Pitanje za ljude

[oldplague]

Mislio sam da si muškarac . Mea culpa.

Žena sam, ali i čovjek.

, ok. Mea culpa x 2

Izvukao si se za dlaku.

[HAVANA]

Ateista sam i svakodnevno i živim,radim,družim se i sa vjernicima i sa ateistima.Nemam nikakav problem sa nečijim vjerskim opredjeljenjem sve dok ne pokušava da utiče na mene i moj način razmišljanja i života.I u familiji imam ateista,katolika,pravoslavaca,muslimana a funkcionišemo bez ikakvih problema.
Loš,nekulturan,neodgojen,teretli čovjek je takav i nema te knjige ni vjere koja će ga učiniti boljim.Ipak sve polazi od kučnog odgoja i vaspitanja.Na nama je da se dalje nadograđujemo i pokušamo biti što bolji ljudi.Ja lično uopšte ne razmišljam o tim stvarima, nemam potrebu i super mi je ovako.Isto tako poštujem svačiji izbor i upražnjavanje vjere ali bez opterečavanja i vrijeđanja ljudi drugačijih pogleda na život.Na žalost kod nas je veliki broj lažnih vjernika i zlih ljudi koji lažu i sebe i druge a nemaju osnovnih ljudskih vrijednosti.Hoću reći da mi u svakodnevnom životu i pri upoznavanju novih ljudi njihova vjerska pripadnost nije ni na kraj pameti niti mi može pomoći u procijeni kvaliteta tog čovjeka i njegove ličnosti.Primjera bezbroj u mom 38g dugom životu i rijetko sam se prevario.Ma kod mene je sve pomiješano i u porodici i u prijateljstvu, al iz svake bašte ubrao sam dobar cvijet.

[Ateista]

E Ateisto, sta je pisac htio rec', ako ti nije zahmet, de malo pojasni, a inace se moze vidjet' 'nako od oka, da ovi koji vjeruju ispadaju glupi, neobrazovani itd, ako se ne varam, po nekom Tvom vidjenju

Nije tacno. Znam dosta ljudi koji su obrazovani i inteligentni a vjernici su, sto mi moram priznati nije jasno jer ne vidim razlog zasto to njima treba i misllim da je religija u svom nastanku bila usmjerena na manje obrazovane ljude.

Sa druge strane, da se nadovezem na neke postove, i ja imam prijatelja, kolega i poznanika koji su vjernici i to mi ne smeta, ali ako cemo iskreno, nemam isto misljenje prema vjernicima i ateistima. Ne mislim da su vjernici glupi i neobrazovani, ali to je jednostavno jedan drugaciji nacin razmisljanja koji utice na sve sfere zivota, ne samo na religiju.

Naravno, ja nemam nista protv vjernika, ali nikad ne bih mogao bti u ozbiljnoj vezi sa nekom koja je vjernik i uglavnom se bolje mogu razumjeti sa ljudima koji nisu vjernici, cak i kad su u pitanju stvari koje nemaju direktne veze sa religijom. To je iz dva razloga:

1. Zato sto religija svojim stavom i propisima utice na mnoge stvari

2. Zato sto neka generalna licnost jedne osobe, njegov stav u zivotu utice na to da li je vjernik ili ne, koju muziku slusa, koji posao voli. To ne znaci da ljude dijelim na dvije grupe, tu je opet puno razlika, ali mi je iskustvo pokazalo da sam u pravu, tako sto ako se sa nekom osobom slazem u jednoj bitnoj stvari - velika je sansa da se slozim i sa puno drugih sitnica, kao i to da vecina ljudi koji radi (i voli) jedan posao isto tako voli neke druge stvari koje nisu direktno vezane za taj posao i slicno. To je jednostavno skup osobina licnosti koje idu skupa. Tako je i sa religijom. Puno su vece sanse da cu se sa nekim ateistom nego sa vjernikom, kao i sa osobom koja slusa slicnu muziku nego sa nekim ko slusa turbo folk, elektronsku muziku i slicno.

[oldplague]

Zato sto neka generalna licnost jedne osobe, njegov stav u zivotu utice na to da li je vjernik ili ne, koju muziku slusa, koji posao voli.

Nemam neki komentar, tek da skrenem pažnju. Šta si htio reći i šta je to ličnost osobe?

[Ateista]

Zato sto neka generalna licnost jedne osobe, njegov stav u zivotu utice na to da li je vjernik ili ne, koju muziku slusa, koji posao voli.

Nemam neki komentar, tek da skrenem pažnju. Šta si htio reći i šta je to ličnost osobe?

To je njegov nacin razmisljanja, njegovi stavovi, onako uopsteno, ne kao podjela "dobar i los" vec nesto puno slozenije. Sve je to povezano, nije slucajnost sto odredjene osobine jako cesto idu jedne sa drugima.

[krivorijek]

@arzuhal,

meni je potpuno svejedno da je li covjek vjernik ili nevjernik, sve dok se ja s tim covjekom dobro razumijem. Ovo "dobro razumijem" ne znaci perfektno/potpuno (daleko od toga) slaganje po svim pitanjima na nekakvom intelektualnom nivou, jer svi mi imamo svoje "bubice", nego vise to treba razumjeti kao nekakvo bitisanje/zivljenje/interakcija u miru i harmoniji jedan pored/sa drugim. Pod tim se, dakle, vise podrazumijevaju stvari na nekom dusevnom/psiholoskom nivou, kao npr: postovanje i tolerancija, osjecaj za mjeru, paznja i briga za drugog, osjecaj slobode/nesputanosti u prisustvu drugog...Sve ove stvari nisu nikakve ekskluzivne odrednice ni vjernika niti nevjernika, kao sto se recimo ni ekstremna netolerancija ne moze prisiti samo jednom taboru.

Sto se tice ophodenja jedne grupe prema drugoj ovdje na forumu i upotrebe rijeci uvrijedljivih konotacija, kao npr. rijec "krdo", shvatam da te, kao jednog introspektivnog i tolerantnog covjeka to jako pogada, tim vise sto ti po svom otvorenom svjetonazoru tamo i ne pripadas. Treba relativizirati malo te stvari: po meni to "krdo" i "postoji" na neki nacin, ali ja tebe nikad ne bih tu ubrojio. Na kraju krajeva, krdo postoji i na "drugoj strani".

Moram priznati da se ni ja ponekad ne ophodim prema sugovorniku na najcivilizovaniji nacin, ali sta ces...dogodi se...naljute me nekad

[oldplague]

Zato sto neka generalna licnost jedne osobe, njegov stav u zivotu utice na to da li je vjernik ili ne, koju muziku slusa, koji posao voli.

Nemam neki komentar, tek da skrenem pažnju. Šta si htio reći i šta je to ličnost osobe?

