Forum Klix.ba

retradicionaliziran wrote:Da je komunizam iole bio dobar ne bi pao na kolena.Ne daj Bože nikom više.Titina vojska je pobila više ljudi koji su vraćeni iz Austrije nego što je pobijeno u svim logorima u državi NDH.

retradicionaliziran wrote:Da je komunizam iole bio dobar ne bi pao na kolena.Ne daj Bože nikom više.Titina vojska je pobila više ljudi koji su vraćeni iz Austrije nego što je pobijeno u svim logorima u državi NDH.

suncokret13 wrote: pa jos malo i islamizacija armije BiH.........itd


a da mozda je i Tito kriv za mudjahedine ?

Shoba wrote:

sarlo wrote:

Shoba wrote:Jugoslavija bila vjestacka? Sta je onda United Kingdom? Sigurno je jedna vrsta Jugoslavije. Engleska, Wales, Scotland, North Ireland imaju mnogo vise razlika nego republike bivse YU (u Wales-u imaju totalno drugaciji jezik,nesto ko albanci u YU) KontradiktornoO Svicarskoj da i ne govorimo...Belgija je nastala tako sto su se juzna holandija i sjeverna francuska spojili jer im je bilo dosta provincije i neimastine...

Sve postoji dok ima INTERESA. Kad nema interesa raspadaju se i nacionalno homogene drzave.

(Po toj logici bi se i BiH trebala raspasti...zar ne....sigurno bi vise od 50% stanovnistva glasalo za prikljucenje susjednim drzavama ako bi bilko referenduma takvog tipa...)

Ex-YU je nasilno napravljena homogenom (da nasilno) drzavom. Sa unificiranom kulturom (soc-realizam). Tradicija je takodje unificirana, a sve razlicitosti su ugusene i "gurnute pod tepih".
Pod ovim nasilno mislim i na holokaust nad Jevrejima, progon Nijemaca, Italijana i vecine Turaka. Dodavanje dodatka -ic na kraju prezimena, pisanje prezimena "Vukovim" pravilom "citaj kako je napisano". Rusenja vjerskih objekata u centrima gradova (Sarajevo) i citavih cetvrti koje su arhitektonski bile autenticno orijentalne ili austrougarske. Standardizacija tzv. srpsko-hrvatskog jezika i nametanje istog...razlika je ostala jedino u folklornim igrama.
Nije sve u interesu ima nesto i u emocijama. Npr. dok je Bosnjaka bice i Bosne. Eh, sad pitanje je gdje. Odnosno nam kojoj teritoriji.

A to ko Velika Britanija nije nasilno napravljena...hahahha....pa Englezi su sviju stoljecima izrabljivali i onda im ko fol dali lafo-parlamente i fudbalske ekipe da se mogu malo zabavljati.....oni ORUZJEM rjesavaju stvari. Vidi Sj,. Irsku....

Jugoslaviija je bila REALNA koliko je mogla biti i bila bi i danas samo da su bile drugacije okolnosti i politicko okruzenje. Zapad je dao Sloveniji zeleno svijetlo za odcjepljenje, kao sto je ovih dana isto dao Kosovu. Da Slovenci nisu dobili garancije da ce biti priznati, sada bi svi isli na vjezbe JNA sa pjesmom na usnama....

Bosnjaci ce biti tu gdje jesu, ali da li ce biti Bosne ovakva kakva jeste, to je pod upitnikom.....

whow wrote:Prvo da rascistimo nekoliko stvari :

-U Sarajevu sam bio od prvog do posljednjeg dana rata i to na pravim ratistima: kao sto su kote 850 i 830 na zuci a ne u nekim patrolama i policijama koje su se sepurile po gradu.

- U toj istoj Armiji BiH sam vidio toliko nepravde i kriminala da bih mi trebale stranice i stranice da sve to ispisem , sto cu mozda jednom i da ucinim, mozda ce imati terapijski efekat.

