Forum Klix.ba

jeza u ledja wrote:

Šandor wrote:Slažem se samo da rata vjerovatno ne bi bilo da je Srbija igrala konstruktivnu ulogu. S ostatkom napisanog se ne bih složio ni da imam potres mozga.

Rat u Hrvatskoj je bio neophodan da bi došlo do razdvajanja naroda. Ali pravi rat u Hrvatskoj je trajao vrlo kratko. U cijelom ratu u Hrvatskoj je poginulo jako malo ljudi. Otprilike onoliko koliko je poginulo na prostoru Sarajeva i satelitskih opština na obje strane. Vjerovatno i manje. Veći dio rata su imali nekakva primirja.

Smiješno je tvrditi da Hrvatima i Srbima nisu ni trebali Knin i Vukovar ako su bili saveznici. Upravo suprotno.
Ishod rata u Hrvatskoj je posljedica prečeg posla. I u drugom svjetskom ratu Srbi su na Jasenovac odgovorili bojenjem Drine u crveno. Umjesto da su udarili na Jasenovac. Od Mrkonjić-grada (ondašnjeg Varcar Vakufa pa sve do Une i Save Srbi maltene nisu ni dirali Hrvate. Opsjednuti su Bošnjacima.

Da nije bilo bosanskih muslimana ne bi bilo dogovora Srba i Hrvata.

Eh sad, šta nije išlo po planu? Hrvati nisu uspjeli objediniti svoje enklave koje su sarađivale sa Srbima. Nisu uspjeli zadati odlučujući udarac Bošnjacima. Prisiljeni su da potpišu Vašington. Da nisu potpisali bili bi u istim govnima u kojima je danas Srbija. Sankcije & bombice. Presudile su nesuglasice unutar međunarodne zajednice. Francuzi i Britanci su skulirani čekali kraj rata. Ameri su odlučili da se umiješaju. I tako je nastao problem koji nosi ime Vašingtonsko-Dejtonska ludačka košulja Bosna i Hercegovina. Zemlja unutar koje egzistiraju Federacija i Republika.
Iako je rat odavno završen i danas Srbi i Hrvati imaju gotovo identične stavove. Federalne jedinice i tome slično.

Znaci rat u RH je dio dogovora Zagreba i Beograda? Da ili ne?

DA!!! Franjo se dogovorio s srbima da se malo puca dok se "privatiziraju" firme,ovdje je rata bilo u istočnoj slavoniji i u par sela u dalmatinskom zaleđu,ovo ostalo je bilo onako da narod ima šta gledat na tv dok se firme razmontiraju!!!

I ko ne bi pozelio Tudjmana za predsjednika.

@ Sandore

Nisam bio prisutan kad su dogovarali. Ali iz onoga što se dogodilo može se zaključiti da rat u vrijeme zakuvavanja nije bio dogovoren. Ali njegov konačni ishod sigurno jeste. Tuđman je bio suviše slab u vrijeme balvan revolucije da bi Slobo razmišljao o dogovoru s dotičnim. Ali kasnije je shvatio da ne smije ići glavom kroz zid kao Hitler. Znao je da mora pronaći srodnu dušu u regiji jer će tako mnogo lakše doći do cilja.

Ali ipak se na kraju počeo ponašati kao slon u antikvarnici. To ga je i dovelo u Hag. Dosadio je i historijskim saveznicima. Bosni bi najviše odgovaralo da je ostao na Dedinju još neko vrijeme. Ovako je spasio Srbiju.

Otprilike se i ja slazem s ovim, mada mi je i dalje taj dio o snabdjevanju RSK nidje veze. Al eto, recimo da ti je to bio lapsus.

winabike wrote:

osa wrote:-ne kažem, to ti kažeš, ali u tome nije učestvovala armija, to je fakt.

Osa, u puno stvari koje pises na ovom forumu se slazem s tobom, ali ovaj put, please, nemoj srat i nemoj lagat. Reci cu samo "Mostarski bataljon", Arif Pasalic. Cudo jedno, bio sam i ja tu, a nisam imao oznake HVO-a na sebi?

I, kako su vas ono HOS-ovci pokojnog Ere zvali u ono vrijeme? Upravo zbog vase "spremnosti" na ratovanje?

a imao si oznake armije bih.

ld wrote:@travnik

pa jel znas za mahalu u vitezu???
kilometar sa kilometar
i citavih godinu dana sukoba sa hvo se odrzala u srcu viteza
niste mogli da je uzmete
sto se tice lasvanske doline,mi smo to mogli uzeti kad god smo htjeli
par puta probijemo liniju u sivrinom selu,u klinu i krene se na vitez,momanda nas vrati
jer da smo uzeli lasvansku dolinu,bilo bi mnogo civilnih zrtava,a to smo na svaki nacin htjeli da izbjegnemo
i posto tudjman nije htjeo da potpise primirije,tad je dosla naredba da se digne sva raspoloziva vojska i uputili smo je na lasvansku dolinu i zepce i tad je alija rahmetli dao ultimatum tudjmanu da potpise ili ce krenuti napad
jer mi vise nismo imali izbora
u zenici je bila takva glad da su ljudi poceli da umiru
nemoj molim te spominjati onda bolnicu
kod nas su odavno ljudi i djeca umirali u bolnici zbog vase blokade
a pred primirije i od gladi
jer mi smo morali da uzmemo lasvansku dolinu i da krenemo prema hercegovini,bilo je ili smrt od metka ili od gladi
nije bilo izbora
i kad je hvo komanda vidjela da je napad izvjestan,trazili su od tudjmana potpis
naravno bilo je i americkog pritiska

sto se tice sudejstva hvo i srba to je bilo na zepcu
srbi su rentirali tenkove hrvatima
i na vlasicu
hrvati su placali srbima da granatiraju zenicu

i istina je da su iz zagreba slali helikopterima oruzije u bihac i u vrijeme najzescih sukoba izmedju hvo i armije
ali sve je to uredno placano
takodje i dudakovic je za kes kupovao oruzije od marticevaca i time tuko nase domace srbe
i to sve do pocetka operacije sprzena zemlja kada su marticevci krenuli na bihacku krajinu u julu ili augustu 95
i na mostaru su nasi od cetnka uzimali oruzije kad smo imali sukob sa hrvatima

jedna stvar je bitna
ko god realno razmisli,sukob izmedju bosnjaka i hrvata je valjao samo srbima

moje licno misljenje je da su srbi imali plan da uzmu BiH u mjesec dana i da uzmu poslije split i dubrovnik i slavoniju i da naprave veliku srbiju
za to imamo dokaze
plan S1,S2 RAM kao okvirni plan
ali su pripremili i plan B,u slucaju da ne uspiju da uzmu bosnu i hercegovinu u naletu
taj plan je bio dogovor iz karadjordjeva i poslije se realizovao u grazu
da izazovu sukob izmedju bosnjaka i hrvata
i to je susak genijalno odradio i tudjman takodje
to je bila stroga navlakusa za njih

pa i da su hrvati uspjeli da poraze bosnjaka i srbi da uzmu svoje i da podjele BiH
nebi proslao ni 7 dana srbi bi krenuli na hercegovinu i na more

da nije tudjman potpisao washingtonski sprazum,mi bi krenuli u ofanzivu
uzeli bi lasvansku dolinu i zepce i kiseljak bez problema

ali u tom bi tudjman poslao sve snage iz hrvatske da brane hercegovinu i mi bi udarili na njih i to bi bio rat bez pobjednika

iskrvarili bi svi i srbi bi se samo ustetali na nase teritorije

Zanimljiva su tvoja razmišljanja, ono što Armija nije uzela ona je mogla,ali nije htjela, a ono što HVO nije uzeo on je to htio, ali nije mogao. Zaista interesantno! Ako odeš na neke hrvatske portale vidjećeš ista razmišljanja, ali su samo uloge zamijenjene. Što se tiče lašvanske doline da ste je mogli zauzeti, samo se ti tješi. Puno si ti toga rekao što bi bilo kad bilo, isplanirao i sve to izgleda veoma jednostavno, kao neka dječija igra, a ne rat. Sve se svodi mi bi lako i sve možemo, a vi ne možete ništa.

Ovo nije teme i neću više raspravljat o tome, i prvi put sam reagirao jer si faktički rekao da su svi Srbi i Hrvati nacionalisti, a to nije točno, smatram da se ne može generalizirat jedan cijeli narod po principu svi su ovakvi ili onakavi, među svim narodima ima nacionalista.

Nakon svih ovih veleumnih napisa o dogovoru srba i hrvata da i ja napišem neko svoje razmišljanjea na tu temu.

Jugoslavija kao država je jedino mogla opstati ako je postojao dogovor srba i hrvata i stara i nova. s obzirom na sudbinu jugoslavije vidljivo je da je vrlo diskutabilna teza o dogovoru, što je prezentirano i na zadnjem kongresu skj.
da je bilo razgovora to je evidentno, ali ništa neuobičajeno, uvijek i u svim ratovima i najgori neprijatelji pregovaraju. srbi su bili previše samouvjereni i sigurni da će im jna omogućiti onakvu jugoslaviju (veliku srbiju) kakvu oni žele što je bila kardinalna greška. da su imali i malo političke mudrosti trebali su hrvatima ponuditi sve što je tuđman tražio čak i više od toga i danas bi svi srbi živjeli u jednoj državi, možda ne bi bila unitarna ali bi bile izbjegnute silne žrtve i razaranja, a hrvatska nakon takve ponude ne bi imala nikakvu podršku zapadnih krugova za osamostaljenje.

