Hadisi: Najveca novotarija u islamu

[Mutazilah]

sa tvojim nacinom razumjevanja otvaras mnoga pitanja koje neces moci odgovoriti.
Kur'an jeste osnova i to treba najvise cijeniti ali za neke finese i lakse razumjevanje tu su hadisi. Kako nebi neko bukvalno shvatio neke ajete i pravio problem ljudima., jer neki ajeti vaze za ratno stanje.
Kur'an jeste zapostavljen ipak se Kur'an treba najvise uciti.

objasni mi zekat koliko cu dati

Evo ragibe i tebi cu postaviti pitanje: Je li Kuran objasnjava sve sto je potrebno za pravi put ili ne?

[Mutazilah]

U vezi sa zekatom, stvar je isto tako jasna kao i sa namazom, ja ne zelim sad svaku pojedinost ovdje objasnjavati. Nije valjda da moram prepricati i sastaviti kompletnu akidu ovdje na forumu?

[Ahmmed]

sesalmir ti i ja smo odprilike na istoj frekvenciji

Očito nam iste stvari nisu jasne. Poslanik je širio vjeru i po današnjim shvatanjima njegovi hadisi su olakšavali razumjevanje objave. Ako su njegovi hadisi već imali takvu ulogu zašto nisu zapisivani u njegovo vrijeme kako bi u budućnosti svima olakšavli razumjevanje objave Kur'ana.

Realno ovo sto pitamo se nekako samo namece kao nejasno. Ja licno pri tome ne zelim nikoga niti omalovazavati niti uvrijediti, vec pitanja postavljam iz razloga sto covjek treba znati zbog cega nesta koristi i sl. Evo sutra cu otici na dzumu i u mnogim dzamijama efendija ce citirati barem 5 hadisa pri tome navodeci 1 ili nijedan Kur'anski ajet i uvijek me to smetalo. time se samo po nekoj logici stvari namece to su hadisi vazniji od Kur'ana i mnogi to mogu tako shvatiti, sto je totalno pogresno i protivi se islamskom ucenju.
Sutra u nekoj konverzaciji neko ova ista pitanja moze meni postavitii da pojma nemam kako da odgovorim. Sebe smatram poprilicno religioznim, ali ima dosta stvari koje su mi nejasne i koje su mi jednostavno kao takve ''nametnute'', koje treba prihvatiti i to je to. Iskreno nisam bas najsigurnij koliko je ovaj forum pogodan za dobijanje odgovora na ova pitanja al eto vrijedi pokusati.

sesalmir, nemoj mi zamjeriti, ali već godinama na ovom forumu raspravljamo o istim stvarima. Arhiva podforuma religija, bogata je ovakvim i sličnim temama. Kad budeš imao vremena, pretraži je, naći ćeš mnoštvo različitih mišljenja, stavova, a vjerujem i odgovora na pitanja koja te interesiraju. Čak si na neka od pitanja koja postavljaš, već sam odgovorio. I to ispravno.

evo jedna od tema, gdje se naduko i naširoko razgovaralo o hadisima......

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... i&start=75

[Air Ramiz]

Rekao sam Ramize da "Poslanik kao primjer" nije dokaz za slijedenje hadisa:

Da li ti uopste znas sta je hadis? Hadis je ono sto je Muhammed kao primjer muslimana, uradio, rekao, postupio itd. Mi slijedimo praksu naseg poslanika.

1. U Kuranu se spominje mnogo primjernih osoba. Ne mozemo sve hadise slijediti, zar ne?

Svaki narod je ima svog poslanika. Mi imamo Muhammeda a.s.

2. Primjer Poslanika se nalazi u samom Kuranu: oni ti nece ni jedno pitanje postaviti a da ti mi necemo najljepsi odgovor dati.

Sta znaci: primjer poslanika se nalazi u Kur'anu?

3. Hadisi kao drugi vjerski izvor su zabranjeni Kuranom, kako dakle da Poslanik takvo nesto propagira?

Ti si apsolutno pobrkao lonce. Ovo sto ti govoris je postalo obicno lupetanje. Ti fakat onda ne kontas sta je hadis. Kur'an zabranjuje ono sto je grijeh, a hadis je zapis o poslanikovom postupku. I nigdje u Kur'anu nije zabranjen, to bi bilo isto da Allah dž.š. zabranjuje poslanika koji prenosi njegovu objavu?!

[Air Ramiz]

To bez daljnjeg. Što se tiče Poslanikovog načina života i prakticiranja vjere to nikome ne bi trebalo da bude upitno. Naravno oni koji su bili njegovi suvremenici mogli su da gledaju i uče lično od njega, ali oni koji su dolazili kasnije to nisu mogli. Skroz mi je nelogično da se njegovi hadisi prenose usmeno jer su od tolikog značaja. Oni su nešto što objašnjava objavu.

Samo da ponovim ovo sto ragib rece, zasto se nisu zapisivali hadisi odmah. Zato sto je tad bio ziv Poslanik koji je odgovarao na sve sto je interesovalo vjernike, zato sto nije htio da se ajeti pobrkaju sa hadisima, tek nakon sto je kompletirana objava koju je opet pregledao Muhammed a.s., i nakon sto je Poslanik a.s. preselio na ahiret pocelo je zapisivanje onoga sto je Poslanik rekao, uradio itd.

OK. Ali zašto je to moralo biti 200 godina kasnije. To meni nije jasno. Da je to bilo odmah po Poslanikovoj smrti shvatio bi kao način da ljudi zapišu sve ono što je Poslanik rekao ili uradio za vrijeme života i kao nešto što če im biti vodilja da budu dobri vjernici.

Otkud ti to da je bilo 200 godina kasnije?

[Air Ramiz]

U vezi sa zekatom, stvar je isto tako jasna kao i sa namazom

Ako je tako jasna de nam onda na brzinu objasni.

[ragib]

U vezi sa zekatom, stvar je isto tako jasna kao i sa namazom, ja ne zelim sad svaku pojedinost ovdje objasnjavati. Nije valjda da moram prepricati i sastaviti kompletnu akidu ovdje na forumu?

pa samo mi jos daj taj odgovor.

[Mutazilah]

Da li ti uopste znas sta je hadis? Hadis je ono sto je Muhammed kao primjer muslimana, uradio, rekao, postupio itd. Mi slijedimo praksu naseg poslanika.

Znam ja sta vi radite, odnosno sta mislite da radite, no to nije islam.

Svaki narod je ima svog poslanika. Mi imamo Muhammeda a.s.

Za tebe dakle ne vrijedi sta je bilo sa Ibrahimom a.s.? Zasto ga onda uopste spominje Allah u Kuranu? Kao sto Kuran kaze u njemu su najljepsi primjeri, kako Ibrahima i Muhammeda tako i ostalih poslanika.

Ja vas pitam jos jednom: Jel Kuran objasnjava sve sto je potrebno za pravi put ili ne?

[Photoman]

Rekao sam Ramize da "Poslanik kao primjer" nije dokaz za slijedenje hadisa:

1. U Kuranu se spominje mnogo primjernih osoba. Ne mozemo sve hadise slijediti, zar ne?
2. Primjer Poslanika se nalazi u samom Kuranu: oni ti nece ni jedno pitanje postaviti a da ti mi necemo najljepsi odgovor dati.
3. Hadisi kao drugi vjerski izvor su zabranjeni Kuranom, kako dakle da Poslanik takvo nesto propagira?


