Forum Klix.ba

zavrzlama wrote:velikosrbi su sve uradili da se onemoguci zabrana fasistickih organizacija u srpskom drustvu..osuda rcp i njihova zabrana je u stvari napad na cijeli srpski narod..jer je skupstina srbije u ustav unijala da su cetnici saveznici i da su isto sto i partizani..pa danas ne postoji mogucnost da se zabrani rad recimo cetnicke organizacije...neko ce reci pa nije BIH u srbiji....jest svijest vecine BIH srba i pamet u Srbiji i rade i postuju ono sto radi srbija....

jedini nacin zabrane je da sama srbija ukine cetnicki pokret pa da kasnije to BIH srbi urade isto u BIH..ali nemA NISTA od toga..cetnici trebaju srbiji da je svedu na breogradski pasaluk ..a tad cetnici i nece imati neki znacaj i ulogu ...ukinut ce se sami od sebe..

Samo da podsjetim i da je parlament RS donio isti zakon o izjednacavanju cetnika i partizana i to cak prije Srbije.

jai wrote:

LadyBear wrote:

Nur40 wrote:Kad Vodenjak kaže: "Ti ne mislis da bi Goli otok bio premalen? A mozda se i prepoznajes na nekoj od gornjih slika pa prpa, ha?" Jasno je šta komunisti žele ovim zakonom: Ko nije s nama - a šta je drugo no fašista. Ko ne misli ko mi - pa zar treba objašanjavati - fašista je. A šta ćemo s fašistima? U logore, na otoke! Komunisti su uvijek znali proširivati kapacitete za logore za neistomišljenike. Nije problem kupiti ni veći otok, ta uzećemo kredit za to, a vratiće ga neko kad umre Tito.

pa i komunjara poput Staljina zlo za covjecanstvo.

Eh,napokon da neko razuman progovori,upravo ovo i cekamo>da se i totalitarizam pod okriljem komunizma osudi,dakako ne da se izjednaci sa fasizmom,vec da se i sam uzme u razmatranje,sto Bakir rece "o zabrani totalitaristickih sistema"...Ali onda bi izgubili glavnog predlagaca

Problem nastaje u cinjenici da je svaki totalitarni rezim(pa i bivse Jugoslavije) bio podlozan "korigovanju historije"(procitaj "1984" ) ,te se neke naocigled jasne fakte moraju uzeti sa rezervom te dodatno provjeriti...

Pa valjda sam normalna osoba , naravno da cu osuditi svaki fasizam ili rezim koji uskracuje ljudska prava i slobodu. Staljin jeste bio zadrti komunjara ciji je rezim vrsio diskriminaciju cijelog stanovnistva SSSR-a. Sporno je to sto neki hoce da potpuno izjednace jedan rezim poput Sovjetskog saveza i Jugoslavije. I pored toga sto je bilo i nekih losih stvari u Jugoslaviji koje svakako treba osuditi, SSSR i Jugoslavija se nemogu porediti. U Jugi je za razliku od Sovjetskog Saveza vladao socijalizam, koji je vrlo slican danasnjem socijalizmu u zapadnim drzavama. Vladao je i totalitarizam, ali za razliku od Titinog totalitarizma gdje su ljudi zivjeli normalno, danas vladaju kriminalci i fasisti koji su unistili obe drzave, i za razliku od Titinog rezima, danasnji rezim vrsi itekakvu diskriminaciju nad stanovnistvom. To sto Bakir palamudi da je protiv totalitaristickih sistema je obicna laz. Da se njega pita on bi sebe stavio na celo drzave dok je ziv, a zatim bi ga preuzeo njegov rodak, ili ko mu je vec blizak. Poenta je u tome sto fukare poput Bakira, Milorada ili Ive prije nisu imali priliku da vladaju, pa valjda radi toga bacaju drvlje i kamenje na Tita i Jugoslaviju. Danas im je takva prilika pruzena pa napravise ono sto napravise, a mi se i dalje pitamo zasto takvi nece da usvoje zakon o zabrani neofasitickih organizacija?

pa zar neko zaista ocekuje da ce se toj oloshi cetnickoj zabraniti rad i njihove organizacije, kada su oni glavni finansijeri izdajica Harisa Silajdzica i Sulejmana Tihica. Dokaza za ove moje tvrdnje imam mnoshtvo. Za pocetak pogledajte ovaj video pa onda recite da li je Sulejman Tihic izdajnik. http://www.youtube.com/watch?v=FQ9s3G6Ux6M

Vodenjak wrote:

jai wrote:
Eh,napokon da neko razuman progovori,upravo ovo i cekamo>da se i totalitarizam pod okriljem komunizma osudi,dakako ne da se izjednaci sa fasizmom,vec da se i sam uzme u razmatranje,sto Bakir rece "o zabrani totalitaristickih sistema"...Ali onda bi izgubili glavnog predlagaca

Problem nastaje u cinjenici da je svaki totalitarni rezim(pa i bivse Jugoslavije) bio podlozan "korigovanju historije"(procitaj "1984" ) ,te se neke naocigled jasne fakte moraju uzeti sa rezervom te dodatno provjeriti...

Ne radi se o ukidanju totalitarizama vec o ukidanju onih ideologija koje su kod nas donijele zlo!
A kad bi pricali o totalitarizmima, bilo bi zanimljivo cuti u sta ubrajas religije?
U demokratski izbor ljudi mozda?

A evo ga,tipicno komunisticki:Udaraj po religiji kad neznas gdje ces
Koliko ja znam pristup religiji je stvar izbora pojedinca i spram toga religija nudi osnovno demokratsko pravo-IZBORA

Naučite prvo što je fašizam, pa onda pljujte po njemu. Ovako, dok vi fašizmom smatrate sve ono što crveni mediji serviraju pod "loše", neima prave istine. Pojam fašizma danas obuhvaća mješavinu rasizma, totalitarizma, ozakonjenog zločina, nasilje, imperializma, i t.d. U našim zemljama obiljezjem fašizma smatra se i ekspanzionizam te se isti poistovjećuje s pojmom fašizma, a čemu je uzrok talijanska okupacije diela Hrvatske koja se smatra utjelovljenjem fašizma, što nikako ne odgovara istini. Saznajte što znači 88, mozda shvatite da mi to nijesu godine.

Ovdje su najbitniji rezultati vladavine onih koji su se nazivali fašistima. Kada govorimo o tome kako su živjeli Hrvati i Slovenci pod talijanskim fašizmom, onda psotoji mnogo svjedočanstava i živih svjedoka koji mogu potvrditi da je nad slavenskim stanovništvom tamo počinjen pravi genocid. Iako se uporedivši naicističku i fašističku vlast za vrijeme II svjetskog rata mogu naći drastične razlike, posebno npr na teritoriji BiH u isto vrijeme na teritoriji Hrvatske i Slovenije on se pokazao u svom najcrnjem obliku. Masovne egzekucije ljudi samo na osnovu njihovog nacionalnog porijekla, protjerivanje i asimilacija (nasilno učenje talijanskog, zabrana korištenja slovenačkog i hrvatskog jezika) su tamo počeli još 30-ih godina 20. vijeka, kada su fašisti počeli koristiti fojbe za sakrivanje zločina. U fojbe su bacane svirepo ubijene žrtve ubijene samo zbog svog porijekla.

Problem je što određeni krugovi u Hrvatskoj jedva dočekaju neki napad ostataka talijanskog fašizma da bi "dokazali " da su partizani bili "zločinci". U isto vrijeme sa talijanske strane se naikada neće spomenuti Hrvati i Slovenci bačeni u Fojbe, ili stravični koncentracioni logor u Trstu u kojem su svirepo ubijeni gotovo svi tršćanski Jevreji.

Oni koji su to preživjeli znaju veoma dobro ko ih je ubijao, a ko spasio fašizma i zato u Istri nije uništen nijedan antifašistički spomenik..

Uostalom bivši talijanski premijer Andreoti je lijepo rekao: "Stanovnici Trsta bi Titu trebali podići spomenik jer ih je oslobodio zla fašizma".

Debatiranjem o nazivu u drugi plan se stavlja suština - zlo koje su te ideologije počinile. Odnosno nije Kurto nego Panto...

Ni ovaj čovjek nije rekao kompletnu istinu- ali je rekao mnogo - ono najbitnije- talijanski fašisti su vršili progon ljudi samo na osnovu njihove nacionalnosti. isto kao nacisti i njihove sluge na ovim prostorima...



