Forum Klix.ba

@Aidao5
..1..Sarajevo mi je dalo da bolje razumijem ljude.2. Da bolje razumijem politiku.2. Da bolje razumijem šta je tolerancija. 3.Dalo mi je da bolje razumijem šta je kultura....

Ranije mi je sve ovo zvucalo normalno...danas kao da se govori o ko zna kom gradu.
1.Ja sve manje razumijem svoje sugradjane.Hvataju jedni druge za gusu zbog trivijalnih stvari,"merhametli" gdje bi morali reagovati.
2.svakim danom sam sve svjesniji koliko malo znam o nepresusnim mutljarijama nasih vlastodrzaca.
3.Sta bjese tolerancija ? Nekad bila STAR ovog grada...danas...primitivizam,licemjerje,ublehe svih vrsta i oblika
Ah,pa i Deda Mraz se vise ne tolerise...sta pricati o ljudima !?
4.Kultura ? Puno je Sarajevo kulturnih vrijednosti,samo sto to vise nije IN...neke nove "vrijednosti" su u opticaju.
Ipak,Sarajevo se jednostavno voli,sto ponekad prelazi u mazohizam

U Sarajevu i ono malo, gradzanskog sto je ostalo, polako se osipa i bjezi iz Sa, ostatak, se zatvara u mikro sredine i ceka svoj kraj. Hebeno. Postali smo k'o Stolac, Capljina, Rudo, Visegrad, Travnik, Zenica.....Sramota. To je nama nasa borba dala. A nije se vala moglo ni ocekivati nista vise od ovoga. Aferim! Ja ne vidim svjetlu tacku na kraju tunela. Ako je ima, podjelite je sa mnom, da imam cemu da se nadam!!!

kruskoliki wrote:U Sarajevu i ono malo, gradzanskog sto je ostalo, polako se osipa i bjezi iz Sa, ostatak, se zatvara u mikro sredine i ceka svoj kraj. Hebeno. Postali smo k'o Stolac, Capljina, Rudo, Visegrad, Travnik, Zenica.....Sramota. To je nama nasa borba dala. A nije se vala moglo ni ocekivati nista vise od ovoga. Aferim! Ja ne vidim svjetlu tacku na kraju tunela. Ako je ima, podjelite je sa mnom, da imam cemu da se nadam!!!

Ne znam odakle ti potreba porediti sa ostalim gradovima, ili nikad nisi posjetio iste?
Tamna mrlja su ti Džejevi, Seke, krkanluci, prođoh šopingom večeras. Sa svih strana zika ko da sam u srcu Evrope. Samo je falio ringišpil.

Grad cine ljudi i vrijednosti koje ti ljudi stvaraju tj, postoju ! Cinjenica je da je u Sarajevo doslo 200 000 ljudi zadnji 10 godina a isto toliko se odeslilo, neki privremeno a neki nazalost zauvijek. Teska je samo gorcina ljudi koji pisu komentare, ljudi koji ne vijeruju u danas, nista sutra ! Sutra je refleksija razmisljanja danas ! Sarajevo ima toliko vrijednosti i jos vise sansi za dalji razvoj ali uzalud ako ljudi ne zele da vide !

Dijetetu sa cekicem u ruci sve izgleda kao ekser Tako i nasim "kriticarima" na valja ni kada neko stvara nova radnja mijesta, gradi objekte ili dovodi turiste u grad.

Sarajevo je grad nekad bio, ponosan je to grad bio, gord, duhovit, lijep i nekako drugačiji. Kroz njega su putovali putopisci, trgovci, putnici namjernici i svi oni su se barem još jednom u njega vratili, pitanje je zbog čega....? Neki kažu zbog vode, drugi će reći radi hrane, treći će reći radi lijepih djevojaka... dok će mudri samo šutati i klimati glavom jer definitivno jasno im je da tu nečeg ima, ima tu nešto što se nekad ni riječima opisati ne može... ljepota je to, voda je to, miris je to... a nije ništa od toga, komšiluk je to, miris behara, žubor vrela Bosne.. tišina Stojčevca.. ma ima ti nečega.... nekad je kuća u Sarajevu vrijedila više radi dobrog komšiluka, nekad je grad imao daleko više aleja, parkova, šetališta.. bio je širi i veći mada u njemu je živjelo manje stanovnika.... Grad je to bio u kojem je i rijeka koja kroz njega protiče od milja dobila ime Miljacka....

