sahan wrote:Kad se počela graditi prva džamija na Grbavici, tom dijelu Sarajeva koje za pedeset godina komunističke vladavine nije moglo (čitaj: smjelo) izgraditi džamiju, neki od njenih stanovnika, uglavnom Srbi, uputili su otvoreno pismo tadašnjem Visokom predstavniku, tražeći da se gradnja džamije zaustavi sa “argumentacijom” da će se, njenom gradnjom, uništiti zelenilo, kojeg, avaj, na ovom području nedostaje, a oni bez zelenog ne mogu da žive!
Najavljena gradnja džamije na Ciglanama, nekada elitnom naselju, u kojemu živi preko pet hiljada stanovnika, a koje je poprilično izgubilo svoj nekadašnji sjaj (mada su mu jedino cijene stanova ostale na visini!), danas ne izaziva reagiranja Srba, “tamo ih ima mali broj”, kako reče general-zločinac za “Velušiće” na početku napada na Sarajevo, već Bošnjaka, i to ne zbog zelenila, tamo ga gotovo i nema, već zbog POLITIKE!
Neki će reći da to nije ništa novo, da politika kod nas i tako i tako vrhuni ova jadna zbivanja, ali će se, bar u ovom slučaju, prevariti: ne radi se o politici kao “umijeću vladanja”, već o poznatom beogradskom listu, koji je u agresiji na BiH dao “znatan doprinos” u svom medijskom području. Tako Ahmed Burić, urednik “Oslobođenja”, piše: “Ciglane su, govoreći novinarskim žargonom, uvijek bile prostor u kojem se prodavalo više beogradske Politike, nego u bilo kojem dijelu grada”, te će, ko biva, izgradnja džamije ugroziti taj politikin prostor, te, govoreći novinarskim žargonom, beogradska Politika neće imati tako dobru prođu i utjecaj odnosno tako odane čitaoce kao što je do sada imala. Po njemu, gradnjom džamije se”skoro definitivno, radi o kažnjavanju (podvukao A.K.) “mahale” za koju se tradicionalno zna da je jedno od jačih uporišta onih koji ne glasaju za ekskluzivno bošnjačke stranačke (i poslovne) opcije.”
Džamija kao kazna???!!! Kakav je to monstruozan mentalni sklop u glavi izvjesnog Bošnjaka ( i uredničkog kolegija koji to objavljuje) kad džamiju, “Allahovu kuću”, skupljalište i odgajalište vascijelog ummeta, i, da budem i patetičan, nukleus moralne preobrazbe svijeta i života, drži kaznom kojom se kažnjava jedna mahala. Pa to ni oni koji su nam u agresiji porušili ili uništili više od hiljadu džamija nisu nikada izgovorili, ili ne na ovaj i ovakav brutalan način.
No, to nije sve. U nastavku teksta ovaj urednik piše:
“Ono što, doista, plaši nije islam, nije ni jezivi “metalni” arapski ezan koji se čuje iz takvih objekata novokomponiranog tipa.Ono što plaši je da unatoč izabranoj vlasti u općinama, kantonu i državi postoji “neformalna” grupa ljudi koja ako ne obuhvata nadležne za to stoji iznad vlasti i organa koji izdaju dozvole za takve stvari. Iznad Zavoda za izgradnju, iznad ministara za prostorno uređenje i visoko iznad građana ove zemlje. Sastavljena od onoga što je preostalo iz okruženja Alije Izetbegovića, ta grupa može sve i to je ovog tjedna i dokazala.”
Govoreći novinarskim žargonom, pridjev jeziv upotrebljava se za označavanje krajnje ekstremnih situacija: jeziv prizor, jezivo ubistvo, jeziv zvuk granata koje su četnici ispaljivali sa okolnih brda a koje su sijale smrt nemoćnih Sarajlija i sl. ali taj pridjev staviti uz ezan, uz poziv na namaz, na molitvu, to nije viđeno ni u Wildersovoj “Fitni”, o kojoj bruji cijeli svijet. Pa iako se ezan na ovim prostorima čuje blizu šest stoljeća (a čut će se, ako Bog da,dok postoji svijeta i vijeka), za Burića je malo što je on jeziv, već je arapski (kao da ima neki drugi!) što, pored gradacijskog isticanja implicira i jasnu mržnju prema toj nacionalnoj odrednici, ma šta ona podrazumijevala.