A šta ?e biti onog Dana kad protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, od njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju. (16:89)

Muta, sta je s ovim:

Allah the Almighty sent Muhammad (s.a.w.s.) (the seal of all the prophets) as His universal Messenger to mankind, giving them glad tidings, and warning them against sin (Qur’an 34: 28).

Allah (S.W.T.) sent him to perfect all moral values and to serve as the best example for mankind to follow (Qur’an 33: 21).

A de mi reci, zasto ne citiras kompletne ajete, nego ih cupas da bi dobio ono sto zelis?

Reci iskreno, jel to cijeli ajet 33;21??

Ne kontam sta je sporno u kvotiranom? De ti postavi tvoju "verziju"?

U ostalom, ko ti dade autoritet (jer dao si mi pojam da ne pratis nikog, samo Kur'an) da tumacis Kur'an?

Dosta od mene. Meni moja, tebi tvoja. Zdravo.

Veliki selam braci i sestrama.

[Ahmmed]

Rekao sam Ramize da "Poslanik kao primjer" nije dokaz za slijedenje hadisa:

1. U Kuranu se spominje mnogo primjernih osoba. Ne mozemo sve hadise slijediti, zar ne?
2. Primjer Poslanika se nalazi u samom Kuranu: oni ti nece ni jedno pitanje postaviti a da ti mi necemo najljepsi odgovor dati.
3. Hadisi kao drugi vjerski izvor su zabranjeni Kuranom, kako dakle da Poslanik takvo nesto propagira?


A šta ?e biti onog Dana kad protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, od njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju. (16:89)

Ali, zar nije Muhammed a.s. posljednji Božiji poslanik? Zar nije riječ o osobi koju Allah dž.š. naziva milost svjetovima? Da li je riječ o pečatu Vjerovjesnika?Zar preko ovog čovjeka Allah dž.š. nije poručio čovječanstvu da im je vjera usavršena?

I šta je kontradiktorno između ajeta "oni ti nece ni jedno pitanje postaviti a da ti mi necemo najljepsi odgovor dati" i sunneta Božijeg Poslanika a.s.?

[sesalmir]

sesalmir ti i ja smo odprilike na istoj frekvenciji

Očito nam iste stvari nisu jasne. Poslanik je širio vjeru i po današnjim shvatanjima njegovi hadisi su olakšavali razumjevanje objave. Ako su njegovi hadisi već imali takvu ulogu zašto nisu zapisivani u njegovo vrijeme kako bi u budućnosti svima olakšavli razumjevanje objave Kur'ana.

Realno ovo sto pitamo se nekako samo namece kao nejasno. Ja licno pri tome ne zelim nikoga niti omalovazavati niti uvrijediti, vec pitanja postavljam iz razloga sto covjek treba znati zbog cega nesta koristi i sl. Evo sutra cu otici na dzumu i u mnogim dzamijama efendija ce citirati barem 5 hadisa pri tome navodeci 1 ili nijedan Kur'anski ajet i uvijek me to smetalo. time se samo po nekoj logici stvari namece to su hadisi vazniji od Kur'ana i mnogi to mogu tako shvatiti, sto je totalno pogresno i protivi se islamskom ucenju.
Sutra u nekoj konverzaciji neko ova ista pitanja moze meni postavitii da pojma nemam kako da odgovorim. Sebe smatram poprilicno religioznim, ali ima dosta stvari koje su mi nejasne i koje su mi jednostavno kao takve ''nametnute'', koje treba prihvatiti i to je to. Iskreno nisam bas najsigurnij koliko je ovaj forum pogodan za dobijanje odgovora na ova pitanja al eto vrijedi pokusati.

sesalmir, nemoj mi zamjeriti, ali već godinama na ovom forumu raspravljamo o istim stvarima. Arhiva podforuma religija, bogata je ovakvim i sličnim temama. Kad budeš imao vremena, pretraži je, naći ćeš mnoštvo različitih mišljenja, stavova, a vjerujem i odgovora na pitanja koja te interesiraju. Čak si na neka od pitanja koja postavljaš, već sam odgovorio. I to ispravno.

evo jedna od tema, gdje se naduko i naširoko razgovaralo o hadisima......

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... i&start=75

Nemam sta zamjeriti, hvala ti puno na linku izgleda da se moze dosta toga procitati, sada mi je vec kasno odoh na spavanje ali cu se potruditi da procitam pa mi mozda neke stvari budu jasnije, a onda se vracam na ovu temu sa novim podacima, argumentima i manje pitanja u diskusij

[ragib]

sa tvojim nacinom razumjevanja otvaras mnoga pitanja koje neces moci odgovoriti.
Kur'an jeste osnova i to treba najvise cijeniti ali za neke finese i lakse razumjevanje tu su hadisi. Kako nebi neko bukvalno shvatio neke ajete i pravio problem ljudima., jer neki ajeti vaze za ratno stanje.
Kur'an jeste zapostavljen ipak se Kur'an treba najvise uciti.

objasni mi zekat koliko cu dati

Evo ragibe i tebi cu postaviti pitanje: Je li Kuran objasnjava sve sto je potrebno za pravi put ili ne?

Naravno da objasnjava sve Kur'an koji nam i govori da se pokoravamo resulu.a.s
Resul.a.s nam je objasnio koliki cemo zekat dati a ti nikako da mi das dokaz kako ti odredjujes koliko ces dati zekata.

[Mutazilah]

Udjeljivanje

Kome:
Pitaju te kome će udjeljivati. Reci: "Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna." (2:215)

Koliko:
Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi." I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: "Višak!" Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili (2:219)

Kada:
On je taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve različita okusa, i masline i šipke, slične i različite - jedite plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan žetve i berbe ono na šta drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike, (6:141)

[ragib]

Udjeljivanje

Kome:
Pitaju te kome će udjeljivati. Reci: "Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna." (2:215)

Koliko:
Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi." I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: "Višak!" Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili (2:219)

Kada:
On je taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve različita okusa, i masline i šipke, slične i različite - jedite plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan žetve i berbe ono na šta drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike, (6:141)

Sta znaci "visak"?
objasni evo ostalo mi na kamari par hiljada, hocu li sve to podjeliti i stan u RS-u koji ne koristim

[beautyfool]

Ja se pitam za vas koji ste uporni da se neke stvari nemogu autenticno prenijeti s jedne osobe na drugu zar vam nije jedan od dokaza Allahovi i svi Hafizi ovog svijeta ? Jeste li svijesni obilnost Kurana i kolika moze biti milost od Allaha dz.s. kada daje odabranim ljudima mogucnost da memorisu toliku Knjigu ? A vjerovatno ste culi i za Hafize Hadisa! Dakle, ako je Allah htio svi su se hadisi mogli sacuvati u vjerodostojnom obliku, bez ikakve izmjene cak i do danasnjeg vremena! Zna se sta muslimani slijede a to je Kuran i tu nema diskusije jeli Kuran bitan ili NE! A Allah dz.s je poslao posljednjeg Poslanika kao milost svijetovima, i dao mu je najvece znanje ovog svijeta i nama je ukazana velika cast da nam Poslanik savs bude najbolji uzor i da nam uzor bude njegov zivot !

