arzuhal wrote:Kroz povijest ili hijeropovijest, uvijek su postojale bar dvije skupine ljudi, dvije sorte: oni koji su vjerovali u Objavu od Boga i oni koji su tu mogućnost odbacivali kao potpuno nesuvislu i neprihvatljivu.
Kao musliman, vjerujem da je Kur'an riječ Božija, uputa Apsoluta, Stvoritelja, Ravnatelja i Suca na Očekivanom danu.
Kur'an je posljednja Objava. Sama riječ Kur'an u prevodu znači Ono Što Se Čita, Uči, jer dolazi od glagolskog trilitera Ka-Re-'E, što znači čitati.
Dakle, vjerujem da se Bog očitovao Čovječanstvu i objavom Svoje Riječi, a ne samo stalnim Stvaranjem, Održavanjem i Rastvaranjem cjelokupnog Mogućeg Bitka – Prirode, čemu su svi ljudi svjedoci. Priroda se često imenuje i kao Živi Kur'an, Živa Knjiga.
Oni koji vjeruju u posljednju Objavu, Kur'an, također vjeruju u sve prethodne objave. Tako vjeruju da je Bog, skladno civilizacijskom i kulturološkom razvoju i progresu Čovječanstva, slao i potrebno Uputstvo. Uvijek je to bio isti Bog. Samo čovječanstvo nije bilo na istom levelu. Razvijalo se.
Ukoliko je istina da imamo od Boga uputstvo u formi knjige, onda bi bilo prirodno ocekivati da su objasnjenja svijeta i sugerisani moralni kodeksi univerzalni i neupitni, a ne prilagodjeni civilizacijskom i kulturoloskom razvoju trenutka kada je objava nastala. Kur'an i serijat su nedvojbeno prilagodjeni trenutku nastanka, a ne danasnjem trenutku. Naravno, u Kur'anu kao religijskim knjigama postoje elementi koji se i danas mogu primijeniti, ali isto tako postoje elementi uputa koji sa aspekta danasnjeg stepena razvoja medjuljudskih odnosa izgledaju ... pa u najmanju ruku gnusno i nehumano.
Tačno je, kako vele mnogi forumaši/ateisti, da je učenje/doktrina, zasnovana/crpljena na/iz Objave, dogma i da to učenje nudi završene odgovore. To mora biti tako za onoga koji vjeruje da je Riječ samog Boga.
Također je tačno da filozofija nije puko mudroljublje već zahtjev za pravom na postavljanje pitanja i kritičko promišljanje. I tamam tako.
Sada, kada pogledamo rasprave koje se vode na relaciji religija-znanost, čini se da religija koči, zaustavlja napredak znanosti. Tako bar vele oni koji odbacuju Objavu.
Ustvari, upravo je to pravi dogmatski, nedomišljeni stav.
Kur'an podstiče na znanost, svom snagom. Samo joj daje neke smjernice. Etičke, prije svega.
Neka neko pronađe u Kur'anu ijedan stavak koji negira znanost i odvraća čovjeka od nje.
Hoces li ajete koji govore o ... pa npr. nastanku svemira, zemlje i covjeka. Izucavanje geologije, biologije ili antropologije iskljucuje vjerovanje u istinitost ajeta koji su u suprotnosti sa naucnim otkricima. Covjek koji iskreno vjeruje u istinitost svakog retka Objave, mora zrtvovati naucnu karijeru - ili ce rizikovati da bude javno ismijan.
Napominjem da se objava Kur'ana desila prije 1400. godina. Naprotiv, prva riječ, objavljena Posljednjem Božijem glasonoši, neka je mir na njega, u pećini Hira, bila je upravo:
Ikre'!/Uči!. Riječ
ikre je imperativ koji dolazi iz istog glagola kao i riječ Kur'an. Ali iza te prve riječi slijedi:
Uči, u ime Gospodara svoga, koji stvara!
Da malo zastanem ovdje.
Ima forumaša koji postavljaju nelogična pitanja i na njih mogu dobiti samo nelogičan odgovor. Naime, za jednog vjernika, shema Bitka je sljedeća:
1.Nužni Bitak
2.Mogući Bitak
3.Nemogući Bitak
Za mene je shema Bitka
1. Pozeljni dobitak
Prema Kur'anu, Bog jest po Sebi Samom. Sve drugo jest po Njemu. On je
Nužni Bitak, dok čovjek (ili bilo što drugo) pripada sferi
Mogućeg Bitka. Svako od nas, pojedinačno, mogao je i ne biti, ali eto jesmo. Nije nas bilo jučer i neće nas biti sutra. Kako da taj, tek mogući bitak, uopće izrazi Nužnog? Kako čovjek može postavljati pitanje: a gdje je taj Bog? Ko je Njega stvorio?-i očekivati odgovor? Ali, odgovor je već dat u Kur'anu:
On ničemu nije sličan/Lejse kemislihi šej'in.
Dakle, o samom Bogu, možemo govoriti i kroz negativnu teologiju: možemo kazati šta On nije, a ne šta jest. On nije nama poznata inteligencija, On je Nadinteligencija. On nije nama poznata ljepota, On je Nadljepota. Šta god mi pomislili i najdubljim maštarijama pokušali da izrazimo – On to nije. I onda, kada neki bezumnik (ne generaliziram), među ateistima, počne pričati o nekakvom starcu duge brade koji čuči nad stratosferom i upravlja, sve postaje jadno i degutantno.
Da se vratim ajetu o učenju.
Bog nas upravo podstiče na znanost, na bavljenje i izučavanje onog POJAVNOG.
Također nas podstiče na vjerovanje u ono SKRIVENO.
Nauka istražuje skriveno, kroz izučavanje pojavnog pomjeramo granice skrivenog i time širimo naš vidokrug. Religija skriveno proglašava svojom ekskluzivnom interesnom zonom i što je nedodirljivija ta skrivena zona to su religije u boljoj poziciji. Druge religije se posmatraju sa visoka i sa grčem na licu koji je kombinacija gađenja, prezira i sažaljenja. Pristup toj tamnoj zoni je dozvoljen samo autoriziranom osoblju vjerske zajednice, a svako neautorizovano prčkanje po intimnoj zoni skrivenog je bogohuljenje, nevjerništvo, otpadništvo, ateizam i šta sve ne.
Činjenica je da predstavnicima religija ne odgovara dokazivanje postojanja Boga. Ukoliko bi se dokazalo postojanje Boga, tada je vrlo vjerovatno da ne bi odgovarao niti jednoj od predstava koje su danas na ponudi u nasem vjerskom supermarketu - jer su predstave koje ljudi imaju o Bogu različite - od čovjekolikog Boga na krstu - pa sve do "svuda sam, niko me ne može vidjeti, niko me ne može čuti, vidiš me, čuješ me - gdje sam?" predstava. Ukoliko zaista Bog ne postoji, tada nikada i niko neće moći osporiti da njihov Bog i nije bio taj pravi i njihov poslanik zadnji. Ne bi me čudilo da neki učenjaci računaju upravo na tu kartu.
Vjernik koji je shvatio stvar, nema nikakvih problema sa znanošću.
Onaj koji odbacuje Objavu, traži neki smisao i svrhu postojanja i upravo znanošću nastoji na nadomjesti Objavu. Zato se stalno i iznova mora kritikovati Objava: zbog same prirode znanosti, zbog njene vječite mijene i prilagodbe, zbog strukture naučnih revolucija, paradigmi, metoda i metodologije.
Nastaviću sa svojim dumanjem kasnije