A “neformalna” grupa ljudi je ustvari džemat ovog nekada elitnog naselja (formiran još 1994.), koji već pet godina uporno i mukotrpno nastoji pribaviti svu potrebnu dokumentaciju kako bi mogla realizirati svoje pravo na slobodu vjere i vjerskog okupljanja. Ovi ateistički neokomunistički zevzeci i mrzitelji svega islamskog govore kako nema potrebe za gradnjom džamije (naravno za njih nijedna džamija nije potrebna!), a ne znaju da se njihov neposredni komšiluk već godinama okuplja, klanja i ibadeti (da ne kažem guši) u neuslovnim podrumskim prostorijama na Ciglanama, čije korišćenje uz to moraju i debelo platiti. Pa iako su Ciglane relativno mlado naselje, u njemu, govoreći novinarskim žargonom, ima veliki broj starijih osoba, koje su ili bolesne ili nemoćne, a koje su muslimani kojima treba džamija. Kao što treba i drugima koji su zdravi (i jaki) kao čelik Nekolicina njih starijih, na čelu sa predsjednikom džemata Fuadom Vučijakom, koji su dolazili u našu redakciju, kako bi nam saopćili radosnu vijest o početku radova na džamiji, jedva se uspjela popeti na drugi sprat. Govoriti takvim ljudima da idu u Alipašinu džamiju, koja je udaljena više od dva kilometra i koja ne može primiti ni polovinu vlastitog džemata, a da se i ne govori o saobraćajnoj gužvi i drugim problemima, je više nego surovo, licemjerno i - bestidno.
“Ambijent naselja Ciglane sa terasastim razigranim fasadama zgrada i nesvakidašnjom arhitekturom idealan je ambijent za radikalno drugačiji oblik pretencijalnog javnog objekta kakva je džamija. Zato smo odabrali okruglu džamiju i kvadratnu debelu munaru koja asocira na magrebske. Svi detalji: “zdjela” od riječnog oblutka u kojoj leži džamija, velika kružna streha završena sjajnim sjenilom koncentriranih krugova od inoksa, vodena zavjesa koja za kišnih dana pada iz cjevčica sa oluka, toplina drvene fasade nad kojom u dubini leži tamna sjena kontinuiranog prozora koji je vrat između tijela i krova džamije, hiljade kandilja koji svijetle sa cijelog tijela munare i mnogi drugi su arhitektonski rukopis koji je formirao arhitekturu koju će, nadamo se, džemat prihvatiti svojom, a sručna javnost znati prepoznati”, rekli su za naš list projektanti džamije dipl. ing.arh. Namik Muftić i dipl. ing. arh. Aida Daidžić. Interesantno je zabilježiti da je ing. arh. Namik Muftić prije četrdeset godina bio jedan od projektanata naselja Ciglane pa će, jedinstvenim usudom, umjetničko-arhitektonska transpozicija džamije biti ona kristalna tačka kojom će se na najljepši način okončati arhitektonske partiture ovoga naselja.
“Pošto se sakralni objekti grade hiljade godina unaprijed, nadamo se da će i ova džamija dugo trajati i da će svjedočiti o vremenu u kome živimo i o njenim autorima”, kazao je njen projektant Namik Muftić.
Kao što će, i to je izvjesno, svjedočiti o vremenu u kojem su živjeli pigmeji duha, kojima je najveći intelektualni domet čitanje beogradske Politike i pljuckanje na svoju tradiciju, svoju vjeru i kulturu.
A pjesnik Mejli, kojeg i Burić citira, samo sa suprotnim konotacijama (jer po njemu su neprijatelji oni koji grade džamije!), reče: “Neka bude proklet neprijatelj Sarajeva, ako ga bude bilo”.
Doista, neka bude proklet.
P.S. Iako je tekst Ahmeda Burića, o kojem je bilo riječi, objavljen u “Oslobođenju” od petka, 4. aprila 2008. godine, sutradan u istom listu dopunio ga je u svojim pabircima kolega Hamza Bakšić. Pa da ne učinimo mahrum i ovoga borca, evo i dijela njegovog “komentara”:
Najbogatiji džemat: U okviru akcije “Jedan hodža po glavi stanovnika”, u elitnom naselju Ciglane u Sarajevu, počela je izgradnja nove džamije. To je više demonstracija moći nego potreba - od tog mjesta gdje će biti novogradnja nije daleko stara prelijepa Alipašina džamija.
mislim sramota je da oni u jednoj BIH moraju da trampaju po kilometar dva do dzamije a ja zivim u krscansko zapadu a dzamija mi ispred nosa,to je neprihvatljivo.Nije islam u Sarajevo minorna religija,vec religija koja drzi oko 90% stanovnistva.
ljudi koji zele da idu na sve ili skoro sve namaze u dzamiju moraju preci ovoliko.