To je njegov nacin razmisljanja, njegovi stavovi, onako uopsteno, ne kao podjela "dobar i los" vec nesto puno slozenije. Sve je to povezano, nije slucajnost sto odredjene osobine jako cesto idu jedne sa drugima.

Koje to osobine idu jedna sa drugom i imaš li neke dokaze za to?
Usput, ličnost i osoba su sinonimi.

[aminakup]

Meni je itekako vazno koje je vjere moj(a) prijatelj(ica). Jer sa tom osobom cu se druziti i na drugom (vjecnom) svijetu. Zar nije bolje da budem u drustvu istomisljenika koji ce mi pomoci da budem na putu kojim sam krenula. Zasto da budem s onim ko ide u Bec, ako ja putujem u Minhen?

U obicnoj svakodnevnoj komunikaciji ne smeta mi ni ateista ni pripadnik neke druge vjere, sve dok se ne mijesa u stvari moje vjere i opredjeljenja.

[HAVANA]

Meni je itekako vazno koje je vjere moj(a) prijatelj(ica). Jer sa tom osobom cu se druziti i na drugom (vjecnom) svijetu. Zar nije bolje da budem u drustvu istomisljenika koji ce mi pomoci da budem na putu kojim sam krenula. Zasto da budem s onim ko ide u Bec, ako ja putujem u Minhen?

U obicnoj svakodnevnoj komunikaciji ne smeta mi ni ateista ni pripadnik neke druge vjere, sve dok se ne mijesa u stvari moje vjere i opredjeljenja.

Kako si nam to samo krasno objasnila

[Ateista]

Koje to osobine idu jedna sa drugom i imaš li neke dokaze za to?
Usput, ličnost i osoba su sinonimi.

Licnost i osoba nisu bas sinonimi, bar po mom misljenju, pod osobom mislim na covjeka kao jedinku, a na licnost kao osobine licnosti.

To za osobine koje idu jedna sa drugom nemam dokaze, samo opazanja koja su mi puno puta pokazala da sam u pravu, a vjerujem da bi se to i potvrdilo kada bi se napravilo neko istrazivanje, kojih vjerovatno i ima, kao na primjer "osobe koje vole ovo, najcesce vole i ono..." i slicno.

To su najcesce neke stvari koje je tesko objasniti na forumu, neki nacin razmisljanja koji se osjeti ali ga je tesko objasniti i definisati.

Ima i par konkretnih stvari, na primjer, dosta arhitekata je zainteresovano za muziku, amaterski se bave muzikom ili su bar zainteresovani za to, (ne narodnjacima naravno ). Pri tome mislim na one koji su stvarno talentovani i koji to vole a ne na one koji to upisuju zbog mama i tata ili zbog dobre plate. Cak sam cuo od jednog asistenta kako "onaj ko svira ne moze biti los arhitekta". Zvuci nelogicno, ali je to dvoje na neki nacin povezano. Tako je i sa drugim zanimanjima, ima stvari koje idu skupa, imam jos primjera, ali ne bih iznosio toliko privatnih podataka, i ovo je previse.

[shalaedin]

Ima vremena kako želim da vas, bez obzira na vjeru/nevjeru, nešta priupitam. Razlog za to nalazim u svakojakim vrijeđanjima i ponižavanjima na ovom podforumu. Našao sam vremena da iščitam neke starije teme koje se odnose i na moja pitanja ili ih se bar dotiču. Naišao sam na neke, meni tako bliske, komentare, stavove i mišljenja više cijenjenih forumašica i forumaša.
Da bih bio što vjerodostojniji u svom pravu da postavim ta pitanja, najprije bih objasnio samog sebe i svoje poimanje stvari. I još nešto, vrlo važno za ovu temu koju otvaram: iznosim svoje lično iskustvo i mišljenje, i zato želim čuti v a š e iskustvo i mišljenje, a ne nečije tuđe koje bismo, nekritički i nonšalantno, podveli pod svoje i pozivali se na njega.

Otkako, haman, znam za sebe, znam i za Boga. Moja me nena naučila da ima Bog koji sve čuje, sve vidi i sve zna. Na taj način, sa stidom kojeg imam oduvjek, u mjeri koja je meni poznata, nisam mogao tek tako da slažem, ukradem ili nešto slično, jer sam uvijek znao da ima Onaj Koji me gleda i sluša. Naravno, djeca prave razne dječije pasjaluke, tako sam i ja. Ali, nakon svakog bezopasnog djela/nedjela, mučio sam osjećaj krivice - učinio sam nešto što nije u redu a nisam kadar to sakriti od Njega (makar to i ne saznali roditelji). A On ne odobrava nedjela. Nisam se bojao nekakve kazne i nije mi time prijećeno - samo me bilo stid.
U tim dječijim godinama me još jedna stvar mučila zbog koje sam stalno mislio da nisam baš najnormalniji: imao sam razvijenu empatiju prema svakoj stvari. Nisam išao na pecanje jer je trebalo nafatat nakih glista a potom te gliste nabijat na udicu. Zajedno sa prijateljem sam ganjao leptire, ali sam se užasnuo kada sam vidio da ih on skuplja na takav način da ih iglom probode kroz tijelo i zabije iglu u stiropor, praveći svoju kolekciju. Govorim o insektima i bajama. O psima, mačkama i pticama da ne spominjem. Rekao sam: prema svakoj stvari. To se čak odnosilo i na neživi svijet. Vjerovao sam da ni kamen ne treba otkidat sa mjesta na kojem se nalazi, jer sam bio ubijeđen da njemu odgovara baš tako.
Ponavljam: osjećao sam se nenormalnim zbog takvih osjećaja, zbog takve empatije. Nisam pričao o tome baš iz straha od izrugivanja.
Mnogo godina poslije, ta empatija se okrenula ponajviše prema ljudima. A podršku da nisam bio lud, našao sam u vjeri koja mi je objasnila poštovanje i svetost svakog oblika Života.
U mojoj rodbini, i užoj i široj, ima nas svakakvih . Kada pogledam, ispadne da sam se, od svih, najviše uputio u vjerske propise Islama i da ih najredovnije ispunjavam (ovo može biti itekako samo moja iluzija). Ne tvrdim time da sam najpametniji ili najmoralniji - daleko od toga. Govorim samo da to, nekako, najozbiljnije shvatam i prihvatam. Ima u mojoj rodbini onih koji vjeruju u Boga i nastoje da što više izvrše propisa, zatim onih koji vjeruju ali ne prate to praksom (namaz, post), onih koji i ne razmišljaju ima i Boga ili ne, te onih koji imaju jasne stavove i uvjerenje da nema Boga, deklariraju se kao ateisti, sekularisti/humanisti.
Ono što je meni važno: mi smo i dalje ista rodbina, krvlju svezana i uvezana, posjećujemo se i volimo, podržavamo i ne izrugujemo se ni sekunde drukčijem stavu, mišljenju i praksi. Bez obzira na vjeru/nevjeru, sve je to radišan i marljiv narod koji gleda svoja posla, pomaže ako može i ne odmaže, ako ništa.
Da li ja, kao vjernik, ima neke zadnje, skrivene primisli prema svojoj rodbini koja ne vjeruje, kao kako ste glupi, al neka...gorićete u džehennemu, svakako?
Nemam.
Islamska eshatologija je eshatologija futura. To znači da nijedan vjernik nije postigao spas time što se rodio kao pripadnik neke nacije, rase, isl(perfekt). To znači da samim mojim verbalnim izjašnjavanjem (izgovaranjem šehadeta/svjedočenja) i mojim izvršavanjem vjerskih obaveza (namaza, posta, hadždža) ništa nije gotovo jer otkud znam da ja to iskreno i valjano izvršavam (prezent). To znači da samo Tamo i Onda, kada budem doveden oči u oči sa svojim djelima, koje će Mizan-vaga mjeriti precizno, i ako budem, milošću Njegovom, prešao Silaj-ćupriju, tada ću bit spašen i znat ću na čemu sam. Sve do tada: ja nemam pojma jesam li ispravan i gdje je moje mjesto.
Kako, onda, da imam zadnje primisli prema bilo kome? Šta mi je argument da sam bolji od nekog? Jel ja to znam, kao vjernik ovo govorim, da ću ja dušu ispustit čistu i mu'minsku a neko koga bih smatrao lošim čovjekom neće? Ko mi garantuje da ću ostati vjernik do smrti i ko mi garantuje da tamo neki ateista neće postati bolji vjernik od mene? Kao vjernik, moram biti ponizan pred Istinom. A ona još mi nije poznata.
S obzirom da imam priliku pročitati svakakve komentare, etikete, podrugljive komparacije:
Moja pitanja
Poznajete li ljude (u svojoj porodici, u komšiluku, na fakultetu, radnom mjestu) koji ne dijele vaše vjersko/ateističko gledanje na život? Smatrate li se boljim, pametnijim, inteligentnijim, moralnijim od njih? Da li jedno mislite (o njima) a drugo govorite, kada ste sa njima? Da li prvo vidite čovjeka pa onda otkrivate sve strane njegovog identiteta (vjerski, nacionalni, kulturološki...) ili prvo nastojite da saznate jel ona/on vjernik, ateista, Bošnjak/inja...itd, pa onda prema tome, a priori, zauzimate stav? Jel za vas neki kolega ili rođak, član krda ili stada, ako je vjernik? I da li je ćafir, bez ikakvog morala?
Da li znate nekog vjernika/ateistu, sa kojim bi radije obavljali neki posao, radili na projektu, igrali košarke,isl. nego sa nekim ko dijeli vaše mišljenje/stav?