Šta se desilo gradu... gradu se ništa nije desilo, pravo je pitanje šta se desilo nama u ovom gradu.. desila nam se dunđerska vlast, desila nam se provincija, desila nam se dekadencija u svakom pogledu i u svakom segmentu života .!.

Sindorm kasabe il varoši je svuda oko nas, sitni šićar je bitan.. bitno je ko ima veći traktor u selu i ko može vola preko plota da prenese... , a nije Sarajevo to zaslužilo, nije zaslužilo da njegovi stanovnici prespavaju najvažniji istorisjki čas i da danas žive u nečemu što više nije po mjeri ni njih samih.... nije zaslužio grad da poslije agresije i opsade na njegovim ulicama ginu djeca radi bijesa i nemoći vlasti da učini bilo šta...

Ja volim Sarajevo, zbog njega sam ostao u njemu samom, zbog njega i još nekih ljudi, danas nit Sarajeva onog zbog kojeg ostah vidim oko sebe nit ljudi onih ima oko mene... onako ja i još par indijanaca koji ne znaju jesul pošli il su došli dok oko nas graja se čuje i dok gradskim ulicama udzvanjaju Cece, Stoje, Joje i ko zna kakve sve ne seljančure... zabavljaju bezbrižnu i banalnu populaciju koja se prihvatila asfalta kao pjan plota...

Šta je Vama Sarajevo ?

Masteru DKP znaš li ti šta je avangarda ? i Molim te objasni mi kako u gradu u kojem 14. godina traje SFF mi danas imamo samo dva kina... zar ih ne bi trebalo biti barem devet..(meni je to najočigledniji primjer propadanja grada uprkos velikom broju velikih piljara i divljih naselja...).???? Ja ne drobim jer ne volim Sarajevo... činim to iz ogromne ljubavi koja sad već graniči sa ludošću ---...---...---...---...---...---

Sarajevo će biti sve drugo će proći....

Sarajevo je Sarajevo i nikad nece biti Zeljo!!!

sarajevo63 wrote:

kruskoliki wrote:U Sarajevu i ono malo, gradzanskog sto je ostalo, polako se osipa i bjezi iz Sa, ostatak, se zatvara u mikro sredine i ceka svoj kraj. Hebeno. Postali smo k'o Stolac, Capljina, Rudo, Visegrad, Travnik, Zenica.....Sramota. To je nama nasa borba dala. A nije se vala moglo ni ocekivati nista vise od ovoga. Aferim! Ja ne vidim svjetlu tacku na kraju tunela. Ako je ima, podjelite je sa mnom, da imam cemu da se nadam!!!

Ne znam odakle ti potreba porediti sa ostalim gradovima, ili nikad nisi posjetio iste?
Tamna mrlja su ti Džejevi, Seke, krkanluci, prođoh šopingom večeras. Sa svih strana zika ko da sam u srcu Evrope. Samo je falio ringišpil.

U pravu si. Mozda te je to malo pogodilo, zato sto sam ti vjerovatno pobrojao kasabu. "Izvinjajem se"!!! Al' stvarno. Ako ce ti biti lakse, mozda smo i gori od gore pomenutih "gradica"!!!

@uvijek dobar gost
a nije Sarajevo to zaslužilo, nije zaslužilo da njegovi stanovnici prespavaju najvažniji istorisjki čas i da danas žive u nečemu što više nije po mjeri ni njih samih.... nije zaslužio grad da poslije agresije i opsade na njegovim ulicama ginu djeca radi bijesa i nemoći vlasti da učini bilo šta...

Nije zasluzilo.ali desilo se...
Ne volim da zvucim pesimisticno,ali stvarno vise ne prepoznajem svoj grad.
Vlast nije nemocna,jos manje bijesna.Vlast je udobno zavaljena,razrahacena,nicim ne ometana,jer MI smo im to servirali.
U meni je stalno prisutno paradoksalno osjecanje da sam se bolje osjecao u jeku opsade,nego danas.
Imao sam 16 kg. manje,potucao se kao izbjeglica u vlastitom gradu,za sva vremena zapamtio zimu 93-e na 94-u...ali sam imao ogromnu nadu da gore biti ne moze,samo bolje !
Iskreno - ta me nada gurala sve do poslije rata,a onda se pretvorila u utopiju.
Ne pamtim da je Sarajevo ikad bilo na nizim granama.Nikad !