'Italiju sam šokirao istinom o konclogorima'

Carlo Capogreco, ugledni talijanski povjesničar, koji u knjizi 'Mussolinijevi logori' opisuje patnje fašističkih zatočenika na Rabu i Molatu, za Nacional objašnjava zašto se dosad u Italiji malo raspravljalo o zločinima Mussolinijeva režima
“U Italiji još prevladava mišljenje o Mussolinijevu fašizmu kao dobroćudnoj diktaturi u kojoj su zločini bili rijetki. Malo ljudi zna da su postojali logori u kojima je bilo zatočeno 100.000 Hrvata i Slovenaca, i da je cjelokupni režim bio zločinački”, kaže Carlo Capogreco, jedan od vodećih talijanskih povjesničara i autor knjige “Mussolinijevi logori“, čiji je hrvatski prijevod upravo objavljen u Zagrebu. To je najvažnije publicističko djelo posvećeno fašističkim konclogorima, u kojem se opisuju i život zatočenici na Rabu i Molatu. Capogrecova knjiga u Hrvatskoj izlazi u isto vrijeme kad se dovršavaju pripreme za susret Stipe Mesića, Janeza Drnovšeka i Giorgia Napolitana, koji namjeravaju posjetiti logore gdje su fašisti ubijali Slavene, ali i fojbe u kojima su ratni pobjednici likvidirali nekoliko tisuća Talijana. Upravo je Capogreco veliki pobornik inicijative kojom trojica predsjednika žele odati počast svim nevinim žrtvama. Prije nekoliko godina na Rabu je postavio spomen-ploču svim žrtvama logora. Zbog takvih poteza u svojoj zemlji nije baš omiljen i prigovaraju mu da se ne bi trebao previše baviti fašističkim zločinima. Capogreco predaje povijest na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta Kalabrije i predsjednik je Znanstvene zaklade Ferramonti, a i na drugim sveučilištima u Italiji i svijetu. Smatraju ga najboljim stručnjakom za talijanski fašistički pokret. Autor je brojnih knjiga i tekstova o fašističkoj internaciji civila.

NACIONAL: Koliko se u Italiji zna da su za vrijeme fašizma postojali koncentracijski logori u kojima su bili zatočeni Hrvati i pripadnici drugih naroda?

- Postojali su potiskivanje i amnezija, zbog raznih razloga, ali stvari se mijenjaju. Italija je imala konclogore i prije II. svjetskog rata, u Libiji 30-ih godina. Imala je i “konfinacijske kolonije“ od 1926. na malim otocima, i to su bili, objektivno govoreći, konclogori. Kad je Italija 1940. ušla u rat, osnovala je nove logore na talijanskom kopnu. Tu su se, od početka agresije na Jugoslaviju 1941., a pogotovo od 1942., nalazili logori u koje su bili deportirani Hrvati i Slovenci.

NACIONAL: Koja je bila glavna funkcija tih logora: neutralizirati protivnike ili i nešto više od toga?

- Bila su to mjesta segregacije, gdje je bila nagomilana masa ljudi koji su bili nezakonito otrgnuti iz normalnog života. To ne znači da su sva ta mjesta bila jednaka. Ali ne možemo govoriti o “logorima za istrebljenje“. Samo je nacizam imao takve logore, koje danas definiraju kao “centre masovne smrti“. Što se tiče talijanskih logora, apsolutno ne bih govorio o “logorima za istrebljenje“.

NACIONAL: Zašto su talijanski logori bili manje brutalni od njemačkih?

- Auschwitz i nacistička deportacija poglavlje su za sebe. Fašizam i nacizam nisu bili ista stvar. Ali to ne znači da fašizam nije bio diktatura i ne slažem se s Hannah Arendt, koja je smatrala da među “totalitarizme“ treba uvrstiti samo nacizam i staljinizam. Mussolini se u organizaciji i upravljanju logorima služio Arturom Bocchinijem, fašističkim šefom policije. Bocchini je 1926. organizirao “kolonije za konfinaciju“ koje su iskusili pripadnici hrvatske i slovenske manjine u tadašnjoj Italiji. Neke od tih “kolonija“ 1940. su pretvorene u koncentracijske logore.
Međutim, smrtnost je ovisila i o okolnostima života u logorima. Tako je u logoru na Rabu, zbog nepovoljnih klimatskih uvjeta, najveća smrtnost bila u jesen i zimu 1942. U tom razdoblju internirci su živjeli u bijednim šatorima na goloj zemlji, tako da su mnogi od njih umrli zbog teških uvjeta života. Ne slažem se s onima koji o Rabu govore kao o “logoru za istrebljenje“.
NACIONAL: Nisu li na Rabu i Molatu, u usporedbi s logorima u Italiji, primjenjivane okrutnije metode?

- Ne bih znao reći je li gori tretman prema Hrvatima i Slovencima bio namjeran, ali imate pravo. Neki povjesničari poput Teodora Sala govore o stanovitom “kolonijalnom obilježju“ talijanske ratne agresije prema Jugoslaviji. Šatorski koncentracijski logori na Rabu i Molatu podsjećaju nas na kolonijalne šatorske logore u zaljevu Sirte u Libiji. Logori za Slovence i Hrvate, koji su na brzinu podignuti pod šatorima, bili su silno dezorganizirani. Neki internirci, koje sam osobno upoznao, pričali su mi kako su u nekim talijanskim logorima odmah nakon dolaska zatekli samo goli teren te su bili prisiljeni sami podizati šatore.

NACIONAL: Je li istina da je Mussolini zahtijevao da se u logorima od zatvorenika ne stvaraju mučenici?

- To je on zahtijevao još 1926. za tretman zatočenika. Mussolini je htio da se ne stvaraju mučenici, kako bi izbjegao sukob s Vatikanom i demokratskim zemljama. I upravo stoga pokušavao je stvoriti uvjerenje kako su talijanske “kolonije“ i “logori“ nešto poput ljetovališta. Demokratske nacije, poput Engleske i Francuske, pratile su događanja u konfinacijskim kolonijama i logorima, ali im Mussolini nije nikada priznao da su posrijedi deportacije. Nažalost, talijanska poslijeratna historiografija nije to dovoljno isticala. Ti argumenti nisu bili uvedeni u školske programe i nakon izlaska moje knjige mnogi su se zaprepastili nad činjenicom da su u Italiji postojali koncentracijski logori.

NACIONAL: Kako to da se u Italiji nakon rata nije govorilo o zločinima talijanskog fašističkog režima?

- Nije da se o tome nije nikada govorilo. Ali govorilo se o “dobroćudnoj diktaturi“ koja je bila paternalistička, onako “na talijanski način“. To je bila u biti Bocchinijeva linija, o kojoj sam govorio. Zapravo, u fašističkoj Italiji postojala je tvrda represija. Konfinacija i internacija nisu bile ništa drugo doli deportacija. Zamislite, primjerice, što je mogao biti, ako ne deportacija, život jednog nastavnika Hrvata iz Julijske krajine koji je 1926. poslan na otok Favignanu ili Pantelleriju ili jedne hrvatske obitelji internirane na Molatu 1942. Ali još uvijek se u talijanskim školama ne spominju fašističke deportacije.

NACIONAL: Je li istina da je taj povijesni revizionizam, prešućivanje koncentracijskih logora i ratnih zločina u II. svjetskom ratu, postojao sve donedavno?

- Ja ne bih govorio o revizionizmu. U našem slučaju taj je termin, takoreći, previše častan. Riječ je, zapravo o potisnutoj svijesti, što je prilično uobičajena pojava u poslijeratnom razdoblju. Mi u Italiji nismo mogli imati ni “juridičku memoriju“, jer nije pokrenut ni jedan proces za talijanske ratne zločine. Ovdje povijesna pripovijest nije ni postojala. Ne bih govorio ni o zaboravu, jer on ima i svoje pozitivne “terapeutske“ aspekte. Govorio bih radije o posvemašnjoj amneziji, o praznini sjećanja. Sve je bilo pospješeno time što su Saveznici nakon rata Italiju smatrali pobjednicom i saveznicom, a ne fašističkom zemljom. S druge pak strane, talijanska historiografija prvih godina nakon rata nije bila dovoljno odvažna suočiti se s našom prošlošću.

NACIONAL: Rekli ste da ste razgovarali s nekima od onih koji su bili u logorima?

- Da, upoznao sam mnoge od njih. Prikupio sam njihova svjedočanstva koja smatram iznimno važnima. Razgovarao sam ne samo s bivšim internircima u talijanskim logorima, nego i s onima koji su nakon 8. rujna 1943. bili odvedeni u njemačke logore.

NACIONAL: Što su vam pričali nekadašnji logoraši?