- Najveci kriminalci su bili nasi slavni komandanti i komandiri koji su krali sve i svasta od nafte , humanitarne do kesovine, sjetimo se da cetnici nikada nisu krocili na Marijin Dvor , Alipasino ili Grbavicu a sve do zadnje radnje su bilie opuhane pa se to poslije papreno prodavalo.

- Iz Sarajeva sam otisao poslije rata jer nisam mogao vise gledati lopovluk kriminal i upitnu kulturu ovih novih GRADANA sto se naselise .

Ponovo ako cemo koristiti argumente evo hajde neka neko razlozi Kutiljerov plan i Deytonski sporazum te sadasnju realnu situaciju pa neka kaze za sto smo se borili i za sto smo ginuli.

Za tajkune poput Fahre Radoncica koga podrzavaju njegovi zemljaci koji su dobili besplatne ( dionicama otkupljene ) stanove po Sarajevu a do tada nisu znali ni koje je boje pjesacka staza.

StarScream wrote:

suncokret13 wrote: pa jos malo i islamizacija armije BiH.........itd


a da mozda je i Tito kriv za mudjahedine ?

Cuj islamizacije... Pa je li to znaci da se armija 1994 i 95 nije borila za BiH. Mora da su pred Banja Luku dosli evoksi, a nama se ucinilo nasa armija...
Nije Tito kriv za mudzahedine, vec za ostavstinu koja nas je skoro sve kostala glave... Generali koji su nas zasuli granatama su ponikli u Jugoslaviji i JNA armiji. Izdajnici!!

Koje godine je odrzano sudjenje partizanima koji su pocinili pojedinacne zlocine??

Propuštene šanse

Piše: Zija Dizdarević


--------------------------------------------------------------------------------


Alija Izetbegović rođen je u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, Drugi svjetski rat proveo je unutar nacifašističke NDH, potom je građanin socijalističke Jugoslavije u kojoj je bio zatvorski kažnjavan zbog mladomuslimanskog panislamizma. Izetbegović je bio među pobjednicima nad reformisanim komunistima na izborima 1990. godine, kao osnivač prve ovovremene nacionalno-vjerske stranke u BiH. Nakon disolucije SFRJ, Republika BiH postaje nezavisnom državom, a on prvi predsjednik njenog Predsjedništva (sa manje biračkih glasova od Fikreta Abdića). Slijedi agresija na bh. državu, kojoj ostaje na čelu u ratu, a i nakon rata kao prvi predsjedavajući novog Predsjedništva BiH.

Ovaj biografski sažetak govori o Izetbegovićevoj posebnosti u političkoj historiji BiH, koja je sva u znaku velikih historijskih prevrata, regionalnih i globalnih ratova i radikalnih smjena ideologija i vlasti. Četiri godine nakon Izetbegovićevog odlaska s ovog svijeta, kao „prvog muslimansko-bošnjačkog predsjednika, bh. država je zarobljena u formulu koju je od početka zagovarao Izetbegović - a to je dogovor (u ime) naroda.

Osnivač i prvi predsjednik SDA istrajavao je u trostranačkom dijalogu sa SDS i HDZ, ma šta se sve zbivalo u ratu. Taj već osamnaestu godinu trajući „dogovor” u ime naroda i dalje je neuspješan, pa se država održava na vještačkom disanju na aparatima međunarodnih autoriteta (itekako odgovornih za tragično bh. juče i depresivno danas).

Taj Izetbegovićev politički rezon ga je onemogućavao da bude predsjednik svih Bosanaca i Hercegovaca, a imao je tri historijske prilike za to. Prva je bila referendum o nezavisnosti, kada je uprkos svim velikosrpskim opstrukcijama iza sebe imao dvije trećine bh. građana. Druga šansa je bilo okupljanje svih bh. patriota kao odgovor na agresiju, i, treća, takođe u ratu, kada je sačinjena i napuštena platforma o demokratskoj BiH građanske orijentacije, sa ravnopravnim narodima.

