Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
simpozijum delirijum wrote:malo sam 'guglao " i Amnesty International i Human Right watch organizacije nikada nisu stavljale SFRJ ( bivsu Jugoslaviju ) u red jednih Kineza ili Rusa ( koji su tamanili na hiljade svojih gradjana svaki mjesec )
budimo realni
po svim dostupnim podacima SFRJ je bila u standardu izvrsenja smrtnih kazni jedne USA ili Francuske ( koja je koristila giljotinu ! do tamo oko 1975 !)
nije se smrtna kazna izricala tako lako , a druga prica je obavjestajni rat i likvidacije od strane UDB i KOS bivse drzave ( po Njemackoj, Belgiji i dalje ..zaboravih ime bivsega direktora INA koji je maznuo tanker nafte i zahebo SFRJ za nesto debelo , nasli ga u Belgiji raskomadanoga sjekirom , par mjeseci kasnije u kanalu pored puta , tamo neke 1988 '..) to je druga tema i sve obavjestajne sluzbe na svijetu to rade
Amerikanci na prvome mjestu uz Izrael ..vidimo sta se desava danas po svijetu kako oni likvidiraju po kratkome postupku ..
Jugoslavija je bila 'mila majka " po tome pitanju kada sagledamo realno a jesu mnogi nevini stradali od birokrata koji sebe nazivaju "komunisti" , jeste i to tacno ..
pozdrav !
kako sad amnesty i ine americke organizacije nisu u sluzbi americke dikature?
na njemu se izmedju ostalog nalazi i baza podataka osoba osudjenih na smrt u Srbiji 1804-2002 i Jugoslaviji 1918-1991. trenutno se u bazi podataka nalazi 6874 na smrt osudjenih i 4844 pogubljenih.
julisiz es grant wrote:Poznato je da je u Jugoslaviji postojala smrtna kazna sve do njenog raspada. Bila je predviđena za najteža krivična djela ( npr. djela tzv. kvalifikovanog ubistva ) i pojedina djela protiv "ustavnog uređenja države" ( poznato je da su po ovom drugom osnovu upravo u Sarajevu osuđena i pogubljena 3 pripadnika ubačene terorističke grupe iz 1972. ). Kazna je izvršavana isključivo strijeljanjem.
E sad...mene zanima gdje su vršena ta strijeljanja? Ono što sam ja čuo, procedura je bila slijedeća: osuđeni je, bez da mu je prethodno rečeno kada će biti strijeljan, izvođen iz zatvora i odvožen maricom na neku lokaciju van grada ( neki proplanak, šumarak i sl. ), gdje bi već čekala iskopana raka. Tek tada bi se osuđeniku saopštilo da mu je molba za pomilovanje odbijena ( ukoliko je istu podnio ) i da će se kazna sada izvršiti. Zatim bi ga strijeljali i na licu mjesta zakopali, bez obilježavanja groba, naravno.
E sad me zanima koliko ima istine u ovome..vjerujem da je tačno da su strijeljanja vršena na ovakvim lokacijama, jer gdje bi se drugo tako nešto radilo? Ali neke stvari mi djeluju frapantno, pogotovo to da se osuđenik ukopavao na licu mjesta. Znači porodica nije mogla dobiti tijelo da ga sami ukopaju? Takođe, po tome ispada da svaki put kad odemo na izlet oko Sarajeva, postoji šansa da hodamo, sjedimo ili ležimo po grobu nekoga ko je tu smješten jer se nekada teško ogriješio o zakon?!