[Mutazilah]

Naravno da objasnjava sve Kur'an koji nam i govori da se pokoravamo resulu.a.s

Ja vjerujem da si ti pametan, i da shvacas, da ukoliko to pokoravanje znaci sljedba hadisa, kao sto vi tvrdite, to onda znaci da ima nesto u hadisima sto je bitno a ne stoji u Kuranu... tj. Kuran ne objasnjava sve sto je potrebno za Pravi put.

Idem i ja leci, a eto, i Zekaat ste dobili.

Ima ljudi koji prihvataju hadise za razonodu, da bi, ne znaju?i koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih ?eka sramna kazna.
Kad se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okre?e, kao da ih nije ni ?uo, kao da je gluh - zato mu navijesti patnju nesnosnu. (31:6-7)

To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo pa u koje ce Hadise - ako ne u Allahove rijeci i dokaze Njegove oni vjerovati? (54:6)

Pa u koji ce Hadis, ako ne u Kur’an, vjerovati?! (77:50)

Mir

[ragib]

Naravno da objasnjava sve Kur'an koji nam i govori da se pokoravamo resulu.a.s

Ja vjerujem da si ti pametan, i da shvacas, da ukoliko to pokoravanje znaci sljedba hadisa, kao sto vi tvrdite, to onda znaci da ima nesto u hadisima sto je bitno a ne stoji u Kuranu... tj. Kuran ne objasnjava sve sto je potrebno za Pravi put.

Idem i ja leci, a eto, i Zekaat ste dobili.

Ima ljudi koji prihvataju hadise za razonodu, da bi, ne znaju?i koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih ?eka sramna kazna.
Kad se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okre?e, kao da ih nije ni ?uo, kao da je gluh - zato mu navijesti patnju nesnosnu. (31:6-7)

To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo pa u koje ce Hadise - ako ne u Allahove rijeci i dokaze Njegove oni vjerovati? (54:6)

Pa u koji ce Hadis, ako ne u Kur’an, vjerovati?! (77:50)

Mir

Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.

Pa u koji će govor, ako ne u Kur'an, vjerovati?!

koji to ti prevod koristis?

[Photoman]

Naravno da objasnjava sve Kur'an koji nam i govori da se pokoravamo resulu.a.s

Ja vjerujem da si ti pametan, i da shvacas, da ukoliko to pokoravanje znaci sljedba hadisa, kao sto vi tvrdite, to onda znaci da ima nesto u hadisima sto je bitno a ne stoji u Kuranu... tj. Kuran ne objasnjava sve sto je potrebno za Pravi put.

Idem i ja leci, a eto, i Zekaat ste dobili.

Ima ljudi koji prihvataju hadise za razonodu, da bi, ne znaju?i koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih ?eka sramna kazna.
Kad se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okre?e, kao da ih nije ni ?uo, kao da je gluh - zato mu navijesti patnju nesnosnu. (31:6-7)

To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo pa u koje ce Hadise - ako ne u Allahove rijeci i dokaze Njegove oni vjerovati? (54:6)

Pa u koji ce Hadis, ako ne u Kur’an, vjerovati?! (77:50)

Mir

Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.

Pa u koji će govor, ako ne u Kur'an, vjerovati?!

koji to ti prevod koristis?

Kani ga se Raga, ovaj ocito nece biti medju Ummetom na Sudnjem Danu.

[Air Ramiz]

Da li ti uopste znas sta je hadis? Hadis je ono sto je Muhammed kao primjer muslimana, uradio, rekao, postupio itd. Mi slijedimo praksu naseg poslanika.

Znam ja sta vi radite, odnosno sta mislite da radite, no to nije islam.

Jel se to sad postavljas u ulogu Boga?! Halo ba, spusti se malo na zemlju Samo Allah dž.š. zna šta mi radimo.

Svaki narod je ima svog poslanika. Mi imamo Muhammeda a.s.

Za tebe dakle ne vrijedi sta je bilo sa Ibrahimom a.s.? Zasto ga onda uopste spominje Allah u Kuranu? Kao sto Kuran kaze u njemu su najljepsi primjeri, kako Ibrahima i Muhammeda tako i ostalih poslanika.

Kakve to veze ima s cinjenicom da je Muhammed a.s. nas poslanik. Da li si ti ikad izgovorio kelime i sehadet i da li znas sta to znaci?

Ja vas pitam jos jednom: Jel Kuran objasnjava sve sto je potrebno za pravi put ili ne?

Ne. Kur'an ne objasnjava sve. Npr. Kur'an ima ajet koji kaze: "Nad njim je 19." Kur'an ne objasnjava sta znaci ovo 19. Posto ti kazes da Kur'an objasnjava sve, de nam objasni sta znaci nad njim je 19 na osnovu ajeta.

Mislim da ti je ovaj dogmatski pristup, jadan i banalisticki. Sad ces ti naravno citirat ajet u kojem stoji da Kur'an objasnjava sve?! E pa to je banalizam. Moras znat kontekst u kojem je odredjeni ajet objavljen, sta je bio povod objave. Da li ti to znas? Drugo pitanje, da li govoris arapski jezik?

[ragib]

[/quote]

Kani ga se Raga, ovaj ocito nece biti medju Ummetom na Sudnjem Danu.[/quote]
povuci ove rijeci jer su vrlo opasne, nisi ti Allah da znas ko ce biti medju ummetom.
Znas i sam koliko ima hadisa o tome da ne valja govoriti ti neces u dzenet ili Allah ti se nece smilovati itd. To je Allahovo a ovaj i ako se ne slazem sa njim ne cini Allahu sirk, koliko je meni poznato.
A i ako negdje grijesi ne znaci da se nece pokajati do sudnjeg dana.

[Photoman]

Kani ga se Raga, ovaj ocito nece biti medju Ummetom na Sudnjem Danu.[/quote]
povuci ove rijeci jer su vrlo opasne, nisi ti Allah da znas ko ce biti medju ummetom.
Znas i sam koliko ima hadisa o tome da ne valja govoriti ti neces u dzenet ili Allah ti se nece smilovati itd. To je Allahovo a ovaj i ako se ne slazem sa njim ne cini Allahu sirk, koliko je meni poznato.[/quote]

U pravi su. Povlacim, ali cu reci da Ummet prati Poslanika SAWS a na Sudnjem Danu biti cemo grupirani sa onima koje pratimo.

Selam.

[Air Ramiz]

Ima ljudi koji prihvataju hadise za razonodu, da bi, ne znaju?i koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih ?eka sramna kazna.
Kad se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okre?e, kao da ih nije ni ?uo, kao da je gluh - zato mu navijesti patnju nesnosnu. (31:6-7)

Interesantno je da se sad sluzis i podvalama. Zato sam i uvjeren da si krscanski misionar koji se malo zeza s rajom, ali nema veze. Hele nejse, da nastavim. Nigdje u prevodu Kur'ana na bosanski jezik ne stoji:

"Ima ljudi koji prihvataju hadise za razonodu", nego

"ima ljudi koji kupuju priče za razonodu".

Kao što vidiš izmjenio si dvije riječi koje mijenjaju smisao ajeta, a tim se služe samo lažovi.

Ovaj ajet se odnosi na mnogobošce iz Mekke koji su na svojim trgovačkim putovanjima u Bizantiju i Perziju kupovali priče o Rustemu i Behremu, razne bajke, mitove, i sl. te ih pričali svojim sugrađanima kako bi ih odvraćali od slušanja Kur'ana. Dakle, nudili su im alternativu pošto su vidjeli da su mnogi iz Mekke oduševljeni Kur'anom. Taj ajet upravo objašnjava ovu situaciju.

