su imali pravo izbora gdje će i kada umrijeti. Nakon toga Melek smrti se vratio i požalio se Allahu, dž.š., rekavši: ‘’Gospodaru moj, Ti si me poslao da uzmem dušu Tvome robu koji ne želi smrt.’’ Allah, dž.š., mu je rekao: ‘’Vrati se njemu i reci mu neka stavi svoju ruku na bika i koliko dlaka obuhvati njegova ruka, toliko godina ću mu život produžiti.’’ Melek smrti se vratio do Musaa, a.s., i obavijestio ga o Allahovoj naredbi, nakon čega se Musa, a.s., obratio Allahu, dž.š., i rekao: ‘’Gospodaru moj, a šta slijedi nakon toga?’’ Allah, dž.š., mu je objavio: ‘’Nakon toga opet slijedi smrt i rastanak sa dunjalukom.’’ Svako živo biće okusit će smrt i sve će nestati osim Uzvišenog i Svemoćnog Stvoritelja, Allaha, dž.š. Onda je Musa, a.s., rekao: ‘’Ja ovoga trenutka želim smrt, jer kakva je korist ako mi se život produlji kada na kraju dunjalučkog puta opet čeka smrt. Ali, Gospodaru moj, ja Te molim da me ne usmrtiš dok se ne približim Bejtul-Makdisu toliko koliko se kamen može dobaciti do svete zemlje.’’ Rekao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: ‘’Da smo u Palestini, ja bih vam pokazao njegov mezar ispod jedne crvene pješčane humke.’’
Ne dajite mi prednost nad Musaom, a.s.!
U drugoj predaji stoji da su se posvađali jedan musliman i jedan židov, i jedan drugog su vrijeđali i psovali. U jednom trenutku musliman se zakleo, rekavši: ‘’Tako mi Onoga koji je odabrao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nad svim svjetovima!’’ Židov mu je uzvratio isto tako zakletvom, rekavši: ‘’Tako mi Onoga koji odabrao Musaa, a.s., nad svim svjetovima!’’ Nakon toga musliman je pesnicom udario židova, a on je otišao Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i žalio se na muslimana koji mu je učinio nasilje. Kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, čuo zbog čega su se svađali, rekao je: ‘’Ne dajite mi prednost nad Musaom, a.s.'’, ili je rekao: ‘’Ne dajite prednost jednom Allahovom poslaniku nad drugima. Zaista će doći dan kada će se puhnuti u sur i umrijet će sve što je na na nebesima i Zemlji, osim onih koje Allah ostavi u životu, a zatim će se i drugi put puhnuti u sur i ja ću biti prvi proživljen, i vidjet ću Musaa, a.s., kako se drži za Arš. Ni ja sam ne znam je li to zbog toga što je nad njim izvršen obračun onoga dana kada je onesviješten pao na brdu Tur ili je proživljen prije mene.’’
Kako je Adem, a.s., u raspravi pobijedio Musaa, a.s.
Prenosi se od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Raspravljali su se Adem, a.s., i Musa, a.s., pa je Musa rekao Ademu: ‘Zar ne, ti si onaj Adem kojega je njegov grijeh izveo iz Dženneta?!’ Adem, a.s., odgovorio mu je: ‘Zar ne, ti si Musa, a.s., kojega je Allah odlikovao Objavom i direktnim razgovorom, a meni prigovaraš za nešto što je bilo određeno prije nego sam i stvoren?!’'' Nakon toga Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Tako je Adem pobijedio u raspravi Musaa, a.s., dva puta.’’ Ashabi nisu razumjeli šta je time htio da kaže, pa su s nestrpljenjem čekali odgovor i objašnjenje. Onda je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio o čemu se radi, rekavši: ‘’Prvi put je Adem pobijedio Musaa, a.s., time što ga je pohvalio i istakao njegove odlike, a poslanicima i priliči samo takav govor. A drugi put ga je pobijedio u raspravi kada ga je upozorio na činjenicu da se čovjek može kritizirati samo ukoliko učini grijeh svojom voljom, a što se tiče Ademovog, a.s., grijeha, to je ono što je Allah unaprijed odredio prije nego što ga je i stvorio i on nema grijeha u tome. On je jednostavno morao uraditi ono što mu je Allah odredio i propisao.’’ (Sahih Buhari).