- U Hrvatskoj sam dobio mnoge informacije od ljudi koji su bili internirani na Rabu i Molatu. Njihove informacije, sjećanja i dojmovi o kojima su mi pričali nikad se ne bi dali izvući iz nekih birokratskih izvora. Jedan čovjek, koji je bio interniran na Rabu, ugostio me u svojoj kući radi intervjua. Dok sam namještao magnetofon, izišao je iz spavaće sobe s jednom dekom. Kad sam ga upitao što znači ta gesta, bivši internirac mi je odgovorio: “Deka je bila naš vječni problem u logoru. Kad bismo legli na počinak, trebali smo birati hoćemo li je prostrti po zemlji ili ćemo se s njome pokriti.“ To su iskustva koja se ne zaboravljaju.

Predsjednici na mjestu zločina

NACIONAL: Što mislite o inicijativi trojice predsjednika, hrvatskog, slovenskog i talijanskog, da posjete sva mjesta patnji iz II. svjetskog rata i odaju počast svim žrtvama?
- Mislim da je to izvrsna inicijativa i bilo bi krajnje vrijeme da se ona ostvari. Vjerujem da je politika sjećanja i spomena, i posjetima mjestima-simbolima, plemenita politika koju treba promovirati na europskoj razini. Bez lažne skromnosti, vjerujem da sam tomu dao svoj doprinos u rujnu 1998., kad sam na mjestu logora na Rabu postavio spomen-ploču, koja je još uvijek jedina talijanska spomen-ploča na tom mjestu. Stoga potpuno podržavam inicijativu koju ste spomenuli. Međutim, poštovanje prema svim žrtvama rata ne smije prekriti zaboravom ideologije grozota što su ih, katkad i nesvjesno, zastupale neke od žrtava logora.

jai wrote:

Vodenjak wrote:

jai wrote:
Eh,napokon da neko razuman progovori,upravo ovo i cekamo>da se i totalitarizam pod okriljem komunizma osudi,dakako ne da se izjednaci sa fasizmom,vec da se i sam uzme u razmatranje,sto Bakir rece "o zabrani totalitaristickih sistema"...Ali onda bi izgubili glavnog predlagaca

Problem nastaje u cinjenici da je svaki totalitarni rezim(pa i bivse Jugoslavije) bio podlozan "korigovanju historije"(procitaj "1984" ) ,te se neke naocigled jasne fakte moraju uzeti sa rezervom te dodatno provjeriti...

Ne radi se o ukidanju totalitarizama vec o ukidanju onih ideologija koje su kod nas donijele zlo!
A kad bi pricali o totalitarizmima, bilo bi zanimljivo cuti u sta ubrajas religije?
U demokratski izbor ljudi mozda?

A evo ga,tipicno komunisticki:Udaraj po religiji kad neznas gdje ces
Koliko ja znam pristup religiji je stvar izbora pojedinca i spram toga religija nudi osnovno demokratsko pravo-IZBORA

Jel ti to meni kazes kako je KOD NAS religija stvar licnog izbora??

Domobran88 wrote:Naučite prvo što je fašizam, pa onda pljujte po njemu. Ovako, dok vi fašizmom smatrate sve ono što crveni mediji serviraju pod "loše", neima prave istine. Pojam fašizma danas obuhvaća mješavinu rasizma, totalitarizma, ozakonjenog zločina, nasilje, imperializma, i t.d. U našim zemljama obiljezjem fašizma smatra se i ekspanzionizam te se isti poistovjećuje s pojmom fašizma, a čemu je uzrok talijanska okupacije diela Hrvatske koja se smatra utjelovljenjem fašizma, što nikako ne odgovara istini. Saznajte što znači 88, mozda shvatite da mi to nijesu godine.

To je simbol tvoje ljubavi prema Brozu!

A sta je sa KOMUNIZMOM.Zar i to nije idelogija pod kojom je narod ubijan, zatvaran , protjerivan i ostalo.

Jel ti to meni kazes kako je KOD NAS religija stvar licnog izbora??

Jeste,apsolutno i to ti konktretno mogu reci iz vlastitog iskustva

jai wrote:

Jel ti to meni kazes kako je KOD NAS religija stvar licnog izbora??

Jeste,apsolutno i to ti konktretno mogu reci iz vlastitog iskustva

Postoji jedna zabluda, a to je da će zabranom neofašističkih organizacija te iste organizacije i nestati. Neće. Pa od 1945.godine te organizacije su zabranjene, pa koji je rezultat. Zabranama se samo određeni problem gura pod tepih, a ne rješava se. Bolje je da se zna ko je ko, koje ideje zastupa i kako ih namjerava ostvariti. Javnošću će se znati koliko su te organizacije jake, masovne i koliko smo mi normalno društvo. Kada podrška takvim organizacijama bude na niskom nivou biće dobro.
I još nešto ovdje se promiče nešto što nije tačno. A to je izjednačavanje komunizma i antifašizma. To nije isto, ma koliko se neki trsili da to proture. Antifašizam je pozitivna stvar i dobro bi bilo kada bi ta tradicija većinski bila prihvaćena u našem društvu. Komunizam, bar ovakav kakav je provođen u praksi, daleko je od dobrog. Za račun izjednačavanja komunizma i antifašizma piše se i da je kao drugačiji bio u ex SSSR nego u ex Yu, zamalo pa je u Yu bio demokracija. Ali to je zabluda. Nedavno je objavljena lista najvećih zločinaca 20.stoljeća na kojima su i komunistički diktatori. Njihovi zločini nisu učinjeni u ratu, nego u miru i protiv vlastitog stanovništva. Čak ni Hitler nije uspio zasjesti na vrh ove liste pored Maa i Staljina, a na njoj se našao i drug Tito, doduše na 10.mjestu.
Totalitarizam je totalitarizam, bio lijevi ili desni. Pogrešno je pogrešno, pa makar to neki proglašavali i avangardom.

Nur40 wrote:Postoji jedna zabluda, a to je da će zabranom neofašističkih organizacija te iste organizacije i nestati.

Interesantno razmisljanje koje otvara mnoga pitanja?
Mozda u ovom vremenu demokratije i slobode izraza ne bi trebali ZABRANITI takve pokrete,jer se covjek zapita ako su mogli prezivjeti vremena komunizma(kada se citav rezim bazirao na konstantoj "borbi protiv fasizma")zar nece moci i ovu zabranu zaobic???

Ideja o donošenju ovog Zakona je nastala još 2005. godine. Trebalo je pune tri godine da ona uopšte uđe u Skupštinu..Iza ovog Zakona stoji veliki broj organizacija, pa čak i ANUBiH...


O POJAVAMA OŽIVLJAVANJA NEOFAŠIZMA

Pokušaji revidiranja istorije uz neskrivena nastojanja da se rehabilituju snage koje su doživjele svoj istorijski poraz u Drugom svjetskom ratu sve su učestaliji u posljednjih nekoliko mjeseci. I u Bosni i Hercegovini i u neposrednom okruženju u ofanzivi su one snage koje pokušavaju revidirati istorijske činjenice nastojeći da relativiziraju ulogu i doprinos antifašista i antifašizma na ovim prostorima u pobjedi Saveznika nad fašizmom. Sve su češći pokušaji istorijske rehabilitacije trajno poraženih snaga nacifašizma kroz nastojanja da se stavi znak jednakosti između četnika i partizana, ustaša i partizana, kvislinga koji su se borili u Handžar-diviziji – i partizana.

Skupština Republike Srbije usvojila je krajem 2004. godine zakon kojim se u zaslugama i pravima izjednačavaju pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta sa pripadnicima Ravnogorskog četničkog pokreta. Ovaj zakon, iako se ne odnosi na Bosnu i Hercegovinu, ohrabrio je četnike u našoj zemlji u isticanju zahtjeva da se u Bosni i Hercegovini u svemu izjednače borci protiv fašizma i fašisti, što je nažalost i učinila Republika srpska. Nije naodmet podsjetiti da su četnici tokom Drugog svjetskog rata bili ne samo saveznici Sila osovine već su u zločinu slijedili Hitlerovu ideologiju. Na isti način na koji je Hitler osudio na nestanak Jevreje, Rome i druge narode po njima niže rase i četnici su također nastojali da u potpunosti fizički unište Hrvate, Muslimane, kao i Srbe koji ne slijede njihovu politiku da bi proširili svoj velikosrpski prostor. Njihov istorijski učinak na tlu bivše Jugoslavije jednak je učinku nacista na globalnom planu.

Pokušaj rehabilitacije četništva i u Bosni i Hercegovini očituje se, pored ostalih organizacija, i postojanjem Ravnogorskog četničkog pokreta, podizanjem spomenika i drugih obilježja Draži Mihajloviću i njegovim sljedbenicima, te kroz vjerske obrede posvećene uspomeni na određene pripadnike četničkog pokreta i obilježavanju datuma i mjesta vezanih za pokolje koje su četnici počinili u Bosni i Hercegovini. Najveće spomen-obilježje koje su mu četnici u ovom posljednjme ratu uspjeli podići jeste nasilu osvojena i oblikovana teritorija naše bosanskohercegovačke zemlje, njeno etničko čišćenje od svega što nije srpsko i pravoslavno, njeno nazivanje srpskom i na taj način stvaranje preduvjeta za stvaranje velike Srbije, što je dugogodišnja želja i cilj četničke ideologije, a što, nažalost, i danas na svoj način međunarodna zajednica toleriše.