[Ahmmed]

Iako je podugačak, mislim da će ovaj tekst Huseina ef.Đoze, našeg uvaženog alima, pomoći razumijevanju pitanja hadisa i njegove važnosti u razvoju islamske misli i prakse.



SUNNET

Životni put i praksu Muhamedovu a. s. nazivamo Sunnetom ili Hadisom. Ovamo spada sve što je Muhamed a. s. rekao, uradio i odobrio. U daljem tekstu mi ćemo za označavanje prakse Božijeg poslanika Muhameda a. s. radije upotrebljavati termin Hadis, jer je mnogo poznatiji i uobičajeniji.

U islamskom učenju Hadis predstavlja veoma važan izvor. Po svom značaju dolazi odmah iza Kur'ana. Taj značaj leži u tome što Hadis predstavlja autentičnu primjenu kur'anske misli. Hadis je u stvari Kur'an u praksi, primijenjen na ondašnje prilike.

Kao što je poznato, Kur'an uglavnom sadrži opće principe i koncepcije, koje je trebalo razrađivati i primjenjivati u praktičnom životu. Bog je, na primjer, u Kur'anu samo općenito propisao namaz i zekat, ne ulazeći u vrlo važne detalje praktične primjene ovih ustanova. Kur'an kaže: klanjajte, dijelite zekat, klonite se alkohola itd. Ali, kako klanjati, koliko puta dnevno, kako dijeliti zekat, koji dio, koje vrste imovine potpada pod zekat, šta sve spada u zabranjena alkoholna pića, koja količina je zabranjena itd., sve su to detalji koji su veoma važni u primjeni i razradi pomenutih propisa, a koje je Hadis objasnio i dao im određeni oblik primjene. Muhamed a. s. je odredio formu, vrste i vrijeme namaza, pokazao kako se on praktično obavlja, propisao procenat zekata, način davanja itd.



Kur'an i Hadis čine gotovo jednu cjelinu. Teško je odvojiti jedno od drugog, isto onako kao što je teško odvojiti praksu od teorije. Jedno drugo dopunjuje i kompletira.

Period Objave je u stvari period nastanka Hadisa. Dvadeset i tri godine Muhamed a. s. je primao Objavu, razrađivao je i praktično primjenjivao, izgrađujući novo društvo i rješavajući tekuće probleme toga društva. U toku više od dvije decenije, u jednom vrlo burnom, dinamičnom i revolucionarnom razvoju, primjenjujući principe i koncepcije Kur'ana, Muhamed a. s. je mnogo toga rekao, uradio i odobrio. U takvom periodu nastala je i razvila se veoma bogata praksa koja je obilovala neobično velikim brojem događaja, promjena, sukoba itd. Rađalo se novo društvo, koge je u svim svojim oblastima postavljeno na nove osnove. Trebalo se u potpunosti obračunati sa idolatrijom (širkom) i džahilijetom, a sa jevrejstvom i kršćanstvom pronaći modus vivendi i način koegzistencije.

Kao nosilac Objave, njen tumač i primjenjivač, Muhamed a. s. je bio glavni akter svih ovih zbivanja. On 'je bio inspirator, pokretač i usmjerivač cjelokupnog zbivanja. Za najmanji detalj toga veoma bogatog i burnog zbivanja neposredno je vezano aktivno učešće Muhameda a. s., bilo putem riječi, djela ili sagla-snosti. Aktivno, učestvujući u svim događajima Muhamed a. s. je upućivao, izdavao direktive, držao govore, tumačio Božije riječi, pozivao druge u Islam, pisao poslanice, ugovore, povelje itd.

Na taj način je, eto, nastala velika riznica ogromnog materijala kojeg nazivamo Hadis, a koji obuhvaća cjelokupni život Božijeg poslanika u periodu Objave.

U izučavanju ovog materijala najveće poteškoće dolazile su otud što se ovo ogromno duhovno blago nije odmah bilježilo i sakupljalo. Tek u trećem stoljeću po 'Hidžri izvršena je kodifikacija, sakupljanje i popis Hadisa. Tada su nastale poznate hadiske zbirke, njih šest — Kutubi sitte.



II

Bez obzira na određena opravdanja i razloge ne-bilježenja Hadisa za vrijeme Muhameda a. s., o čemu ćemo kasnije govoriti, mora se reći da je to omogućilo i stvorilo povoljne uslove za pojavu apokrifnih, lažnih hadisa. Podmetanje i izmišljanje apokrifnih ha-disa, čini se, počelo je još za života Muhameda a. s. Na to očito upućuje veoma vjerodostojni hadis »Ko svjesno i namjerno nalaže na mene i pripiše mi nešto što ja nisam rekao, neka se spremi, čeka ga mjesto u paklu.« Navodi se da je ovaj hadis Muhamed a. s. izrekao povodom jednog slučaja u kojem je ustanovljen jedan apokrifan hadis. Poslije smrti Muhameda a. s. mogućnosti širenja i izmišljanja lažnih hadLsa bile su mnogo veće. Po nekim znacima ova pojava je nekada zauzimala zabrinjavajućeg rnaha, tako da je postala masovna. U tom smislu vrlo karakterističan je navod Muslima. On, naime, bilježi, da je Ibni Abas jednom prilikom rekao: »Mi smo ranije, kada se nije nalagi-valo na Božijeg poslanika, vrlo rado prenosili njegove hadise. Međutim, kada su se na veliko pojavili lažni hadisi i prosto se više nije znalo koji je hadis vjerodostojan, a koji apokrifan, lažan, prestali smo sa predajom i prenošenjem, da bismo na taj način spriječili ili bar umanjili ovo zlo.« U jednom drugom podatku navodi se da je Bešir Adevi došao Ibni Abasu i počeo mu citirati hadis na što se Ibni Abas nije nimalo osvrtao niti tom prenošenju poklanjao bilo kakvu pažnju. Kada je Bešir takvom držanju prigovorio, Ibni Abas mu je rekao, da je ranije vrlo rado slušao takve priče, ali sada od toga prima samo ono u što je siguran, jer je pojava apokrifnih hadisa vrlo raširena.

Još povoljnija klima za lažne hadise nastala je osvajanjem raznih krajeva i naroda, kada je islamsko društvo predstavljalo konglomerat ljudi koji su pripadali raznim vjerama, narodima i pokrajinama. Brzina islamskih osvajanja i širenja Islama nije ostavljala dovoljno vremena da se Islam učvrsti u dušama ljudi. U prvoj islamskoj zajednici bilo je i takvih ljudi koji su samo prividno primili Islam i tako se kamuflirali.



Takvi su koristili svaku priliku da na razne načine zadaju udarac Islamu. Kada to nisu mogli činiti otvoreno, nisu se ustezali od upotrebe najperfidnijih i naj-podlijih metoda i sredstava, pokušavajući da u islamska učenja unesu svoja nakaradna shvaćanja i vlastite zablude. Činilo im se da im za to hadis pruža vrlo povoljnu šansu. Tu šansu oni su zaista i koristili. Zabilježeno je da je Abdulkerim Avdža, porijeklom Per-zijanac, koji je bio osumnjičen kao manihejac, priznao da je namjerno lažno pripisao Muhamedu a. s. četiri hiljade apokrifnih hadisa koje je sam izmislio. Obim raširenosti apokrifnih hadisa najbolje će nam pokazati činjenica što Buharina zbirka hadisa sadrži oko 7 hiljada hadisa, od čega ima 3 hiljade opetovanih, što znači da ona sadrži u stvari samo 4 hiljade hadisa. Navodi se da je Buharija odabrao ove hadise, između hadisa koji su se prenosili i prepričavali predajom u njegovo doba. Podvlačimo, iz 600 hiljada hadisa Buharija je odabrao 4 hiljade kao vjerodostojne za koje se može vjerovati da ih je izrekao Muhamed a. s. Sve druge je odbacio kao apokrifne, nevjerodostojne.