Volio bih više saznati o ovome, pa bih volio da svi koji imaju iole relevantne informacije napišu ovdje. Npr. ako ima neko nekog svog ko je prije rata radio u zatvoru, pa čak i negdje u pravosuđu, morao bi znati kako je to išlo. Takođe, možda neko od vas ima komšiju, rođaka ili prijatelja, čiji je neko ovako završio? Molim ko nešto zna neka napiše, tema je mislim interesantna.
julisiz es grant wrote:Poznato je da je u Jugoslaviji postojala smrtna kazna sve do njenog raspada. Bila je predviđena za najteža krivična djela ( npr. djela tzv. kvalifikovanog ubistva ) i pojedina djela protiv "ustavnog uređenja države" ( poznato je da su po ovom drugom osnovu upravo u Sarajevu osuđena i pogubljena 3 pripadnika ubačene terorističke grupe iz 1972. ). Kazna je izvršavana isključivo strijeljanjem.
E sad...mene zanima gdje su vršena ta strijeljanja? Ono što sam ja čuo, procedura je bila slijedeća: osuđeni je, bez da mu je prethodno rečeno kada će biti strijeljan, izvođen iz zatvora i odvožen maricom na neku lokaciju van grada ( neki proplanak, šumarak i sl. ), gdje bi već čekala iskopana raka. Tek tada bi se osuđeniku saopštilo da mu je molba za pomilovanje odbijena ( ukoliko je istu podnio ) i da će se kazna sada izvršiti. Zatim bi ga strijeljali i na licu mjesta zakopali, bez obilježavanja groba, naravno.
E sad me zanima koliko ima istine u ovome..vjerujem da je tačno da su strijeljanja vršena na ovakvim lokacijama, jer gdje bi se drugo tako nešto radilo? Ali neke stvari mi djeluju frapantno, pogotovo to da se osuđenik ukopavao na licu mjesta. Znači porodica nije mogla dobiti tijelo da ga sami ukopaju? Takođe, po tome ispada da svaki put kad odemo na izlet oko Sarajeva, postoji šansa da hodamo, sjedimo ili ležimo po grobu nekoga ko je tu smješten jer se nekada teško ogriješio o zakon?!
Volio bih više saznati o ovome, pa bih volio da svi koji imaju iole relevantne informacije napišu ovdje. Npr. ako ima neko nekog svog ko je prije rata radio u zatvoru, pa čak i negdje u pravosuđu, morao bi znati kako je to išlo. Takođe, možda neko od vas ima komšiju, rođaka ili prijatelja, čiji je neko ovako završio? Molim ko nešto zna neka napiše, tema je mislim interesantna.
"U Jugoslaviji između dva svetska rata, zvanični državni dželati bili su: Alojz Sajfrid, Florijan Mauzner iDragutin Hart. Za posao dželata su se u istom periodu bezuspešno kandidovala dvojica: Egidij Fuks iStanislav Todorović. Posle drugog svetskog rata, pogubljenja su vršili anonimni vojnici i pripadnici Narodne milicije. O nekolicini takvih, koji su se, izgleda, bili specijalizovali za izvršenje smrtnih kazni, ipak znamo nešto više – to su: Lazar Šaraba, Paja Jockov i Milorad Golubović."
o svakom od gore navedenih dzelata ima posebna stranica.
Ja sam apriori protiv smrtne kazne, iz slijedećih razloga. Svjesni smo napredovanja tehnologije i biotehnologije. Tako je samo u SAD-u smaknuto preko 60 ljudi za koje je po otkriću DNA analiza ustanovljeno da su potpuno nevini. Ko nam garantuje da za desetak godina mi nećemo imati neke još savremenije forenzičke pokazatelje koji će ukazati na to da smo možda ubili stotine nedužnih ljudi.
Drugi od razloga je što većini poremećenih, masovnih ubica koji zaslužuje ovakve kazne, smrt dođe kao olakšanje, kao mogućnost poslijednje kupovine javnog publiciteta, i kao konačan kraj misije. Ja sam više za rigorozne zatvorske kazne do kraja života, ali ne u nekom hostelčiću na granici, već u samicama sa rešetkama i tako.