Sarajevo je opasan grad, dan ili noć, svejedno je.

Ali ja ga VOLIM, u njemu su moji prijatelji svi.

Sanjam da se jednog dana opet vratim, i da nam svima bude bolje.

popajic je rekao sve, ja ne moram ni redka napisati, ni slova čak... dovoljno mi je samo da zažmirim i sjetim se sebe na koncertu U2.. taj dan mi je bio toliko dobar da nije zdravo uopšte dao uslov za drugu godinu studija, došla mi neka raja izvana... primio ih ja, vodao ih gradom onako ponosan.. i popkazivao im "ga" (mislim na grad), grad Sarajevo tada je uživao u mladim ljudima, uživao je u zvucima sa koncerta.. i šta smo dočekali... ja da danas oko sebe ne vidim ostvarenje niti jednog dječečkog i mladalačkog sna.. a grad je doživio urbanističku i svaku drugu katastrofu....

Citat: Popajic-a

ali sam imao ogromnu nadu da gore biti ne moze,samo bolje !
Iskreno - ta me nada gurala sve do poslije rata,a onda se pretvorila u utopiju.
Ne pamtim da je Sarajevo ikad bilo na nizim granama.Nikad !

kruskoliki wrote:

sarajevo63 wrote:

kruskoliki wrote:U Sarajevu i ono malo, gradzanskog sto je ostalo, polako se osipa i bjezi iz Sa, ostatak, se zatvara u mikro sredine i ceka svoj kraj. Hebeno. Postali smo k'o Stolac, Capljina, Rudo, Visegrad, Travnik, Zenica.....Sramota. To je nama nasa borba dala. A nije se vala moglo ni ocekivati nista vise od ovoga. Aferim! Ja ne vidim svjetlu tacku na kraju tunela. Ako je ima, podjelite je sa mnom, da imam cemu da se nadam!!!

Ne znam odakle ti potreba porediti sa ostalim gradovima, ili nikad nisi posjetio iste?
Tamna mrlja su ti Džejevi, Seke, krkanluci, prođoh šopingom večeras. Sa svih strana zika ko da sam u srcu Evrope. Samo je falio ringišpil.

U pravu si. Mozda te je to malo pogodilo, zato sto sam ti vjerovatno pobrojao kasabu. "Izvinjajem se"!!! Al' stvarno. Ako ce ti biti lakse, mozda smo i gori od gore pomenutih "gradica"!!!

Nije me pogodilo. Rođena i ostala ovdje.A te kasabe koje si ti spomenuo su i dalje lijepe, kao i ova kasaba. Samo što više nijedna duše nema.
Sunčandan, nije Sarajevo opasno, opasni su ljudi koji se skrivaju u njemu.

ma vecina ljudi previse kreditno zaduzena da bi se bunila...mili strah se utjero u kosti da ne smijes nista javno kritikovati i konkretno preduzeti da ne bi izgubio i to malo crkavice koju primas mjesecno...zalosno, ali istinito.

divlji kapitalizam sumnjivog kapitala u kombinaciji sa nedostatkom kucnog odgoja i osnovnom kulturom zivljenja=vlasnici sarajeva, a ovi prethodni njihovi podanici.

popajic wrote:....U meni je stalno prisutno paradoksalno osjecanje da sam se bolje osjecao u jeku opsade,nego danas.
Imao sam 16 kg. manje,potucao se kao izbjeglica u vlastitom gradu,za sva vremena zapamtio zimu 93-e na 94-u...ali sam imao ogromnu nadu da gore biti ne moze,samo bolje !
Iskreno - ta me nada gurala sve do poslije rata,a onda se pretvorila u utopiju.
Ne pamtim da je Sarajevo ikad bilo na nizim granama.Nikad !

Dugo vremena tražim riječi da iskažem ovo isto, a naročito ovo boldirano. Nikako nisam bio uspio bojeći se nerazumijevanja (Čuj bolje mi bilo u ratu!) i paf,.....@popajic izreče sve u nekoliko rečenica, sa istom situacijom izbjeglištva u sopstvenom gradu.
Svaka ti dala!