To je bila posljednja ratna šansa za oživotvorenje multinacionalnosti BiH i vođenje oružane i političke borbe na toj bazi. Slijedila je islamizacija Armije BiH i sužavanje bh. političko-vojnog fronta po toj osnovi, uz ostalo, sa živućim mudžahedinsko-vehabijskim posljedicama.

Prvi komandant Armije RBiH, Sefer Halilović (poslije ljuti Izetbegovićev protivnik) oslobođen je optužbi pred Haškim tribunalom u kojem se sudi i njegovom nasljedniku, Rasimu Deliću. Te storije pravosudnom logikom dovode u hašku vezu i Izetbegovića kao stvarnog zapovjednika ARBiH, jer je Predsjedništvo BiH i formalno bilo komandant oružanih snaga.

Izetbegović je sebe prvenstveno smatrao muslimanom u sveislamskom, a ne narodnosnom smislu, i nije bio zagovornik preimenovanja Muslimana u Bošnjake. Ta Izetbegovićeva ideološko-politička unutrašnjost bitno je uticala na njegovo određivanje spram bh. civilizacijskog habitusa, i inače, a i u uslovima rata. Velika je činjenica da je Izetbegović presudio u odluci za osamostaljenje bh. države i da je pod njegovim predsjednikovanjem BiH međunarodno opstala uprkos svemu. Ostaje i podatak da je septembra 1993. Izetbegović bio pred iskušenjem da se BiH svede na državicu s muslimanskom većinom.

Izetbegoviću je politički uzor bio osnivač Jugoslavenske muslimanske organizacije Mehmed Spaho, i htio je da se stranka, koju je osnovao sa sabraćom iz „Mladih Muslimana”, nazove JMO. SDA je nastala kao masovno podržan pokret koji je sadržavao potrebu političkog saopštavanja nacionalno-vjerske posebnosti, ali i izraz straha i odbrambenog refleksa pred nadirućim veliksrpstvom i rastućim velehrvatstvom.

Za Izetbegovićevog vremena donesena je odluka da se SDA usmjeri ka građanskom centru. To joj ne dozvoljava njena današnja naciokratska suština i klerikalni naboj unutar tog. Izetbegovićeva teza da „bosanstvo” treba da nadvlada bošnjaštvo i druga nacionalna određenja je na čekanju i u SDA, a drugi je još doživljavaju kao hegemonističku nakanu.

Političko nasljeđe Izetbegovića i danas sadrži niz otvorenih pitanja: od usmjerenja SDA, preko borbe za njegovog nasljednika kao stranačkog, narodnog i duhovnog vođe, do toga šta će biti sudbina bh. države. Kao što je otvoreno pitanje i ko je naredio i izvršio posthumni atentat na Aliju Izetbegovića, skrnaveći njegov mezar, i zašto još ne znamo istinu o tom.

(Oslobođenje)

19.10.2007.

POSLJEDICE

Piše: Ivica MLIVONČIĆ
NAKON UIHIĆENJA GENERALA ALIJAGIĆA I HADŽIHASANOVIĆA
HAAŠKA SE OPTUŽNICA OČEKUJE I ZA ALIJU IZETBEGOVIĆA

Zapisnici uznemirili članove
ratnog Predsjedništva RBiH

Buru i uznemirenje u Sarajevo je izazvalo ponovljeno traženje Haaškog tužiteljstva zapisnika sa sjednica Predsjedništva RBiH od 1990. do 1993. Znade se da ti zapisnici mogu teretiti najviše Aliju Izetbegovića i dr. Ejuba Ganića, ali Republika Srpska za ratne zločine po kriteriju zapovjedne odgovornosti optužuje i dr. Nijaza Durakovića, dr. Ivu Komšića, Stjepana Kljuića, Tatjanu Ljuić-Mijatović i dr. Mirka Pejanovića
Prema izjavi Siniše Đorđevića, časnika za vezu RS s Haaškim tribunalom, do polovine rujna bit će kompletirana optužnica protiv Izetbegovića za zločine nad Srbima