,,It_is_a_Leclerc,,ovdje bi trebalo govoriti o ljudima kojima su krivice 100% dokazane.U jednoj maloj carsiji davno prije rata negdje 70-ih covjek po imanu Nail Ikanovic(zlocin koji je potresao bivsu Yugu)radio je u Njemackoj.Preko noci dosao je kuci(kuca im je bila daleko na brdu na ,,osami,,)ubio sjekirom i nozem zenu i troje djece(najstarija cerka je isla sa mnom u razred)najmaladje dijete je bilo u besici(ne sjecam se koliko mu je bilo godina)sisao sa brda pjeske(ima nekih 2-3 km.sjeo u auto(navodno nije on vozio) i vratio se za Njemacku.Nedugo zatim je uhvacen priveden,priznao krivicu i osudjen u B.Luci na smrtnu kaznu.Kazu da se prije na noc izvrsenja smrtne kazne objesio u celiji(ne sjecam se svih detalja davno je bilo,znaci prije nekih skoro pa 40 godina)Poslije toga u nekim novina je dugo izlazio feljton o tom masakru.Kuca je trebala biti zasticena i ostavljena tako da stoji ali sjecam se da je vecina koja je dolazila poslije toga da vidi kucu pada u nesvijest pri samom pogledu unutra.E sad sta mislis jeli ovaj covjek u danasnje vaktu zasluzio smrtnu kaznu.
Preporuka za knjigu advokata File Filote "Branio sam na smrt osudjene" koja govori o onom sto joj i u naslovu kaze.
I ujedno i pitanje ako neko mozda ima istu u elektronskoj formi?
Protiv sam smrtne kazne jer uvijek postoji mogucnost da je doslo do greske u istrazi.
Zadnji primjer je onaj lik sto je navodno postavio bombu u kinu u Beogradu. Sad se saznalo i to prilicno bez sumnje da ju nije on postavio nego nekakav Nijemac.
Englezi su ukinuli smrtnu kaznu nakon sto su smaknuli lika u cijem dvoristu su pronasli komade tijela nestalih ljudi.
Nekoliko godina nakon sto su ga smaknuli saznali su da je te ljude ustvari ubio njegov tadasnji podstanar.
Posebna glupost je podrzavati smrtnu kaznu za djela u pokusaju - kao sto jedan na pocetku threada kaze "isli narod otrovat cijanidom" - ali nisu i kao da im vlasti nisu mogli podmetnut u takvoj atmosferi linca.
insomnia78 wrote:Preporuka za knjigu advokata File Filote "Branio sam na smrt osudjene" koja govori o onom sto joj i u naslovu kaze.
I ujedno i pitanje ako neko mozda ima istu u elektronskoj formi?
s' moje sokocalo
I ja bih volio naći tu knjigu, kao i knjige Veljka Guberine. I on je branio mnogo na smrt osuđenih, ima na njegovoj stranici nešto o nekim slučajevima (Google njegovo ime).
Ova stranica koju je Marija dala je odlična. Može se naći većina imena osuđenih, pa i Naila Ikanovića.
U nedavno objavljenoj knjizi o Fahriji Karkinu ima detaljno opisan slučaj Šemse Šiljka (koji se, iako osuđen na smrt, izvukao) i još neki slučajevi.
I još jednom ljudi...ovo nije tema ZA i PROTIV. Takvu već imate. Ovo je više istorija.