Pored četnika prisutna su i nastojanja da se zaborave zlodjela ustaša i stravični zločini koje su počinili i koja su posljedica kvislinške uloge koju su oni odigrali. Još uvijek u Bosni i Hercegovini uz naklonost i aktivno učešće vlasti neke ulice nose nazive Jure Francetića i Mile Budaka i na koncertima i predizbornim skupovima nekih političkih partija nesmetano se veličaju ustaški zločinci i njihove tvorevine.
Ništa manje nisu zlosutni ni pokušaji da se rehabilituju i kvislinške formacije poput Handžar-divizije i njoj slične. Na mala vrata se proturaju i veličaju imena boraca ovih formacija koje su bile pod direktnom komandom Trećeg Rajha, a i ulice u nekim gradovima nose njihova imena. Veličaju se i lažno prikazuju kao antifašisti i pojedinci iz redova mladomuslimana iako je među njima bilo idejnih inspiratora i pristalica kvislinških formacija.

Rušenje spomenika Josipu Brozu Titu u Kumrovcu predstavlja kulminaciju napada na lik i djelo čovjeka koji je organizovao i do pobjede vodio Narodnooslobodilački pokret i borbu protiv fašizma. Ovaj vandalski akt se nadovezuje na nastojanja da se Titova istorijska uloga minimizira, da se on i partizanski pokret izjednače sa zločinačkim formacijama i prikažu kao totalitarni. Udari na Tita se očituju i u nastojanjima da se preimenuju ulice sa Titovim imenom.

U posljednje vrijeme se srećemo sa tipičnim revizionističkim tekstovima u dijelu štampe koja izlazi i u Bosni i Hercegovini. U tim tekstovima se nergira postojanje koncentracionih logora, negira se masovno stradanje Jevreja, Roma, antifašista, čime se nastoji prekrojiti istorija i u onom njenom dijelu koji je nesporan.

Ovom današnjem zloćudnom stanju u kome živimo pogoduje i unutrašnje društveno ustrojstvo naše države, kao i teritorijalna podjela koja je u prošlom ratu nastala na krvi i etničkom čišćenju. Godinama živimo u najvećoj materijalnoj i svakoj drugoj bijedi bez izgleda da ćemo se iz nje izvući jer državom uglavnom vladaju nesposobni, korumpirani i mnogi krvlju okaljani ljudi, a koji i dalje, da bi se još više obogatili i što duže vladali, među stanovništvom svakodnevno raspiruju nacionalnu i vjersku mržnju i huškaju jedne narode protiv drugih, međusobno ih dijele, što je u današnjim uslovima pogodno tlo za rađanje i narastanje fašističke ideologije i njenog sporovođenja u praksi.

U okolnostima u kojima smo svjedoci povampirenja onih snaga u Bosni i Hercegovini i neposrednom susjedstvu, koje svim silama nastoje prekrojiti istoriju minimizirajući ulogu antifašista i pokušavajući da afirmišu najmračnije idelogije i njihove nosioce, pred sve antifašiste se postavlja imperativ aktivnijeg i snažnijeg očitovanja i suprotstavljanja revizionizmu. Borci okupljeni u SUBNOAR-u zajedno sa najširim krugom nevladinih i drugih organizacija koje baštine antifašizam, ideje humanizma i čovjekoljublja, svi oni koji se suprotstavljaju rasizmu, ksenofobiji, svim oblicima netolerancije, imaju istorijsku dužnost da reafirmišu sve vrijednosti Narodnooslobodilačkog pokreta i sve vrijednosti koje su prihvatile savremena demokratska društva koja se temelje na poštovanju ljudskih prava i sloboda.
Kao baštinici antifašizma, SUBNOAR-a BiH, Savez društava Josip Broz Tito, Akademija nauka BiH, Krug 99, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca, Srpsko građansko vijeće – Pokret za ravnopravnost, Hrvatsko narodno vijeće, PEN centar i Helsinški komitet za ljudska prava u BiH imaju obavezu da, uz podršku istorije kao nauke, insistiraju na povijesnim činjenicama i na njihovom ispravnom tumačenju. Imamo dug prema bosansko-hercegovačkoj javnosti i prema mladoj generaciji da se suprotstavimo pokušajima falsifikovanja istorije i da doprinesemo izgradnji takvog društva koje će počivati na istinskim vrijednostima. I nedavna prošlost obilježena agresijom i povampirenjem fašizma nam daje za pravo i obavezuje nas, u ime očuvanja mira na ovim prostorima, da ne dopustimo da fašizam ponovo digne glavu i zaprijeti budućnosti Bosne i Hercegovine. Zbog toga ćemo nastojati da osnažimo antifašistički front, sastavljen od naših organizacija, okupljanjem svih onih organizacija i pojedinaca koji su spremni da se suprotstave naci-fašizmu u svim njegovim oblicima.
Na temelju naših opredjeljenja, preporučujemo i predlažemo:

1. Predsjedništvu BiH, Vijeću ministara BiH, Parlamentarnoj skupštini BiH – Domu naroda i Zastupničkm domu da odmah pokrenu proceduru za usvajanje Zakona o zabrani svih neofašističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola, uključujući zabranu ustaških, četničkih organizacija, kao i onih koje se naslanjaju na tradiciju Handžar divizije;

2. Političkim partijama i drugim akterima javnog života uključujući i medije da odustanu od upotrebe jezika mržnje, rasizma, ksenofobije, antisemitizma, šovinizma i svakog drugog oblika raspirivanja netolerancije i ekstremističkih pogleda i ideja kako bi se spriječilo pothranjivanje najmračnijih nacifašističkih ideologija i pojava;

3. Predstavnicima međunarodne zajednice, a posebno zemljama članicama antifašističke koalicije da prema nociocima fašističke ideje u Bosni i Hercegovini primijene iste one mjere i sankcije koje civilizovani svijet primjenjuje prema ma kojem fašizmu u svijetu.

Sarajevo, 27. 01. 2005.

SAVEZ UDRUŽENJA BORACA NOAR-a Bosne i Hercegovine
SAVEZ DRUŠTAVA JOSIP BROZ TITO Bosne i Hercegovine
KRUG 99
AKADEMIJA NAUKA Bosne i Hercegovine
VIJEĆE KONGRESA BOŠNJAČKIH INTELEKTUALACA
SRPSKO GRAĐANSKO VIJEĆE – POKRET ZA RAVNOPRAVNOST
HRVATSKO NARODNO VIJEĆE
PEN CENTAR
HELSINŠKI KOMITET ZA LJUDSKA PRAVA u Bosni i Hercegovini

Postavlja se pitanje želi li se ovim zakonom zabraniti veličanje fašizma kao ideologije ili izkazivanje talijanskog imperializma i revizionizma? Iskreno sumnjam da će neki Hrvat koji se smatra fašistom govoriti u prilog TALIJANSKIM fašistima i njihovim tezama o talijanstvu iztočne jadranske obale. Dogovorite se sami sa sobom što je fašizam, pa zabranite njegove postavke koje smatrate štetnima za Državu, a sam pojam fašizma kao nešto što ne shvaćate, ostavite na miru.

kad sve saberem ne bi ih ja branio. kad vidim koliko forumasa zali za ustasama, onda to zaista nema smisla. Ovaj narod ZELI i HOCE te organizacije. za cetnicima vec manje, al siguran sam da odmah u ist. sarajevu vene sijeku od tuge sta ih snadje na neretvi i proglasavaju ih zrtvama kao sto ovi cine s blajburgovcima, nekakvim ustaskim jedinicama po travniku i slicno. Od toliko zrtava medju tim jadnim i finim i cestitim i postenim ljudima (ustase, cetnici...), ja se zaista pitam, pa ko je pucao na partizane jebote zivot. Marsovci? dosli crnci nekakvi ili indijanci, iskocio i John Wayne da stiti "zrtve" od komunisticke kame koja ubija nevine nase divne i krasne cetnike, ustase i ostali cvijet i buducnost naseg naroda i nase omladine

Domobran88 wrote:Postavlja se pitanje želi li se ovim zakonom zabraniti veličanje fašizma kao ideologije ili izkazivanje talijanskog imperializma i revizionizma? Iskreno sumnjam da će neki Hrvat koji se smatra fašistom govoriti u prilog TALIJANSKIM fašistima i njihovim tezama o talijanstvu iztočne jadranske obale. Dogovorite se sami sa sobom što je fašizam, pa zabranite njegove postavke koje smatrate štetnima za Državu, a sam pojam fašizma kao nešto što ne shvaćate, ostavite na miru.