Možda je ovo što pišem/pitam sizifov posao. Možda gajim iluzije. Ali ja zaista nisam ništa imao drugo da pitam do ovo. Zamolio bih vas, ako budete ovo čitali i osjetili potrebu da odgovorite, da ne vrijeđate nikoga. Ja samo pitam za vaše osobno iskustvo, razmišljanje, osjećaje.

Islam ima jasne norme o tome ko je vjernik, a ko nevjernik. Musliman počiva na znanju o njemu i njegovim normama. Muslimani vjeruju da se svi ljudi rode kao muslimani pa da posredstvom svoje okoline promjene svoju vjeru i postanu krscani, jevreji ili ateisti. Norma Islama polazi od toga da su svi ljudi ravnopravni po onome što im Bog daje njihovim rođenjem, zato nedjeli ljude osim na dobre i lose ljude i vjernike i nevjernike. Ima jedna izreka, najbolji medju nevjernicima bice i najbolji po primanju Islama. Musliman je samo po svome nijetu i praksi bolji od drugih, jer sve sto radi radi u ime Allaha onako kako mu je naređeno i shodno svome znanju. A to je golema razlika u odnosu na nevjernika koji svoj poso radi iskljucivo radi nekih drugih motiva. Upravo los nijet je i uzrok ljudske propasti i grijeha.

U ostalom su muslimani i nemuslimani ravnopravni na dunjaluku. Sve ostalo je na njihovom znanju, zelji i trudu. Recimo da sam ja bio sve sto obican covjek nebi zelio da bude, uvijek sam imao svijest o Bogu ali volio sam sve da probam i o svemu sam da ucim. Nisam slusao naređenja ni savjete, to sam vidio kao pametovanje. Volio sam da sam sve skontam i spoznam sam. Poslje hiljadu mojih nemarnosti, problema i razmišljanja o svemu tome došla je uputa, prema trudu koji sam ulagao u spoznaju. Čovjek taj trud nevidi, tek kad uđeš u vjeru spoznas nesto o svemu tome.
Nije đabe ono: "Kome Allah hoce da na pravom putu bude On njegova prsa prostranim ucini i srce njegovo uputi." Allah dž.š. vidi svaćiji trud prije vračanja Islamu.
Musliman ima razloga da se ponosi Islamom, ali Islam nikada nebi trebao biti razlogom njegovoga oholjenja. Oholjenje je jedan od najvećih grijeha u Islamu. Oholjenje moze biti uzrokom da vjernik svoju vjeru izgubi. Mozda sutra svi oni nad kojim smo se oholili postanu muslimani i preteknu nas u dobru, Allah najbolje zna kakve su tudje misli, zelje, znanje i trud. On upucuju i oduzima uputu kome hoce.

U mojoj familiji, moja kuca odudara od drugih o pristupu Islamu. Mnogi kazu da vjeruju, a njhova djela nisu shodna njihovom uvjerenju. Tri brata imam a svaki, ima zene tri razlicite vjere. Iako nerijetko imamo razlike u stavovima mi smo i dalje jedna porodica. To je radi toga sto nema nametanja svoga stava drugome. Svako zivi kako on zeli. Normalno da bih volio da oni spoznaju vjeru kao i ja i da je njihov zivot potpuniji, ali to ne ovisi o meni i mojim zeljama vec o Bozijoj volji i njihovom trudu i zeljama u zivotu.

O tome kakvi su drugi Allah najbolje zna. Najvise se zanimam sobom. Drugom cu pomoci bez obzira ko je on, prije nego mu odmoci. Za uputu koja mi je data zahvaljujem Bogu i svakome je zelim u zivotu. Ali opet neodlucujemo mi, nego onaj koji nas je i stvorio. Mi mozemo imati siroko srce za sve, na nama nije da budemo ljudima kadije, vec pozivaci. Vjera je savjet. Nije sila. Prema tome budimo dosljedni sebi i najvise drzimo do sebe, a manimo se posla o tome ko je kakav. U zivotu vam nemoze biti prijatelj svako vec samo onaj koji vam je slican, ma bio on vjernik ili nevjernik, dobar ili los. Vi cete se sa njim slagati radi slicnosti i onoga sto vas spaja.