Haaški tribunal je danas moćna institucija koja drma državama nastlaim raspadom SFR Jugoslavije. Svojim djelovanjem i potezima Haaški sud u tim zemljama potakne žestoke političke strasti i prijeti političkim lomovima. Protiv ICTY-ja svi galame, prijete prekidom suradnje, traže nemoguće, a na kraju se sve stiša i optuženici, stari i novi, postupno putuju za Haag. Čak je i najmoćniji čovjek nekadašnje Jugoslavije dospio u haašku tamnicu.
Uhićenje Slobodana Miloševića podiglo je val novih optužnica i prijeti novim. Sve češće se postavlja pitanje u javnosti hoće li i kada se može očekivati haaška optužnica protiv Alije Izetbegovića. On je do optužnica protiv svojih generala Mehmeda Alijagića i Envera Hadžihasanovića bio nedodirljiv, iako su se protiv njega podizale krivične prijave, provodile istrage, slane optužnice u Den Haag i čak je u Banjoj Luci organiziran sudski proces protiv njega s optužbom da je odgovoran za ratne zločine protiv Srba u BiH.
U Sarajevu je buru i uznemirenje izazvalo i ponovljeno traženje haaškog tužiteljstva zapisnika sjednica Predsjedništva RBiH od 1990. do 1993. godine. No prvo traženje iz Haag Sarajevo je poslalo nekakve zapisnike i zato je Tužiteljstvo ponovilo zahtjev za slanjem zapisnika i to tako da svaki strana bude ovjerena i pečatom proviđena. Zapisnici su unijeli nemir među članove ratnog Predsjedništva RBiH. Zna se da ti zapisnici mogu teretiti najviše Aliju Izetbegovića i dr. Ejuba Ganića, ali Srpska Republika optužuje za ratne zločine po kriteriju zapovjedne odgovornosti i dr. Nijaza Durakovića, dr. Ivu Komšića, Stjepana Kljuića, Tatjanu Ljuić-Mijatović i dr. Mirka Pejanovića. Kljuić i Duraković su javno raegirali na sve te optužbe. Oni su izjavili da je sva vlast bila u rukama jednog čovjeka, da nisu ni donosili vojne odluke, da nisu ni o čemu odlučivali i da nisu znali za ratne zločine. Istina oni su prosvjedovali protiv islamizacije Armije BiH, ali sve je ostalo na priopćenju.

Zašto nisu prosvjedovali?

Po slovu Ustava RBiH oni su bili članovi kolektivnog šefa države, a među njima je Alija Izetbegović bio samo primus inter pares. Ako se nisu pitali u vojnim stvarima zašto nisu prosvjedovali i čak ostavke podnosili. Zato Rasim Kadić, predsjednik Liberalno-demokratske stranke BiH preporučuje da je sve to što govore bivši članovi Predsjedništva BiH licemjerje, koje ih ne oslobađa zapovjedne odgovornosti. A protiv Ilije Izetbegovića davno su pisane kaznene prijave, provođena istraga, slane optužnice u Haag i proveden sudski postupak u odsutnosti pod optužbom da je počinio ratne zločine. Bilo je to 1996. godine u Banjoj Luci. Neki dan je Siniša Đorđević, časnik za vezu Republike Srpske s Haaškim tribunalom izjavio da će do polovine rujna 2001. godine biti kompletirana optužnica protiv Alije Izetbegovića za zločine nad Srbima, a na temelju zapovijedne odgovornosti. Đorđević je posebno naglasio da je napokon i Alija Izetbegović, iako teška srca, priznao da je i Armija BiH činila zločine nad Hrvatima i Srbima. Konjički Hrvati su prije pet godina prikupili vrlo čvrste dokaze, koji potvrđuju da je Alija Izetbegović osobno odgovoran za zločine u dolini Neretve. Na temelju toga je sročena optužnica i poslana u Haaški tribunal, a nju je potpisalo čak deset tisuća konjičkih Hrvata. Kada je Carla Del Ponte naslijedila Louise Arbour konjički Hrvati su od nove haaške tužiteljice pismeno tražili da ubrza podnošenje optužnice protiv Alije Izetbegovića i njegovih suradnika, među kojima su dr. Safet Ćibo, Sefer Halilović, Ramiz Delić, Zulfikar Ališpago i drugi.