Oooooj, odustala sam od ove teme davno, ali ovo moram pitati: Sta je ovo boldirano, molim te? Sta je to u fasizmu sto se treba shvatiti?

P.S.

Kako se Vinkulja nosi sa zutim ovih dana?

treba i partizane zabranit onda i oni su terorizirali gradjane 50 - 60 godina, oduzimali im imovinu i posjede.

sto se tice ustasa , 1941 su mogli uci u sarajevo ili ustase ili cetnici , da su usli cetnici danas bi sarajevo poput ostalih gradova istocne bosne bio srpski grad.

Strepnja i zakon

Peticije su postale način protesta i emocionalnog pražnjenja. Poslije niza reagovanja na incidentna zbivanja, poput prve presude Nikolaidisu, uslijedila je referendumski snažna osuda držanja gradskih i kantonalnih vlasti pred pojavom maloljetničkog kriminala. Nakon peticije, nije se desilo ništa, osim što noževi opet rade oko Tehničke škole.
Slijedeća snažno podržana peticija je ova protiv povećanja privilegija poslanika u državnom parlamentu. Tu je gužva kao na rasprodaji.

Već tri nedjelje internetom kruži peticija u kojoj se potpisnici zalažu za donošenje zakona o zabrani neofašističkih organizacija u Bosni i Hercegovini. Ćorak. Za tri sedmice, samo 413 potpisa iz zemlje i inostranstva. Zašto ćorak? Moguće da ima nekog premora, ali i rezignacije pred sudbinom sarajevske peticije. Moguće je, također, da potencijalni potpisnici smatraju kako cilj nije realan. Jedan od potpisnika kaže: "Ako zabranimo govor mržnje i organizacije koje se temelje na ustaško-četničko-handžarskoj tradiciji, tko će nam preostati u parlamentu."
Realan problem jeste definisanje fašizma. Naime, da bi se nešto zabranilo, to "nešto" mora biti definisano na način da se sudska dvorana ne pretvori u simpozij. U Bosni i Hercegovini, još više u susjednim zemljama, postoje organizacije koje baštine tradicije fašističkih snaga iz Drugog svjetskog rata.

Četnici su u Srbiji dobili i penzije i spomenice, u Hrvatskoj je Blajburg dignut na razinu najvažnijeg događaja između četrdeset prve i četrdeset pete; bošnjački kvislinzi dobili su spomen-obilježja u imenima ulica. Javnost sporadično protestira, i to je kraj priče.

Nisu u pitanju samo organizacije, u pitanju je svjetonazor. Spomen obilježavanje je dobar povod da se odnos prema fašizmu i antifašizmu iznese na vidjelo. Desetine i stotine spomenika partizanskim jedinicama oštećeno je ili uništeno - vidi Partizansko groblje u Mostaru, spomenik u rangu nacionalnog; vidi Stolac, vidi sudbinu bisti u Sarajevu, Banjoj Luci, vidi Makljen. Priča da je riječ o antikomunizmu je naivna. Kad neko u Mostaru negira 14. februar kao Dan oslobođenja, ne čini to "jer je jedna diktatura zamijenjena drugom", već prikriva žal za onom prvom. Inače, ulice u ovom gradu ne bi nosile imena takvih zlikovaca kakav je bio komandant ustaške Crne legije Jure Francetić.

Nema zakona koji bi otklonio sve pojavne oblike fašizma, on se obnavlja prema prilikama, to je derivat svih burnih društvenih procesa. Zakon će biti potreban, ili nužan, kao krajnji oblik samoodbrane, ukoliko fašizam ojača. Međutim, zakon može imati efekta ukoliko za podlogu imao neku vrstu antifašističkog fronta.

Peticiju o zakonskom regulisanju, rekosmo, potpisalo je 413 ljudi, iz BIH i iz inostranstva. Pedeset i tri od njih, međutim, iskoristilo je tehničku mogućnost i izostavilo svoje ime. Strah od fašističke emigracije i od domaćeg fašizma. Kako bi rekao Branko Ćopić: "Umnožavaju se po svijetu crni konji i crni konjanici, noćni i dnevni vampiri..."

Hamza Bakšić

Oslobođenje

Domobran88 wrote:Postavlja se pitanje želi li se ovim zakonom zabraniti veličanje fašizma kao ideologije ili izkazivanje talijanskog imperializma i revizionizma?

A i ti svašta pitaš, pa to drugo, normalno, zna se da je talijanski imperijalizam i revizionizam gorući problem u BiH.

EVOLUCIJA FAŠISTIČKE IDEOLOGIJE U BiH - Zašto političari vole fašizam? I dio

Svetlana Broz
1.6.2008.
Krug 99, Sarajevo

Kada sam pre nekoliko godina, svesna probelema i stupica koje pomalo zarđala terminologija može doneti prilikom javnih nastupa, započinjući seriju predavanja na prostorima BiH i zapadnog Balkana, molila Gaju Sekulića, uvažnog filozofa, da mi pomogne u povodu novih termina koji bi možda bolje i jasnije od pojmova fašizma i denacifikacije svesti oslikali našu sadašnjost odgovorio mi je da će filozofi tek nakon 50 godina iznedriti nove tremine.
Verovatno je profesor Sekulić bio u pravu, pa iako mi je iskreno žao što ću propustiti novu terminologiju, i danas sam pred vama s pitanjem Zašto političari vole fašizam?
Znam da političari koji ne spadaju u ovu grupu neće reagovati, za razliku od onih koji ga jako vole, a usta su im puna antifašizma. Kada se napravi uporedna analiza odrednica i definicija fašizma sa onim što poslednjih dvadeset godina jeste dominantna politička ideologija vladajućih struktura u BiH, sa retkim izuzecima, jasno je da nam, nažalost, i nije neophodan novi termin da bismo shvatili da nismo nikuda odmakli od onih koje su Musolini, Hitler, Franko, Suharto i Pinoče zaluđivali u poslednjih osamdeset godina.
U temelje savremene BiH fašizam je ugrađen i Daytonskim sporazumom. Često postavljam pitanje možemo li zamisliti šta bi se dogodilo u Evropi da su saveznici 1945. u Nemačkoj ostavili na vlasti nacional-socijalističku partiju i većinu Hitlerovih saradnika? Teško, zar ne?
Upravo to je međunarodna zajednica učinila kada je ostavila na vlasti sve partije koje su kreirale i vodile rat u BiH, kao i većinu partijskih lidera. Tako nam se moglo dogoditi da Biljana Plavšić bude 2 godine predsednica manjeg entiteta, a Ante Jelavić, Borisav Paravac i Jadranko Prlić članovi predsedništva države i vlade.
Šta očekivati u takvoj državi osim ispunjenja gotovo svih 14 socijalnih i političkih osobina koje su karakteristične za fašističke režime, koje je Dr. Lawrence Britt, naučnik i politolog, objavio u eseju Da li je neko za fašizam? upoređujući Hitlera, Musolinija, Franka, Suharta i Pinočea. (Free Inquiry magazine, Vol. 23, Br. 2. 2003)
1. Snažan i stalan nacionalizam
Fašistički režimi teže ka neprestanom korištenju patriotskih slogana, parola, simbola, pesama i drugih parafernalija. Zastave se viđaju svugde, kao i simboli i grbovi na odeći i svim javnim mjestima.
2. Omalovažavanje ljudskih prava
Zbog straha od neprijatelja i potrebe za sigurnošću, ljudi koji žive pod fašističkim režimom su uvereni da u nekim slučajevima ljudska prava mogu biti ignorisana, kad se za tako nešto ukaže "potreba". Oni će tako imati tendenciju da ne primećuju ili čak da odobravaju mučenja, masovne egzekucije, dugogodišnje zatvaranje ljudi itd…
3. Identifikacija neprijatelja/žrtvenih jaraca kao faktor za ujedinjenje
Ljude zaražavaju patriotskom groznicom uz pomoć potrebe za eliminacijom onoga što se smatra zajedničkom opasnošću ili neprijateljem: rasne, etničke ili verske manjine; liberali; socijalisti, teroristi, itd...
4. Vojna premoć
Čak i kad postoji mnogo unutrašnjih ekonomskih problema, vojsci se dodeljuje neproporcionalno veliki deo finansijskih sredstava, dok se unutrašnji problemi zapostavljaju. Vojska i vojna služba se veličaju. – E, ovo nam ne dozvoljava međunarodna zajednica, nije da ne bismo.
5. Favorizacija polova
U vladama fašističkih nacija muškarci uveliko dominiraju. Pod fašističkim režimom tradicionalne uloge polova su mnogo rigidnije. Protivljenje abortusu raste, isto kao i homofobija i otpor protiv homoseksualizma.
6. Kontrolisani masovni mediji
Mediji su u nekim slučajevima direktno kontrolisani od strane vlade, a u drugim, mediji su kontrolisani indirektno uz pomoć raznih vladinih regulativnih mera, kao i simpatizera vlade koji u medijima rade kao voditelji, direktori itd. Cenzura je sasvim uobičajena, pogotovo za vreme rata.
7. Opsesija nacionalnom bezbednošću
Oni koji vladaju koriste strah kao sredstvo za motivaciju narodnih masa.
8. Religija i vlada su isprepleteni
Političari se trude da koriste onu religiju koja je najšire zastupljena kao alatku za manipulaciju javnog mnenja. Oni često koriste religijsku retoriku i terminologiju, čak i kad su osnovne religijske postavke dijametralno suprotne vladinim merama i aktivnostima.
9. Korporacijska moć je zaštićena
Industrijska i poslovna aristokratija je često ta koja postavlja lidere na vlast, stvarajući tako uzajamno korisnu vezu između privrede i vlasti, kao i moćnu elitu.
10. Gušenje radničke klase
Organizovana radnička klasa predstavlja jedinu istinsku pretnju fašističkoj vlasti i to je upravo razlog zašto se radničke unije potpuno eliminišu ili guše.
11. Omalovažavanje intelektualaca i umjetnosti
Političari teže ka promociji i toleranciji otvorenog neprijateljstva prema višim nivoima obrazovanja i akademiji uopšte. Nije nimalo neobično da se profesori i drugi akademici cenzurišu, pa čak i hapse. Otvoreno se napada slobodno izražavanje u umetnosti, a vlade odbijaju da finansiraju umetnost.
12. Opsesija zločinom i kaznom
U fašističkim režimima, policiji se daju skoro bezgranična ovlaštenja kod primenjivanja zakona. Ljudi često imaju tendenciju da ne primjećuju policijsko nasilje, a takođe i da se odriču svojih građanskih prava u ime patriotizma. Često postoji jedna nacionalna policijska snaga sa virtualno neograničenim ovlaštenjima.
13. Hronizam i korupcija
Fašistički režimi su skoro uvek predvođeni grupom prijatelja i saradnika koji jedan drugog naizmenično postavljaju na različite vladine funkcije i pozicije, a političku moć i autoritet koriste kako bi zaštitili svoje prijatelje od odgovornosti. Za fašističke režime nije neobično da se nacionalna bogatsva otuđuju, odnosno, otvoreno kradu, te tako prelaze u ruke vladinih službenika.
14. Lažiranje izbora
U nekim slučajevima izbori su potpuna sprdačina. U drugim, oni se manipulišu uz pomoć orkestriranih kampanja blaćenja opozicionih lidera, pa čak i njihovom fizičkom likvidacijom. Fašisti se takođe koriste zakonima kako bi se kontrolisalo glasačko telo, granice političkog područja i manipulisali mediji. Karakteristično je da koriste pravni sistem za manipulaciju ili kontrolu izbora.