Sjeca li se iko one anegdote 1984,pred samo otvaranje Olimpijade ?
pitali stranci konobara u hotelu "Beograd",kako ce izgledati takmicenja bez snijega.
Covjek nonsalantno odgovorio:"ne brinite, snijeg je narucen za sutra !"
I slijedeceg dana zapadao najljepsi snijeg - bas da ukrasi Olimpijadu.

I ovaj put se to isto dogodilo.Nakon 25 godina.
Tada je Sarajevo bilo najljepse...i grad i ljudi i zajednistvo i neki polet...
Kako sve to danas izgleda nestvarno !!!

popajic wrote:Sjeca li se iko one anegdote 1984,pred samo otvaranje Olimpijade ?
pitali stranci konobara u hotelu "Beograd",kako ce izgledati takmicenja bez snijega.
Covjek nonsalantno odgovorio:"ne brinite, snijeg je narucen za sutra !"
I slijedeceg dana zapadao najljepsi snijeg - bas da ukrasi Olimpijadu.

I ovaj put se to isto dogodilo.Nakon 25 godina.
Tada je Sarajevo bilo najljepse...i grad i ljudi i zajednistvo i neki polet...
Kako sve to danas izgleda nestvarno !!!

Žena i ja gledali neku emisiju na TV-u mislim u petak... prikazivani arhivski materijali iz perioda O.I... 84-te...

Nas dvoje upravo smo to primjetili... kako sve nestvarno i daleko izgleda, kao da se nije ni desilo... kao da je bilo u nekoj drugoj dimenziji... dok sam gledao kadrove sa planina, iz samog grada, iz olimpijskog sela... pa opet iz centra grada. pa sa olimpijskih objekata.. sa bob staze.... nekako sam se osjetio čudno ---...---... krajnje nekako tužno i razočarano...

Odmah meni na pameti naravno koliko nas danas malo skija ili borda, kako izgledaju planine, kako mi izgledamo, na šta nam grad liči.... ebote pa mi idemo kontra u procesu evolucije i razvoja... grabimo velikim koracima u rikverc...

Krivo mi je i drago u isto vrijeme što te sa već predaleke 84. nisam imao malo više godina.. krivo mi je jer se slabo čega sjećam...,, a drago jer mislim da bi me ta sjećanja još više zatukla u nekom psihološkom smislu... sa njima u glavi okrećući se oko sebe danas... ne znam kako bi !

@uvijek dobar gost
.... ebote pa mi idemo kontra u procesu evolucije i razvoja... grabimo velikim koracima u rikverc...

Zamisli,prvi tramvaj, prva javna kupatila...ponos grad...u sta ga debili pretvorise !
U pravu si - kurs totalnog istorijskog i evolucijskog rikverca !!!
I koja slucajnost - prvi tramvaj 1884, olimpijada 1984...i tu se "tradicija"prekide.

Sarajevo, - (1878. – 1918.)"Uoči Nove 1885. godine silan svijet, odjeven u svečane haljine, okupio se na malom trgu u Ferhadiji.
Na tek položenim šinama, što su se svjetlucale na hladnoći, stajao je drveni vagon-tramvaj upregnut u konja bijelca. Vagon je sa svih strana bio uokviren prozorčićima na kojima su se kočoperile tanke zavjese pa je izgledalo kao da se veranda neke bogate kuće s Vratnika spustila u čaršiju. Objavljeno je da od tog dana u Sarajevu počinje saobraćati tramvaj - čudo još neviđeno u srednjoj Evropi - i da će vožnja od Ferhadije do Uzane željezničke stanice trajati trinaest minuta, što će koštati pet krajcera. Tramvaj je u jednoj vožnji mogao povesti 28 ljudi pa je kondukter, koji je po posebnim propisima gradske vlade bio "pristojno odjeven i nije zaudarao po alkoholu i bijelom luku", pozvao prve putnike u tramvaj. Kada se tramvaj napunio, zvonce je zazvonilo i brkati "tramvajdžija" Johan Hanke potjerao je svog bijelca po šinama. Tramvaj je otišao prema Marijin dvoru, a na Ferhadiji, mjestu gdje će se kasnije izgraditi prava gradska tramvajska stanica, ostalo je 28 pari cipela! "