Tema o dogovoru u bih , također generalno ne stoji, određeni dogovori su vjerovatno postojali, ali baš da se prije rata dogovorilo što će tko uzeti i gdje će tko preseliti mi liči malo previše na osrednji roman. čemu onda na samom početku borbe za mostar, kupres, livanjsko polje, popovo polje pa i za posavinu. kad se razgovara o podjeli bih uporno se prećutkuje uloga bošnjačkih liderima i njihovi potezi u tom smislu, o čemu iz prve ruke u svojoj knjizi govori i sefer halilović. Da je postojao generalni dogovor o podjeli bih između srbije i hrvatske, mislim da bi on bio i proveden i u krajnjem slučaju i međunarodno legaliziran (primjer rs a sada i kosovo, gdje je samo potvrđeno faktično stanje na terenu).U tom slučaju ne bi bilo niti prihvata izbjeglica, niti dostave oružja, hrane , lijekova, bila bi onemogućena putovanja bošnjačkog vodstva. iluzorno bi bilo slati pomoć bihaću jer da je postojao dogovor sa srbima, ne bi postojao strah od pada bihaćke enklave (što mnogi forumaši često ističu) itd. itd.

Uloga hrvatske u ratu u bih je vrlo slojevita, na početku samog rata hrvatska je više učinila za obranu bih od vlade u sarajevu, koja je početkom rata iskazala krajnje nesnalaženje i neodlučnost koja se ogleda u tome da ni usred ratnih djelovanja nisu otvoreno rekli tko je agresor u bih, nisu pripremili narod za rat već su bih na pladnju ponudili srbima i srbiji, kad ovo kažem ne mislim to bukvalno već upravo na način kako sam to nabrojao, dakle ne činjenjem. Po mojoj procjeni, nakon takvog početka rata tuđman i lobi okupljen oko šuška procjenjuju da će srbi zauzeti bih i u takvoj konstelaciji snaga mjenjaju politiku prema bih i uključuju se u podjelu s ciljem da tzv. hrvatske etničke prostore odbrane od srpske agresije i u konačnici pripoje hrvatskoj. Tada dolazi do sukoba s bošnjacima iz koga su korist imali samo srbi i koji je ostavio razorne posljedice na budućnost bih.
Nakon zaustavljanja tog sukoba ponovo dolazi do jačeg angažiranja hv u bih i do ponovnog savezništva s bošnjacima što u konačnici dovodi do kraja rata i dejtona.

Na kraju da rezimiram. ne stoje olako data mišljenja o dogovoru srba i hrvata jer se srbi i hrvati oko ničeg nisu i i ne vjerujem da će se dogovoriti, određeno kontakti i razgovori su postojali ali daleko od toga da je netko izrežirao rat kao film i pustio nas glumce da glumimo u tom filmu samo sa bojevom municijom. kratkovidnost politike srpskih vođa doživljava svoj finiš na kosovu i srbija od maksimalističke opcije koju su postavili na početku ove tragedije, završava na minimalističkoj, ni prvi ni zadnji u povijesti. žalosno je što iz svega nisu izvukli određene pouke, već ponovo pokušavaju problematizirati svoj status u bih, što je vidljivo danas na ulicama gradova u rs i što je najgore za to koriste studente i srednjoškolce. ako srbi ponovo pokušaju destabilizirati bih toplo se nadam da će ovaj put bošnjaci i hrvati znati na to zajedno odgovorit, a isto tako se nadam da će hrvatska u tom slučaju ograditi bih sa svoje strane i potpuno se distancirati od tih događaja da nas ne bi ponovo krivo shvatili.

vjeruj mi da sam jako dobro upucen u desavanja oko lasvanske doline
moji prijatelji,familija je ratovala na tom podruciju
ja sam se ukljucio dobrovoljno tek 1994,jer sam bio maloljetan i bio sam u diverzantskoj jedinici

vjeruj sve sto sam napisao da stoji i to su cinjenice

sto se tice dogovora i dealova,bilo ih je
na bihacu dudakovic od marticevaca kupuje oruzije i ratuje protiv bosanskih srba
avdic uzima naftu od hrvata,i prodaje srbima
na vlasicu dok smo ratovali sa hrvatima bila je pijaca sa srbima
uzimalo se od hrane do oruzija
na zepcu srpski tenkovi su bili angazirani u hvo,naravno to se placalo
dok u zepcu hrvati ratuju protiv bosnjaka,samo 20 kilometar sjevernije usorska brigada hvo-a bori se zajedno sa bosnjacima protiv cetnika na dobojskom pravcu
ma haos pa hajd

a bilo je i dogovora na visem nivou
evo ispod clanak od bilandjica

Dušan Bilandjić: Pregovarao sam o podjeli BiH po Tuđmanovoj naredbi

10. IV. 1991.

Iznenada me telefonski zove predsjednik Tuđman, rekavši da je to četvrti poziv. "Ne", rekoh, ""zvao si me samo jedanput". "Nisi me razumio, dođi mi na razgovor pa ću ti sve objasniti." U prijateljskom tonu kaže kako je ovo četvrti put da me hoće angažirati u neku misiju. "Znaš, prvi poziv bio je 1958. kada sam te doveo u Generalštab JNA, drugi poziv bio je 1967. kada si me naslijedio na dužnosti direktora Instituta, treći poziv bio je izbor u Predsjedništvo Republike, a sada se radi o četvrtom pozivu.
Naime, objašnjava mi Tuđman, u Karađorđevu je 25. III. 1991. godine postignut načelni dogovor s Miloševićem o podjeli BiH. Bez potpunije elaboracije toga sporazuma, mogao sam zaključiti da bi Tuđman želio granice Banovine Hrvatske iz 1939.

Znam da je Tuđman već 1964., dakle prije 37 godina, pohvalno pisao o sporazumu Mačeka i Cvetkovića. O istoj ideji Tuđman mi je govorio 1988., dakle, prije četiri godine.

Bio sam potpuno svjestan da nikad ne bih prihvatio avanturu podjele BiH. U eri socijalizma uvijek sam se radovao napretku BiH, jer sam u toj republici vidio tampon-republiku protiv pretenzija Beograda i Zagreba, pa ipak sam odlučio prihvatiti izazov iz dva razloga. Prvi, uvjeren sam da ta igra neće uspjeti, jer se BiH ne može i neće podijeliti i, drugi, misija ima karakter jednog istraživačkog izazova, preko kojega ću doći do mnoštva informacija, stajališta i pogleda, što će mi koristiti za novo izdanje Historije SFRJ. Dakle, prihvaćam misiju, ali ću je opstruirati. Uostalom, kako se može pregovarati s čovjekom koji je podigao Srbe u Hrvatskoj na oružani ustanak?
Zvonko Lerotić replicira Srbima s tezom da federacije funkcioniraju samo u jednonacionalnim zajednicama.

Mihajlović odbija ideju konfederacije, jer u tome vidi put stvaranja samostalnih država.

Šentija je postavio tezu kako je legitimno da i Hrvati i Srbi hoće svoje nacionalne države.

Mihajlović izjavljuje da Srbija neće stati na put stvaranju hrvatske nacionalne države.

Lerotić prihvaća srpsku tezu da Jugoslavija ne odgovara ni Srbiji ni Hrvatskoj i slaže se da Saveznu vladu treba rušiti.

U kratkom sudaru stajališta utvrdili smo da Srbija neće konfederaciju, a da Hrvatska odbija sadašnju federaciju. Srbija bi pomogla da Hrvati stvore samostalnu državu, a očekuju da Hrvatska pomogne Srbiji u stvaranju nove samostalne srpske države. Na tome se stalo, s tim da se na idućem sastanku pokuša dogovoriti crta podjele BiH.

Mihajlović je zatražio ubrzane pregovore jer misli da bi za tri mjeseca moglo doći do općeg sloma.

Po povratku referirali smo predsjedniku Tuđmanu, koji je podržao naša stajališta i naredio da se razgovori nastave, i to ubrzano.

13. IV. 1991.

Danas je održana druga runda razgovora u vladinoj vili Botić u Beogradu.

Iako je bilo dogovoreno da će se ekspertni timovi naći za desetak dana, oba predsjednika dogovorila su se da se razgovori nastave za tri dana.

Sastanak je otvorio K. Mihajlović, rekavši da danas treba utvrditi granice obiju država - buduće Srbije i buduće Hrvatske. Zajednički interesi diktiraju podjelu BiH, i to je možda posljednja povijesna šansa. Granice treba utvrditi tako da što više Srba i što više Hrvata bude u svojim državama. Lerotić se slaže s tezama Mihajlovića.