[bosna123]

Otprilike su slicna i moja iskustva.

[Johny]

NIsam do sad svracao na ovaj podforum, ali posto sam na ostalim temama shvatio da su ljudi uglavnom tolerantni iznecu moje misljenje o ovome...

Shalaedinov post me je naterao da razmisljam malo dublje na ovu temu.

"Muslimani vjeruju da se svi ljudi rode kao muslimani pa da posredstvom svoje okoline promjene svoju vjeru i postanu krscani, jevreji ili ateisti"

NIje mi ovo jasno nikako, mogu prihvatiti eventualno da je ovo metafora, ali receno u ovakvom obliku ima prilicno jasnu logiku. Ko je bio Musliman pre pojave proroka Muhameda?! Jel to znaci da su se svi radjali kao muslimani hiljadama godina i pre toga kad Kuran nije ni postojao?!

Ja sam rodjen kao hriscanin i pravoslavac, ali to je nesto sto nisam mogao da biram, u mojoj porodici se postuju neki obicaji ali to je bilo fleksibilno, svakome od nas klinaca je dozvoljeno i da postavlja "nezgodna" pitanja u vezi toga...
Sto sam stariji sve vise imam kriticki rezon, postajem svestan sire slike i postavljam mnogo vise pitanja...

Svaka religija propoveda da je ona jedino prava i da jedino ona donosi spasenje, a da su sve druge lazne... ne treba mnogo biti pametan pa se zapitati "a sta je kriv neki klinac rodjen u nekom plemenu u sred Amazonije koji nikad nece ni cuti za Allaha, Muhameda i Kuran?! Jel on nece dobiti sansu posle smrti?!"

Izbor religije je veoma geografski povezan, cesto nametan silom i zlocinima, ni jedna dominantna monoteisticka religija nije sirila svoj uticaj mirnim putem, vec ratovima, a nekad je sama vlast prihvatala to iz svojih licnih interesa...

Judaizam, Hriscanstvo i Islam imaju iste korene, sve potice od Starog Zaveta, ironija je u tome da najveci protivnici jevreja, i hriscani i muslimani zaobilaze cinjenicu da je Stari Zavet nastao od Jevreja, i da je glavni lik u hriscanstvu i jedan od proroka u islamu Isus(Isa) bio Jevrejin

Nisam ateista, verujem da je ceo svemir, zemlja, planete, sunce, ljudi, zivotinje, biljke...plod necijeg stvaralastva koje nije deo slucajnosti Velikog Praska, ne verujem da su ljudi kao vrsta nesto posebno u svemu tome, i sam covek se tokom vremena brzo menja, pitanje je dal ce u ovom obliku uopste postojati za 1000 godina...

Vera je potrebna coveku, verovati u Bozije poruke i zapovesti moze biti samo dobro je pravi vernik ne cini lose stvari sebi i drugim ljudima, ali podela na religije mi je jako bezvezna i anahrona, ako je Bog jedan a oko toga se vecina slaze onda je nebitno dal se zove Bog ili Allah, dal se krstimo ili klanjamo... to su periferne stvari... ima mnogo totalnih ateista koji su mnogo dobri ljudi, ima mnogo nacelnih vernika koji su pocinili uzasne stvari, cak i u ime te religije za koju se bore...

Nadam se da ce vremenom covek evoluirati do tog stepena gde ce vera u Boga biti univerzalna a nacin na koji to neki pojediniac dozivljava totalno irelevantna stvar...

[maybelline]

Negdje duboko u sebi vjerujem da postoji Visa sila. Isto tako vjerujem da toj sili nije bitno kako Ga/Je oslovljavamo ili Joj/Mu se klanjamo. Ono sto je istinski bitno meni, a mislim i Visoj sili je istinska dobrota covjeka i njegove duse. Mislim da su bitniji postupci ljudi negoli njihove rijeci. Mislim da je bitnije zelim li pomoci nemocnome ako sam u prilici nego li ga pitati je li on vjernik i klanja li svih pet vakata dnevno pa se prema tome ophoditi prema njemu. Mislim da bi mi svi kao drustvo, bili mnogo zdraviji kada bi mogli vidjeti sve slicnosti koje nas vezu umjesto da trazimo razlike koje su tako minorne. Mislim da se u potrazi za tim razlikama budi mrznja i netolerancija prema drugom i drugacijem. Buduci da zivim u ovom nakaradnom drustvu neminovno je da sam pod utjecajem nekih struja i razmisljanja i ponekad cu sebe naci kako na tren pomislim da rijeci "srbin", "hrvat", "ciganin" imaju negativnu konotaciju, ali ne dozvoljavam sebi da dugo o tome mislim. Ljude treba suditi po njihovim djelima i po njihovoj dobroti i volji da pomognu, a ne po bilo kojoj vrsti etiketiranja. Dakle, ne prija mi vise drustvo nekog ko je musliman, samo zato sto sam ja, eto, izmedju ostalog, muslimanka, i ima mnogo ljudi raznih vjeroispovjesti i uvjerenja koji su mi jako dragi. Ljude dijelim na ljude i neljude jer smatram da je to tako ispravno. To je moj stav i ne pokusavam to nikom nametnuti jer me, s druge strane, jako nerviraju svi oni koji tvrde da je samo njihovo ispravno i koji pokusavaju da nametnu svoje nekome drugom, drugacijem. Mislim da je sustina svake vjere vrlo cista i neiskvarena, poput malog djeteta, koju, onda nazalost iskrivi drustvo svojim raznim i razlicitim tumacenjima i prekrojavanjima.