EVOLUCIJA FAŠISTIČKE IDEOLOGIJE U BiH - Zašto političari vole fašizam? I I dio

Svetlana Broz
1.6.2008.
Krug 99, Sarajevo

Komentarisaću samo tačku u kojoj govori o tome da se Vojska i vojna služba veličaju. – To nam ne dozvoljava međunarodna zajednica, inače bismo bez problema ispunili i taj uslov i to trostruko. Umesto vojske mi uporno čuvamo svoju policiju.
Ovaj esej nije slučajno pisan i objavljen 2003. u USA. Te godine su neki čestiti američki intelektualci prvi put do kraja razumeli šta znači nezavisni intelektualac, jer su do tada smatrali da je to čist pleonazam.
Nakon predavanja koja sam od 2000. održala na više od 50 američkih univerziteta uključujući Harvard, Yale, Tufts, Boston, Berkeley, Stanford, UCLA, mislim da imam pravo zaključiti kako su i profesori i studenti motivisani da uče iz iskustva sa Balkana. Bojim se da mi ne učimo ni iz sopstvenog niti iz tuđih iskustava.


Prepoznajući u našem društvu fenomen negativnih autoriteta često baziranih upravo na fašističkim principima, kojima se gotovo niko ne suprotstavlja zbog sveprisutnog straha, racionalnog ili iracionalnog, ali dominantnog na ovim prostorima, započela sam seriju predavanja za mlade, studente i maturante srednjih škola, kao i građane BiH o građanskoj hrabrosti kao prvom preduslovu građanske neposlušnosti. Dvoipogodišnje iskustvo rada sa preko 30.000 mladih ukazuje na potpuno odsustvo svesti da pojedinac može i mora uticati na promene. Stepen ozbiljnosti i opasnosti koji preti mladima u BiH najbolje ilustruju sledeći primeri.
U septembru 2006., 250 maturanata Gimnazije u Mrkonjić Gradu, nakon predavanja o građanskoj hrabrosti, kada sam ih pozvala na dijalog, započinje raspravu pitanjem da li je Jasmila Žbanić imala građanske hrabrosti da napravi film Grbavica, koji niko od njih, uključujući i 5 profesora i direktora nije video, ali svi imaju stav o tom filmu. Većina učenika u diskusiji stavlja znak jednakosti između četnika i svoje sopstvene etničke grupe!
Nakon predavanja za učenike dvije škole pod jednim krovom u Stocu, u septembru 2006., koje sam održala u sali hotela, jer nema zgrade doma kulture, u diskusiji je profesor tjelesnog odgoja ubeđivao ambasadora Kraljevine Norveške HE Jan Braathu, ambasadora OSCE HE Douglasa Davidsona i mene da ne znamo šta je demokratija, iznoseći stav da je upravo odvajanje dece po etničkoj pripadnosti roditelja u dve škole znak razvijene demokratije. Nakon verbalno agresivnog nastupa dirigovao je svojim učenicima da napuste salu na pola diskusije, a po izlasku iz sale svi učenici i profesor dobili su na poklon primerak knjige Imam petlju. Po završenom predavanju pratili smo ulicama Stoca delove pocepanih i izgaženih primeraka knjiga u dužini od 2 kilometra...
U razgovoru sa preko 400 građana Živinica spoznali smo svu dubinu straha građana od negativnih autoriteta, kao uostalom i na predavanjima na univerzitetima u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Bihacu i Banja Luci, gde su se žalili na korumpirane profesore, ali niko nema hrabrosti da to iznese na adekvatnom mestu da bi oni bili sankcionisani.
Nisu li sve ovo pojavni oblici fašizma u našoj zemlji?
Ukoliko budemo ćutali i ne preduzmemo jasne i odlučne korake u borbi protiv fašizma, za samo nekoliko godina imaćemo generacije koje će biti mnogo isključivije i opasnije čak i po same sebe nego što su njihovi roditelji. Zbog toga se NVO GARIWO odlučila da prikupi potpise građana za podršku poslaničkoj inicijativi za donošenje Zakona o zabrani svih neofašističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola, uključujući zabranu ustaških i četničkih organizacija, kao i onih koje se naslanjaju na tradiciju Handžar divizije.
Sakupili smo 13.560 potpisa pri čemu je svakih 10 sekundi po jedan građanin potpisivao peticiju u Sarajevu, Konjicu, Varešu, Jablanici... Ovaj broj bio bi neuporedivo veći da smo imali više vremena. Ali, nema tog broja glasova građana koji bi mogli uticati na odluke parlamentaraca u ovoj zemlji, jer njima su oni važni samo u trenutku kada za njih glasaju. I nikada više...
Pitala sam se jesu li bili u pravu građani koji su komentarisali inicijativu poput: „Zar vi stvarno mislite da će oni doneti zakon kojim će zabraniti sami sebe?“ ili „Vi mene pozivate da učestvujem u državnom udaru, ali ja to prihvatam sa zadovoljstvom.“
Dva dana uoči sednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH na kojoj će se raspravljati i o ovoj inicijativi poslali smo kao NVO elektronskom poštom na adrese koje je svim parlamentarcima otvorila skupština, otvoreno pismo članovima ovog parlamentarnog tela u kojem smo u ime NVO GARIWO Sarajevo, članova Kluba Imam petlju i građana BiH koji su potpisali peticiju za podršku naveli da:
„NVO GARIWO Sarajevo, okuplja hiljade mladih iz cijele BiH, članove Kluba Imam petlju, koji su na stotinama do sada organizovanih javnih skupova glasno izgovorili da žele ostati i živjeti u BiH pod uslovom da ona postane uređena država sa jasno artikulisanim zakonima koji baštine i tekovine svjetskih dostignuća na polju zaštite ljudskih prava od Povelje Ujedinjenih naroda, usvojene 1945. do Pravnih mjera za suzbijanje rasizma i netolerancije u zemljama članicama Vijeća Evrope, donijetim 2002. u Strazburu.
Mladi u BiH nerijetko stanuju u ulicama čijih se imena stide, slušaju govor mržnje i netrpeljivosti koji se toleriše u ime lažne demokratije, a zapravo ili anarhije ili nečije političke volje da utječe na stabilnost države; žive permanentno zastrašivani političkim manipulantima koji fašističke organizacije i simbole koriste kao savršeno oruđe za nametanje strahova i rastu uz nekažnjeno javno prikazivanje likova osoba odgovornih za zločine protiv čovječnosti.
NVO GARIWO Sarajevo pokrenulo je akciju prikupljanja potpisa građana za podršku ovoj poslaničkoj inicijativi i prilaže vam originalne potpise 13.520 građana. Skrećemo vam pažnju na činjenicu da je svakih 10 sekundi po jedan građanin potpisom iskazao nedvosmislen zahtjev da takav zakon bude donešen u vašem mandatu.