Žene iz vremena poslanstva
Sumejja bintu Hubat
Je li moguće da je to puka slučajnost da je u povijesti islama prva osoba koja je primila islam bila žena, i da je prva osoba koja je poginula kao šehid bila žena?! To je nepobitna istina, i nije nikakva slučajnost, prvo stvorenje koje je primilo islam na poziv Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bila je plemenita ashabijka, žena kojoj je Allah, dž.š., po meleku Džibrilu selame slao, majka svih vjernika, Hatidža bintu Huvejlid, a prva osoba koja se okitila krunom šehadeta u povijesti islama bila je također žena, slavna ashabijka, Sumejja bintu Hubat, majka jednog od velikana ovoga ummeta, Ammara ibn Jasira, Allah s njima bio zadovoljan. Životna priča ove ashabijke vrlo je potresna i dojmljiva i nema nijednog insana koji bude čitao ovu priču a da će ostati ravnodušan. Početak njenog života kao muslimanke bio je obilježen velikim iskušenjem i teškim ispitom, ali se zato njen život završio ogromnim, neopisivim i veličanstvenim uspjehom. Njen uspjeh je okrunjen šehadetom, diplomom čija se ocjena i procenat ne mjeri ljudskim mjerilima i procjenama, jer, veličinu tog uspjeha ljudi ne mogu ni pojmiti. Sumejjin uspjeh znači vječito Allahovo zadovoljstvo i vječni užitak u džennetskim prostranstvima i užicima koje je Allah pripremio samo za šehide i za Svoje evlije. Pa, hajde da malo zavirimo u svijetle stranice biografije prvog šehida u islamu, Sumejje bintu Hubat, i njenog muža šehida, Jasira, i njenog sina šehida, Ammara ibn Jasira.
Tri člana porodice, tri stuba islama
Jedan od sinova Amira ibn Malika iz Jemena, zaputio se jedne prilike prema Mekki, ali se nije vratio. Pošto se njegovo odsustvo oduljilo, njegova braća, Jasir, Haris i Malik, a po nagovoru njihovog oca, otišli su u Mekku da traže svoga brata, ali, od njega nije bilo ni traga ni glasa. Nakon bezuspješnog pokušaja da pronađu svoga brata i da dobiju bilo kakve informacije o njemu, braća su odlučila vratiti se u Jemen. Međutim, Jasir je, čim je došao u Mekku, zavolio taj grad i osjećao je kao da se tu rodio, pa je svoju braću obavijestio da on ostaje u Mekki i da se ne želi vraćati u Jemen. Tako je Jasir ostao sâm u nepoznatom gradu, ali je arapski običaj iz tog vremena o sklapanju prijateljskih i savezničkih ugovora, učinio da se on ubrzo nađe i skrasi u plemenu Benu Mahzum, a u porodici Huzejfe ibn Mugire el-Mahzumija koji ga je uzeo pod svoju zaštitu. Nedugo zatim, Huzejfe mu je ponudio da ga oženi jednom od svojih robinja, Sumejjom bintu Hubat, na što je on bez puno razmišljanja pristao. Iz tog sretnog braka rodio se njihov sin Ammar i nakon njegovog rođenja, Huzejfe je oslobodio Sumejju tako da su oni postali samostalna i slobodna porodica, ali su ostali živjeti sa Huzejfom sve do njegove smrti. Istinska slava porodice Jasir započela je onoga dana kada je posljednji Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, počeo pozivati u islam i kada su mu se među prvima odazvali Ammar i njegovi roditelji. Toga dana kada su primili islam oni su postali tri, poput granita, čvrsta stuba islama, a u knjigama povijesti zauvijek će ostati upisane svijetle stranice i primjeri strpljivosti porodice Jasir koja je bila pionir islamske da've, a na njenom čelu je ponosna ashabijka i nepokolebljiva muslimanka, Sumejja bintu Hubat. Allah, dž.š., pohvalio je one koji su prvi prihvatili islam i objavio kakva ih nagrada, zbog onoga što su za islam uradili, čeka: ''I oni prvi – uvijek prvi! Oni će Allahu bliski biti u džennetskim baščama naslada.'' (El-Vakia', 10. – 12.) Sumejja je, zajedno sa Hatidžom, r.a., bila predvodnica žena u primanju islama, i slobodno možemo kazati da je ona prva muslimanka koja je javno i otvoreno prkosila nevjernicima svojim primanjem islama. Na ploči na kojoj su neizbrisivim mastilom upisana imena najslavnijih ličnosti, onih koji su u najtežem trenutku ponijeli baklju islama kada je čovječanstvo tumaralo u mraku zablude i neznaboštva, njeno ime se nalazi pod brojem sedam, kao što je u svom poznatom djelu zabilježio veliki učenjak Ibn Esir: ''Sumejja je bila sedma po redu osoba koja je primila islam, i zbog toga je bila izložena najgorem mučenju od strane nevjernika.'' O tome postoji predaja i od Abdullaha ibn Mes'uda koji je rekao: ''Na početku je bilo sedmero ljudi koji su bili muslimani: Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekr, Bilal, Habbab ibn Eret, Suhejb, Ammar, Sumejja i Ummu Ammar.''
