onako wrote:Ne, niti sam u braku...vec sam dva puta u postovima naglasio da se ne radi o meni...tema je produkt mojih razgovara s prijateljima i prijateljicama od kojih sam slusao navedenu dilemu...
pa eto ako se ne radi o tebi kako to ti znas o tim silnim inspirativnim dodirima, uzdasima, mirisima, CISTOCI NJIHOVE LJUBAVI
sto ti rece mojgrad, kada i ti i xyz toliko velicate i kujete u zvijezde tu svetu LJUBAV, gdje je bila ta ljubav prema bracnom partneru kad se govorilo to eto neko DA?
ili je tada miris, dodir, pomisao na tu osobu koja je postala bracni drug tada izmamljivala uzdahe kod tog nekog doticnog, nekad je i nju sanjao, a sad eto tek tako vise ne sanja?
ljubav ne odlazi sama
ljubav nas napusta tek nakon sto mi njoj okrenemo ledja, zanemarujemo je, unistavamo, RADIMO JOJ NESTO
ljubav je isto kao i zivi organizam, mjenja se, razvija, raste ili vene, nestaje, zavisno od toga kako je mi tretiramo....
ja vec rekoh ne krivim nikog zbog zaljubljivanja (mada to za mene nije isto sto i LJubav), samo nase ponasanje, nase odluke, nasi postupci i te kako imaju veze s onim sto ce nam se desiti...mislim malo kome je zivot Hollywoodski film pa da mu "nova ljubav" tresne s neba pa u krilo
taj neko ko je u braku BIRA da sebe stavi u situaciju u kojoj provodi vrijeme sa drugom osobom, u razgovoru, druzenju, osobom koja nije njegova zena (ili muz)....ali eto recimo i da nije tako, da se desilo slucajno, u trenu, nicim izazvano....ja jos uvijek cekam i iscekujem primjer (hajde eto makar jedan, al da nije iz filmova
) od bilo koga od posjetilaca ove teme (osim autora i xyz-a) o tome kako se osoba X ludo i nesretno zaljubila u osobu Y, ali je ostala u braku i nastavila da voli osobu Y IZ DALEKA, nikad ne konzumirajuci tu ljubav fizicki
tacno ovo je moj momenat "prozivanja", i momenat gdje meni silno idealiziranje neke nesretne, neshvacene, blistavo ciste ljubavi postaje tragikomicno
jer najcesce ti nesretno zaljubljeni, ti cistunci, koji nece, ne mogu, ne smiju ostaviti zenu sa kojom su, a koju eto ne vole vise, nemaju nikakviih problema da lazu i tu istu zenu kojoj su se nekad kleli na vjecnu ljubav, za kojom su isto tako uzdisali, i da pod okriljem tih istih lazi konzumiraju tu svoju "cistu ljubav"....ma kakva je to cista ljubav? mislim ili piskiti ili kakiti....nije toliko komplikovano.... ili budi sado-mazo pa ostani u braku bez ljubavi lazuci sebe, ili stisni prdu pa rizikuj sve zbog cistoce te ljubavi koja te tako nadahnjuje....za mene voljeti neku osobu znaci istovremeno je i postovati, prema tome ako je on ikad volio tu svoju zenu onda ce je i dovoljno postovati da bude iskren prema njoj, a ako zaista voli i postuje tu neku svoju novu ljubav onda je nece ponizavati i stavljati u ulogu ljubavnice koju krije od ociju svijeta.....
daleko od toga da ja ne pridajem nikakav znacaj ljubavi....mislim da je to jedan od najjacih pokretaca vecini nas...ne mislim da je brak kraj svim opcijama, bezizlazna situacija....ali isto tako presmjesna su mi razmisljanja o braku (ili dugotrajnoj zajednici dvoje ljudi jos eto izgradjenoj na temeljima ljubavi) kao necemu za jednokratnu potrebu koje se odbacuje isto tako jednostavno kao lanjska moda onda kada prestane biti aktuelno i "u trendu"
da je ljubav dovoljna za brak pa svim zaljubljenim bi uvijek cvjetale ruze....brak zahtjeva i predanost....a i trud....najlakse je ici kroz zivot u konstantnoj potrazi za onim "prvim adrenalinom" taze zaljubljenosti...ljudi kojima je to glavna zvijezda vodilja u zivotu obicno prolaze kroz zivot vjecno nezadovoljni....jer isto kao i ono prvo strujanje heroina kroz vene, koliko god proganjali taj osjecaj sa istom drogom se tesko ponavlja
takodje da kazem kao zena da sam se u zivotu naslusala vrlo poeticnih ljubavnih izjava i uzdaha, a da ne govorim o silnim cistocama ljubavi (ma ni domestos to ne bi tako izglancao
) raznoraznih ozenjenih tipova
to ne moze da jede, da spava, zivot mu se okrenuo naopako....(a vjerujem da nisam jedina zena koja cita ovu temu koja je imala ovakvih iskustava)....ma nikad nikog on nije tako volio
naravno nakon sto primi zvanicnu odbijenicu u svim mogucim oblicima usmenim i pismenim nakon izvjesnog vremena doticni cistunac moze biti upracen kako zaneseno hoda sa zvijezdama u ocima i precistom ljubavi prema nekoj drugoj potencijalnoj novoj
u nekim (puno rijedjim) slucajevima vraca se zeni i usmjerava na nju taj isti novosteceni zar....i najednom supruga postaje "cica" i "maca" itd itd
zatim u covjekovoj prirodi je da povremeno idealizira....posebno stvari ili osobe koje su mu nedostizne
kao sto rece jedne prilike muz rahmetli (najpoznatije nase) Emine "Eh moj Aleksa da vidis sada Emine, pisha, sera, pito bih te ja bi l' joj sada pjesme pisao"
ne osudjujem jer nemam koga osudjivati sve i da zelim....ovde se ne radi o konkretnom slucaju nego tabirimo o nekim imaginarnim i/ili nepoznatim ljudima...tako da nemam kome izigravati suca sve i da zelim....ali imam i te kako pravo NE IDEALIZIRATI tu neku hipoteticku situaciju na osnovu par sanjivih izjava navodno prenesenih putem posrednika koji ih ionako sam idealizira...i imam i te kako pravo promatrati ljude kroz prizmu njihovih odluka i poteza jer te stvari BIRAJU iako ne biraju ono sto ih u zivotu zadesi....i mogu smatrati da mi se ovakvo ili onakvo ponasanje ne svidja...
a za kraj samo zelim da dodam da ljubav nije neophodan sastojak braka u mnogim kulturuma.....brak iz ljubavi je takodje drustvena tvorevina....svako od nas moze izabrati iza sebe, tj smatrati da brak bez ljubavi nije za njega ili nju, ali smatrati svaki brak koji nije zasnovan na ljubavi bezvrijednim ili manje vrijednim je takodje vid predrasude.....znam prica o ljudima koji su stupili u dogovorene brakove bez da su se ikad vidjeli pa tokom godina zajedno provedenih otkrili ili izgradili ljubav....nekima (ili nekim kulturama) ljubav nije najveca valuta....
- kad im je stalo, i najbitnije, kad su spremni posvetiti se, a da i sebe i partnera u tom zajednickom zivotu vide sretnim i ispunjenim. 