Smilja Avramov glavnu opasnost za Srbiju i Hrvatsku vidi u Muslimanima koji su se već povezali sa svjetskim islamom, i tako prijete i Srbima i Hrvatima. Muslimani se prostiru na golemom teritoriju - u BiH, u Sandžaku, na Kosovu, u Albaniji... Islamsku opasnost od balkanskih muslimana identificirala je i jedna studijska grupa NATO-a, koja u njima vidi mostobrane prodora Azije u Europu. Zato bi Europa pozdravila naš udar na Muslimane. Muslimani su dekolonizacijom u Africi i Aziji stvorili nezavisne države bogate naftom i sada prodiru na Balkan. Okrivljuje Dizdarevića da je prekinuo ulazak Jugoslavije u EFT-u, kako bi Jugoslaviju vezivao za islamske zemlje. U tom cilju je išao i na konferenciju ministara vanjskih poslova balkanskih zemalja. BiH treba razoriti.

Mihajlović upozorava da Muslimani istiskuje i Srbe i Hrvate iz Bosne u njihove matične zemlje, tako da se BiH razvija na štetu i Srbije i Hrvatske. Napominje da čak eventualno sužavanje BiH, s tim da ona ostane republika, ne dolazi u obzir. Nju treba dijeliti, i to odmah. Nećemo praviti Srbe od Muslimana. Srbija će odbiti najavljeni referendum za podjelu. Ako bi se stanovništvo u 70 posto izjasnilo za BiH, Srbija to neće prihvatiti, mada referendum može biti osnova za podjelu BiH. Sloveniju odmah treba priznati i dati joj pravo na odcjepljenje. Situacija sa Crnom Gorom je jasna - oni će zajedno sa Srbijom. Referendum u Makedoniji je neizvjestan. Referendumi u Srbiji i Hrvatskoj bit će za samostalne države.

Lerotić govori da je Zapad svjestan opasnosti od Muslimana, što pokazuje i to da sada, u otvorenoj Albaniji, forsiraju pravoslavlje i katolicizam.

Replicirao sam Srbima kako ne vjerujem da NATO pakt podržava udar na Muslimane, jer polazim od toga da Turska desetljećima čini stup južnog krila NATO pakta i ona bi morala znati za tu ideju, protiv koje bi sigurno protestirala.

J. Šentija pozitivno ocjenjuje to što Srbija prvi puta kaže da Srbi i Hrvati ne moraju živjeti zajedno. Ali, prije bilo kakve podjele BiH, treba riješiti problem Kninske krajine te traži stav Srbije o tom akutnom problemu.

Kakva crna demokracija

4. VII. 1991.
Joža Boljkovac informira me da naša desnica, pod utjecajem poraza Armije u Sloveniji, želi pokrenuti "oslobodilački rat", ne obazirući se na sugestije međunarodne zajednice. Njegovo smjenjivanje i jučerašnje imenovanje Šime Đodana za ministra obrane znak je prevlasti desnice. Ubojstvo Kira, šefa policije u Osijeku, zbog njegovih kontakata s lojalnim Srbima, također je znak djelovanja desnice. Po Boljkovcu, počela je pljačka poduzeća. Dio novca, koji se skuplja za obranu, uzimaju mafijaši i neki iz struktura naše vlasti. Zapitah Boljkovca što je s demokracijom? "Kakva crna demokracija - mnogi zastupnici i političari prelaze na upravne funkcije, u vojsku i policiju, a nitko ne vraća mandate Saboru."

Srbi repliciraju s tezom da srpske općine u Hrvatskoj ulaze u teritorij za raspodjelu - ne izjašnjavaju se o likvidaciji Kninske krajine.

Sva trojica Hrvata jednoglasno odbijaju razgovor o "Krajini", naglasivši "Ni stope zemlje ne damo od današnje Hrvatske".

Srbi repliciraju s tezom da pravo na samoopredjeljenje imaju građani, a ne republike.

Hrvati odgovaraju da se onda taj princip mora primijeniti i za Albance na Kosovu i za Mađare u Vojvodini.

Srbi odgovaraju da Albanci i Mađari nisu južnoslavenski narodi i da zato nemaju pravo na izjašnjavanje. S obzirom na tako tvrde stavove obiju strana, valja sporne probleme prenijeti na Tuđmana i Miloševića.

Diskusija se ipak nastavila. Zatražio sam da se Srbija očituje prihvaća li granice Banovine Hrvatske kao osnovu za sporazum. Smilja Avramov odgovara da Srbi to apsolutno odbijaju. U polemičnoj raspravi upitao sam Smilju Avramov kako će Srbija, u slučaju podjele BiH, komunicirati s većinom srpskog stanovništva koja je teritorijalizirana u zapadnoj Bosni?

"Bosanska krajina će za vas biti Nagorno Karabah ili istočni Pakistan."

Na to Srbi odgovaraju da njima pripada cijela Posavina, jer da je o tome dogovor postignut između dvojice predsjednika. Prema tome, budući da Posavina pripada Srbiji, to znači da nema koridora, nego će Posavina vezati Srbiju i zapadnu srpsku zemlju. Mislim u sebi da bi time Srbija prvi put u svojoj povijesti prešla preko Drine.

U nastavku Srbi nude zamjenu stanovništva, navodeći kao primjer mogućnost preseljenja Muslimana iz Cazinske krajine u Knin. Na moje izravno pitanje, rekli su da Baranja ne pripada Hrvatskoj. Postavili su i zahtjev da "Krajina" treba izaći na Jadran kod Obrovca. Planuo sam i rekao da je to program četničkog pokreta i Drugoga svjetskog rata. Čudno, ne ljute se.

Postavio sam i pitanje izjašnjavanja Muslimana. Izmislio sam da, na primjer, u nekoj općini ima 50 posto Muslimana, 30 posto Hrvata i 20 posto Srba. Zapitah kome ta općina pripada? Odgovor je bio: "Muslimani se ne računaju - dakle, pripada Hrvatima."
20. IV. 1991.

Treća runda razgovora održava se danas u Zagrebu, u Vili Weiss. Nakon druge runde, po povratku u Zagrebu otišli smo kod predsjednika Tuđmana. Izložio sam Tuđmanu mišljenje da je sporazum apsolutno nemoguć. Rekao sam da na tom putu eventualne podjele stoje tri nesagledive prepreke: prva, srpske pretenzije su toliko velike da ih ne možemo prihvatiti; druga, ako bi se ta republika i podijelila, Muslimani će se latiti oružja i pobuniti i, treća, podjelu će spriječiti međunarodna zajednica.

Predsjednik Tuđman nije uvažio moje argumente, naglasivši da načelni sporazum između njega i Miloševića postoji i da nastavimo s pregovorima. Muslimani ne mogu blokirati sporazum, jer su maleni u odnosu na dvije jake zemlje koje su dovoljne da ih prisile na podjelu. Spomenuo sam i da je američki ambasador Zimmerman poručio i Beogradu i Zagrebu "Dalje ruke od BiH!". Na to je predsjednik rekao kako ima dovoljno snaga u međunarodnoj zajednici koje će prihvatiti sporazum Hrvatske i Srbije. Jedan član naše ekipe upozorio je Tuđmana kako ne bi smio dopustiti da Srbija prijeđe Drinu i dođe na Unu. Tuđman je zaključio da će Srbija popuštati i da nastavimo s misijom, jer je sada povijesni trenutak da obje zemlje ostvare svoje interese.

I, eto nas u trećoj rundi razgovora. Kosta Mihajlović podvlači tezu da su Jugoslaviju stvorila dvojica Hrvata - Tito i Šubašić te jedan Slovenac (Kardelj) s ciljem razbijanja Srbije. Opet inzistira na tome da je BiH stvorena i protiv Srba i protiv Hrvata. Govori o namjeri da Turska iz Male Azije u BiH naseli četiri milijuna Muslimana te da je obojici predsjednika uručen takav dokument. Uostalom, Muslimani u BiH planiraju 15. IX. ove godine proglasiti Bosnu džamahirijom. Izvan Srbije živi 1,958.000 Srba, a i Hrvata izvan Hrvatske ima 1,281.000. Zato se BiH mora podijeliti. Podijeljeni Muslimani će, doduše, trpjeti, ali će iseljavati u Tursku. Naglašava da se BiH mora podijeliti.
Što sam stvarno mislio o podjeli BiH, to sam objavio u Novom listu od 22. IV. 1991. godine pod naslovom "Mijenjanje granica republika nije moguće - Srbija će biti poražena".

Na pitanje o promjenama granica citiram odgovor: "Mislim da je to apsolutno nemoguće. Podjela BiH je nemoguća. U trećini su Srbi, malo manje od petine Hrvati (oko 18 posto), a oko 44 posto Muslimani. Većinsko stanovništvo je, prema tome, muslimansko i ono… ne može prihvatiti komadanje BiH. Pokušaje mijenjanja granica… moglo bi se provesti samo najgrubljim nasiljem kakvo Evropa danas više ne prihvaća."

Na pitanje novinara kako procjenjujem daljnji razvoj prilika, odgovorio sam: "Rješenja na našim prostorima u golemim su razmjerima određena politikom velikih sila… Ako uzmete da je Srba u Jugoslaviji gotovo trećina i da žele pokušati uspostaviti retrogradni sustav, hegemoniju i prevladani režim, to jednostavno ne može proći".