Strpljivost koja je izluđivala nevjernike
U povijesti nije bilo nijedne žene muslimanke da je pokazala takvu strpljivost kao što je bila Sumejja bintu Hubat. Strpljivost je jednostavno bila njen zaštitni znak, a takvima je Allah obećao nagradu bez računa. Predočite sebi sliku žene koja je već bila ostarjela i zbog starosti oronula, kako podnosi vrijeđanje i stravično mučenje od strane skupine bezumnika čija su srca bila tvrđa od kamena, a mučili su je i kažnjavali samo zato što je u Allaha, Silnog i Jedinog hvale dostojnog, vjerovala. Ali, nije samo Sumejja bila izložena osvetničkom mučenju glavešina iz Kurejša, već su i njen muž Jasir i njen sin, njena zjenica oka i plod njenog srca, Ammar, bili izloženi najgoroj patnji i svirepom mučenju. No, i pored toga, Sumejja je dostojanstveno i prkosno podnosila trostruki bol i trostruko mučenje snagom svoga imana koji ju je učinio stamenom i postojanom poput planinskog masiva kojem ogromni valovi patnje i silni vjetrovi mučenja i bola nisu mogli nauditi. I ne samo to, ona je svojim saburom prkosila nevjernicima i naprosto ih izluđivala, i, zajedno sa svojim mužem i sinom, učinila je da vođe Kurejša budu zapisani i zapamćeni kao kolovođe nevjerstva, zla i nasilja, te da zasluže vječnu patnju u džehennemskoj vatri. Ibn Kesir je zabilježio predaju koju prenosi Ibn Ishak u kojoj stoji: ''Vođe plemena Benu Mahzum izvodili su Ammara ibn Jasira i njegovog oca i majku i izlagali ih najgorim vidovima mučenja na vrelome pijesku u vrijeme najveće podnevne žege. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prolazio je pored njih i govorio im: 'Strpite se, porodico Jasirova, vaše prebivalište je Džennet.''' Imam Bejheki bilježi sličnu predaju od Džabira ibn Abdullaha koji je rekao: ''Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prolazio je pored Ammara i njegovih roditelja dok su ih nevjernici na najsvirepiji način mučili i ponižavali i govorio im je: 'Radujte se, porodico Ammarova, radujte se, porodico Jasirova, vas čeka mjesto u Džennetu.'''
Prvi šehid u islamu
Poslije nevjerovatne torture, mučenja i vrijeđanja, na kraju je ova hrabra ashabijka dodijeljena u ruke faraonu ovog ummeta, Ebu Džehlu, a dodijelio mu ju je njegov amidža Ebu Huzejfe ibn Mugire. Ebu Džehl je svu svoju mržnju i paganski bijes iskaljivao nad nedužnom staricom ne bi li je uspio pokolebati i odvratiti od islama. Ali, njegovi pokušaji bili su uzaludni kao i pokušaji ahmaka da puhanjem u sunce utrne njegovo svjetlo. Na sve njegove uvrede i provokacije ona je šutjela i nijednu riječ nije izustila. Da bi je što više povrijedio, čak joj je govorio: ''Ti nisi primila islam ni zbog čega drugog osim zbog toga što ti se sviđa Muhammed i što si se ludo zaljubila u njega.'' Ona je šutjela kao da joj ništa nije govorio i slavila je i veličala Allaha, dž.š. I kada je zlikovac izgubio svaku nadu da bi je mogao isprovocirati i pokolebati u vjerovanju, poput pobješnjele zvijeri tražio je da mu donesu koplje kojim ju je snažno udario u stidno mjesto. Od siline udarca ona je istog trenutka ispustila svoju plemenitu dušu i vratila se svome Gospodaru, zadovoljna Allahom i Njegovom odredbom i On njome zadovoljan i njenom čvrstom vjerom koja je otkrila svu nemoć i bijedu nevjernika i najavila skoru pobjedu islama. Sumejja bintu Hubat preselila je kao šehid sedme godine po Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvu i bila je prvi šehid u islamu.