Da ne bi uzalud izrovali bečke ili peštanske ulice, Austro-Ugari su odlučili "konjsku željeznicu" - kako se tada nazivao tramvaj - isprobati prvo u Sarajevu. Tako se u ljeto 1884. godine počelo sa kopanjem sarajevskih ulica i polaganjem tramvajskih šina. Tom prilikom Sarajevo je ostalo bez jednog od najljepših mostova - kamenog mosta koji je premošćavao Koševski potok kod Alipašine džamije, ali je dobilo i titulu prvog grada na Balkanu i u srednjoj Evropi koji je imao tramvaj. Prva tramvajska pruga u Sarajevu bila je duga 3,1 kilometar, a počinjala je od današnjeg Ekonomskog fakulteta, pružala se Ferhadijom i dalje glavnom gradskom ulicom (današnjom Titovom) preko Marijin dvora i završavala na uzanoj željezničkoj stanici. Tada je napravljena samo jedna traka, pa je tramvaj funkcionirao po sistemu "naprijed i curik", odnosno tako što se konj koji ga je vukao, kada bi došao do zadnje stanice, isprezao i ponovo uprezao, ali na suprotnu stranu vagona i vraćao se istim šinama kojim je i došao. Bilo je propisano da jedan konj ne smije voziti više od dva kruga, kako se ne bi iscrpio.

.... Moj ti... danas se sve uzima olako.. uzmimo za primjer da je u Sarajevu bilo sedam javnih kupatila u vrijeme Otomanskog carstva, a danas pogledajte ruglo pored Careve džamije... to je naša slika i prilika, kao što su to rijeke naše ili planine, jezera i sve što nas okružuje...

No kad smo već kod tramvaja... http://www.youtube.com/watch?v=FRcW9FXF ... re=related

Priču o Sarajevu ja obično i ne volim jer se nakom malo euforije i nekog lažnog optimizma rastužim i nekako razljutim jer se sjetim nekih stvari kojih se i sam sjećam (a kamoli da slušam priče mojih roditelja), sjetim se ljudi i momaka koji više nisu sa nama.. , a kamoli kad se sjetim izjave Čelebije da je Sarajevo na neki svoj način Venecija ovog dijela Europe.. da je jedan od naljepših gradova iste te Europe jer na neki specifičan način spaja Istok I Zapad, da je Sarajevo jedinstven grad po toponimima i ljepotama koje ga okružuju.... okrenem se danas oko sebe... i mogu samo naglasiti što više znam više me glava boli !

Imali smo mi kafu u gradu popiti skoro 100. godina prije nego Pariz i šta nam to danas vrijedi , danas kad su nam ulice pune prosaca, smeća, hamelja i dekadencije u svakom pogledu...
Sarajevo je (kad se sagleda realno) nešto kao najveća provincija na svijetu... grad u kojem poslije 13 godina SFF-a rade samo dva kina... grad u kojem je sva njegova tradicija, istorija i svo njegovo naslijeđe bačeno pod noge stranačkih ljudi koji ne haju ni za šta, ljudi koji mijenjaju grad bez da sagledavaju posljedice....

Ako mislite da pretjerujem.. kako će nam biti kad recimo za tri godine ostanemo bez pitke vode na česmama.... ko će tada biti kriv... neće biti ni važno to će biti sramota... da samo vidite kako su Istambulske česme tužne i žalosne bez vode koja njima protiče....!