Dakle, ono što sam mislio o podjeli BiH javno je publicirano u času pregovora. Polazeći od svega toga, podnio sam ostavku na svoju misiju.

2. VI. 1991.

Na ulici me je zaustavio Hrvoje Kačić, predsjednik Odbora za vanjske poslove Sabora. Optužuje Tuđmana zbog ideje o podjeli Bosne. Traži savjet kako ga zaustaviti. Reče da će ići nadbiskupu Kuhariću da i on to pokuša.

7. VI. 1991.

‘Generali su me obavijestili o napadu na Sloveniju’

Jučerašnji dan - 23. lipnja 1991. godine - zapamtit ću kao najdramatičniji trenutak u zadnjih nekoliko godina.

U beogradskom hotelu Park, uz jutarnju kavu, dvojica hrvatskih generala iz JNA informiraju me da će za nekoliko dana Armija napasti Sloveniju. Poznajem te generale desetljećima. Znam da su časni, pošteni, uravnoteženi, pa čak i mudri ljudi. Moram im vjerovati. Na pitanje hoće li Armija napasti Hrvatsku, odgovorili su da to ne znaju. Nakon razgovora, zovem Tuđmanovu tajnicu, Zdravku Bušić, da mi večeras osigura razgovor s predsjednikom Tuđmanom.

Nakon razgovora s generalima, kratak susret s ministrom vanjskih poslova Budimirom Lončarom. Po njemu, Savezna vlada hoće transformaciju Jugoslavije u društveni sistem po uzoru na zapadne zemlje. Toj ideji otpor daju i Srbija i Slovenija i Hrvatska, naravno, zbog različitih interesa. Vlada priželjkuje smjenu njihovih lidera, uključivši i Slobodana Miloševića. Rekao sam mu kako ne vidim snage koje bi to mogle izvesti.

Čim sam izašao iz vlaka Matoš-express, oko 20,30 sati zovem Tuđmanovu tajnicu. Reče mi da je razgovor nemoguć jer traje sjednica VONS-a i ne zna se kad će završiti. Zamolio sam tajnicu da mi zakaže razgovor bez obzira koliko će trajati sjednica. Povratnom informacijom, tajnica mi kaže da dođem poslije 23 sata na teniski teren Hotko u Jurjevskoj ulici. Nalazim društvo u vrlo dobrom raspoloženju - na stolu su riba i vino. Topla lipanjska noć. Nakon pola sata sjedenja za stolom, zamolih Tuđmana da se izdvojimo, a zatim rekoh: "Hajde i ti, Stipe, s nama".

Odvojili smo se od društva i obojici sam prepričao informaciju, rekavši da sam je dobio od dvojice generala. Tuđman je kategorički odgovorio da su to gluposti i kako je vojna intervencija apsolutno isključena.

"Ali, Franjo, ako ima jedan posto mogućnosti napada na Sloveniju, što misliš učiniti?" Ponovno je odbio svaku mogućnost vojne intervencije.

Nakon toga zapitao me tko su ta dvojica generala?

"Ne, ne mogu ti to reći jer se bojim da bi netko iz tvoga okruženja čuo tu informaciju, javio Beogradu i odoše glave toj dvojici generala."

Kratak muk!

U glavi mi se lomila dilema: je li skupocjenija sigurnost zemlje ili glave generala?

Rekoh mu: "To su general-pukovnik Ivica Kukoč i general potpukovnik Fabijan Trgo."

Znajući da obojicu dobro poznaje iz vremena zajedničke službe u JNA, računao sam da će taj argument uvažiti.

Predsjednik Tuđman je dodao: "Nastavimo s večerom, nema opasnosti od vojne intervencije."

27. VI. 1991.

Zora! JNA napala Sloveniju. Znači, generali Kukoč i Trgo imali su pravo.

zgovaram sa Stipom Mesićem, nesuđenim predsjednikom SFRJ. Priča mi da Tuđman i dalje računa na podjelu BiH. Spreman je da sada u pregovore s Miloševićem uključi i Aliju Izetbegovića, tako da se BiH podijeli na tri dijela. Mesić tvrdi kako ga je nemoguće odvratiti od ideje podjele BiH te ga treba pustiti da se razočara, jer će Muslimani pružiti otpor. Obojica su u euforiji uvećavanja svojih nacionalnih država, što im pomaže da se učvrste na vlasti. Mesić se slaže s mojom ocjenom da je Tuđman zaveo autoritarni režim. Priča mi dalje da je počela pljačka društvene imovine.



Manolić sugerirao Albancima da krenu u rat protiv Miloševića


15. VI. 1991.

Slobodni tjednik objavio je moj članak pod naslovom "Izlazak Hrvatske iz Jugoslavije - čin ili proces" gdje se analizom krize Jugoslavije, odnosa i rasporeda snaga u sadašnjem trenutku, kao i uloge međunarodne zajednice, argumentirano zalažem protiv trenutačnog odcjepljenja, zalažući se da to bude proces. Danas je Manolić primio albanskog ministra vanjskih poslova, kome je sugerirano da krenu s oružanim otporom protiv Miloševića. Ne vjerujem da će Albanci to učiniti.

ld wrote:vjeruj mi da sam jako dobro upucen u desavanja oko lasvanske doline
moji prijatelji,familija je ratovala na tom podruciju
ja sam se ukljucio dobrovoljno tek 1994,jer sam bio maloljetan i bio sam u diverzantskoj jedinici

vjeruj sve sto sam napisao da stoji i to su cinjenice

sto se tice dogovora i dealova,bilo ih je
na bihacu dudakovic od marticevaca kupuje oruzije i ratuje protiv bosanskih srba
avdic uzima naftu od hrvata,i prodaje srbima
na vlasicu dok smo ratovali sa hrvatima bila je pijaca sa srbima
uzimalo se od hrane do oruzija
na zepcu srpski tenkovi su bili angazirani u hvo,naravno to se placalo
dok u zepcu hrvati ratuju protiv bosnjaka,samo 20 kilometar sjevernije usorska brigada hvo-a bori se zajedno sa bosnjacima protiv cetnika na dobojskom pravcu
ma haos pa hajd

a bilo je i dogovora na visem nivou
evo ispod clanak od bilandjica

To što su Bošnjaci radili je na najnižem nivou. Lokalni šverceri hoće da zarade. Koliko smo zaista sarađivali najbolje pokazuje to da su Srbi iz Hrvatske isporučili namjerno otrovanu hranu u Bihać. O tome je nedavno bilo na HRT-u i postoje čvrsti dokazi kao i ogromne posljedice.

Ježa u leđa, ako bi Hrvati isporučili oružje i naftu preko Hrvatske do Srpca ne znači da bi podržali RSK. I ovako su snabdjevali Srbe u BiH pa to opet nije iskorišteno u odbrani RSK.
Vrlo je moguće da bi pomogli Srbe jer se cjelovita BiH u potpunosti kosila s interesima Hrvatske. Ako bi se predomislili i prekinuli saradnju sa Srbima to bi bilo isključivo zbog strahopoštovanja prema Armiji RBiH.

Šandor wrote: Ježa u leđa, ako bi Hrvati isporučili oružje i naftu preko Hrvatske do Srpca ne znači da bi podržali RSK. I ovako su snabdjevali Srbe u BiH pa to opet nije iskorišteno u odbrani RSK.

Khm

Šandor wrote:Srbi iz današnjeg zapadnog dijela RS-a i iščezle Srpske Krajine snabdjevali bi se preko, Gunje, Županje, Babine Grede.....itd (teritorija Republike Hrvatske....ili....lijeva strana Save). Dogovor je dogovor. A nužno zlo je ipak samo nužno zlo.
.

Rekoh ja lapsus.

Šandor wrote:

ld wrote:vjeruj mi da sam jako dobro upucen u desavanja oko lasvanske doline
moji prijatelji,familija je ratovala na tom podruciju
ja sam se ukljucio dobrovoljno tek 1994,jer sam bio maloljetan i bio sam u diverzantskoj jedinici

vjeruj sve sto sam napisao da stoji i to su cinjenice

sto se tice dogovora i dealova,bilo ih je
na bihacu dudakovic od marticevaca kupuje oruzije i ratuje protiv bosanskih srba
avdic uzima naftu od hrvata,i prodaje srbima
na vlasicu dok smo ratovali sa hrvatima bila je pijaca sa srbima
uzimalo se od hrane do oruzija
na zepcu srpski tenkovi su bili angazirani u hvo,naravno to se placalo
dok u zepcu hrvati ratuju protiv bosnjaka,samo 20 kilometar sjevernije usorska brigada hvo-a bori se zajedno sa bosnjacima protiv cetnika na dobojskom pravcu
ma haos pa hajd

a bilo je i dogovora na visem nivou
evo ispod clanak od bilandjica

To što su Bošnjaci radili je na najnižem nivou. Lokalni šverceri hoće da zarade. Koliko smo zaista sarađivali najbolje pokazuje to da su Srbi iz Hrvatske isporučili namjerno otrovanu hranu u Bihać. O tome je nedavno bilo na HRT-u i postoje čvrsti dokazi kao i ogromne posljedice.