[Johny]

Negdje duboko u sebi vjerujem da postoji Visa sila. Isto tako vjerujem da toj sili nije bitno kako Ga/Je oslovljavamo ili Joj/Mu se klanjamo. Ono sto je istinski bitno meni, a mislim i Visoj sili je istinska dobrota covjeka i njegove duse. Mislim da su bitniji postupci ljudi negoli njihove rijeci. Mislim da je bitnije zelim li pomoci nemocnome ako sam u prilici nego li ga pitati je li on vjernik i klanja li svih pet vakata dnevno pa se prema tome ophoditi prema njemu. Mislim da bi mi svi kao drustvo, bili mnogo zdraviji kada bi mogli vidjeti sve slicnosti koje nas vezu umjesto da trazimo razlike koje su tako minorne. Mislim da se u potrazi za tim razlikama budi mrznja i netolerancija prema drugom i drugacijem. Buduci da zivim u ovom nakaradnom drustvu neminovno je da sam pod utjecajem nekih struja i razmisljanja i ponekad cu sebe naci kako na tren pomislim da rijeci "srbin", "hrvat", "ciganin" imaju negativnu konotaciju, ali ne dozvoljavam sebi da dugo o tome mislim. Ljude treba suditi po njihovim djelima i po njihovoj dobroti i volji da pomognu, a ne po bilo kojoj vrsti etiketiranja. Dakle, ne prija mi vise drustvo nekog ko je musliman, samo zato sto sam ja, eto, izmedju ostalog, muslimanka, i ima mnogo ljudi raznih vjeroispovjesti i uvjerenja koji su mi jako dragi. Ljude dijelim na ljude i neljude jer smatram da je to tako ispravno. To je moj stav i ne pokusavam to nikom nametnuti jer me, s druge strane, jako nerviraju svi oni koji tvrde da je samo njihovo ispravno i koji pokusavaju da nametnu svoje nekome drugom, drugacijem. Mislim da je sustina svake vjere vrlo cista i neiskvarena, poput malog djeteta, koju, onda nazalost iskrivi drustvo svojim raznim i razlicitim tumacenjima i prekrojavanjima.

[nowhere man]

Mislim da je sustina svake vjere vrlo cista i neiskvarena, poput malog djeteta, koju, onda nazalost iskrivi drustvo svojim raznim i razlicitim tumacenjima i prekrojavanjima.

Zar nisu upravo fundamentalisti (i muslimanski, krscanski i drugi) oni koji traze "sustinu" vjere, i koji onda uzrokuju sukobe i patnje?

Zar nisu najtolerantniji vjernici oni koji svoju vjeru bas i ne shvataju ozbiljno? Vecina muslimana nije nikad ni procitala Kur'an (tj. znacenje Kur'ana), vecina krscana nikad nije procitala Bibliju.

[maybelline]

Mislim da je sustina svake vjere vrlo cista i neiskvarena, poput malog djeteta, koju, onda nazalost iskrivi drustvo svojim raznim i razlicitim tumacenjima i prekrojavanjima.

Zar nisu upravo fundamentalisti (i muslimanski, krscanski i drugi) oni koji traze "sustinu" vjere, i koji onda uzrokuju sukobe i patnje?

Zar nisu najtolerantniji vjernici oni koji svoju vjeru bas i ne shvataju ozbiljno? Vecina muslimana nije nikad ni procitala Kur'an (tj. znacenje Kur'ana), vecina krscana nikad nije procitala Bibliju.

Ja govorim o onome kako ja osjecam i sta ja mislim, a pod ovom sustinom mislim na neki unutarnji mir koji ne podrazumijeva nikakva striktna praktikovanja vjere niti bilo kakva striktna uvjerenja ili propise a oni, opet tako ja mislim, dalje vode do sukoba i mrznje.

[Emily the Strange]

Negdje duboko u sebi vjerujem da postoji Visa sila. Isto tako vjerujem da toj sili nije bitno kako Ga/Je oslovljavamo ili Joj/Mu se klanjamo. Ono sto je istinski bitno meni, a mislim i Visoj sili je istinska dobrota covjeka i njegove duse. Mislim da su bitniji postupci ljudi negoli njihove rijeci. Mislim da je bitnije zelim li pomoci nemocnome ako sam u prilici nego li ga pitati je li on vjernik i klanja li svih pet vakata dnevno pa se prema tome ophoditi prema njemu. Mislim da bi mi svi kao drustvo, bili mnogo zdraviji kada bi mogli vidjeti sve slicnosti koje nas vezu umjesto da trazimo razlike koje su tako minorne. Mislim da se u potrazi za tim razlikama budi mrznja i netolerancija prema drugom i drugacijem. Buduci da zivim u ovom nakaradnom drustvu neminovno je da sam pod utjecajem nekih struja i razmisljanja i ponekad cu sebe naci kako na tren pomislim da rijeci "srbin", "hrvat", "ciganin" imaju negativnu konotaciju, ali ne dozvoljavam sebi da dugo o tome mislim. Ljude treba suditi po njihovim djelima i po njihovoj dobroti i volji da pomognu, a ne po bilo kojoj vrsti etiketiranja. Dakle, ne prija mi vise drustvo nekog ko je musliman, samo zato sto sam ja, eto, izmedju ostalog, muslimanka, i ima mnogo ljudi raznih vjeroispovjesti i uvjerenja koji su mi jako dragi. Ljude dijelim na ljude i neljude jer smatram da je to tako ispravno. To je moj stav i ne pokusavam to nikom nametnuti jer me, s druge strane, jako nerviraju svi oni koji tvrde da je samo njihovo ispravno i koji pokusavaju da nametnu svoje nekome drugom, drugacijem. Mislim da je sustina svake vjere vrlo cista i neiskvarena, poput malog djeteta, koju, onda nazalost iskrivi drustvo svojim raznim i razlicitim tumacenjima i prekrojavanjima.

Svaka cast za post. Apsolutno sam se pronasla!

[arzuhal]

Mislim da je sustina svake vjere vrlo cista i neiskvarena, poput malog djeteta, koju, onda nazalost iskrivi drustvo svojim raznim i razlicitim tumacenjima i prekrojavanjima.

Zar nisu upravo fundamentalisti (i muslimanski, krscanski i drugi) oni koji traze "sustinu" vjere, i koji onda uzrokuju sukobe i patnje?

Apsolutno netačno. Obrnuto stoje stvari. Oni koji bi da proizvode sukobe uopće nisu skontali vjeru ili barem tu suštinu koju spominješ. Nije suština u formi, u morfe, u obliku. A upravo zbog tih formi dolazi do neslaganja i sukoba. Zar mnogi ljudi neće ustvrditi da vjeruju u Boga i da je Bog svih ljudi Jedan te Isti Boga? Jel vjeruju da je On Davalac života i smrti? I još mnogo toga zajedničkog, pa ipak se sukobljavaju oko onog vanjskog. Dakle, da li su našli suštinu pa se sukobili? Tvrdim da nisu.

Zar nisu najtolerantniji vjernici oni koji svoju vjeru bas i ne shvataju ozbiljno? Vecina muslimana nije nikad ni procitala Kur'an (tj. znacenje Kur'ana), vecina krscana nikad nije procitala Bibliju.

Zar nisu najbolji skijaši/bokseri/fudbaleri koji svoju sportsku karijeru i ne shvataju ozbiljno? Većina sportista nije nikad došla do zlatne medalje i naslova prvaka.