Piše: Faruk Šehić

Na kraju svake epizode TV-emisije Leksikon Sarajeva književnik Valerijan Žujo poentira slijedećom rečenicom: Sarajevo je ozbiljan grad! Zapamtio sam tu rečenicu zajedno sa još jednom iz iste emisije: Sarajevo, između jablanova i čempresa. Dugo, dugo su mi te rečenice bile svojevrsni refreni prilikom čestog ruganja predstavi grada u čiju lažnu, izvikanu i licemjernu mitologiju nisam ni na početku svoga boravka ovdje mogao vjerovati (decembar 1995). Uvijek i iznova doživio bih iskren šok i zaprepaštenje kada bi mi neko sa strane, iz Zagreba, Rijeke ili Beograda počeo sa nesmiljenim žarom pričati i pjevati o gradu u kojem, uglavnom, provodim svoj život, što ponekad zna biti ravno služenju zatvorske kazne u ustanovi otvorenog tipa, budući je Sarajevo otvoren grad. Teško bi čovjek, slušajući hvalospjeve ovom gradu, mogao odoljeti pred snagom tih silnih argumenata: te grad je lijep – arhitektonski melanž kultura, te ljudi su srdačni i otvoreni, te hrana je super, ćevape trebate staviti na zastavu, burek je ženerozan... tako bi se haiku pohvale gradu mogle nizati u beskraj i tada ne bih imao srca da ljudima razbijam sliku, koju su stvorili u glavama još prije nego su krenuli na hodočašće u naš mali grad. I još kad vam neko nasred ulice šapne, poput nekog nadrealiste: Š'a je ba jarrrrane? To je već momenat u kojem morate i trebate pasti u najdublje metafizičko stanje sreće i oduševljenja kao što je onaj trenutak, kasno naveče, kad umorni sarajevski trgovac zadovoljno broji pare i, u sebi, tiho, da ga neko ne bi čuo, jebe majku glupim turistima. Neko lukav bi se morao dosjetiti da u svakom gradu turističke atrakcije i artefakte prodaju kao muda pod bubrege. Tako se na Baščaršiji prodaju male, srednje i velike bejzbol palice ukrašene poput ruskih babuški. Tu možete kupiti i originalne bosanske sloniće od materijala nalik na žad, te sve varijante i boje u kojima su nekada slonići ponosito gazili bosanskohercegovačke savane tako živopisne i sjajne nakon dugo čekane kiše kao u nacionalnom parku Etoša daleke crne Afrike. Lepeza domaćih suvenira je iznimno bogata, a posebno se ističu proizvodi od autohtone bosanske bukve koja je imported iz Kine, Indije ili majčice Turske. Ne smijem zaboraviti ni zastave i heraldičke elemente od kojih zavisi identitet svakog ozbiljnijeg i zajebanijeg naroda, jer bošnjački narod želi biti baš takav i srcu mu je mila, čija druga nego turska zastava. Da ne griješim dušu, tu se nalazi i androgeno dizajnirana zvanična državna zastava, ali i barjaci sa ispisanim arapskim slovima meni nepoznatih država na štandovima gdje vehabije prodaju svjež pustinjski islam iz Saudijske Arabije.

Posebna sorta ljudi u Sarajevu su taksisti. Oni zaslužuju čitavu knjigu, a ne paragraf ili dva, i to knjigu punu najgorih uvreda, psovki i preciznog (kao snajper) govora mržnje. Taksista u Sarajevu, to je isto da kažeš kako postoji dobroćudan ratni zločinac: dobar je čo'jek bio, al' se malo od'o genocidu. Kad ulaziš u sarajevski taksi moraš biti tih, ponizan i puno ne zahtijevati, jer lako je moguće da je taksista nervozan i ljut što je morao ustati u šest ujutro na posao, pa ga vi još sad našli zajebavati svojom vožnjom od dve-tri marke, a svi znamo da ortodoksni sarajevski taksista mrzi kratku vožnju, jer je on navikao na kraljevske zarade i jer je i sam nekad bio veliki gazda i dingospo u ona davna vremena, a sad, eto, mora papke i vlahe vozati po gradu, gradu koji je njegov, i samo njegov, a niko ga više i ne jebe, ni stranka za koju je grlo poder'o, ni grad lično i personalno kojeg je branio sa prvih linija odbrane negdje oko Vječne vatre (epicentar grada). Sigurno ima i dobrih taksista, ali mi je taksi-memorija prilično sakata i pamtim samo bliske i blistave susrete sa dragim taksistima. Najviše volim one sa naglašenim religijskim afinitetima, one koji svoja vozila pretvore u pokretne džamijice, što mirišu na odvratna eterična ulja sa štandova gdje se prodaje svjež islam iz gudura Afganistana. Takvi taksisti su najiskrenija bića u Sarajevu, oni vas mrze i prije nego zakoračite u njihove mobilne džamijice. Obično čovjek tada dobije osjećaj ničim izazvane krivice, jer je unutar dizel džamije sve tako postavljeno da vam budi onu vrstu kajanja i grižnje savjesti kao nakon cjelonoćnog posmatranja alkoholnih vasiona na dnu čaše. Netolerancija je najblaži hemijski element u zraku taksija. Nemojte zaboraviti, kada ulazite u sarajevski taksi, to vam je kao da ulazite u dnevni boravak taksiste, tu je on sultan i ćesar.

