Meščini da Hrvati uzimaju sve po redu. To me asocira na Srbe tamo nekad u XIX stoljeću, kad im je naređeno da odu u svako selo u Bosni i nađu "nešto srpsko". ako nema - jebaji ga - stvori.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Mak_Dizdar
Mehmedalija Mak Dizdar, (Stolac, 17. listopada 1917. - Sarajevo, 14. srpnja 1971.),
hrvatski pjesnik[1][2]iz Hercegovine (Bosna i Hercegovina).
Kad bi mi neko rek'o po čemu je Dizdar hrvatski pjesnik, ja bih ga častio čim hoće.
E sad da nešto o temi i ja napišem. Znam da ovdje ima par ovih koji me ne mogu očima, valjda jer sam hrvatski nacionalista(to nisam ni sam znao, matere mi), al' jbg, pisat' se mora.
Šali na stranu, situacija je teška i složena.
Pisana historija Bosne i Hercegovine počinje 950/51. godine, kada je Konstantin Porfirogenit napisao svoje poznato djelo. "Prava" ili kulturna historija počinje od onog dana kad je Kulin ban izdao svoju povelju, tj 1189. godine, jer historija jednog naroda = pismenost jednog naroda. MAterijalna historija naravno seže još dalje, ali prvi kulturni spomenik u srednjovjekovnoj BiH je ova povelja. Naravski, nakon ove, u Bosni je napisano još mnogo povelja i napravljeno mnogo spomenika što ni u kojem slučaju ne treba osporavati.
Međutim, tražiti korijene jedne nacije u srednjem vijeku, pa bili to Hrvati, Srbi ili Bošnjaci, je po mom mišljenju potpuno pogrešno. To je tako iz prostog razloga što samo poimanje države i državnosti nije bilo isto. Europocentristički gledano(s izuzetkom Venecije i Raguze), državu su u srednjem vijeku činili;
plemstvo, kmetovi i svećenici. U takvom odnosu snaga samo je plemstvo ustvari bilo direktno vezano za državu jer je kralj to jest država istima plaćala vojnu službu davanjem privilegija, dok je svećenstvo bilo vezano za Boga i Rim, a kmetovi su ovisili o volji oba. Sam pojam države i pripadnosti državi(u modernom smislu nacionalnost) bio je drugačiji i uvjetovan staleškom pripadnošću, a ne osjećanjima imaginarnih nacionalnih veza. Pojam vjernosti, svodio se na vjernost kralju, Bogu i staležu, a ne na vjernost državi. Za razliku od modernog osjećanja nacije, nacionalizma, srednjovjekovni plemići koji su činili okosnicu svake europske države, pa i Bosne, cjelokupan živalj cijelog poznatog europskog svijeta dijelili su samo i isključivo na kmetove, plemiće i svećenike, a ne prema tome odakle je ko i kakvim imenom se naziva. Plemić iz Ugarske je plemić i u Bosni, dok je kmet iz Ugarske kmet i u Bosni. Nema primjera u historiji srednjovjekovne Bosne da je to što je neko Bošnjak važnije od toga što je plemić. Međutim, konačnim padom feudalizma od 1789. i dalje, i bivši kmetovi i svećenici dobijaju mogućnost da se uzdignu zahvaljujući svojim sposobnostima, a ne staleškoj pripadnosti. Istina, takvih primjera je bilo i ranije, ali u Srednjem vijeku, takvi su iznimke, i skoro bez izuzetka završavaju tragično.
Dakle da zaključim.
Vrijeme kad se mi svi počinjemo poistovjećivati s državom jeste vrijeme u kojem počinjemo osjećati taj nacionalni osjećaj, tj. pripadnost nekoj državi, istinski počinje u većem dijelu Europe tek od 1789. Nadalje, naš svjetonazor i svjetonazor ljudi koji su činili državu u srednjem vijeku ni po čemu nije isti, pa čak ni sličan jer je i sam svijet bio uređen drugačije. Stoga smatram besmislenim rasprave o tome čiji s Bošnjaci u Srednjem vijeku, od koga su nastali muslimani u Bosni itd.. Odgovor je jednostavan - Srednji Vijek Bosne i Hercegovine je Srednji Vijek Bosne i Hercegovine i pripada svim narodima koji žive u njoj podjednako. Ko negira, prisvaja ili namjerno iskrivljuje činjenice vezane za taj period, jednostavno ne može biti relevantan sagovornik za ovu temu.
Al' je objašnjenje 