Povoljnu klimu za apokrifne hadise stvarala su i politička neprijateljstva, najprije, između Alije i Ebu Bekira, Alije i Muavije, Abdulah Ibni Zubejra i Abdul-melika, zatim između Omejevića i Abasovića. Svaka strana je pokušavala da lažnim hadisima dokaže svoje pravo.

Ne manje povoda za lažne hadise dale su razne apologetske i pravne škole u nastojanju da svaka od njih opravda svoje stanovište. U tome se išlo tako daleko, da su se u tu svrhu izmišljali hadisi sa lažnim senedom i sadržajem.

Ne smijenio zaboraviti da su rivalstva između pojedinih plemena, naroda, kao i između Arapa i neara-pa, takođe, omogućila nastajanje i širenje lažnih hadisa. U takve povode možemo ubrojiti isticanje prednosti pojedinih mjesta, poglavlja i ajeta iz Kur'ana.

Treba spomenuti da je bilo i takvih ljudi, koji su iz plemenitih pobuda izmišljali hadise u svrhu promi-



canja određenih korisnih ideja i podsticanja ljudi na dobra djela, odnosno, odvraćanja hrđavih djela (tergib i terhib).

III

Bilo je sasvim razumljivo što je ovakva situacija hadisa počela da izaziva osobitu zabrinutost kod odgovornih faktora, tim prije što se radi o jednom od osnovnih izvora islamskog učenja.

Još ranije počelo se razmišljati o tome. Bilo je prijedloga da se sakupe i popisu hadisi i da se po jedan primjerak zbirke pošalje u pojedine krajeve. Biće da se zbog poteškoća, koje su stajale na putu sakupljanja, nije lako odlučivalo na ovaj posao. Muhamed a. s. je ostavio iza sebe oko 114 hiljada ashaba koji su se razišli po raznim krajevima i prenosili ono što su čuli od Božijeg poslanika.

Osim toga, zna se, da je Muhamed a. s. bio zabranio pisanje hadisa iz bojazni da ne bi ušlo u Kur'an nešto što nije Objava.

Zbog toga su se, poslije njegove smrti, ashabi ustručavali, da se odluče na takav posao, bojeći se da ne bi pojedini ljudi izjednačili Hadis sa Kur'anom. Navodi se, da je Omer, kada su mu predlagali popis hadisa, odgovorio, da to ne može prihvatiti, jer se boji da ne bi zbog toga Kur'an bio potisnut, kao što se dogodilo kod ranijih naroda koji su uz Božiju Objavu pisali i druge stvari, koje su kasnije potisnule u pozadinu i bacile u zaborav Božiju riječ.

Međutim, s druge strane, postojala je opasnost da se Hadis ne izgubi i potpuno zaboravi izumiranjem generacija koje su ga nosile u pamćenju. Izgleda da je to najbolje shvatio Halifa Omer Ibni Abdulaziz početkom drugog stoljeća po Hidžri. On je izdao nalog svojim namjesnicima u pojedinim mjestima da izvrše popis hadisa, koji se tamo prenose i pamte.

Od tog trenutka, uglavnom, počinje veoma složen i vanredno krupan proces sakupljanja i popisa hadisa. Ova akcija se razvila u niz naučnih disciplina, koje su iz raznih aspekata izučavale hadis. Trebalo je mnogo napora i smišljenog rada, da bi se pronašao način kako



bi se moglo ustanoviti koji je hadis vjerodostojan, a koji nije. Bilo je došla teško nakon dvije stotine godina poslije smrti Muhameda a. s., uz postojanje ogromnog broja lažnih hadisa, ustanoviti šta je stvarno Muhame-dovo, a šta nije, a to se moralo ustanoviti, jer se radi o vjeri čiji propisi ne smiju biti temeljeni na nesigurnim izvorima. Ne dopušta nam ni vrijeme ni prostor jedne rasprave, kao što je ova, da se upuštamo u iznošenje bar osnovnih podataka o instrumentima za ustanovljenje i utvrđivanje vjerodostojnosti hadisa. To, kao što smo rekli, predstavlja posebnu granu znanosti. Danas, u nekim zemljama, postoje visoki instituti, posebni fakulteti sa postdiplomskim studijama, na kojima se izučava hadis. I u našim krajevima ranije su postojale specijalne škole, koje su se bavile izučavanjem Hadisa — Darul-hadis.

Reći ćemo samo to, da su muhadisi postavili vrlo stroge kriterijume kod ispitivanja vjerodostojnosti jedne predaje. Temeljito i vrlo kritički ispitani su i izučeni prenosioci predaje (ravije). Predaja (sened) i sadržajna (metn) vrijednost i vjerodostojnost svakog hadisa je najstrožije, uz svu naučnu i vjersku odgovornost, potpuno ispitana i istražena. Kod svakog hadisa označen je stepen njegove vjerodostojne vrijednosti. Na osnovu toga su hadisi razvrstani u odgovarajuće kategorije, o čemu se opširno govori u posebnoj hadiskoj naučnoj disciplini, »Mustalehul Hadisu«.

Kao plod jednog veoma složenog i odgovornog naučnog rada nastale su poznate hadiske zbirke. Među njima su najpopularnije šest zbirki-kutubi sitte: Buha-rija, Muslim, Ebu Davud, Tirmizija, Nesaija i Ibni Ma-dže. Postoje još dvije: Musned Imami Ahmeda Ibni Ilambela i Muvetta Ibni Malika.

Prema stepenu vjerodostojnosti na prvo mjesto dolazi Buharijina zbirka, zatim Muslimova, pa onda Muvetta Imami Malika. To bi bila prva kategorija. U drugu kategoriju spadaju ostale zbirke.

Uglavnom, sve su ove zbirke nastale u trećem stoljeću po Hidžri. To će se najbolje vidjeti ako spo-

menemo datume smrti njihovih autora. Buharija 256, Muslim 261, Tirmizija 279, Ebu Davud 275, Ibni Ma-dže 275, Ahmed Ibni Hambel 241.

Najveći broj hadisa sadrži Hambelov Musned. Tvrdi se da njihov broj dostiže cifru od 40 hiljada. Kažu da je taj broj izabrao iz 750 hiljada hadisa koje je bio sakupio. Navode da je Sujutija pokušao da sakupi sve hadise. Umro je prije nego je završio sakupljanje. Ostavio je iza sebe oko 100 hiljada sakupljenih hadisa. Vjerovao je da ih je još toliki broj ostao, jer je govorio da bi moglo biti oko 200 hiljada hadisa.

Buharijina zbirka je najvjerodostojniji i najvažniji izvor poslije Kur'ana. Sakupljene hadise slušao je pred hiljadu svojih učitelja i uzeo ih od oko 70 hiljada ravija. Buharija je, kako navode, znao napamet 100 hiljada hadisa i 200 hiljada lažnih.



