U nasoj drzavi bajnoj javna skola u svakom slucaju - moje dijete je islo u javnu osnovnu skolu, u istu smo isli i muz i ja, i u odnosu na nase vrijeme, sasvim je druga prica bila sa djetetom. Bilo je tu i suza, i "pojedenih noktiju" i dobrih i losih nastavnika, i kuknjave kako je skola teska i nastavnici zahtjevni....ali i radosti, i igre sa skolskim kolegama, jer su u komsiluku, i svega lijepog sto nosi skola.
Ali, dodje vrijeme upisa u srednju skolu, u jednu od dvije, barem tako kazu, najjace gimnazije u gradu, a dijete medju najboljim na prijemnom. I dan danas je tako. Znaci, veliki dio je do roditelja i do odgoja, i samog djeteta, naravno, i radnih navika i svega....
Skola kao skola, isto tako, puno znaci, i vjerujem da privatne skole kod nas ne pruzaju dovoljan nivo obrazovanja ( mozda se nisam dobro izrazila, ali se tu puno vise gleda kroz prste), jer kada nesto ovdje masno platis, ocekujes i povratnu, cuj da dam 5000 KM za skolu, a da mi dijete ima trice .. Ma bjaaaazi! A koji ce mi klinac nastavnici dolaziti kuci, pa danas nemamo vremena ni za sebe, a kamoli da spremam kucu jer ce zaboga doci neko iz skole. Infomacije su svakih 15 dana, pa bujrum. I da, svi imamo broj telefona razrednog starjesine, i slobodno ga mozemo pozvati ako nam nesto treba. I da, djeca idu na izlete, i u kino, i u pozoriste....
A sto se tice KŠC-a, najsmjesnije mi je kada se djeca "drugih vjera" kako ih, nazalost, moramo nazivati u ovom slucaju, pocnu gadjati sa tjednima, zemljopisima.....pa ih ukucani ne razumiju. I, koliko ja znam, uce hrvatski jezik, a ne bosanski.
Danas je veoma vazno da skola, javna, ima dobrog direktora, jer su oni danas menadzeri, koji mogu puno toga uciniti. Npr. osnovna skola, koju je pohadjalo moje dijete, je uvijek, 10 dana prije pocetka skolske godine, na sajtu objavljivala spisak knjiga potrebnih za razrede, pa smo imali tu privilegiju da knjige kupimo bez guzve u knjizarama i svog srkleta koju nosi pocetak skolske godine. I neka ih svakakvih u razredu, neka se mijesaju, vise ce nauciti o zivotu i drustvu, i bice, ne mogu reci bolji ljudi, ali sirih shvatanja svakako, u odnosu na one koji obitavaju u zatvorenim zajednicama. I zaboga miloga, je li nam se skolovanje i ucenje zivotu nase djece svelo na to da li ce pojesti supu i kuhani kupus u skoli

A ulogu religije u vecini privatnih skola kod nas zaista ne zelim ni da komentarisem, to mi je otprilike suludo.