[Latina]

Apsolutno netačno. Obrnuto stoje stvari. Oni koji bi da proizvode sukobe uopće nisu skontali vjeru ili barem tu suštinu koju spominješ. Nije suština u formi, u morfe, u obliku. A upravo zbog tih formi dolazi do neslaganja i sukoba. Zar mnogi ljudi neće ustvrditi da vjeruju u Boga i da je Bog svih ljudi Jedan te Isti Boga? Jel vjeruju da je On Davalac života i smrti? I još mnogo toga zajedničkog, pa ipak se sukobljavaju oko onog vanjskog. Dakle, da li su našli suštinu pa se sukobili? Tvrdim da nisu.

Precisely.

Oni koji su pronasli sustinu nemaju razloga da se prepiru.

[maybelline]

Negdje duboko u sebi vjerujem da postoji Visa sila. Isto tako vjerujem da toj sili nije bitno kako Ga/Je oslovljavamo ili Joj/Mu se klanjamo. Ono sto je istinski bitno meni, a mislim i Visoj sili je istinska dobrota covjeka i njegove duse. Mislim da su bitniji postupci ljudi negoli njihove rijeci. Mislim da je bitnije zelim li pomoci nemocnome ako sam u prilici nego li ga pitati je li on vjernik i klanja li svih pet vakata dnevno pa se prema tome ophoditi prema njemu. Mislim da bi mi svi kao drustvo, bili mnogo zdraviji kada bi mogli vidjeti sve slicnosti koje nas vezu umjesto da trazimo razlike koje su tako minorne. Mislim da se u potrazi za tim razlikama budi mrznja i netolerancija prema drugom i drugacijem. Buduci da zivim u ovom nakaradnom drustvu neminovno je da sam pod utjecajem nekih struja i razmisljanja i ponekad cu sebe naci kako na tren pomislim da rijeci "srbin", "hrvat", "ciganin" imaju negativnu konotaciju, ali ne dozvoljavam sebi da dugo o tome mislim. Ljude treba suditi po njihovim djelima i po njihovoj dobroti i volji da pomognu, a ne po bilo kojoj vrsti etiketiranja. Dakle, ne prija mi vise drustvo nekog ko je musliman, samo zato sto sam ja, eto, izmedju ostalog, muslimanka, i ima mnogo ljudi raznih vjeroispovjesti i uvjerenja koji su mi jako dragi. Ljude dijelim na ljude i neljude jer smatram da je to tako ispravno. To je moj stav i ne pokusavam to nikom nametnuti jer me, s druge strane, jako nerviraju svi oni koji tvrde da je samo njihovo ispravno i koji pokusavaju da nametnu svoje nekome drugom, drugacijem. Mislim da je sustina svake vjere vrlo cista i neiskvarena, poput malog djeteta, koju, onda nazalost iskrivi drustvo svojim raznim i razlicitim tumacenjima i prekrojavanjima.

Svaka cast za post. Apsolutno sam se pronasla!

Hvala na komplimentu Imala sam potrebu da ovo napisem jer se cesto u zivotu, pa i na ovom forumu susrecem sa ljudima koji se tako kriticki postavljaju prema svima koji po njihovoj mjeri nisu vjernici, ali, kao sto neko vec rece, onaj ko je stvarno pronasao istinski bit vjere nikada nekom drugm nece nametati istu. Ali, tesko je to objasniti nekim ljudima koji ne vide dalje od sebe i svog uvjerenja... Ko smo mi, na kraju krajeva, kao ljudi da bilo kome sudimo o tome ko je pravi vjernik ili ne?

[Ateista]

Ima vremena kako želim da vas, bez obzira na vjeru/nevjeru, nešta priupitam. Razlog za to nalazim u svakojakim vrijeđanjima i ponižavanjima na ovom podforumu. Našao sam vremena da iščitam neke starije teme koje se odnose i na moja pitanja ili ih se bar dotiču. Naišao sam na neke, meni tako bliske, komentare, stavove i mišljenja više cijenjenih forumašica i forumaša.
Da bih bio što vjerodostojniji u svom pravu da postavim ta pitanja, najprije bih objasnio samog sebe i svoje poimanje stvari. I još nešto, vrlo važno za ovu temu koju otvaram: iznosim svoje lično iskustvo i mišljenje, i zato želim čuti v a š e iskustvo i mišljenje, a ne nečije tuđe koje bismo, nekritički i nonšalantno, podveli pod svoje i pozivali se na njega.