Fragmenti iz života posljednjeg Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Poslanikov odnos prema nemuslimanima
Godine 1978., u New Yorku, Amerikanac Michael H. Hart objavio je knjigu The 100 – A Ranking of the Most Influential Persons in History (Stotinu najutjecajnijih ličnosti u historiji čovječanstva), u kojoj se na prvom mjestu nalazi poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Knjigu sam dobio na poklon od nekih prijatelja u Čikagu naredne 1979. godine, i listovi su joj već požutjeli. Nedavno se pojavilo novo izdanje knjige u kojoj Poslanik, s.a.v.s., ponovo zauzima prvo mjesto. Znameniti Shaw George Bernard (1856. – 1950.) rekao je za poslanika Muhammeda, s.a.v.s.: “Kada bi danas došao Muhammed, svjetski bi se problemi riješili dok bi čovjek popio šoljicu kahve”
Piše: Abdullah Hodžić (
[email protected])
Allahov Poslanik, s.a.v.s., posjetio je jednu bolesnu osobu koja mu je bila vrlo draga. Posjetio je mladića židova koji je radio kao njegov lični sluga. Mladić mu je donosio vodu za abdest, primicao obuću i obavljao druge poslove. Toga dana, Poslanik, s.a.v.s., bio je uznemiren mladićevim odsustvom, pa je otišao njegovoj kući da se raspita za njega i njegovu bolest. Ušao je u kuću i sjeo pokraj mladićeve glave.
Riječi koje spas znače
Mladićev otac sjedio je naspram njega. Poslanik, s.a.v.s., posmatrao je mladića sa sažaljenjem, žalostan što umire tako mlad, i pozvao ga je da razmisli o onome što mu je bilo najpotrebnije u tom momentu, o vjeri sa kojom je trebao susresti svog Gospodara. Rekao mu je: ''Prihvati islam. Posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Njegov poslanik.'' Iz ovoga se razumije da je Poslanik sugerirao mladiću da prihvati islam kada je vidio da mu se smrt primakla, sa željom da se nastani u džennetskim prostranstvima, u duhu Poslanikova, s.a.v.s., hadisa: “Čije posljednje riječi budu da je samo jedan Bog – Allah, a da je Muhammed Njegov rob i poslanik, ući će u Džennet.” Budući da je Uzvišeni Allah dostavio Objavu, poslao poslanike da je protumače, dao čovjeku zdrav razum i slobodu izbora, te da čovjek nije predestinirano biće, jasno je da vjera, čije je mjesto u srži srca, nikada i ni od koga ne može biti nametnuta. Svako je apsolutno slobodan da odabere put kojim će ići, ali je i odgovoran za konsekvence i konačnu destinaciju. Sljedeća kur’anska načela govore u prilog tome i neprevaziđena su: “U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude!” (El-Bekare, 256); “Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?” (Junus, 99); “Ti poučavaj – tvoje je da poučavaš, ti vlasti nad njima nemaš!” (El-Gašija, 21-22); “Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš da uputiš – Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će pravim putem poći” (El-Kasas, 56); “A vama – vaša vjera, a meni – moja!” (El-Kafirun, 6). A da svako neće moći izgovoriti kelimei-šehadet na kraju svog kratkotrajnog dunjalučkog života, svjedoči sljedeći frapantan, zastrašujući i pouke vrijedan primjer za one koji su razumom obdareni i koji