Želimo vjerovati da ste svjesni činjenice da je ovo prvi korak građanske nenasilne akcije, te da kao poslanici Parlamentarne skupštine BiH imate političku, a u ovom slučaju i istorijsku odgovornost prema građanima koji su vas izabrali da im kroz zakonsku regulativu obezbjedite dostojanstven život.
Mladi ove zemlje vam poručuju da pažljivo proučite izreku „Ako ne znate gdje idete svaki put će vas do tamo odvesti“ i zahtjevaju od vas da ispunite povjerenje onih koji su vas izabrali kroz usvajanje zakona koji će štititi njihove interese, čak i onda kada su vaši lični, pojedinačni interesi time ugroženi.“
Dan uoči sednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH predali smo originalne potpise građana Berizu Belkiću, dopredsedavajućem ovog doma, pred više od 20 medija koji su o tome izvestili. Predali smo i štampano otvoreno pismo parlamentarcima u 42 pojedinačno naslovljene koverte, jer nam se vratilo 11 pisama upućenih elektronskom poštom uz naznaku da su im poštanski sandučići pretrpani. Ako je 10 parlamentaraca moglo imati objašnjenje da ne umeju da koriste Internet, jedanaesti, profesor informatike Zlatko Lagumdžija teško da je mogao. On očigledno nema potrebu ili vremena za komunikaciju sa građanima.
Iz transkripta te sjednice može se videti da je:
Slavko-Slavuj Jovičić pitao: „...znate li vi za propis u RS da su četnici i partizani izjednačeni po pravima i dužnostima? ... ovo je ozbiljna stvar o kojoj mi ne možemo donijeti zakon, jer ja vam kažem bez obzira što sam učio istoriju ovakvu i onakvu ne znam ko je to odlučio koja će organizacija biti neofašistička...“
Branko Dokić je rekao: „...ja otvoreno kažem da bih podržao ovu inicijativu. Ali sa ovakvim nazivom ne mogu da podržim ovu inicijativu.... Dakle, još jednom ponavljam samo sa nazivom – Zakon o zabrani neofašističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola, imao bi podršku. Sa ovakvim punim nazivom neće dobiti podršku poslanika PDP-a u ovoj Skupštini. .. Dakle, ovaj prvi dio pitanja o zabrani neofašističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola to je naša i obaveza ustvari i prema svim našim i partijskim aktima nadam se svih partija, svih onih poslanika koji sjede ovdje u ovim klupama. Ali tu dimenziju osjetljivosti je dao ovaj dodatak. I upravo zbog te osjetljivosti ja i ne želim, niti sam maloprije želio niti želim sad da obrazlažem, zbog čega je to osjetljivo, to bi trebao onaj ko je podnosioc inicijative da prepozna...“
Momčilo Novaković je rekao: „ ... Ono što mene uvijek kad se radi o ovakvim projektima nervira jesu ova pisma podrške.... I molim vas pročitaću zadnji pasus jednog od tih dopisa: „Mladi ove zemlje vam poručuju da pažljivo proučite izreku: „Ako ne znate gdje idete svaki put će vas do tamo odvesti““. - Nije baš u kontekstu svega ovoga, ali evo ajde da bude i tako. – „I zahtjevaju od vas da ispunite povjerenje onih koji su vas izabrali kroz usvajanje zakona koji će štititi njihove interese, čak i onda kad su vaši lični pojedinačni interesi ugroženi.“ - Molim vas, dakle „čak i onda“ a govorimo o antifašizmu. Kada SDP cjeni da su nečiji lični interesi od nas ovdje ugroženi, evo svejedno vas pozivamo da budete protiv fašizma. Ja mislim da je ovo sramota. I da je ovo sramotan poziv nama parlamentarcima za koje sam ja ubjeđen i svi do 42 smo protiv fašizma. I bar u ovoj zemlji svi imamo ozbiljnih razloga da budemo protiv fašizma. Ja se nadam da će ovaj dirigent ovog ansambla, ovih nevladinih organizacija bar ubuduće im napisati pismo da ne iritiraju poslanike, jer će lakše doći do rješenja onoga s čim žele oni da na ovaj način diriguju. ..“
Drago Kalabić je rekao: „...Pa sad da pričamo i o potpisima i o svemu. Mislim da je nekorektno. Mislim da je neozbiljno da se na ovakav način stvara atmosfera i sprema medijski linč, kao očekuje se da bi u ovom Parlamentu danas mogao neko biti protiv fašizma. I dajte da mi zaprijetimo da ćemo mi te za koje se već unapred zna i misli da će ih biti, biće ih. Zar ima neko normalan u ovom Parlamentu da može biti protiv fašizma i fašističkih simbola?.... “ - i nešto kasnije: „...Vi govorite činjenicu da su zapadne, saveznici utvrdili, ono što su utvrdili u Teheranu. Jeste, ali zaboravljate činjenicu da je Vlada SAD-a Dražu Mihajlovića odlikovala. Čiji je sad sud ispravniji? Sud Denisa Bećirovića ili Sud SAD, stav najveće savezničke sile?...“
Martin Raguž: „...Pazite, kad govorimo o žrtvama, kad govorimo o simbolima i ako pretendiramo da to dobije verifikaciju ovog visokog Doma, onda bi stvarno morali pričati sa argumentima. I da je ova inicijativa zastala u ambiciji da se pokrene borba protiv upotrebe jezika mržnje, rasizma, ksenofobije, antisemitizma i šovinizma, ja mislim da bi dobila opću promociju od svih građana BiH. I to je nama trebalo danas ovde. Ali ako vi želite i neću polemizirati niti sa gospodinom Bećirovićem, smatram da ima legitimno pravo da pokrene ove inicijative, ali smatram da ne može pretendirati da dobije široku verifikaciju u javnosti i u ovom Parlamentu, ako ostane na ideološkoj poziciji. A ostalo se gospodo, na ideološkoj poziciji. I postavljam samo pitanje – pod kojim simbolima, ako već govorimo o zabrani simbola, su ubijene desetine i stotine tisuća ljudi nakon II svjetskog rata, da ne spominjem neke od najpoznatijih točaka...“
Ekrem Ajanović: „...Ovdje moram da dam jednu zamjerku na ovu inicijativu, mada sam rekao da ću je podržati, bez obzira ko je. Mislim, da je ovdje u ovom naslovu dosta ideoloških primjesa. I to nije dobro. To nije dobro, mnogi ljudi ne znaju da Handžar divizija nije imala fašistički, politički program. To je bila divizija, oružana sila Njemačke fašističke vojske koja je molim vas, sačekajte malo, nemojte da se smijete, koja je u Francuskoj prva jedinica iz fašističke Njemačke, znači fašističke njemačke sile, pobunila se protiv njemačke vojske i spomenik toj diviziji ima u Francuskoj jer je 90% tih ljudi izginulo boreći se protiv njemačkih jedinica...“
Tako su govorili poslanici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH i svojim izlaganjima još jednom podvukli značaj ove teme.