Zločini u Konjicu i Fojnici

Godine 1996. sudovi u srednjoj Bosni ispisali su najprije krivičnu prijavu pa onda i zahtjev za pokretanje istrage protiv Alije Izetbegovića i njegovih suradnika za zločine koje je počinila Armija BiH na području općine Fojnica. Među suoptuženicima su general Enver Hadžihasanović i pukovnik Šerif Patkovića, a od kojih je jedan već haaški uznik, a drugi će vrlo brzo za njim. Uhićenjem Slobodana Miloševića i optužnice protiv muslimanskih generala počinju mijenjati sliku o ratovima u BiH. Istina je da je Alija Izetbegović u svoje ruke koncentrirao cijelu vlast i odlučivanje o vojnim pitanjima. Činjenica je da je Armiju BiH pretvorio u jednonacionalnu, jednostranačku i jednokonfesionalnu vojnu silu. Zato je i najveća odgovornost na Aliji Izetbegoviću. A on je s generalom Ramizom Delićem skrivao ratne zločine i nije tražio sudske postupke. To je najočitije u primjeru Grabovice, kada su ubijena 32 hrvatska civila i kada je general Sefer Halilović o svemu izvjestio Aliju Izetbegovića i Predsjedništvo RBiH, a do danas nitko zbog tog stravičnog zločina nije završio u Haagu. Sada neki brane Aliju Izetbegovića i članove Predsjedništva RBiH činjenicom da su sudski gonjeni ubojice fojničkih fratara, fra Nikice Miličevića, gvardijana i fra Leona Migića, vikara, ali to je bila neka vrsta sudske farse, jer su planirani zločin sveo na tuču u krčmi u kojoj su ubojice bile pod utjecajem alkohola.

Preduvjeti [uredi]
Temeljem Splitskog sporazuma Hrvatske i Federacije BiH od 22. srpnja 1995., nekoliko tjedana nakon operacije Oluja i nakon odbijenog protunapada Vojske Republike Srpske iz pravca Drvara, tijekom kojega su HV i HVO zauzele dodatne kvadratne kilometre u smjeru Drvara, težište djelovanja Hrvatske vojske ponovno je vraćeno u Bosnu i Hercegovinu. Međunarodna zajednica nije pravila probleme jer je to bio najbolji način da se bosanskohercegovački Srbi prisile da bez traženja dodatnih uvjeta sjednu za pregovarački stol. Zajedno sa snagama Armije BiH, Hrvatske snage su počele planiranje oslobađanja i zauzimanja što većeg područja u jugozapadnoj Bosni. 4. i 7. gardijska brigada se pripremaju za nastavka napredovanja prema Banja Luci. Zamisao operacije bila je smjela i predviđala je prodore na dva operativna pravca od Bosanskog Grahova prema Drvaru i od Glamoča prema Jajcu.

Zbog ponavljanja masakra na sarajevskoj tržnici Markale, 28. kolovoza 1995., zračne snage NATO-a tijekom noći 30. kolovoza 1995. godine pokreću snažnu kampanju zračnih udara na bosanske Srbe pod nazivom Operacija Namjerna sila. Vojska bosanskih Srba biva snažno rastrojena. U tom olakotnom trenutku dok su oči svijeta bile uprte u nebo i dok su se brojale štete Srba oko Sarajeva, vojni stožeri ABiH, HV-a i HVO-a iskorištavaju trenutak nemoći VRS i pokreću združenu ofenzivu.