Ježa u leđa, ako bi Hrvati isporučili oružje i naftu preko Hrvatske do Srpca ne znači da bi podržali RSK. I ovako su snabdjevali Srbe u BiH pa to opet nije iskorišteno u odbrani RSK.
Vrlo je moguće da bi pomogli Srbe jer se cjelovita BiH u potpunosti kosila s interesima Hrvatske. Ako bi se predomislili i prekinuli saradnju sa Srbima to bi bilo isključivo zbog strahopoštovanja prema Armiji RBiH.

prijatelju to smo smo radili smo morali da radimo
u zenici 1993 i 1994 je kila brasna bila 25 maraka,ulje takodje,diela nije bilo,vec smo koristili trafo ulje i to samo za vojsku
ila je ludnica
ljudi su na cesti prodavali cigare na komad
jedna cigara je bila jedna marka

da ti ne spominjem bolnicu i lijekove

struja dodje jednom u mjesec dana

kad se ide na liniju zaduzi se 10 metaka

a kad idemo u akciju sa dva okvira,pa sljedeca popuna kod neprijatelja
ludilo

i na zalost morali smo kupovati od cetnika

ukratko rat izmedju nas i hrvata je bila tragedija prava
ali morali smo da se branimo

ld wrote:moj dobar prijatelj je bio nacelnik veze i PEBa u jednoj od brigada sto su ucestvovale u ofanzivi na kupres i ovaj clanak ispod je napisan kako se i dogodilo,pa malo procitajte,i kao nacelnik,tj.oficir,bio je dobro upucen u sva desavanja oko kupresa i sto je meni rekao,to mozete sada i procitati

OSLOBADANJE KUPRESA

Operacija za oslobadanje Kupresa odnosno kompletne teritorije opcina Bugojno i Gornji Vakuf pocela je napadom jedinica 307.i 370. slavne brigade na objekte koji su razdvajali Bugojno od Kupreske visoravni. Radi se naime o jednoj strateskoj zemljisnoj gredi koja se protezala od Demirovca preko velikih Kupreskih vatra zatim Vrane odnosno velikog i malog stozera Viljicevca ,Lupoglave ,Stozerca i dalje prema snagama HVO-a po gredi koja je razdvajala gornje i donje Kupreskog polje.
Zestokim udarom 307., 370. I 305. Brigade postignuti su izvanredni pocetni uspjesi. Akcija je sa strateskog aspekta planirana na nisem nivou ali kasnije poprima nivo operacije s obzirom na broj jedinica i boraca koji su angazirani ali i sirini fronta na kojem su dejstva i izvodena. 307 . brigada ovladava vecim brojem objekata prema objektu vrana .305 jajacka uzima objekat velika suljaga zatim ovladava objektima starom i novom titovom vilom. 305 brigada u furioznom tempu izvbija ispred velikih Kupreskih vrata te veze se na lijevom krilu sa jedinicama 307 brigade. Ovim je omoguceno uvodenje i ostalih jedinica 7. Korpusa naravno onih koje su bile raspolaganju za borbenu upotrebu.

Izvodi se jedan vjest manevar i iz drugog rejona preko jedinica 305 –te uvodi 308. Brigada .Na desnom krilu su veliki doprinos u ovim borbama dale i jedinice 370 slavne dok su u sredini fronta nalazila 307 brigada. Na lijevom krilu ovog izuzetno sirokog fronta nalazile su se jedinice 317 brigade. Nakon toga komadant 17 krajiske Sakib Foric dobija naredenje od komadanta 7 korpusa Mehmeda Alagica da dio jedinice brigade iz zone odgovornosti na Vlasicu prebaci u rejonu kupresa. Upravo u tom periodu ta borba uzima razmjere operacija. Sedamnaesta se iz pokreta uvodi u borbu i to sa dijelom svojih jedinica i starjesinskog kadra. Dobili su pravac napada na lijevom krilu pravca napredovanja jedinica 7.korpusa. Jedinice 17 -te su uvode pravcem Bugojno-Vesela-linija prema naseljima Gornji i Donji Mracaj .

Osnovi zadatak je bio da se ovlada objektima Lupoglava i Stozerac kako bi jedinice 7 korpusa na lijevom krilu izbile na podrucje Kupreskog polja. Tako bi sirim obuhvatom na lijevom krilu preko velih i malih Kupreskim vrata i s ljive strane preko objekata na pravcu napada doveli su u sire okuzenje odnosno polukruzenje cetnike na Kupresu. Nakon uvodenja jedinica u ocekujuci rejon i neophodnih izvidanja sedamnaesta izvodi napad na sela gornji i donji mracaj. Ovladala je tim selima i time i time stvorila uslove za ovladanjem objektima Lupoglava i Stozerac uzimajuci ove objekte u sadejstvu sa drugim jedinicama (na desnom krilu sedamnaeste napadao je na objekat Vilicevac 7 diverzantski bataljon pod komandom legendarnog Gorana Cisica a na lijevom boku nalazile su se jedinice 37 muslimanske lahke brigade koja ovladava objektima Jelin i ravni Jelin) .
Ovim napredovanjem snaga 7 korpusa stvara se solidna osnovica za dalji prodor i silazak u samo Kupreskom polje. U isto vrijeme na desnom krilu napada jedinica 7.korpusa ,308 brigada izvodi uspjesan napad i posjeda objekat mala Kupreska vrata. Time se i sa desne strane stvaraju uslovi za silazak u Kupresko polje a i sam grad Kupres time je doveden u okruzenje. Tada i jedinice 317. Brigade na lijevom krilu napada usijevaju ovladati objektima mali i veliki Siver i silaze u rajon dijela Kupreskog polja podno Raduse.Silaskom jedinica u Kupresko polje stvoreni su i uslovi za uvodenje u borbu tenkova kao i ostalih jedinica koje su se nalazile u neposrednoj blizini. Na centralnom dijelu fronta ostalo je jos nekoliko objekata .Ostao je vrh Vrana koji je najvise objekat. Uporedno sa izvodenjem ovih borbeni dejstava sedamnaesta izvodi smjenu jedinica gdje nadcovjecanskim naporima jedinice sa Vlasica upucuje na Kupres a ove sa Kupresa na Vlasic.

Sa novopristiglim jedinicama sa Vlasica sedamnaesta produzuje napad i ovladava objektima Crni Vrh, Javorak, Runjevica cime sa sire osnovice lijevim krilom natkriljue cijelo Kupresko polje i izlazi iznad objekta Rilic( na pravcu prema Livnu) u spoj sa snagama HVO-a .Tada vec dolazi do sklapanja sporazuma sa HVO-om o zajednickom sadejstvu snaga na Kupreskom ratistu.U tom momentu 7. Korpus omogucava HVO-u da vrati izgubljeni ponos na Kupresu,da vrate vjeru u sebe i polozaje izgubljene jos 1992.godine.Nakon sklapanja ugovora,dolazi do nastavka napada prema samom gradu Kupresu.Jedinice HVO-a ojacane tenkovima,od 7.korpusa dobivaju dio vec zauzetih objekata sa kojih ce nastaviti napadna dejstva.Radi se o objektima Crni Vrh, Runjevica, Javorak i sela Kukavice, Trifunovici, i jos niz naseljenih mjesta koja su se nalazila u spicu prema gradu.To su bosnjacka i hrvatska sela koja su bila u potpunosti spaljena i porusena.Iz tih sela i sa tih objekata HVO nastavlja svoja napadna dejstva prema gradskim naseljima Kupresa.

Uzimanje aktivnog ucesca HVO-a, jedinice 7. Korpusa uspijevaju ovladati kompletnom zemljisnom gredom koja je razdvajala Kupresko polje od Bugojna.Oslobadjaju se Velika Kupreska vrata, Stozer, izbija se na Demirovac, Semesnicu, Kriz i stvaraju se predpostavke da jedinice 7. Korpusa udju u grad.Medjutim, na osnovu sporazuma sa HVO-om, iako su se jedinice 7. Korpusa nalazile na svega par stotina metara od grada, nisu usle u grad. U Kupres ulaze snage HVO-a

Sto sam se ja nagledao nacelnika koji pojma o ratu nisu imali, a tu mogu komotno ubrojiti i ovog tvog. NIje u stanju ni pobrojati uzvisenja oko Kupresa onako kako se zovu a ne nesto drugo. Nemoguce je da Armija udje u Kupres bez ovladavanja Demirovcem. To vam je kao da netko kaze da je oslobodio Pofalice a ne drzi Hum. Da bi Armija dosla do pobrojanih pozicija morala je proci neprimjecena pored Demirovca, iza Demirovca, sa njegove lijeve i desne strane a nije jer bi ih sa Demirovca poubijao vod mitraljeza. A Armija nije mogla prici Demirovcu a ne da ispod njega i sa njegove strane prodju citave brigade. Demirovac je oslobodjen dosta vremena poslije i to nakon jos nekoliko neuspjesnih napada Armije BiH na njega. Na kraju ga uzima HV, u helikopterskom desantu.

izvor te informacije za HV helikopterski desant

evo inetrvju sa alagicem rahmetli


TRECEG NOVEMBRA U POPODNEVNIM SATIMA BORCI SEDMOG KORPUSA ZAPOSJELI SU KUPRES I KUPRESKU VOSORAVAN UZ ISKRENE CESTITKE ZA OVU SJAJNO IZVOJEVANJU POBJEDU ZAMOLILA BIH VAS S OBZIROM DA STE UPRAVO VRATILI S TERENA I DA STE OVAJ RAZGOVOR VREMENA NASLI SAHAT-DVA IZA PONOCI DA SAM UKRATKO KAZETE STA SU BORCI SEDMOG KORPUSA OSLOBODILI U SIROKOJ OPERACIJI, KOJA TRAJE VEC PETNAEST DANA?