Otkako, haman, znam za sebe, znam i za Boga. Moja me nena naučila da ima Bog koji sve čuje, sve vidi i sve zna. Na taj način, sa stidom kojeg imam oduvjek, u mjeri koja je meni poznata, nisam mogao tek tako da slažem, ukradem ili nešto slično, jer sam uvijek znao da ima Onaj Koji me gleda i sluša. Naravno, djeca prave razne dječije pasjaluke, tako sam i ja. Ali, nakon svakog bezopasnog djela/nedjela, mučio sam osjećaj krivice - učinio sam nešto što nije u redu a nisam kadar to sakriti od Njega (makar to i ne saznali roditelji). A On ne odobrava nedjela. Nisam se bojao nekakve kazne i nije mi time prijećeno - samo me bilo stid.
U tim dječijim godinama me još jedna stvar mučila zbog koje sam stalno mislio da nisam baš najnormalniji: imao sam razvijenu empatiju prema svakoj stvari. Nisam išao na pecanje jer je trebalo nafatat nakih glista a potom te gliste nabijat na udicu. Zajedno sa prijateljem sam ganjao leptire, ali sam se užasnuo kada sam vidio da ih on skuplja na takav način da ih iglom probode kroz tijelo i zabije iglu u stiropor, praveći svoju kolekciju. Govorim o insektima i bajama. O psima, mačkama i pticama da ne spominjem. Rekao sam: prema svakoj stvari. To se čak odnosilo i na neživi svijet. Vjerovao sam da ni kamen ne treba otkidat sa mjesta na kojem se nalazi, jer sam bio ubijeđen da njemu odgovara baš tako.
Ponavljam: osjećao sam se nenormalnim zbog takvih osjećaja, zbog takve empatije. Nisam pričao o tome baš iz straha od izrugivanja.
Mnogo godina poslije, ta empatija se okrenula ponajviše prema ljudima. A podršku da nisam bio lud, našao sam u vjeri koja mi je objasnila poštovanje i svetost svakog oblika Života.
U mojoj rodbini, i užoj i široj, ima nas svakakvih . Kada pogledam, ispadne da sam se, od svih, najviše uputio u vjerske propise Islama i da ih najredovnije ispunjavam (ovo može biti itekako samo moja iluzija). Ne tvrdim time da sam najpametniji ili najmoralniji - daleko od toga. Govorim samo da to, nekako, najozbiljnije shvatam i prihvatam. Ima u mojoj rodbini onih koji vjeruju u Boga i nastoje da što više izvrše propisa, zatim onih koji vjeruju ali ne prate to praksom (namaz, post), onih koji i ne razmišljaju ima i Boga ili ne, te onih koji imaju jasne stavove i uvjerenje da nema Boga, deklariraju se kao ateisti, sekularisti/humanisti.
Ono što je meni važno: mi smo i dalje ista rodbina, krvlju svezana i uvezana, posjećujemo se i volimo, podržavamo i ne izrugujemo se ni sekunde drukčijem stavu, mišljenju i praksi. Bez obzira na vjeru/nevjeru, sve je to radišan i marljiv narod koji gleda svoja posla, pomaže ako može i ne odmaže, ako ništa.
Da li ja, kao vjernik, ima neke zadnje, skrivene primisli prema svojoj rodbini koja ne vjeruje, kao kako ste glupi, al neka...gorićete u džehennemu, svakako?
Nemam.
Islamska eshatologija je eshatologija futura. To znači da nijedan vjernik nije postigao spas time što se rodio kao pripadnik neke nacije, rase, isl(perfekt). To znači da samim mojim verbalnim izjašnjavanjem (izgovaranjem šehadeta/svjedočenja) i mojim izvršavanjem vjerskih obaveza (namaza, posta, hadždža) ništa nije gotovo jer otkud znam da ja to iskreno i valjano izvršavam (prezent). To znači da samo Tamo i Onda, kada budem doveden oči u oči sa svojim djelima, koje će Mizan-vaga mjeriti precizno, i ako budem, milošću Njegovom, prešao Silaj-ćupriju, tada ću bit spašen i znat ću na čemu sam. Sve do tada: ja nemam pojma jesam li ispravan i gdje je moje mjesto.
Kako, onda, da imam zadnje primisli prema bilo kome? Šta mi je argument da sam bolji od nekog? Jel ja to znam, kao vjernik ovo govorim, da ću ja dušu ispustit čistu i mu'minsku a neko koga bih smatrao lošim čovjekom neće? Ko mi garantuje da ću ostati vjernik do smrti i ko mi garantuje da tamo neki ateista neće postati bolji vjernik od mene? Kao vjernik, moram biti ponizan pred Istinom. A ona još mi nije poznata.
S obzirom da imam priliku pročitati svakakve komentare, etikete, podrugljive komparacije:
Moja pitanja
Poznajete li ljude (u svojoj porodici, u komšiluku, na fakultetu, radnom mjestu) koji ne dijele vaše vjersko/ateističko gledanje na život? Smatrate li se boljim, pametnijim, inteligentnijim, moralnijim od njih? Da li jedno mislite (o njima) a drugo govorite, kada ste sa njima? Da li prvo vidite čovjeka pa onda otkrivate sve strane njegovog identiteta (vjerski, nacionalni, kulturološki...) ili prvo nastojite da saznate jel ona/on vjernik, ateista, Bošnjak/inja...itd, pa onda prema tome, a priori, zauzimate stav? Jel za vas neki kolega ili rođak, član krda ili stada, ako je vjernik? I da li je ćafir, bez ikakvog morala?
Da li znate nekog vjernika/ateistu, sa kojim bi radije obavljali neki posao, radili na projektu, igrali košarke,isl. nego sa nekim ko dijeli vaše mišljenje/stav?

Možda je ovo što pišem/pitam sizifov posao. Možda gajim iluzije. Ali ja zaista nisam ništa imao drugo da pitam do ovo. Zamolio bih vas, ako budete ovo čitali i osjetili potrebu da odgovorite, da ne vrijeđate nikoga. Ja samo pitam za vaše osobno iskustvo, razmišljanje, osjećaje.

Islam ima jasne norme o tome ko je vjernik, a ko nevjernik. Musliman počiva na znanju o njemu i njegovim normama. Muslimani vjeruju da se svi ljudi rode kao muslimani pa da posredstvom svoje okoline promjene svoju vjeru i postanu krscani, jevreji ili ateisti. Norma Islama polazi od toga da su svi ljudi ravnopravni po onome što im Bog daje njihovim rođenjem, zato nedjeli ljude osim na dobre i lose ljude i vjernike i nevjernike. Ima jedna izreka, najbolji medju nevjernicima bice i najbolji po primanju Islama. Musliman je samo po svome nijetu i praksi bolji od drugih, jer sve sto radi radi u ime Allaha onako kako mu je naređeno i shodno svome znanju. A to je golema razlika u odnosu na nevjernika koji svoj poso radi iskljucivo radi nekih drugih motiva. Upravo los nijet je i uzrok ljudske propasti i grijeha.

U ostalom su muslimani i nemuslimani ravnopravni na dunjaluku. Sve ostalo je na njihovom znanju, zelji i trudu. Recimo da sam ja bio sve sto obican covjek nebi zelio da bude, uvijek sam imao svijest o Bogu ali volio sam sve da probam i o svemu sam da ucim. Nisam slusao naređenja ni savjete, to sam vidio kao pametovanje. Volio sam da sam sve skontam i spoznam sam. Poslje hiljadu mojih nemarnosti, problema i razmišljanja o svemu tome došla je uputa, prema trudu koji sam ulagao u spoznaju. Čovjek taj trud nevidi, tek kad uđeš u vjeru spoznas nesto o svemu tome.
Nije đabe ono: "Kome Allah hoce da na pravom putu bude On njegova prsa prostranim ucini i srce njegovo uputi." Allah dž.š. vidi svaćiji trud prije vračanja Islamu.
Musliman ima razloga da se ponosi Islamom, ali Islam nikada nebi trebao biti razlogom njegovoga oholjenja. Oholjenje je jedan od najvećih grijeha u Islamu. Oholjenje moze biti uzrokom da vjernik svoju vjeru izgubi. Mozda sutra svi oni nad kojim smo se oholili postanu muslimani i preteknu nas u dobru, Allah najbolje zna kakve su tudje misli, zelje, znanje i trud. On upucuju i oduzima uputu kome hoce.

U mojoj familiji, moja kuca odudara od drugih o pristupu Islamu. Mnogi kazu da vjeruju, a njhova djela nisu shodna njihovom uvjerenju. Tri brata imam a svaki, ima zene tri razlicite vjere. Iako nerijetko imamo razlike u stavovima mi smo i dalje jedna porodica. To je radi toga sto nema nametanja svoga stava drugome. Svako zivi kako on zeli. Normalno da bih volio da oni spoznaju vjeru kao i ja i da je njihov zivot potpuniji, ali to ne ovisi o meni i mojim zeljama vec o Bozijoj volji i njihovom trudu i zeljama u zivotu.