Tijek operacije [uredi]
Operacija počinje u petak, 8. rujna iz pravca Glamoča i Kupresa - prve srpske linije su bile lako razbijene i u ruke 7. i 4. gardijskoj brigadi pada strateški važan planinski vrh Veliki Vitorog, visok 1906 m/nm, odakle se kontrolira široko područje od Kupreškog polja i Glamoča sve do Šipova, Jajca i Mrkonjić Grada. Nasuprot hrvatskim snagama bilo je 7 lakih pješačkih slabo popunjenih srpskih brigada, jedna motorizirana brigada i dva oklopljena bataljuna 2. Krajiškog korpusa VRS. U isto vrijeme kreću napadne operacije 5. korpusa Armije BiH pod zapovjedništvom generala Atifa Dudakovića iz pravca Bihaća prema planinama Grmeč i Bosanskom Petrovcu te prema Bosanskoj Krupi. 7. korpus Armije BiH pod zapovjedništvo generala Mehmeda Alagića pokreće žestok napad na Donji Vakuf. Usporedno s tim, Armija BiH pokreće i operacije prema drugim strateškim područjima pa tako u ponedjeljak, 11. rujna 1995., pada snažno, strateško važno srpsko uporište Vozuća na cesti Banovići-Zavidovići, a narednih dana u bošnjačke ruke pada skoro cijela planina Ozren.

Sutradan, u utorak, 12. rujna 1995., snage 4. gardijske brigade HV-a zauzimaju gradić Šipovo, a 7. gardijska brigada zauzima strateški iznimno važan prijevoj Mliništa na cesti između Glamoča i Mrkonjić Grada.

Slijedeći dan, srijeda, 13. rujna 1995. bio je iznimno uspješan - 7. gardijska brigada zauzima Drvar, 4. gardijska brigada zauzima grad Jajce, većinski hrvatski grad, nad slapovima Plive zaviorila je hrvatska zastava, što je za akciju Maestral značilo ono što je za Oluju značila zastava na Kninskoj tvrđavi. Istog dana pada i Donji Vakuf u ruke 7. korpusa Armije BiH.

15. rujna 1995. jedinice 5. korpusa Armije BiH zauzimaju Bosanski Petrovac, a idućeg dana, 16. rujna pada i gradić Ključ. Narednog dana, nedjelja, 17. rujna, 5. korpus oslobađa i Bosansku Krupu. Slijedećih dana 5. korpus zauzima šire područje u pravcu Bosanskih Otoka, Prijedora i dospijeva nadomak Sanskom Mostu, koji će biti zauzet nepunih mjesec dana kasnije.

Nakon tjedan dana borbi, operacija završava. Zauzeto je i oslobođeno područje široko 100 i duboko 25 kilometara na kojem su bili važni prijevoji Oštrelj i Mlinište, a između HV-a i Banja Luke još je samo gradić Mrkonjić Grad, koji je zauzet u akciji Južni potez (8. - 12. listopada 1995.). Vitalno srpsko uporište, Banja Luka, sada je postao realni slijedeći cilj, čije oslobođenje bi značilo totalni poraz srpskih snaga u BiH.

Nele wrote:bio zadnji titin pionir a juga ostala u srcu iako sam samo 12 godina zivio u njoj

najljepsa himna hej slaveni

sarlo wrote:Kusturicina teza da je za sve kriva imperijalistikca faza kapitalizma ne stoji. Yugoslavija se raspadala na demonstracijama '81 na Kosovu, mitinzima Milosevica, tenkovima koje je poslao Dizdarevic na Kosovo, na XVI kongresu SKJ. Kad se vladajuca partija raspala sve ostalo je bila tehnika. Ali genocid nije sproveden slucajno, vec je smisljen, organizovan i sproveden od strane sistema-JNA i podrzan od srpskog naroda.