ALAGIC:Prije svega zelio bih cestitati borcima i starjesinama sedmog korpus ana izuzetnim uspjesima koje su postiglin a ovom pravcu oslobodeno je uistinu dosta ako se gleda poopcinima – prva je opcina BUGOJNO znaci prostoro ve opcine je u cijelnost slobodan ; zatim kompletna opcina GORNJEG VAKUFA vise od pola opcine KUPRES i dio SIPOVACKE. Oslobodeni prostor se svakim danom povecava kad su u pitanje oslobodeni objekti to sus vi od MALI i VELIKE SULJAGE do MALOG i VELIKOG SIVERA sela GORNJI i DONJI MRACAJ negdje pola VUKOVSKOG i sva sela na tom pravcu. Zatim veci objekti kao sto OGLEDAO LUPOGLAVA selo KUKAVICA objekat Stozer sa najvisim vrhom Vran onda prostor Kupreskih vrata – strategijski znacajan objekat pa sved o velike plazenice gdje je uspostavljeno nova linija odbrane. To je nekih sedam do osam kilometra od grada kupresa ukoji smo usli trebalo bi spomenuti i objekati Male plazenice objekat Demirovac zatim Crni vrhovi Tesko je zaista sve nabrojati ali imali ste i sami priliku vidjet ta prostranstva koja je u miru tesko pjeske preci a kamoli ih borbom oslobadati pravovoremeno uspstavljati nove linije uvezati sistem vatre i po pravcu i po dubini a na ovakim prostorima – i po visini.
U OPERACIJI JE OSLOBODENO VISE OD 200 KVADRATNIH KILOMETRA……

ALAGIC: Da ako se novooslobodeni prostori gledaju kao ploha. Medutim ako bi se mjerilo katastrski. Oslobodeno je vise od 400 kvadratnih kilometra.
PRIJE SAMO NEKOLIKO DANA JAVILI STE SE U PROGRAM TELEVIZIJE BIH IZ NEKADASNJE TITOVE VILE; RECITE NAM U KAKVOM STANJU STE ZATEKLI OVAJ NEKADA IMPOZANTNI OBJEKAT?

ALAGIC: Odsijecanjem i kasnijim oslobadanjem. Armija nije u naletu ostetite objekte medutim nova titova vila ili vila Koprivica bila je zapaljena. Komandant ABID GROMILA, koji je sa svojim borcima bio na ovom pravcu gasio je pozar objekat jeiskoristljiv i uspjeli sacuvati linije sto je omogucilo da dva sahata po izbijanju nasih jedinica u siri rejon koprivice nazovem naseg VRHOVNOG KOMANDANTA PREDSJEDNIKA ALIJU IZETBEGOVICA i licno mu predam vojnicki raport.
PROGNOZE O TOME U KOJI CE GRAD ARMIJA RBIH UMARSIRATI OVIH DANA NIZALE SU SE OD TESLICA DO TRNOVA. VIJEST DA JE KUPRES SLOBODAN POMALO NAS JE SVE IZNENADILA. RECITE NAM STA OVA POBJEDA ZNACI ZA BORCE I STARJESINE SEDMOG KORPUSA?

ALAGIC:Kupres je kao grad osloboden od cetnika. Prostor kupreskevisoravni sa svojim najznacajnim strategijski objektima i prijevojem zvanim kupreska vrata objektima Vrana odnosno sozera i objekti Male i velike Plazanice koji predstavljaju kljuc Vrbaske doline dakle sa ovih objekata nudi se mogucnost djelova nja prema Mrkonjicu i otvoren je put prema donjem vakufu pobjeda je vazna svakako i zbog bolje kommunikacije uvezanosti odnosno putovanje na relaciji Zenica-travnik-livno-split sada ce trajati nesto vise od cetri sahata voznje Magistralnim put je sacuvan zajedno sa svim vitalnim objektima sto je od velikog znacaaja za protok ljudi roba…. Istakao bih da smo ovom operacijom takoder pomogli pripadnici HVOA da povrate izgubljenu cast na kupresu.
HVO JE 1992. POKUSAO UCI U KUPRES I TADA SU PORED PORAZA PRETPRJELI OGROMNE GUBITKE U LJUDSTVU KOJI SE PROCENJUJU NA NEKOLIKO STOTINA POGINULIH?

ALAGIC: Da sjecam se da je tada bila kod hrvata nacionalna zalost i zbog toga sam upravo rekao da je armija BIH stvorila uvjete da Hrvati povrate svoj nacionalni ponos nadam se da ce to Hrvatski narod u buducnosti znati cijeniti i uvazavati s druge strane sudjejost jedinca Armije i HVO na vojnom planu ucvrscuje dogovore na politickoj razini i pritom cini pozitivne pomake u vracanju povjerenja.
OSLOBODILACKOM POHODU ARMIJE RBIH PRIDRUZILE SU SE I JEDINICE HVO IZ LIVNA I SUICE KOJI DAN OPERACIJE SE TO DESILOI KAKO JE SURADNJA TEKLA NA TERENU?

ALAGIC:Prema mojim saznajima pritisak HVO da se ukljuce u norbu otpoceo je jedanaest da akcije. Iskreno govoreci aktivnost su planirane odvojeno ali sam ja kao komandant procijenije znacaj objekta iimajuci u vidu mogucnosti jedinica negdje u dubini naslucivao da bi se za ostvaranje takvog cilja postrojbo HVO htjelene htjele morale pridruziti. Pretpostavljao sam sto se kasnije pokazalo kao dobra procijena da ce se oni po saznanju za pocetne za pocetne uspjehe uspjehe Armije vjerovatno prikljuciti.
NA PROSTORU KUPRESA SUDJELOVALE SU GOTOVO SVE JEDINICE LJUTOG KORPUSA; ZNACI LI TO DA SMO OSTVARILI CILJ: ARMIJA – JAKA PRODORNA I MOBILNA?!

ALAGIC: Mi smo na putu jacanja Armije mobilnost amo postigli kohezivnosti takoder; ovoga puta je i brza pokretljivost.

PRIZNAT CU VAM DA SAM POSLJEDNJA TRI DANA POKUSAVALA PRATITI NAPREDOVANJE JEDINICA ALI BORCI ARMIJE SU ISLI 20 KILOMETRA NA SAHAT…..

ALAGIC: Istina je da smo ovom operacijom pokazali da su nase jedinice brze,pokretne i sposobne da djeluju ni bilo kom prostoru ja sam kao komandant korpusa zelio da upotrebom iskustveno ojacam . Mnoge brigade u sedmom korpusu to su vec prosle i za njihove borce nema nepoznanice mi smo se ovdje uvjerili da u LJUTOM kako ga je LJIJAN prozvao nema tzv.Domobranski jedinica,sto je veoma bitno.Naglasio bih da u akciji nisu ucestvovali samo borci iz bugojna i gornjeg vakufa,nego i momci iz gotovo svih mjesta BIH:bihaca, prijedora,Kontor-Varosi,Mostara,Sarajeva,istocne Bosne… Tu je nasa snaga.
KOLIKO PRIPADNIKA ARMIJE JE UKUPNO SUDJELOVALO U OSLOBADANJE KUPRESA?

ALAGIC: Vojnicki receno sa logistikom oko osam hiljada boraca.
KORPUS CIJI STE VI KOMANDANTNAJ MLADI JE U ARMIJI BIH I KAO DA POTVRDUJE ONU STARU NARODNU-NAJMLADE DIJETE CESTO ISPADNE NAJBOLJE?

ALAGIC:Ja bih rekao zapisi ko je babo ne svakako da je tacan podatak da se radi o najmladem korpusu borci i starjesine su uglavnom obuceni i iskusni a upravo u ovim akcijama nista manje znacanje zadatke izvrsavali su cak novoprostigli regruti dakle mladi narastaj je odmah poslije obuke otisao na frontu odradio svoju u cijelost i mislim da je to poseban kvalitet u Armiji RBIH.


U TZV. REPUBLICI SRPSKOJ VLADA OPCE RASULO I HAOS MOGLI SMO VIDJETI DA JE OVIH DANA CAK I RADOVAN KARADZIC OBUKAO UNIFORMU NA OVOM DIJELU BOJISTA PORED RATNOG PLIJENA ZAROBLJEN JE VELKI BROJ AGRESORSKIH VOJNIKA, A PROCENJE O NEPRIJATELSKIH GUBICIMA GOVORE O STOTINAMA IZBACENIH IZ STROJA PODRUCJE KUPRESA POKRIVALA JE SEDMA MOTORIZOVANA CETNICKA BRIGADA KOLIKO ISTINE IMA U TVRDNJAMA DA JE POTPUNO RAZBIJENA?