Mi ulazimo u parlament da bismo sebe snabdeli iz arsenala demokratije
njenim sopstvenim oružjem. Ako je demokratija toliko glupa da nam daje
besplatne ulaznice i plate za taj medveđi posao, to je njena stvar.
Mi ne dolazimo kao prijatelji, čak ni kao neutralni. Mi dolazimo kao neprijatelji.
Dolazimo kao što vuk nahrupi u stado.
Paul Joseph Goebbels

Neusvajanje ove inicijative šalje jasnu poruku Evropi i svetu da je BiH zemlja u kojoj u državnom parlamentu sede pobornici i apolegete fašizma pod krinkom demokrata, koje dozvoljavaju da se donese zakon o zabrani neofašističkih organizacija, jer ih se one ne tiču obzirom da ih u BiH praktično i nema, a odbacuju predlog da se zabrani delovanje svih onih fašista koji se naslanjaju na tradicije fašista iz Drugog svetskog rata, jer negovanjem te tradicije kroz nazive ulica i trgova, kao i odobravanjem aktivnosti i upotrebe njihovih simbola svesno uzrokuju svakodnevne probleme oblikujući svest mladih ljudi sa kojima radimo. Oni su često otrovani fašističkom ideologijom svojih edukatora ili roditelja.
Nemački sociolog Helmut Dubil napisao je sjajnu knjigu, koja je prevedena i objavljena pod naslovom „Niko nije oslobođen istorije“ – Nacionalsocijalistička vlast u debatama Bundestaga. (Samizdat B92, 2002). Moje pitanje je hoće li sociolozi u BiH napisati knjigu o našim parlamentarcima i da li će do nje proći još pola veka?
Da li je uopšte potrebno davati direktan odgovor na pitanje zašto političari vole fašizam? Ja ću to ipak uraditi, po cenu mogućeg simplificiranja u ime. Izvinjavam se unapred političarima koji imaju suptilinije i prefinjenje razloge za svoju neuspešno skrivenu ljubav prema fašizmu i ovom prilikom ih pozivam da ih javno iznesu i demantuju me.
Mnogi političari vole fašizam zato što neprikosnoveno vladaju pomoću njegovih, u praksi dokazanih, efikasnih mehanizama. Evolucijom su došli do pragmatičnog zaključka da je najbolje deklarisati se kao demokrata i antifašista, jer je, u nezrelom društvu bez kritične mase odgovornih pojedinaca, pod tom krinkom sve dozvoljeno i to uz blagoslov međunarodne zajednice, čiji predstavnici zaista deluju, u najmanju ruku čudno, kada očekuju od političara kojima je fašizam osnovno oruđe za ostanak na vlasti, da ga se dobrovoljno odreknu.
Takvi političari se plaše da bi njihove političke partije donošenjem zakona o zabrani fašističkih organizacija i upotrebi njihovih simbola izgubile najefikasnije oružje kojim vladaju građanima. Mnoge od njih koriste upravo fašističke organizacije i simbole da bi zastrašivale građane i tako uplašene ih držale u slepoj pokornosti.
Neki političari vole fašizam izato što je to bila ideologija njihovih roditelja. Problem ovog društva je i činjenica da je narodna izreka „Voda teče kud babo reče“ istinitija i ukorenjenija od potrebe za kritičkim odnosom prema prošlosti u ime sadašnjosti i budućnosti. Preko milion mladih Nemaca, rođenih nakon Drugog svetskog rata napustilo je domove svojih roditelja krajem sedamdesetih godina, nakon prvog televizijskog emitovanja dokumentarnog filma Shoah. Hoće li se to dogoditi našoj deci kada im se prestane ispirati mozak? Često se pitam hoću li doživeti da neki novi Stevan Dedijer napiše otvoreno pismo svom mrtvom ocu?
Jedno je pitanje zašto političari vole fašizam a drugo, možda još važnije pitanje je zašto mi građani volimo takve politčare? Oni su ipak na vlasti zahvaljujući našim glasovima na izborima. Da li glasamo za njih zato što ne prepoznajemo njihovu ljubav prema fašizmu ili baš zato što je razumemo i delimo sa njima? Da li je moguće da su nas toliko uplašili da ne smemo glasati za nekog drugog? Jesu li naš glas kupili sa 50 ili 100 KM? Da li smo stvarno tako jeftini? Ili je u pravu Dane Bradvica iz Čitluka koji kaže da „ovca može podnijeti gotovo sve, pa i klanje, samo ne može podnijeti da bude isključena iz stada“.
Članovi Kruga 99 slali su apel vlastima u Moskvi da ne prime na centralnu proslavu šezdesete godišnjice pobede nad fašizmom člana Predsedništva BiH kao našeg predstavnika, jer se ponosi ocem fašistom. One su ga ipak primile, a da li smo ih mi ikada pitali zašto?
U SAD intelektualci objavljuju knjige o Bušovom fašizmu, a šta rade intelektualci BiH? Hoće li nezavisni intelektualci makar uputiti otvoreno pismo ambasadoru SAD u BiH sa pitanjem da li je nagrada koju je administracija State departmenta posthumno dodelila Draži Mihajloviću 1946. a uručena porodici 2005, stvarno izraz stava State Depatmenta da su Draža Mihajlović i četnici bili antifašisti u Drugom svetskom ratu, kao što to u javnim nastupima tvrde neki članovi parlamenta BiH?
Čedo Kapor, u to vreme poslednji živi Španski borac, rekao mi je na proslavi šezdesetogodišnjice bitke na Neretvi: „Fašizam nikada neće biti iskorijenjen, ali se mora stalno plijeviti kao korov.“ Danas bi mi verovatno rekao da nije siguran da li bi i duboko oranje bilo dovoljno.
De Unamunov zaključak da Ono što fašisti mrze iznad svega jeste inteligencija obavezuje nas na akciju. To što mnogi političari vole fašizam postaće njihov a ne naš problem samo onda kada im se građani, uz našu pomoć i znanje, suprotstave. Zato, rekla bih, rizikujući da zvuči patetično, nemamo vremena za čekanje. Kakve ćemo akcije preduzeti ne zavisi od našeg znanja nego samo od naše volje.

Fašizam i antifašizam i danas žestoko ratuju u BiH

Prijedlog rezolucije o osudi komunističkog režima i rasprava o inicijativi za donošenje zakona o zabrani postojanja i djelovanja fašističkih organizacija, među antifašistima BiH su izazvale burne reakcije.

Obe rezolucije

Jure Galić, predsjednik SUBNOR-a je javno pozvao Parlamentarnu skupštinu BiH da se opredjeli za jednu od dvije opcije, kako on kaže fašističku ili anifašističku, a Raif Dizdarević, član predsjedništva SUBNOR-a, pita se na kakvim političkim osnovama članovi Parlamentarne skupštine zasnivaju svoje bivstvovanje u Parlamentu.

- To što oni zovu komunizam je staljinizam koji nema nikakve veze sa socijalizmom za koji su se borili komunisti u bivšem sistemu. Sramna je činjenica da Parlament BiH neće da usvoji zakon o zabrani upotrebe neofašističkih organizacija i simbola i treba ih pitati na kojim političkim stavovima zasnivaju svoje bivstvovanje u Parlamentu i odbijanje da osude ono što je nanijelo toliko zlo narodima BiH - kaže za "San" Dizdarević.

Momčilo Novaković, poslanik SDS-a, predlagač rezolucije o osudi komunističkog i svih totalitarnih režima, očekuje da je Parlament BiH usvoji, jednako kao i dotjeranu rezoluciju o zabrani postojanja i djelovanja neofašističkih organizacija.

Šta je preče

- Ja mislim da Parlament ima snage da usvoji ove dvije rezolucije. Rezolucija o osudi komunističkog režima je modifikovana verzija Rezolucije koja je usvojena u Evropskom parlamentu i ja očekujem da bude usvojena bez obzira što je SDP bio protiv. Oni se zbog nečega poistovjećuju sa tim režimom. Na Parlamentu je također usvojen zaključak kojim je osuđen rad i postojanje neofašističkih organizacija i simbola, jer ne vidim ko bi mogao biti protiv toga, ali treba voditi računa da sadržaj obe rezolucije bude dotjeran i prihvatljiv - kaže Novaković.
Ovaj državni poslanik dodaje i da se u BiH često miješa totalitarni komunistički režim sa socijalizmom, a neofašistički simboli sa nekima koji to nisu.

Za predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i predsjednika SDA Sulejmana Tihića, "na neki način" je važnije da se usvoji rezolucija o zabrani djelovanja fašističkih organizacija i upotreba fašističkih simbola.
- Obzirom na trenutnu političku situaciju i sva događanja oko oživljanja nekih fašističkih organizacija i njihovog djelovanja, mislim da bi to bilo daleko važnije. Koji je odnos snaga u Parlamentu, jako je teško reći i jako je teško izglasati i usaglasiti mišljenja o rezolucijama. Pošto ne postoji opasnost ugrožavanja države od nekog totalitarnog režima, mislim da je korisnije da se usvoji rezolucija o zabrani neofašističkih organizacija od kojih možda i prijeti opasnost - pojašnjava Tihić svoj stav.

A. L.

San 7.7.2008.