Teuta wrote:Ja sam Jugoslovenka u smislu ove teme. Znaci, i dan danas navijam za nase, kad igraju protiv stranih, a kad nasi igraju medjusobno ( Hrvatska : BiH, ili Srbija: Makedonija ) navijam bas za sve. Drago mi ko god pobijedio. Bila sam jako ponosna kad su Hrvati osvojili 3. mjesto na SP 1998. Navijali smo ko ludi. Naravno, disolucijom Juge prestali su postojati Jugoslaveni pravno, ali ko god se rodio i odrastao u Jugi, sjeca se mnogih lijepih stvari i nacionalni - jugoslovenski ponos jos postoji, u mnogima javno, u nekima poskrivecki. Ja ne vidim razlog zasto bismo bili iskljucivi. Nacije ( Srbi, Hrvati, Bosnjaci, Crnogorci itd. ) postoje, nisu izmisljotina jer se ljudi tako osjecaju i izjasnjavaju. Ali, to nije moralo iskljuciti jugoslovenstinu. Kao u Americi: svi su Amerikanci, ali su i Afroameri, Italoameri, Irci, Jevreji, Balkanci ili Sikhi. Ja sam po nacionalnosti Srpkinja i to ne krijem i nerviraju me pravo oni koji tvrde gluposti u fazonu: Nema Srba u Bosni, mi smo bosanska nacija! Ali, to sto se osjecam Srpkinjom ne znaci da se ne osjecam i Bosankom i Jugoslovenkom. Ja sam sve to, i jos vise od toga - osjecam se uglavnom Zemljankom. Znam da je malo Srba koji misle kao ja, i koji bi iskreno navijali za BiH ili Hrvatsku, ali ima tu i bosnjacke i hrvatske krivice. Naime, cinjenica je da se u Sarajevu Srbi pljuju vise od bilo koga i bilo cega. I jasno, javlja se otpor u Srbima. Treba stvarno puno samokontrole da se ne (s)krene u radikalni srpski nacionalizam. Znate, ja kao i vecina Srba, zalim za Kosovom, ali i znam da je moje mjesto na protestu u Sarajevu a ne na onom u Banjaluci. Ovdje se rjesava moja sudbina, a da se odselim u Srbiju, rjesavala bi se tamo. Ali, da sam pozicionirana tamo isla bih protestirati protiv nezavisnosti Kosova. Srbi(janci) ne trebaju placati greske iz proslosti na ovakav nacin, nego individualno, svak za svoj grijeh, ako ga je pocinio.
Kao sto rekoh, vjerujem da ce se i klima u BiH ( na temu zasto RS ne navija za reprezentaciju BiH?) promijeniti kada nas Bosnjaci i Hrvati pocnu prihvacati bez a priori osude naseg srpstva. Nije lijepo da ja, kao rodjena Sarajka i ciji su svi preci ostali ovdje, cak i u ratu, mnogi izgubili zivote, slusam kako moju naciju pljuju novonaseljeni Kosovari po gradu dok maloljetni Kosovari pale zenu - igrom slucaja Srpkinju - usred bijela dana. Ja da sad odem na Kosovo i uradim to isto, lincovali bi me. Ali, kod nas sipak, bh. javnost se raduje sto je Kosovo nezavisno, vidim 75% glasalo ZA u anketi. Ocekujem ljutnju na zlocince Srbe ali ovakvu mrznju SVIH Srba?!? To stvarno nema smisla i ne vodi nicemu.
Usput, da napomenem, Albanci su mi jako dragi kao nacija, znam ih puno, dosta sam i upoznata s njihovim obicajima i zivotom. To sto ja smatram da je Kosovu mjesto u Srbiji ne znaci da smatram da Albancima nije mjesto na Kosovu! Oni su u Jugi bili nasa najveca manjina. Naravno, rodilo ih se puno i na Kosovu su postali vecina. Otud ova situacija. Ali, oni ce prvi priznati da projekat Velika Albanija postoji. Separatisti postoje i u Zapadnoj Makedoniji. Tamo je 80% zitelja albansko. Vjerujem da ce se Zapadna Makedonija otcjepljivati u iducih par dekada. Za 50-100 godina Z.Makedonija i Kosovo objedinit ce se u Albaniju. To je plan, prost ko tetovski pasulj.