ALAGIC: Vidite ovdje se desila jedna slucajnost. Naime dio sedmog korpusa je udario na sedmu motoriziranu ciji komandant je BOIZDAR RAKIC koga licno ja poznajem jer je on kod mene kommandir voda i komandir cete. Njegova brigade se raspala mozda i iz straha od njegovog. Tacno je da je ova brigada rasturena vec tokom prva dva dana akcije naravno pokusavali su se konsolidirati i u tom pregrupiranju uvodene su i druge cetnicke brigade njihovog drugog korpusa ali su zavrsili udarom na kupres i kupresku visoravan potucen i baceni na koljena. Sepska vojska je u rasulu potvrduje to i informacije pristigle iz dubine neprijatlskog teritorija: Vlada opca bjezanija borci im bacaju oruzje bjeze…. Ne znam samo dokle ce bjezati!
DRUGI KORPUS AGRESORSKE VOJSKE STRPAN JE U NEKU VRSTU SENDVICE I NALAZI IZMEDU ELITNIH JEDINICA PETOG I SEDMOG KORPUSA ARMIJE BIH. NADATE LI SE SKOROM SUSRETU SA KRAIJSNICIA I GDJE BI MOGLO BITI MJESTO SASTANJA?

ALAGIC:Prostor izmedu nas je jos veliki ali s obzirom na napredovanje Armije smatram da ce se na ovom podrucje situacije sve vise isloznjavati i da ce to nametati ogromne probleme cetnicima sto je nasa sansa. O mjestu sastanjanja ne bih govorio to je cilj, a kada ce nam se zelje ispuniti najvise zavisi od nas samih.
S OBZIROM DA SE NAS LIST CITA U ZEMLJI I INOSTRANSTVU STA SE NOVOOSLOBODENIH PROSTORA KUPRESA ZELITE PORUCITI BOSNJACIMA NAROCITI PROGRANIMA KOJI POMNO PRATE STANJE NA FRONTU?

ALAGIC: Moji zemljaci su citali i citaju i vjerovatno ce citati LJILJAN i iskoristi bih vasu prisutnost i rekao: svoje kraijsnike i ostale bosnjake bih pozvao da dodu u bosnu u sedmi korpus uzmu pusku u ruke i ukljuce se u borbu jer kako ja to cesto kasem - VOZ ZA BOSANSKU KRAJINU JE KRENUO POZURITE DOK JOS IMATE MJESTA, NECE VALJATI AKO NESTANE KARATA!

osa wrote:

winabike wrote:

osa wrote:-ne kažem, to ti kažeš, ali u tome nije učestvovala armija, to je fakt.

Osa, u puno stvari koje pises na ovom forumu se slazem s tobom, ali ovaj put, please, nemoj srat i nemoj lagat. Reci cu samo "Mostarski bataljon", Arif Pasalic. Cudo jedno, bio sam i ja tu, a nisam imao oznake HVO-a na sebi?

I, kako su vas ono HOS-ovci pokojnog Ere zvali u ono vrijeme? Upravo zbog vase "spremnosti" na ratovanje?

a imao si oznake armije bih.

Ne, nego TO. Tada se to još uvijek zvalo Teritorijalna Odbrana BIH. Ali nebitno sad. Ako smo "dovoljno" stari da se sjećamo ili imamo "sreću" da smo bili tu, onda znamo ko je prvi prešao na istočnu obalu Neretve, zar ne?

Ali o drugoj temi: sa tvojom ocjenom srpsko-hrvatskih odnosa u bivšim Jugama i u BIH se uglavnom slažem. Kažem, uglavnom. Priča o ratnim dogovorima/pregovorima Hrvata i Srba nije baš tako jednostavna da bi se mogla podvesti pod "i najveći neprijatelji razgovaraju, pa ništa od toga nije bilo...". Mislim, čitali smo stenograme sa famoznih Tuđmanovih sastanaka zar ne?

O bošnjačkom političkom "vrhu" tih godina mogu samo potpisati ono što si rekao: ni početka ni kraja, s konca i konopca, ni plana ni smisla. Na žalost. Nakon Ravnog izjaviti da je za rat potrebno dvoje, samo par mjeseci prije rata u Foči javno obećati da se pokolj na Drini više nikada neće desiti, dok tenkovi gaze Vukovar i četnici gađaju Dubrovnik (ako već Ravno nije bilo dovoljno poznato, Vukovar i Dubrovnik jesu!!!), 93 dovesti spodobe poput Fikreta Muslimovića i Rasima Delića u vrh Armije, pa onda u jednom interview-u izjaviti da prije podne misliš jedno, a poslije podne drugo... Meni nije jasno kako smo preživjeli. Najozbiljnije. U stvari, jasno mi je. Baš zahvaljujući ljudima poput rahmetli Arifa Pašalića i mnogo sličnih ljudi diljem BiH.

O gluposti i bespotrebnosti rata između Armije BiH i HVO-a se apsolutno slažem s tobom. Ali, ne ulazeći sada u lokalizme, kako je započeo u kojem gradu, jedna stvar je činjenica: Bošnjaci se, na čisto emotivnom nivou, osjećaju izdanim od Hrvata. Kako god ovo brutalno zvučalo, to je fakat. I to je ta činjenica koja izaziva uglavom iracionalni bijes (ne mržnju!) kod Bošnjaka. Zašto iracionalni? Zato jer tu postoje zbunjenosti i kod (većine) Bošnjaka, koji sebi u gomili kompliciranih događaja nastoje pojednostavniti stvari, pa otprilike generaliziraju po matrici "Sarajevski, posavski, usorski, bihaćki, tuzlanski... Hrvati su dobri, hercegovački i srednjebosanski nisu".

Nego, evo par "provokativnih" teza za ovaj forum: Hrvati su najveći gubitnici prošlog rata. Hrvati u BiH od konsitutivnog naroda na žalost postaju nacionalna manjina. Bosne i Hercegovine nema bez Hrvata.

Pokušat ću da pojasnim zašto ovo mislim. Prva teza je jasna - procentualno broj Hrvata u BiH se stalno smanjuje. Na žalost. Razloga je mnogo, a najbitniji je "omeđavanje" teritorije na kojoj danas žive Hrvati u BiH. To je danas, bukvalno, Zapdna Hercegovina i par općina u Srednjoj Bosni. Prije dvadeset godina, Hrvati su bili narod koji je živio u cijeloj BiH. Zadnjih 700 godina bosanskohercegovački katolici, koji se u ogromnoj većini nakon stvaranja modernih nacija u 19. vijeku danas nazivaju Bosanskohercegovačkim Hrvatima, ostavili su neizbrisiv soijalni i kulturni pečat u ovoj napaćenoj zemljici. Trebam li nabrajati sve značajne Franjevce Bosne Srebrene za potvrdu ove teze? Pa, da je samo bio fra Filip Lastrić, sa svojom historijom Bosanske Provincije, a u stvari historijom srednjevijekovne Bosne (prvom historijom Bosne i Hercegovine uopče!) bilo bi dosta, a gdje su još svi ostali. Fra Anđeo Zvizdović - čovjek koji je od turskog sultana bukvalno isposlovao prvi dokument u Europi kojim se u jednoj europskoj državi/provinciji dozvoljava sloboda vjeroispovjesti!

Dakle, jedan takav moralni, historijski i kulturni kapital je za samo tri godine ovog rata potpuno protraćen! A za to su krivi najviše - Hrvati sami. O, ne, neću da branim sve bošnjače bastarde tipa onog bugojanskog kretena Mlaće, konjičkog kretena Ćibe i svih ostalih bošnjačkih idiota, Bog zna da ih je bilo i previše, ali finalni udarac Hrvatima u Bosni i Hercegovini su zadali Hrvati.

Zašto ovo mislim: Hrvati su 1993. napuštali svoje domove po matrici straha, iracionalnog straha od - Bošnjaka! Bože, ni manje ni više nego od Bošnjaka, koji, da ih je iko krajem 1992. pitao, pošteno govoreći, u 90% bi se odlučili da nakon rata BiH i Hrvatska formiraju neku varijantu zajedničke države. Danas je taj broj ispod 10%, po mojoj slobodnoj procjeni, što je posljedica svih ovih događanja. Da se vratim na ono od maloprije: zašto dogovori Hrvata i Srba nisu bili baš bezazleni - Tuđman Bosnu nije razumio ni 1%, niti ga je interesovalo. Njemu ništa nisu značili ni Lastrić ni Zvizdović. Iz geostrateških razloga je htio Hercegovinu, za ostalim ga je bolila briga. Šuška ne treba ni spominjati: cijeli život je sanjao svoju rodnu kamenitu grudu, njoj je i težio.