Nedavno procitah knjigu, "Kronika zla i mucnine", od gdje Dunje Hebrang, kceri Andrije Hebranga (i sestre onog odvratnog nitkova Andrije, takodjer). Odusevila me hrabrost i upornost ove cestite zene...Uzas, ljudi moji, sta (samo) postojanje smrtne kazne moze uciniti (btw, tamo usput saznadoh i za sramno ponasanje P. Matvejevica, sto me pomalo iznenadilo, s obzirom na to kakav "ugled" doticni vremesni gospodin uziva) Vrijedi procitati, zaista. Prosto je nevjerovatno kako se tako nesto moglo desavati...
kad se vec povela prica o knjigama na ovu temu, ako ste u mogucnosti da nabavite, iskreno vam preporucujem knjigu "Na belom hlebu" http://www.clio.rs/knjige.php?id=535
"Alojz je 1. avgusta 1886. godine postavljen za privremenog dželata (provisorischer Scharfrichter) za Bosnu. Nije bio svrstan ni u jednu činovničku klasu, a primao je godišnju platu od 800 i dоdаtak оd 400 flоrinа. Pоrеd plаtе i dodatka, primао је јоš i 500 flоrinа zа zаmеnikа (njеgа је pоstаvlјао оn sâm, uz sаglаsnоst vlаdе), kао i nаknаdu оdrеđеnih trоškоvа i pоsеbаn hоnоrаr („pristојbа“ ili „tаksа“) za svаkо obavljeno vеšаnje. Pristојbа је iznоsilа 25 flоrinа zа džеlаtа i pо 5 flоrinа zа zаmеnikа i svаkоg dоdаtnоg pоmоćnikа (оvе је аngаžоvао sâm džеlаt ad hoc, bеz sаglаsnоsti vlаdе). "
"O Sajfridovom porodičnom životu se ne zna mnogo. Prema jednoj novinskoj vesti iz 1900. godine, on se u Bosni oženio jednom bivšom krotiteljicom zmija. Sa njom je imao bar jednog sina. Novinar koji je intervjuisao penzionisanog Sajfrida u njegovom stanu u Sarajevu 1928. godine sreo je i toga sina: „mlad čovek malenog rasta, prilično grbav“, kako stoji pored štafelaja. Sajfrid mlađi je bio slikar-amater i uglavnom je radio akvarele pejsaža oko Sarajeva. "
Mozda je malo off-topic, ali evo jedna kolumna o Ludvigu Pavlovicu (prezivjeli iz Bugojanske grupe), slabo ima detalja o tome kako su ih hvatali i pohvatali, ali je interesantno za procitati ...
Evo, na ovom linku ima detaljan zvanični zapisnik o pogubljenju i sahrani trojice iz "bugojanske grupe" 1973 u Rakovici kod Sarajeva (vjerovatno je danas nečija kuća izgrađena na njihovim kostima):
Volio bih da se ova tema oživi i evo moj doprinos:
Pakao u Grintovcu – Silvo Morgan
Ono što je počinio radnik Silvo Morgan u Grintovcima kod Kopra(Slovenija), ne pamti se u Istri. Stariji ljudi govore da takvog zločina nije bilo na za vrijeme rata. Pet osoba platilo je životom Morganovo pijanstvo. Bio je decembar 1981. Silvo ja predveče svratio u kafanu „Tri lovca“ na pivo. Popio je tri flaše i počeo da moljaka goste da ga odbace autom kući. Negdije oko devet uveče, neki prijatelji su ga stavili u „fiću“. Tada se već nije znalo koliko je piva popio ovaj snažni tridestčetverogodišnjak. Ljudi iz „fiće“ tek što su se okrenuli da se vrate u kafanu, kada su začuli vrisku i lupnjavu u kući porodice Morgan. Kako je ušao u kuću, Silvo je uzeo čekić i sjekiru i obrušio se na majku i oca. Izašao je iz kuće i prešao u susjedno dvorište. Nosio je krvavu sjekiru u ruci. Ustuknuvši pred ubicom, vozač automobila je pojurio po pomoć i miliciju. Kasno. Za tih desetak minuta, Silvo Morgan je sjekirom isjekao pred kućom komšiju Mirka Stančića, a u njegovom domu i roditelje Ivana i Emiliju Stančić. Izbezumljen i van sebe, Silvio je pješice krenuo do sestre u neselje Šmarje. Tih desetak kilometara hoda su ga rashladili. Kada mu je sestra otvorila, on joj je rekao da je izudarao starce. Ona je pala u nesvjest, a Silvo Morgan se okrenuo i sa zetom otišao natrag u Grintovac i pravo u miliciju.