Teuta wrote:U Sarajevu po Srbima pljuju nacionalisti, budale, mediokriteti, papci i sl. Normalni ljudi, naravno, ne. Ali, takvih koji pljuju, je, priznat cete, mnogo. Ja nikad ne bih rekla po ruzne rijeci za Bosnjaka i Hrvata, bez obzira na zlocine koji su ucinjeni protiv Srba. Zlocine cine bolesni pojedinci, ne narodi. Sad, ako se u datom momentu desi da je puno takvih pojedinaca krenulo cinit zlocine, i tada zbog ostalih normala ljudi treba imati obzira.

Sto se tice te naci politike u RS, zato ja i ostajem u Sarajevu. Nije lako opstati tamo sa ovakvim stavovima, a gradjansko Sarajevo ipak prihvaca svoje sugradjane Srbe, ja to ne negiram. Ali, pravo da vam kazem, osjecamo se ugrozeno. Javno ne smijemo reci da smo Srbi, ne smijemo nositi krst oko vrata kao sto vi smijete svoj vjerski simbol, ne smijemo slobodno iznositi bilo kakav stav iole - prosrpski. A nije nacionalizam isto sto i ekstremizam, ali hajde ti to objasni usijanim glavama, zeljnim revansizma.

sarajlija86 wrote:

leonard wrote:
Argumentiraj/dokazi!
Evo ovako dokazano je da su u Dubrovniku zivjeli vecinom Srbi katolici, to je fakat.

Ovdje moja retorika zavrsava jer ti nisi dovoljno obrazovan i kulturan da bi mogli diskutirati kao jednaki!!

Ti srbi katolici su nakraju asmilrilali se sa hrvatima. Sad ti jednom takvom reci da je srbin pitace te jesi li ti poludio? Po izgledu svakako nemozes da vidis da nije hrvat a ni da nije Srbin? Jedino sto ga dijeli od srba jeste to sto je katolik i sto danas zivi u Hrvatskoj. A zasto mi licimo jedni na druge? Zato sto smo svi slaveni/sloveni. Mi juzni smo malo drugacij d ovih sjevernjih kao poljaka i rusa ali to se sa vremnom mijenja. Ako se ti preselis u afriku sutra za 1000 godina tvoja djeca nece imati plavu kosu ako je imaju danas niti ce imati takvu boju koze koju ti imas sada.

Greska!! Sama cinjenica da postoje ljudi razlicitih boja koze je dovoljan argument u prilog tezi da mi svi nismo isti! No, to ne znaci da ne trebamo postivati jedni-druge!
Naravno postoje i crnci i bijelci i ljudi zutog tena i cak crvenog, ali svi smo dosli sa afrike prije nekoliko hiljada godina. To jeste cinjenica, ako mi nevjerujes ima DNA test na internetu samo posalji njima postom i oni ce pokazati kako su tvoji preci sa afrike dosli tu gdje si ti sada. Jedan test je po ocevoj linj drugi po majcinoj.

Ja sam Hrvat! Ja tebe postujem sta god ti bio! Ono sto ja jesam me ne cini nista boljim covjekom od tebe; no, ja nisam ono sto ti jesi!

Sa takvim tezama je i Hitler pobjedio.. Na kraju krajeva moras da prihvatis da smo svi isti i da idemo istem putem u smrt. Nema razlike izmedju crnca i bjelca osim u izgledu. Sutra mozda kazes da su ljudi sa vecim nosom ili vecim usnama neka druga rasa ko mozda pitbul? Svi smo mi stanovnici ove nase jedine planete i svi smo iste rase