Sarajevo je ozbiljan grad! Ne smijete to zaboraviti, ne smijete to zanemariti čak ni kada vam vaš vodič priča o drevnom zajedništvu tri religije unutar sto metara trodimenzionalnog prostora. To je jedna od standarnih priča kojima će vam neko započeti besjedu o Sarajevu, i ne samo Sarajevu. Vizualne činjenice kažu da je to stvarno tako, i u ovom gradu zaista možete vidjeti tri različite bogomolje na prostoru manjem od fubalskog igrališta. Ova slika je čest motiv razglednica i trejlera za video spotove kojima se reklamira be-ha turizam. Jedinstvo ove tri religije je danas moguće jedino na ovim razglednicama i video radovima. Sve ostalo je laž i laž i laž. Tolerancija, razumijevanje i međusobno poštovanje su odavde odlepršali zajedno sa pticama koje su prve granate probudile iz uspavanih krošnji jablanova i čempresa.

Ja bih se svesrčano i odistinski založio da grad Sarajevo promijeni sadašnji grb, i da mjesto njega stavi retrovizor koji sam vidio pored prozora neke kuće na Kovačima tačno preko puta šehidskog mezarja, gdje je ukopan i Alija Izetbegović – u mojoj memoriji zabilježen kao najveći krvnik vlastitog naroda. Taj retrovizor koji je zauvijek izgubio svoju prvobitnu upotrebu sada služi da dokoni posmatrač/posmatračica, stara žena, nana ili mlađa kona po prilici, ima cijelu ulicu i bližu okolinu pod svojom vizualnom komandom, te odatle može upratiti sva dešavanja u svojoj nanometarskoj mahali. Neponovljiv je taj retrovizor i nije usamljen u svojoj namjeni. Ima ih mnoštvo u starim dijelovima grada, baš tamo odakle navodno potiče mitološka tolerancija i otvorenost, koja je itekako uočljiva u trometarski visokim zidovima koji razdvajaju komšijske avlije na porodična geta gdje caruju naci-autizam, mrak i mržnja. Moguće da je Sarajevo nekad bilo drukčije, ali to nije bilo u mome mandatu. Sarajevo svakog dana i u svakom pogledu postaje sve ozbiljniji grad. Dakako, između jablanova i čempresa.

*Tekst je izvorno objavljen u magazinu Start.

zar se moze ocekivati bolje misljenje o ovom gradu od covjeka koji sam priznaje da se u njemu osjeca kao u zatvoru (poluzatvoru). nije sarajevo za svakoga, pa tako bi i jadni sehic trebao srecu okusati negdje drugo, nema smisla toliki talenat trositi u zatvoru, a ne mora se...

...zimi jadan grad...

uvjek dobar gost wrote:.... Moj ti... danas se sve uzima olako.. uzmimo za primjer da je u Sarajevu bilo sedam javnih kupatila u vrijeme Otomanskog carstva, a danas pogledajte ruglo pored Careve džamije... to je naša slika i prilika, kao što su to rijeke naše ili planine, jezera i sve što nas okružuje...

No kad smo već kod tramvaja... http://www.youtube.com/watch?v=FRcW9FXF ... re=related

Priču o Sarajevu ja obično i ne volim jer se nakom malo euforije i nekog lažnog optimizma rastužim i nekako razljutim jer se sjetim nekih stvari kojih se i sam sjećam (a kamoli da slušam priče mojih roditelja), sjetim se ljudi i momaka koji više nisu sa nama.. , a kamoli kad se sjetim izjave Čelebije da je Sarajevo na neki svoj način Venecija ovog dijela Europe.. da je jedan od naljepših gradova iste te Europe jer na neki specifičan način spaja Istok I Zapad, da je Sarajevo jedinstven grad po toponimima i ljepotama koje ga okružuju.... okrenem se danas oko sebe... i mogu samo naglasiti što više znam više me glava boli !