Za radnike bezbjednosti, to je bio čovijek koj je otvorio pakao. Za ljekare, to je bio čovijek koji je preživio napad epilepsije dok je ubijao. Za zaposlene u „Cimosu“ bio je to epilog bahatog života i jedne teško preživjele invalidnosti izazvane još prije nekoliko godina saobraćajnom nesrećom. Za sud, to je bio peterostruki ubica, uračunljiv čovijek koga treba ubiti u ime naroda.
Ovo sam prepisao iz knjige ¨Najzagonetnije Jugoslovenske ubice¨ od Marka Lopušine.
E ko je studirao Pravo (ili jos studira)nek se raspita kod onog čiče sto stalno hoda po faxu.Kapa na glavi,naocale,stap,sporo hoda ,baca na Panteliju iz Maratonaca.
Elem,znam da nam je jednom na hodniku pricao kako je on dosudio zadnju srmtnu kaznu u bivsoj Jugoslaviji.Nisam ga nesto puno isptivao ali sigurno bi imao sta reci o tome.
Žao mi je što vas moram obavijestiti da Republika Srpska nije suverena država.
ma cujte, nisam ja nikakav nacionalista i znam da Republika Srpska nije suverena drzava, samo prenosim tekst koji govori o smrtnoj kazni u regionu.
Meni je čudno kako zakon nije usklađen sa onim na državnom nivou, ali mislim da je i bez ukidanja mrtvo slovo na papiru. U RS je bilo brutalnih ubistava, ali ne znam da je iko osuđen na smrt od 1996. naovamo. To je više kao neki od onih arhaičnih zakona u SAD u pojedinim državama, koji važe jer se niko nije sjetio da ih ukine (ono npr. da možeš ubiti Indijanca ako ga vidiš na svom posjedu i sl).
Meni je čudno kako zakon nije usklađen sa onim na državnom nivou, ali mislim da je i bez ukidanja mrtvo slovo na papiru. U RS je bilo brutalnih ubistava, ali ne znam da je iko osuđen na smrt od 1996. naovamo. To je više kao neki od onih arhaičnih zakona u SAD u pojedinim državama, koji važe jer se niko nije sjetio da ih ukine (ono npr. da možeš ubiti Indijanca ako ga vidiš na svom posjedu i sl).
to jeste mrtvo slovo na papiru iz razloga sto u krivicnom zakonu ne postoji smrtna kazna u Republici Srpskoj.
Bez obzira na to, taj clan 11 Ustava se mora izbrisati zbog dalje integracije BiH u EU.
Meni je čudno kako zakon nije usklađen sa onim na državnom nivou, ali mislim da je i bez ukidanja mrtvo slovo na papiru. U RS je bilo brutalnih ubistava, ali ne znam da je iko osuđen na smrt od 1996. naovamo. To je više kao neki od onih arhaičnih zakona u SAD u pojedinim državama, koji važe jer se niko nije sjetio da ih ukine (ono npr. da možeš ubiti Indijanca ako ga vidiš na svom posjedu i sl).
to jeste mrtvo slovo na papiru iz razloga sto u krivicnom zakonu ne postoji smrtna kazna u Republici Srpskoj.
Bez obzira na to, taj clan 11 Ustava se mora izbrisati zbog dalje integracije BiH u EU.
Neće je oni lahko ukinuti jer rade sve samo da ovu državu unište.
(btw, tamo usput saznadoh i za sramno ponasanje P. Matvejevica, sto me pomalo iznenadilo, s obzirom na to kakav "ugled" doticni vremesni gospodin uziva) 
Vrijedi procitati, zaista. Prosto je nevjerovatno kako se tako nesto moglo desavati...