Slažem se sa čokolinom u nekim stvarima

Farmacija je prelijep,čist posao.
Kad završiš možeš raditi u apotekama,u fabrikama i proizvoditi lijekove,imaš puno opcija za koje se možeš odlučiti i birati.
Idem na Farmaceutski Fakultet u Tuzli i ima mnogo toga što bih htjela promjeniti,ali jel mogu? Ne mogu.
Ja sam lično upisala Farmaciju više zbog toga što će mi mnogo toga pružiti u životu,a manje zato što je volim.
Puno živaca,vremena gubim studirajući je,kako zbog profesora,tako i zbog naše "bolonje".
1. Nemamo svog fakulteta.
2. Hodamo kao debili od fakulteta do fakulteta kako bih imali vježbe.
3. Citiram profesora informatike "Djeco, ovo nije bolonja nego "kolonja"!
Ne znam kako je u Sarajevu jer se nisam informisala,ali čitajući od nekih korisnika komentare gdje se spominje Tuzla malo sam se razljutila.
Mi smo na prvoj godini imali 14 predmeta (hvala Bogu uspjela sam nekako dati uslov za drugu) gdje smo mogli samo 1 da prenesemo , i to ne bilo koji jedan, nego onaj koji nosi do 7 ( to je prema bolonji)
Znači sve hemije (a imamo ih 3 , opštu hemiju sa stehiometriom,analitičku hemiju,neorgansku),fiziku,biologiju sa humanom genetikom,anatomiju,histologiju,biostatistiku (izborni predmet sa ekonomije) si morao položiti pismeno da bih mogao izaći da odgovaraš kod profesora (prema starom sistemu).
Svi misle ovi bolonjci su super,njima je lagano,ali nije.
Mi faktički radimo kao generacije prije nas,samo što su oni mogli prenijeti 4 predmeta (bio koja),a mi samo jedan (i to ne bilo koji).
Nema tu nikakvog bunjenja,jer i kad se pobuniš ničem ne vodi,to sve padne u zaborav
Što se tiče odricanja...Hmm..
Ako čovjek redovno uči imat će vremena za sve,ali ako je kampanjac kao ja morat će se odreći neko vrijeme i izlazaka i druženja.
Bože moj,svaki fakultet ima nešto što je teško.
Ti ako želiš i ako znaš da je to ono što želiš studirati,upiši.
Nekad nije dobro slušati drugi svijet jer nismo svi isti,nemamo svi isto razmišljanje u vezi mnogih stvari.
Meni je npr teško na fakultetu i znam se osjećati pogubljeno kad se zatvorim u sobu sa knjigama,ali mojoj npr kolegici nije teško,ona sve stigne i ne osjeća se pogubljeno. Mnogo nas koji nemamo radnih navika kukamo i žalimo se,ali kad pitaš osobu koja zna uzeti odma knjigu poslije predavanja u šake jel teško ,odgovorit će ti da nije.
Znači,nismo svi isti i slušaj samo sebe.