IV

Da bismo bolje shvatili ulogu i značaj Hadisa kao izvora za islamske propise, neobično je važno rasvijetliti ličnost Muhameda a. s. Posve je potrebno saznati, kako Kur'an gleda na njegovu ličnost, njegovu ulogu i misiju, te kako je on sam gledao na sebe i kako se postavljao i ponašao.

Kuran je u tome posve jasan i određen. On kategorički odbacuje svaku pomisao da bi Muhamed a. s. posjedovao neku nadnaravnu moć. Na bezbroj mjesta u Kur'anu se utvrđuje i potvrđuje njegovo ljudsko porijeklo i njegova ljudska priroda. Bog mu naređuje: »Reci, ja sam zaista samo čovjek kao i vi. Meni je objavljeno da je Bog jedan... »(Poglavlje Kehf, ajet 110)« I oni rekoše: »Mi ti nećemo vjerovati dok nam iz zemlje ne proizvedeš vrelo, ili dok ne budeš imao vrt od hurmi i grožđa, pa da kroz nj provedeš rijeke da teku, ili dok ne oboriš nebo kako ti tvrdiš na nas u komade, ili dok ne dovedeš Allaha i meleke kao jamce, (za ono što tvrdiš), ili dok ne budeš imao kuću od zlata, ili dok se ne uspenješ na nebo. Mi nećemo vjerovati tvome uspinjanju dok nam ne spustiš jednu knjigu koju ćemo mi čitati. »Reci: Slava mome Gospodaru, jesam li



ja išta drugo osim čovjek — poslanik«. Ljude ne sprečava da vjeruju kada im dođe uputa osim da kažu: »Zar ju Bog poslao čovjeka poslanika-«. Reci: »Da su na zemlji meleki koji hodaju smireni, Mi bismo njima spustili s neba meleka poslanika« (Isra, 90—95).

Zna se da Muhamed a. s. nije nikada tvrdio da je neko više nadnaravno biće sa nadnaravnim moćima. Oštro je odbijao sve takve počasti. Veoma srdito je ukorio jednoga čovjeka koji je htio da klekne pred njim. Rekao mu je: »Ne smiješ to činiti. Ja sam čovjek, ja sam sin beduinke, koja se hranila osušenim mesom«. Ahmed Ibni Hambel navodi u Musnedu, da je Muaz Ibni Džebel, kada se je povratio iz Jemena, jednom prilikom predložio Muhamedu a. s. da prihvati pozdrav ljudi u vidu sedžde, jer je vidio u Jemenu kako ljudi na taj način iskazuju poštovanje prema svojim velikanima. Kako prenosi Muaz, Muhamed a. s. je ovaj pred-log kategorički odbio rekavši: »Ne smijete me obožavati kao što kršćani obožavaju sina Mejremina«.

Islamska koncepcija o Bogu, isključuje svaku vrstu kulta. Bog je jedini, kome pripada svetost, obožavanje, savršenstvo i nepogrešivost. Između Boga i čovjeka nema posrednika. Neotuđivo je i neprikosnoveno pravo svakog čovjeka da se direktno obraća Bogu. Posredništvo Islam označava teškim grijehom — širkom.

U tom pogledu veoma je značajno napomenuti da je Omer, kada su ga obavijestili, da se ljudi okupljaju oko drveta gdje su ashabi ponovo izrazili punu odanost Božijem poslaniku, naredio da se to drvo posi-ječe. On se pobojao, da se vremenom ne stvori kult oko toga drveta, da primitivni ljudi ne budu počeli pripisivati tome drvetu neke moći i ulogu posrednika.

Karakteristično je njegovo držanje prema Hadžr--el-Esvedu. Kad je jednom prilikom prolazio pokraj njega rekao je: »Tako mi Boga, da nisam vidio Božijeg poslanika kako te ljubi, ja te nikada ne bih poljubio. Ti si kamen koji ne može sam od sebe ni koristiti, ni štetiti.«

Omer je smatrao da je okupljanje oko drveta i ljubljenje kamena nespojivo sa islamskim vjerovanjem



u Boga, koje oslobađa čovjeka od svih vrsta kultova i na taj način diže ljudsko dostojanstvo na jedan viši nivo.

Još snažnije je potvrđena ljudska priroda Muhamed a. s. prilikom njegove smrti. Naime, u momentu kada je Muhamed a. s. umro bilo je ashaba koji su bili toliko šokirani i pogođeni teškim bolom, da nisu htjeli da prime ovu smrt kao činjenicu, jer Muhamed a. s. ne može i ne smije umrijeti. Bili su počeli o tome javno govoriti i lansirati ovu tvrdnju među svijet. Vrlo lako se iz ovoga mogao stvoriti mit i kult o Muhame-dovoj besmrtnosti. Međutim, intervencijom Ebu Bekira sve je postavljeno na svoje mjesto. Govorio je pred okupljenim svijetom i rekao: »Ljudi, ko je obožavao Muhameda, Muhamed je, eto, mrtav. Ko obožava Boga, Bog je živ i neće nikada umrijeti.« Zatim je citirao kur'ansko aje: »Muhamed je bio samo Božiji poslanik. Prije njega su bili i nestali Božiji poslanici. Zar ćete, ako on umre, ili bude ubijen, napustiti vjeru. Bogu time ne biste nanijeli nikakve štete.«

Muhamed a. s. je, piema tome, čovjek. Nadnaravno u njegovoj ličnosti i njegovu životu svodi se isključivo na Objavu, što se na više mjesta u Kur'anu podvlači. To se jedino ubraja u njegova čuda. Samo se za Kur'an može sigurno tvrditi da predstavlja Muhame-dovu mudžizu.

Mislim da će nam sada biti mnogo lakše shvatiti prirodu i smisao Hadisa, njegov odnos prema Kur'anu. Prije svega potrebno je odgovoriti na pitanje, da li je Hadis plod idžtihada ili Objave? Da li je Muhamed a. s. u onom što nazivamo hadisom postupao po svom rasuđivanju, i nahođenju i na osnovu svojih zaključaka, ili po nadahnuću, Objavi?

Moramo odmah reći, da je bez osnova tvrdnja da je Hadis djelo jedne vrste objave i da se Muhamed u svemu upravljao nadahnućem i inspiracijom, dobije-nom neposredno od Boga. Isto tako je bez osnova pozivanje u tome na ajet: »ve ma jantiku anil heva — »On ne govori proizvoljno, od sebe.« To što govori je Objava, koja mu je objavljena. Ovdje se msili na



Kur'an, jer su Muhamedu a. s. protivnici prigovarali •u vezi Kur'ana, koji im je dostavljao i tumačio, a za kojeg su oni tvrdili da ga on izmišlja.

Očito, ni Muhamed a. s. nije pripisivao hadisima karakter objave. To se jasno vidi iz zabrane popisivanja hadisa. On je u tome polazio od činjenice da je Kur'an Božije djelo, a hadis ljudsko — njegovo. Da nije ovako gledano na Hadis sigurno bi bio naredio njegovo popisivanje, kao što je to učinio u odnosu na Kur'an. Muhamed a. s. je time jasno ukazao na to, da na njegovu praksu treba gledati kao na ljudsko djelo koje je nastalo u određenom vremenu i pod određenim uslovima, jer sve što je ljudsko podliježe zakonima ljudskog razvoja. Čak se i objava prilagođavala stepenu društvenog razvoja... Otuda njeno objavljivanje u više izdanja. Svaka slijedeća objava predstavljala je novo prošireno izdanje prethodne.

