POLITIČKA SUĐENJA u ex Yu

[Pera Trta]

Posljednji put odgovaram kritičarima, citirajući dio uvodnog posta koji sam stavio prilikom otvaranja teme:

CILJ OVE TEME JE da prikažem neke najkarakterističnije slučajeve političkih suđenja u SFRJ. Takođe, pozivam i sve forumaše, koji znaju za slučaj da je neki njihov član porodice ili poznanik, ili poznanikov poznanik, bio krivično ili prekršajno gonjen zbog nepodobnog mišljenja u Jugoslaviji, da taj slučaj iznese ovdje.
CILJ TEME NIJE rasprava ko je bio u pravu a ko ne, kao ni osuda kako progonjenih, tako i progonitelja, te vas molim da te rasprave ostavite za neku drugu temu.

Sa zadovoljstvom tvrdim da se ja lično ovih svojih smjernica držim, i od njih odstupati neću. Posljednji put: da li je neko mislio pravo ili krivo, irelevantno je. Takođe za ovu temu nisu bitni primjeri iz SSSR, USA, ili bilo koje druge zemlje, osim komunističke Jugoslavije.
Svi ostali moji postovi na ovu temu sastojaće se i dalje od navođenja primjera sudske represije (ni jedan moj tekst nije copy/paste). Svaki post i svaki slučaj govori za sebe dovoljno. Ostajte mi zdravo i veselo.

[KatarinaKosaca]

@pera Trta

Zašto se uopće pravdaš? Ko zna čitati vidi sve. I zašto se pravdati nekome ko napiše da je "stav centrale" da je trebalo "motkom u glavu". Sa pristalicama verbalnog delikta, represije i progona neistomišljenika ne treba niti biti rasprave, a kamo li pravdanja za jedan zaista dobar topic koji si otvorio

[Pera Trta]

Da u političkim suđenjima u komunističkoj Jugoslaviji ni drugi segmenti društva nisu ostali "čisti", govori i zloupotreba medicine, tačnije psihijatrije, u svrhu progona političkih neistomišljenika. Krivično zakonodavstvo SFRJ poznavalo je mjeru izricanja mjere obaveznog liječenja u psihijatrijaskoj ustanovi otvorenog ili zatvorenog tipa. To se odnosilo na osobe koje su opasne po okolinu i sklone napadu na "život i telo", ali su neuračunjivi, ili im je uračunljivost bitno umanjena. To znači da je svaka odredba psihijatrijskog liječenja zbog verbalnog delikta bila čista zloupotreba zakona.
Prema podacima iz 1986. koje je dao Odbor za slobodu mišljenja i izražavanja, na mjeri obaveznog psihijatriskog liječenja se zbog verbalnog djelovanja nalazilo više lica, npr:

-Milisav Živanović (rođen 1911.) se tada već 9 godina nalazio u zatvorskoj bolnici zbog vrijeđanja rukovodstva SFRJ i SR Makedonije),
-Radomir Veljković, prvoborac i potpukovnik JNA u penziji bio je na prinudnom psihijatrijskom liječenju već punih 12 godina (!) zbog teksta pisanog protiv Josipa Broza,
-Đorđe Simičić je odlukom Okružnog suda u Beogradu na psihijatrijskom liječenju bio 8 godina zbog rasturanja jednog letka u Iloku i Titelu,
-Dušan Ćetković je zbog neprijateljske propagande ležao u bolnici već pet i po godina.

Protiv ovakve sramne zloupotrebe zdravstva u svrhu političkog progona su političkim vlastima i odgovarajućim zdravstvenim institucijama pisali predstavke ogranci organizacije Amnesty International iz više zapadnih zemalja, Udruženje ljekara Danske i dr. Sve to ostalo je bez odgovora.