O tome kakvi su drugi Allah najbolje zna. Najvise se zanimam sobom. Drugom cu pomoci bez obzira ko je on, prije nego mu odmoci. Za uputu koja mi je data zahvaljujem Bogu i svakome je zelim u zivotu. Ali opet neodlucujemo mi, nego onaj koji nas je i stvorio. Mi mozemo imati siroko srce za sve, na nama nije da budemo ljudima kadije, vec pozivaci. Vjera je savjet. Nije sila. Prema tome budimo dosljedni sebi i najvise drzimo do sebe, a manimo se posla o tome ko je kakav. U zivotu vam nemoze biti prijatelj svako vec samo onaj koji vam je slican, ma bio on vjernik ili nevjernik, dobar ili los. Vi cete se sa njim slagati radi slicnosti i onoga sto vas spaja.

Nemoj se naljutiti, ali ovo boldirano je stvarno nidje veze. Ima ljudi koji nikad nisu culi ni za religiju, a ne za islam, kako oni mogu biti muslimani koji su presli na drugu vjeru?

[Ateista]

NIsam do sad svracao na ovaj podforum, ali posto sam na ostalim temama shvatio da su ljudi uglavnom tolerantni iznecu moje misljenje o ovome...

Shalaedinov post me je naterao da razmisljam malo dublje na ovu temu.

"Muslimani vjeruju da se svi ljudi rode kao muslimani pa da posredstvom svoje okoline promjene svoju vjeru i postanu krscani, jevreji ili ateisti"

NIje mi ovo jasno nikako, mogu prihvatiti eventualno da je ovo metafora, ali receno u ovakvom obliku ima prilicno jasnu logiku. Ko je bio Musliman pre pojave proroka Muhameda?! Jel to znaci da su se svi radjali kao muslimani hiljadama godina i pre toga kad Kuran nije ni postojao?!

Ja sam rodjen kao hriscanin i pravoslavac, ali to je nesto sto nisam mogao da biram, u mojoj porodici se postuju neki obicaji ali to je bilo fleksibilno, svakome od nas klinaca je dozvoljeno i da postavlja "nezgodna" pitanja u vezi toga...
Sto sam stariji sve vise imam kriticki rezon, postajem svestan sire slike i postavljam mnogo vise pitanja...

Svaka religija propoveda da je ona jedino prava i da jedino ona donosi spasenje, a da su sve druge lazne... ne treba mnogo biti pametan pa se zapitati "a sta je kriv neki klinac rodjen u nekom plemenu u sred Amazonije koji nikad nece ni cuti za Allaha, Muhameda i Kuran?! Jel on nece dobiti sansu posle smrti?!"

Izbor religije je veoma geografski povezan, cesto nametan silom i zlocinima, ni jedna dominantna monoteisticka religija nije sirila svoj uticaj mirnim putem, vec ratovima, a nekad je sama vlast prihvatala to iz svojih licnih interesa...

Judaizam, Hriscanstvo i Islam imaju iste korene, sve potice od Starog Zaveta, ironija je u tome da najveci protivnici jevreja, i hriscani i muslimani zaobilaze cinjenicu da je Stari Zavet nastao od Jevreja, i da je glavni lik u hriscanstvu i jedan od proroka u islamu Isus(Isa) bio Jevrejin

Nisam ateista, verujem da je ceo svemir, zemlja, planete, sunce, ljudi, zivotinje, biljke...plod necijeg stvaralastva koje nije deo slucajnosti Velikog Praska, ne verujem da su ljudi kao vrsta nesto posebno u svemu tome, i sam covek se tokom vremena brzo menja, pitanje je dal ce u ovom obliku uopste postojati za 1000 godina...

Vera je potrebna coveku, verovati u Bozije poruke i zapovesti moze biti samo dobro je pravi vernik ne cini lose stvari sebi i drugim ljudima, ali podela na religije mi je jako bezvezna i anahrona, ako je Bog jedan a oko toga se vecina slaze onda je nebitno dal se zove Bog ili Allah, dal se krstimo ili klanjamo... to su periferne stvari... ima mnogo totalnih ateista koji su mnogo dobri ljudi, ima mnogo nacelnih vernika koji su pocinili uzasne stvari, cak i u ime te religije za koju se bore...

Nadam se da ce vremenom covek evoluirati do tog stepena gde ce vera u Boga biti univerzalna a nacin na koji to neki pojediniac dozivljava totalno irelevantna stvar...

Uglavnom se slazem, samo sto se ja nadam da ce covjek evoluriati dovoljno da mu vjera vise nece biti neophodna, nesto kao Zvezdanim stazama.

[PalaSa Marsa]

Svaka Sveta Knjiga prije objave samog Kur'ana, je u istinu objavljena kao poruka narodu tj. u obliku ISTINE, kao sto je to Kur'an..ali, posto je narod u tom vremenu padao na "ispitima" pred Bogom, i samim tim je vitoperio=iskrivljivao te dakle, Svete Knjige, i samim tim (opet) se radjale te dakle "vjere", koje egzistiraju i danas..Sto ce rec' da je Kur'an, jedan i jedini orgianalan i ISTINSKI neiskrivljen ostao, i sve sto vam nije jasno glede tih Svetih Knjiga koje sam navela, eto uzmite Kur'an i sve vam je savrseno fino objasnjeno, da ne lutate ..S'tim da cete morati uzeti Abdest prije nego li podjete proucavati Kur'an

[BHF_Manijak]

Samo da odgovrim ovom momku pod nickom Johny ili tako nesto,post je solidan,dobro razmisljanje,samo zelim da ti objasnim kad rece sta je sa onim ljudima koji nisu culi za Allaha,Muhammeda,Kur`an...takvi ljudi nece bit kaznjavani odnosno nece ici drito u Dzehennem/pakao,jer nisu culi za objavu,logicno,zar ne...bice im, poslan Poslanik na Sudnjem danu pa ce onda imati sansu da li da povjeruju ili nepovjeruju,s tim sto ce bit u stanju kao na zemlji,logicno takodjer,jer kad bi znali da su na Sudnjem danu,da je to konacnica,prihvatili bi garant Poslanika,bez ikakve sumnje i razmisljanja,to je stav islama prema tim ljudima koji nikada nisu imali priliku da cuju za islam i Muhammeda a.s koji je dosao sa objavom....
takodjer jos jedna mala napomena,pitas sta je sa onim ljudima i poslanicima koji su zivjeli prije Muhammeda i objave Kur`ana,a vidi sta se u Kur`anu kaze:"Mi ti ne objavljujemo nista sto nismo i prijasnjim narodima objavili...." "# A koliko smo Mi prijašnjim narodima vjerovjesnika poslali i nijedan im vjerovjesnik nije došao, a da mu se nisu narugali! "

"Pogledaj u odredbama objavljenim poslanicima Našim, koje smo prije tebe slali, da li smo naredili da se, mimo Milostivog, klanjaju božanstvima nekakvim. "
dakle istu zadacu su imali i prijasnji poslaniic, s toga je malo iskrivljeno vjerovanje a je islam najmladja vjera... ima jos ajeta ali nisam sad uspio naci....