Tako su se smjenjivale objave sve do posljednje. Božija misao našla je svoj puni, savršeni i definitivni izraz u Kur'anu, kao posljednjem izdanju Objave.

U razvoju Božije misli objavljivanjem Kur'ana otvoren je novi period. U predkuranskom periodu Božija misao prilagođavala se putem nove Objave. Međutim, sada, u eri koju je Kur'an otvorio vrši se to putem načina primjene koji se mijenja prema potrebama vremena. Kur'anski principi i koncepcije ostaju nepromjenjivi, jer sadrže apsolutne vrijednosti i istine, ali se njihova praktična primjena, naime, forme i instrumenti te primjene, mijenjaju, prema zahtjevu razvoja, jer je ljudsko društvo u stalnom dinamičnom kretanju. To kretanje se ne bi smjelo zaustaviti, svodeći njegove tokove u određene stalne i ne-promcnjive šablone. Zato je Muhamed a. s. nagovijestio da će se u svakom stoljeću morati pojaviti obnovitelj koji će kuranskoj misli dati novu primjenu. U tom smislu u Islamu postoji vrlo značajna ustanova idžtihad, čija je funkcija primjena islamske misli i istraživanje najprikladnije i najbolje odgovarajuće forme primjene u datom vremenu i datim uslovima života.



Nesumnjivo, Muhamed a- s. dao prvu i najauten-tičniju razradu i primjenu islamske misli. Ova razrada je upravo ono što mi nazivamo hadisom i što želimo da mu ovim napisom odredimo pravo mjesto i ulogu u razvoju kur'anske misli.

Već smo rekli, da je hadis djelo Muhamedovo a. s. i da nije plod Objave. Imamo zbog toga dovoljno razloga vjerovati i tvrditi da je Muhamed a. s., razrađujući i primjenjujući kur'ansku misao, djelovao kao mudžte-hid. Ako tu treba govoriti o nekom nadahnuću, onda je to samo nadahnuće kur'anskom mišlju koju je najsnažnije doživljavao i kojom je njegovo čitavo biće bilo prožeto.

Čini nam se, da ne bismo pogriješili, ako bismo Hadisu dali status idžtihada. Pri tome se mora imati u vidu način predaje. Ova je činjenica vrlo važna u određivanju statusa Hadisa. Na nju se mora misliti, jer predstavlja veoma bitan elemenat u ovom pitanju. Ne smije se, kad je riječ o određivanju ovog statusa zanemariti činjenica da je izvršen popis hadisa tek u drugoj polovici trećeg stoljeća po hidžri, kao što smo to ranije naveli. Vidjeli smo, da je iz nekoliko stotina hiljada odabrano samo po nekoliko hiljada. Utvrđeno je u hadiskoj nauci, da samo mutevatir predaja daje stopostotnu sigurnost u vjerodostojnost Hadisa. Međutim, takvih hadisa gotovo nema nikako. Navodi se, da bi Hadis »inne mel a'malu bin nijjat« mogao biti mutevatir. Svi ostali su nam saopćeni pojedinačnom predajom (Ahađ), što niukom slučaju ne isključuje mogućnost nevjerodostojnosti, a što, opet, s druge strane ne obavezuje na prihvaćanje. Ebu Hanifa je u tom pogledu bio vrlo oprezan. Prema ahad predaji bio je dosta kritičan. U mnogim slučajevima se nije služio ovakvim Hadisima. Radije je upotrebljavao analogiju.

Postoji još jedan, mnogo važniji razlog, koji nas gotovo sili da Muhamedovoj praksi dademo obilježje idžtihada.

Naime, ne može se nikako poreći, da Muhamedova razrada i primjena islamske misli nije bila uslovljena i determinisana potrebama, problemima i uslovirna da-



tog istorijskog trenutka. Muhamed a. s. je primjenjivao islamske koncepcije i principe na određenu sre-dinu u određenom vremenu. Forme takve primjene .morale su biti prilagođene takvoj sredini i odgovarati nivou društvenog razvoja. Inače, ne bi mogle biti •sprovođene niti prihvaćene. Muhamedova a. s. razrada postavljala je temelje jednom novom društvu u prvoj fazi svog razvoja, vodeći računa o svim okolnostima, -U kojima se nalazilo to društvo. Upravo u tome i leži -njegov velik uspjeh. Vanredno dobro je poznavao tokove i zakone razvoja, pa se znao u njih uključiti. Bio je pun realizma, svjestan da živi na zemlji da mora poštovati njene zakone. Njegovo ponašanje i njegov odnos prema životu najbolje potvrđuje njegovu ljudsku prirodu.

Mislim, da ćemo se svi složiti u tome da ovako •uslovljene i determinirane forme primjene islamske misli, ne mogu biti vječne i nepromjenjive. Moramo prihvatiti kao nepobitnu činjenicu da je primjena islamskih koncepcija i principa stvar idžtihada, naime, stvar ljudske ocjene. Oblici praktične primjene se mijenjaju i prilagođavaju stvarnim potrebama vremena i •društvenog razvoja. To važi i za Muhamedovu primjenu, ukoliko se tiče oblasti života. Od ovoga se izuzimaju oblasti ibadeta i akaida.

Ne može se nikako prihvatiti mišljenje da je razrada islamske misli pravo samo Božijeg poslanika. Islamska misao koja je u Kur'anu izražena i formuli-sana u vidu općih koncepcija i principa može biti valjana i savremena za sva vremena i sve prilike jedino putem njene razrade i primjene u svakom isto-rijskom trenutku. Pravo razrade ne može biti ograničeno na bilo koju generaciju, pa ni na Muhamedovu, jer je svaka primjena i razrada, kao što smo već napomenuli, uslovljena prilikama koje su je izazvale i determinirale. To važi i za Muhamedovu a. s. razradu. Na to nas najbolje upućuje Omerov slučaj sa muellefetul kulubom. Kur'an je, naime, odredio da se zekat •raspoređuje u osam fondova. Jedan od tih fondova jeste muellefetul kulub. Prema Fikhu u muellefetul

kulub spadaju oni koje iz raznih razloga treba ojačati u Islamu i privući muslimanskoj zajednici. Muhamed a. s. je na osnovu ove kur'anske odredbe bio propisao i odredio izvjesna davanja iz pomenutog fonda većem, broju ljudi. Oni su tu pomoć dobijali sve dok je bio živ Muhamed a. s. Poslije njegove smrti obratili su se Ebu Bekiru, kao halifi, da im potvrdi ovo pravo, i da im se i dalje isplaćuje pomoć. On ih je uputio Omeru, koji je kategorički odbio da takvu pomoć dalje isplaćuje s motivacijom da Islamu više nisu potrebni takvi muslimani, koji se za pare kupuju. Dodao je da je Islam ojačao, da mu višu nisu potrebni takvi muslimani, upozoravajući tim povodom na kur'anske riječi:. »Reci, istina je od vašeg Gospodara. Ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka ne vjeruje.«

Halifa Ebu Bekir se saglasio sa ovim stavom, kao što su se kasnije saglasili Osman, Alija i svi drugi ashabi.