Imali smo mi kafu u gradu popiti skoro 100. godina prije nego Pariz i šta nam to danas vrijedi , danas kad su nam ulice pune prosaca, smeća, hamelja i dekadencije u svakom pogledu...
Sarajevo je (kad se sagleda realno) nešto kao najveća provincija na svijetu... grad u kojem poslije 13 godina SFF-a rade samo dva kina... grad u kojem je sva njegova tradicija, istorija i svo njegovo naslijeđe bačeno pod noge stranačkih ljudi koji ne haju ni za šta, ljudi koji mijenjaju grad bez da sagledavaju posljedice....

Ako mislite da pretjerujem.. kako će nam biti kad recimo za tri godine ostanemo bez pitke vode na česmama.... ko će tada biti kriv... neće biti ni važno to će biti sramota... da samo vidite kako su Istambulske česme tužne i žalosne bez vode koja njima protiče....!

citam cesto tvoje postove, s vecinom se slazem, osim s jedom koji te unistava... opusti se malo, nista nije lijepo kao sto to opisuju pjesnici i pokazuju razglednice i turisticki prospekti...
sarajevo je ozbiljan grad, a dokazao je to nakon 1995 kada se kao feniks podigao i nastavio

Kjajević Majko wrote:...zimi jadan grad...

ali zato ima igman, bjelasnicu, jahorinu... eee to imaju samo rijetko sretni gradovi

kruskoliki wrote:Piše: Faruk Šehić

Na kraju ...

*Tekst je izvorno objavljen u magazinu Start.

Hebo ga patak Faruce, ne kopiraj Andrica

Kad slusam ili citam neke ljude ovdje rekao bih da prije rata nisam zivio u Sarajevu.To je bio idealan grad gdje su zivjele samo rodjene sarajlije,grad je bio cist,nije bilo standova po Vase Miskina niti svercera sto se vukli za rukave a,jos manje klosara sto su ciglu prodavali,no to je sve bilo nekako romanticno.
Sarajevo je grad kome se stranci dive.Sarajevo ima probleme ali,ima ih svaki veci grad.Sarajevom "vladaju" dosljaci.Beogradom vladaju bosanski srbi i crnogorci,Zagrebom hercegovci,Minhenom srbi,Stokholmom albanci i srbi.U cemu je razlika???
Drage moje i dragi moji,sve dok sam sebi ne napravis okruzenje pozitivno sa dragim ljudima nece biti dobro.Kod nas se sve sto je proslost idealizuje pa cak i rat postratno stanje.Nije dobro ali,nije ni lose kao sto neki ovdje tvrde

Jedan moj šef, tamo, 16 000km daleko, preko ekvatora šefovao meni i ostalim, a nekada bio u Sarajevu za prvih poslijeratnih izbora i kao stranac-Irac, pa radio nešto. Penzionerski, vojnik u penziji. Sve vrijeme, deset godina, on je čuvao nekakv karton, pakovanje za kolače iz neke poslastičarnice gdje je imao običaj kupiti bosansku pitu jabukovaču i nosio je u svoj iznajmljelni apartment negdje u centru Grada.

Tamo, 16 000km daleko iza ekvatora, čovjek čuvao taj bezvezni karton, nešto kao za pakovanje pizze,...Sjećao se Sarajeva i bosanske pite koja ga je podsjećala na majku i njenu pitu jabukovaču, potpuno različitu od bosanske jabukovače. U stvari, sjećao se LJUDI U SARAJEVU, BOSNI,...
Ako nam se ljudi otudje od drugih ljudi, od prirode, od tradicije komšiluka i sabura (Sabur, suprotno od Zapadnoevropskog srkleta), uvažavanja onog pokraj sebe, (Zato i jeste grad jer veliki broj ljudi živi na malom prostoru),...Nema nam opstanka! (O učenju i radu, drugi put-Samo toliko, treba kopirati Zapad).

Ah, da, tamo daleko iza ekvatora, tog mog šefa spopala ga slabost njegovih bubrega i tamošnje ''bajke'' i ''hajvančići'', amebe, malarije, šta ti jaznam jer od ranije je patio,...Otkazali mu bubrezi,...Nije bilo lijeka i pomoći.