Prvo, reći da je Matriks plagijanizam neumanjuje (bez)vrijednost samog filma, koji je u suštini
kompilacija raznih, starih i modernih, filozofskih i spiritualnih aksioma.
Valjda je jasno da originalnost ne postoji (ili postoji u iluzionom smislu)... filozofi grade svoje ideje na temelju svojih predhodnika. Posuđuju, rafiniraju, mijenjaju pa prezentiraju u svom "originalnom" ruhu ... znači, kao i sa umjetnošu.
Tko ima hrabrosti reći ja sam prvi, i nema nikog prije mene ?
Drugo, reći da je prvi dio Matriksa dobar, a ostala dva su smeće .. jest kao da se nekome svidi prvih 100 stranica knjige, a zadnjih 200 ne. Trilogija Matriksa je jedan koncept, jedna priča, sa jednom kontinuiranom radnjom od prvog do završnog dijela. Tako da odvajati taj trojedan film, blago je apsurdno. Da ne spominjem seriju Animatrix crtanih filmova koji su također neodvojivi od samog filma, i pružaju jedan dodatan uvid, kroz tuđe oči, u samu tematiku/problematiku.
Ono što prvi dio filma ima, a drugi nemaju, jeste
šok, koji je izgleda za neke bio orgazmičan .. pa im nastavci nisu pružili jednak intenzitet zadovoljstva...
Treće, sama veličina Matriks filma očita je u bilo kakvom dijalogu koji ga se tiče, radi njegove slojevitosti. Treba specificirati o čemu se točno diskutira. O Matriksu kao filmu (i njegovoj binarnoj radnji), ili o onome što je prezentirano kroz samu radnju. Ono što ljudi češće komentiraju jest upravo ovo drugo, što pokazuje da Matriks nadilazi samoga sebe, izlazi iz ekrana u um gledatelja i predstavlja se kao jedan praktičan svjetonazor, primjenjiv na gotovo bilo kakav aspekat stvarnosti. Ne iz razloga da ponudi odgovore, nego da ponudi perspektivu tj.
jezik kojim prevodimo ono što percipiramo.
Znači, sam film (ili efekt Matriks filma) postaje zaseban i praktično primjenjiv, što je osvježenje kakvo se nevidi često, u toj komercijalnoj industriji. A opet, čisto da napomenem, kao kritika na kritiku komercijalnog ... svete knjige (ubacite svoju najmiliju) nisu komercijalne? A i originalne su ...