pouku primaju. Naime, polovinom posljednje decenije prošloga vijeka, za vrijeme jedne od mojih posjeta SAD-u, posjetio sam u Čikagu dobrog prijatelja, koji je sa mnom studirao na Al-Azharu, u Kairu. Budući da je on radio kao imam u jednom od čikaških islamskih centara, neko ga je pozvao u državu Indianu da uči kur’anske ajete i dove za člana njihove porodice, koji je odbrojavao posljednje sate dunjalučkog života. U želji da budemo zajedno i da učinimo dobro djelo, zaputili smo se u mjesto udaljeno od Čikaga oko 200 km. Učili smo Kur’an i dove, s nadom da izgovori i preseli sa šehadetom. Iako je od tada do danas prošlo oko 15 godina, sa jezom se sjećam trezvena čovjeka, koji se, umjesto da izgovori šehadet, nervirao, vikao, proklinjao i psovao! Allahu ekber! Saznao sam da je te noći izdahnuo bez šehadeta! Subhanallahi ve bihamdihi, subhanallahil-azim! (Neka je slavljen i hvaljen Uzvišeni Allah). Teško je izgovoriti šehadet onome ko ne zasluži. Kako i da zasluži ako nikada ne klanja, ne ide u džemat, a abdest mu se uzima prvi put kada ga gasule i prvi put dolazi pred džamiju da mu mrtvom drugi klanjaju dženaze-namaz?! Allahu ekber! Pametnom je, doista, i išaret dovoljan. Mladić je bio spreman da prihvati Poslanikov poziv. On je bio Poslanikov sluga i za to vrijeme je upoznao Poslanikov karakter, lijepo ponašanje, vladanje i narav. Mladić je prepoznao u Poslaniku svojstva Božijeg poslanika. Znao je da Poslanik nije bio ni tlačitelj (tiranin, nasilnik, despot) ni prevarant. Međutim, još uvijek je osjećao potrebu za očevim odobrenjem, okrenuo je lice prema njemu i pogledao ga, moleći njegov odgovor i očekujući očevu dozvolu (pristanak). Vidjevši da se mladićev život brzo gasi, Poslanik, s.a.v.s., ga je ponovo pozvao da prihvati islam. U tom momentu, mladićev otac reče: ''Poslušaj Kasimovog oca (jednom Poslanikovom sinu bilo je ime Kasim). Reci ono što Muhammed od tebe traži.'' Tada je mladić izgovorio riječi: ''Svjedočim da nema boga osim Allaha, i da si ti Allahov poslanik.'' Izgovorivši ove riječi, mladić je izdahnuo. Kada je Poslanik, s.a.v.s., izašao iz mladićeve kuće, bio je oduševljen time što je Allah, dž.š., uputio mladića. Rekao je: ''Hvala Allahu, koji je pomoću mene spasio mladića od Džehennema.'' Tada se okrenuo ashabima i rekao: ''Klanjajte dženaze-namaz svom bratu.'' 1976. godine, na Staten Islandu, New York, u džamiji, za vrijeme moje prve posjete SAD-u, jedan Amerikanac, koji se vratio u okrilje islama, pričao mi je sa oduševljenjem kako je konačno uspio ubijediti majku da joj posljednje riječi budu: Ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu! Znao je on da je kelimei-šehadet vredniji kod Allaha, dželle šanuhu, ne samo od Zemlje i svega na njoj, već od cijelog kosmosa u kojem se nalaze milijarde galaksija, a u svakoj galaksiji milijarde zvijezda. Slavljen neka je Allah. Blago svakome onome ko razumije smisao života, koji nije ništa drugo do treptaj oka u poređenju sa vječnošću. A, ma ko mi bili i ma šta radili, valja sutra otići i susresti se sa svojim Gospodarom.