Ovo je eklatantan primjer jednog savršeno ispravnog shvaćanja primjene islamskih principa. Omer je-veoma pravilno ocijenio, da ne postoji više nikakav opći, islamski interes koji bi zahtijevao dalje pomaganje ove vrste muslimana- Sasvim bi bilo pogrešno shvatiti ovaj Omerov postupak kao dezavuisanje i negiranje onog što je bio odredio Muhamed a. s., pa čak što je bio odredio i propisao Kur'an. Riječ je o izmjeni situacije. Pomoć u jednom određenom trenutku bila je sasvim opravdana i potrebna. U drugim izmijenjenim prilikama ona je izgubila opravdanje.

Ovim dalekosežnim primjerom Omer je pokazao-put kojim je trebalo ići u primjeni i razradi islamskih principa. Njegov stav nam nedvosmisleno govori o tome da je Muhamedova a. s. primjena bila uslovljena datim okolnostima i da sve njegove takve odredbe mogu biti u drukčijim prilikama podvrgnute izmjenama, jer se radi o idžtihadu.

Po našem dubokom uvjerenju ima još dosta odredaba iz prve primjene koje su silom prilika prevazi-đene i koje je trebalo još ranije ponovo razmotriti. ML smo već odavno postavili pitanje visine sađekai-fitce.



Ne bez osnova, smatramo da raniji način određivanja ove visine ne odgovara potrebama našeg vremena. Neopravdano je uzimati pustinjski beduinski život iz sedmog stoljeća kao osnov za određivanje potrebe savre-menog čovjeka. Ako je beduin u arapskoj pustinji prije 14 vijekova mogao podmiriti svoje dnevno izdržavanje iznosom od od 500 dinara, treba sasvim sigurno znati. da o tome osnovu danas ne može biti ni govora.

V

Ovaj način prilaza Muhamedovoj a. s. praksi ne bismo smjeli shvatiti kao umanjivanje vrijednosti i značaja Hadisa. Naprotiv, takav odnos prema Hadisu daje mu mnogo veću i trajniju vrijednost. Time on postaje ižv i dinamičan mehanizam koji je u stalnom kretanju i razvoju. Kada bismo ga gledali u okoštanim. zatvorenim i prvobitnim, zaleđenim formama praktične primjene, tada bismo mu sigurno iskopali grob. Najtragičnije je u današnjem razvoju što smo više gledali na riječi i slova nego na misao i duh, više smo vodili računa o formi nego o suštini-

Kad govorimo o Hadisu kao izvoru šeriatskih propisa, za nas je bitan način kako je Muhmaed a. s. prilazio primjeni i kako je razrađivao islamsku misao, a ne sama razrada i primjena. Za nas su bitne one osnovne intencije, duh, smisao, i krajnji cilj kojeg je Muhamed a. s. shvaćao i kojem je težio u primjeni nekog islamskog principa, a ne forma primjene, jer je ona promjenljiva. Ako se u određenim uslovima kroz konkretnu formu postiže cilj, ne znači to da se u drugim okolnostima taj cilj može ostvariti kroz istu formu.

Neosporno je, da je Muhamed a. s. najdublje shvaćao i doživljavao kur'ansku misao, njene osnovne intencije, smisao i težnje. U svojoj primjeni pronašao je naj-adekvatnije forme koje osiguravaju najveće njeno ostvarenje, koje su dozvoljavale ondašnje prilike. Mislimo da je svakome jasno da su forme praktične primjene u Muhamedovo a. s. doba morale biti drukčije nego danas. Hadis nas, prema tome, upućuje kako se primjenjuje islamska misao. Muhamed a. s. je u tom pogledu najveći naš učitelj.

[someone_]

Pozdrav svima. Procitao sam cijelu temu od pocetka jer mi je privukla paznju.

Posto i ja smatram da je bitno da se zna background nekog ko pise o odredjenoj temi, mogu reci da nisam strucnjak iz oblasti religije niti islama. Smatram se vjernikom, muslimanom. Samo bih se osvrnuo na postavljenu temu.

Na prvi pogled: Prvo mislim da je naslov dosta pompozan ali i neukusan medjutim postize svoj cilj a to je privlaci paznju. Autor ima za cilj da prosvijetli siroko pucanstvo i vrati ih na pravi put. Naravno u tome ne uspijeva ali kao i svaki normalan extremista u tome ne posustaje i nastavlja sa stalnim davanjem novih argumenata, ignorisuci pitanje koja mu se ne svidjaju. Opet, ostali forumasi koji su fakticki napadnuti pokusavaju da se odbrane ponavljajuci vecinom iste, moram dodati logicne, argumente na koje se autor naravno oglusuje.

Pozadina: Autor, uz najbolju namjeru i 100% uvjerenje u ono sto govori, nije svijestan da je samo jedan u nizu pijuna raznih extremistickih organizacija koje se trude da jos vise razjedine ionako vec dosta razjedinjene muslimane. Ne zeli da otkrije odakle je dosao do svojih stavova vec tvrdi da ih je sam otkrio (bas onako kako se je i svemir sam stvorio - moja opaska). Ostali forumasi u odbrani se upustaju u diskusiju koja se za par sati razvukla na 8-9 strana a autora dovela na vec nekih 60-postova

Happy ending: Autor shvata da nema nista lose u hadisu. Shvata da hadis nije u suprotnosti sa Kur'anom Casnim vec dodatak koji samom autoru niko ne namece da prihvati. Takodje shvata da oni koji praktikuju hadis ne prave grijeh i ne rade nista sto je zabranjeno Kur'anom Casnim a ono sto rade samo im moze donijet korist a nikako odmoc (npr. zasigurno ne bi trebao biti grijeh ako neko klanja sunete). I na kraju svjestan je da ovi koji prhvataju hadis Muhameda a.s. ne smatraju bozanstvom nego samo uzorom u vjeri sto je sasvim logicno i racionalno. Nakon svih ovih spoznaja autor sretno nastavi sa ostatkom zivota praktikujuci vjeru na nacin koji on smatra za ispravan.

Vjerovatan zavrsetak: Diskusija se nastavlja na 20-30 stranica koje vise niko ne moze pratit osim autora i jos par forumasa koji i dalje pokusavaju odbranit ono na sto se stalno napada. Na kraju tema pada u zaborav, a ostavlja gorak ukus ucesnicima i sve nas podsjeca da ima jos jedna vrsta muslimana.

Moj prijedlog: Ostali forumasi jednostavno prestanite odgovarat na autorove postove jer ocigledno ima jedno misljenje koje nikada nece promjeniti. I probajte ne upasti u zamku rasprave koja ima za cilj rezjedinjavanje muslimana. Autoru, umjesto da nastavis trazit sitne razlike medju muslimanima pozovi bracu na kahfu i pricaj s njima o fudbalu il jos necem sto imamo zajednicko (o Kur'anu recimo ) I na kraju prisjetimo se svi kako je braci u Palestini veceras.

Toliko od mene za ovo javljanje i ovu temu.

Pozdrav.

[ragib]

Kani ga se Raga, ovaj ocito nece biti medju Ummetom na Sudnjem Danu.

povuci ove rijeci jer su vrlo opasne, nisi ti Allah da znas ko ce biti medju ummetom.
Znas i sam koliko ima hadisa o tome da ne valja govoriti ti neces u dzenet ili Allah ti se nece smilovati itd. To je Allahovo a ovaj i ako se ne slazem sa njim ne cini Allahu sirk, koliko je meni poznato.[/quote]

U pravi su. Povlacim, ali cu reci da Ummet prati Poslanika SAWS a na Sudnjem Danu biti cemo grupirani sa onima koje pratimo.

Selam.[/quote]
selam i tebi mozda sam bio grub pa halali