Lijep i korektan odnos prema ljudima – put ka njihovom srcu
Čuveni perzijski pjesnik i naučnik Omer el-Hajjam rekao je: “Čovječe, da živiš stotinu, petsto i hiljadu godina, pa šta?! Opet ćeš umrijeti.” Zato treba kao čovjek živjeti i biti od koristi svim ljudima i svim živim bićima. S druge strane, moj dobri prijatelj, rahmetli dr. T. B. Irving, profesor čuvenog Princeton univerziteta, SAD, koji je preveo Kur’an na engleski jezik, kao moto svoje knjige “Selections From The Noble Reading”, uzeo je kur’anski ajet: “Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš da uputiš – Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoće” (El-Kasas, 56). Na moje pitanje da li se ovaj ajet odnosi na njegovu djecu, odgovorio je potvrdno. Zbog toga je bio tužan, a ne znam da li su mu se djeca kasnije odazvala Allahovom pozivu. Iz ovog događaja trebamo naučiti kako se Poslanik, s.a.v.s., odnosio prema ljudima različitih vjera. Vrlo je značajno to što je odabrao mladića židova da bude njegov lični sluga. Koliko je ashaba čeznulo da budu počašćeni tom pozicijom? Koliko bi muslimana bilo presretno da su njihovi sinovi služili Poslaniku? Ipak, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je posao mladiću židovu. Ovo nam govori da trebamo imati balansiran, prijateljski i normalan odnos u ophođenju sa ljudima različitih vjera, bili oni židovi, kršćani ili drugi. U Poslanikovom ophođenju sa nemuslimanima nije bilo tenzija ni otuđivanja. Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi došao do grupe ljudi u kojoj su bili muslimani, židovi i mušrici (idolopoklonici), sjeo bi sa njima, razgovarao i pozvao ih u islam. Sa njima bi se rastao prijateljski i srdačno, kao kada je i došao. Posjećivao je nemuslimane u njihovim kućama. Odazivao se na njihove pozive i svoju kuću otvarao za njih. Kao što smo vidjeli, unajmio je nemuslimana (židova) da bude njegov lični sluga (radnik) u porodici. Radeći kao ambasador BiH u Pakistanu od 2002. do 2005. godine, sa radošću i oduševljenjem sjećam se naše diplomatske porodice, čiji su članovi bili iz cijelog svijeta, različitih vjera, nacija, ideologija i drugih backgrounda. I danas komuniciram sa mnogim kao sa svojim najbližim i najdražim, a nekoliko ambasadora bili su i moji gosti u BiH, dok druge očekujem. Naravno, osjećanja su recipročna, uljepšavaju i osmišljavaju život i pretvaraju zemlju u globalno selo, čiji stanovnici imaju isti biološki život, isti početak i kraj i jednog i istog Boga. Ovo je znak moći, a ne slabosti. Druženje sa drugima je najbolji način da se drugi upoznaju sa islamom i muslimanima, kao narodom. To ruši barijere među ljudima i pruža im priliku da islam ispravno razumiju. To je razlog zašto je mladić židov prihvatio Poslanikovu, s.a.v.s., sugestiju (prijedlog) da prigrli islam. On je znao o islamu. Znao je kako se Poslanik, s.a.v.s., ponašao. Vidio je njegovu iskrenost, poštenje, čestitost, uzoritost i besprijekornost. Njegovo blisko poznanstvo sa Poslanikom, s.a.v.s., učinilo je da shvati da je Muhammed, s.a.v.s., bio zaista Allahov poslanik. Zato je on u najtežim, posljednjim momentima svog života, u smrtnom hropcu, mogao donijeti tako brzu odluku. Za Poslanika, s.a.v.s., hazreti Aiša je rekla: ''Bio je živi Kur'an.'' Da je mladić primijetio kod Poslanika, s.a.v.s., išta što odudara od Božijih propisa, od najplemenitijih kodeksa života, teško bi prihvatio njegovu sugestiju i molbu. U kontekstu gornjega, citirat ću riječi njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea, koji je rekao: ''I am not upset that you lied to me, I am upset that from now on I can't believe you'' – ''Ja nisam uzrujan što si me lagao, već sam uzrujan što ti od sada nadalje ne mogu vjerovati''. Znao je mladić da je Poslanik, s.a.v.s., uvijek govorio istinu, kao i sada, pa je samo čekao očevu blagonaklonost. I tako je zaradio Džennet. Kada je Poslanik posjetio mladića u njegovoj kući, nije posjetio prominentnog (istaknutog) nemuslimanskog lidera ili zvaničnika. Mladić je bio obični sluga. Poslanik, s.a.v.s., ga je vrednovao kao ljudsko biće. ''Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.'' (El-Hudžurat, 13.)
nije tebi licno upuceno ali ok. duhovit nisam, pisem kako je bilo iz porodicnog iskustva.