Na žalost, tokom i nakon rata sam se često susretao sa strahovima bosanskih Hrvata koji su se našli u najodvratnijoj mogućoj poziciji: zvanična hrvatska politika ih tjera u neku tamo Hercegovinu koju su prije toga vidjeli samo prolazeći kroz nju na putu za more, Armija ratuje protiv HVO-a i strah ljudi je u takvoj situaciji potpuno prirodan. Ako ostanu, primjer Posavine ih uči da nikoga neće biti briga za njih ("Posavino, ostade mi pusta, izdadoše ona kriva usta!"), a nisu sigurni da im Bošnjaci neće nauditi - pa, pobogu, rat je! - ako odu, svakako gube sve, ali ostade živa glava.

Odmah nakon rata, početkom 1996, upoznao sam jednog od najfascinantnijih ljudi koji su živjeli u ovoj Bosni posljednjih godina. Pokojni don Branko Karlić, iz sela Vukanovića kod Kaknja. Prošao je rat, ja sam volonterski radio za jednu njemačku hum. organizaciju, i neise, dopentramo se mi do Vukanovića sa kamionom hrane, izlazi čovjek u odori katoličkog svećenika, sa još par župljana, i kaže, istovari pola. Zašto pola? Drugo pola vozi u susjedno - bošnjačko - selo, ni oni ništa nemaju isto kao ni mi. Uglavnom, ubijedišmo don Branka da su Zlokuće (to bošnjačko selo) na redu sutra, i da je sve ok. U neko doba smo ušli u priču, kako je došlo od toga da je 80% mještana, Hrvata, ostalo u svojim domovima kroz najgori period. U aprilu 1993. dolaze im jedinice HVO iz Kiseljaka i Vareša i govore da trebaju da napuste selo jer balije idu i sve kolju pred sobom. I ljudi krenu. Don Branko ih molio, ubjeđuvao da ostanu, ali ko će slušat popa kad je doš'o bojnik iz Kiseljaka i reko da je gadan vakat. Preko srpske teritorije pa u Vareš. Don Branko tad uradi najluđu stvar za koju sam ikad čuo u ovom ratu: uzme sve novca što je imao u crkvenoj kasi, par hiljada maraka, ode četnicima pored Vareša, dadne im sve pare, samo da narod ne propuste. Još nađe jednog onako kvalitetno bradatog, sa kokardom, i kaže mu da zapuca i u zrak malo. Tako i bi, četnici narod ne pustiše, a Branko ih nagovori da se vrate u selo. Nije još hepiend, ima još malo do toga: sišao je pokojni Branko nakon toga i do Kaknja, pričao sa komadantom brigade Armije, tražio i zaštitu i dobio je - vod vojne policije ARBIH. Ali kakav je gadan vakat bio: u jednom od odlazaka u Kakanj na putu ga sretne pijan vojnik ARBIH. Bilo je psovanja majke ustaške, prijetnji tučom, helem, pokojni Branko se izvukao na cigaru - reko čovjeku, evo imam dvije "Drine" u kutiji, hajmo ja jednu i ti jednu, pa da se smirimo. I tako i bi. Kad je čovjek otišao, Branko je tek tad osjetio "paniku", i u toj svoj nevolji naiđe hodža iz onih Zlokuća i pita ga Branko, šta ti je, a Branko ga zabije u p.m. i njega, i rat, i armju, i muslimane, i onda se obadvojica odvale smijat i zapale po cigaru.

Zvuči kao priča iz Jergovićevih romana, ali kunem vam se da je istinita. A napisao sam je samo da bih mnogima koji vole poedjostavljivati stvari dao primjer da stvari nisu uvijek tako jednostavne, i kakva je pozicija bosanskih Hrvata bila. Bog zna koliko mi je puta Branko rekao da je HVO najveći krvnik Hrvata Kakanja i Sutjeske. A Bog zna da mu nije bilo lako ni s Bošnjacima.

I tako, ovom tuđmanovsko-šuškovskom politikom Hrvata osta u BiH jednocifren broj. Bošnjacima je to uglavnom ili bilo svejedno, ili su se, u goroj varijanti, iritirani ratom sa HVO-om, zabavljeni sami sobom, i sopstvenim ranama i gubicima, čak i likovali.

Ono što je najtužnije, da i danas veliki dio hrvatske političe scene, isključujući HSS-NHI, HSP i još neke manje stranke, rade na istoj matrici. Treći entitet. Koji crni treći entitet? Zapadna Hercegovina? Pa ona je vijekovima bila hrvatska, vazda će i biti, drugačije i ne može. Treći entitet... pa jel iko normalan misli da će Bošnjaci, čak i da se pristane na treći entitet, pristati da u njega uđe Srednja Bosna i Orašje? Jel iko normalan misli da će Dodik dati Posavinu trećem entitetu? A šta... "ostadoše" Bošnjacima i Kraljeva Sutjeska, i Fojnica, pa najvjerovatnije u toj varijanti i Kreševo. Kad god su se Hrvati u Bosni odlučili za teritorijalno rješenje, a to se desilo 2 puta u prošlom vijeku, bilo ih je sve manje i na sve manje prostora. A oba puta su na teritorjalnom principu insistirali baš hrvatski političari. Od 1941 Hrvata nema na Drini, od 92. u Posavini... Hrvati sami sebe svode na nacionalnu manjinu tim ponašanjem: koji konstutivni narod će se određi Banje Luke, Travnika, Sarajeva, Sutjeske, Tuzle...?!

Naravno, nije sve do Hrvata, kako rekoh, eno ona bošnjačka budala, zaboravih mu nick, što na forumu o Ivi Andriću napisa da je Travnik "muslimaski grad". Kakav bolan muslimanski grad, jesi normalan? Ko imalo voli ovu zemlju, kakva god da je, zna da je takva izjava nešto najgore što se može reći. Treba, principa radi, javno uvijek govoriiti: dok ima ijedan Hrvat u Travniku, on je i hrvatski! Pa čak da nema više ni jedan, opet treba govoriti da je i hrvatski, zbog cijele historije tog grada, pa i cijele Bosne. Da, i Srebrenica je hrvatska! Pa, po njoj je i franjevačka provincija dobila ime, a ko nije čuo za onog dobrog starca, Bošnjaka, što i danas čuva ključeve srebreničkog samostana.

A za treću tezu, da nema BiH bez Hrvata: iskkreno, može li iko zamisliti Bosnu sastavljenu samo od Bošnjaka i Srba? Ja ne, i ne želim da je zamišljam takvu. Ali bi vrijeme bilo da se i Hrvati počnu ponašati konstitutivno. A i da si Bošnjaci opale 2-3 šamara i razmisle šta i kako rade.

Eto, raspisah se, nadam se da nisam previše utušio.

zar nije malo cudno bilo da su srbi i jna bili i u tasovcicima kod capljine, na cijeloj lijevoj obali neretve sjeverno kod onog manastira u zitomislicu i drzali lijevu obalu grada mostara sa vec uniprijed utvrdjenim i spremnim za rat sjevernim logorom, i tek tako dozvolili da im forsiranjem neretve sto nije lako hvo predje na liijevu obalu, da bi se povkli u brda prema nevesinju?

ako se ne varam, posavina je pocela padati, opstina za opstinom, upravo kad su se srbi povukli sa neretve.

hik--meta wrote:zar nije malo cudno bilo da su srbi i jna bili i u tasovcicima kod capljine, na cijeloj lijevoj obali neretve sjeverno kod onog manastira u zitomislicu i drzali lijevu obalu grada mostara sa vec uniprijed utvrdjenim i spremnim za rat sjevernim logorom, i tek tako dozvolili da im forsiranjem neretve sto nije lako hvo predje na liijevu obalu, da bi se povkli u brda prema nevesinju?

ako se ne varam, posavina je pocela padati, opstina za opstinom, upravo kad su se srbi povukli sa neretve.

To je bilo i vrijeme povlacenja JNA iz zaledja Dubrovnika.

test01 wrote:

hik--meta wrote:zar nije malo cudno bilo da su srbi i jna bili i u tasovcicima kod capljine, na cijeloj lijevoj obali neretve sjeverno kod onog manastira u zitomislicu i drzali lijevu obalu grada mostara sa vec uniprijed utvrdjenim i spremnim za rat sjevernim logorom, i tek tako dozvolili da im forsiranjem neretve sto nije lako hvo predje na liijevu obalu, da bi se povkli u brda prema nevesinju?

ako se ne varam, posavina je pocela padati, opstina za opstinom, upravo kad su se srbi povukli sa neretve.

To je bilo i vrijeme povlacenja JNA iz zaledja Dubrovnika.

upravo! kao da su ih dubrovcani potjerali njihovom mocnom mornaricom. ili hvo stvarno potjerao svojom vojnom silom onolike tenkove iz sjevernog logora preplivavajuci neretvu.
i onda kazu da nije bilo zamjene teritorija krivoustog i zlobe...

winabike wrote:

osa wrote:

winabike wrote: Osa, u puno stvari koje pises na ovom forumu se slazem s tobom, ali ovaj put, please, nemoj srat i nemoj lagat. Reci cu samo "Mostarski bataljon", Arif Pasalic. Cudo jedno, bio sam i ja tu, a nisam imao oznake HVO-a na sebi?

I, kako su vas ono HOS-ovci pokojnog Ere zvali u ono vrijeme? Upravo zbog vase "spremnosti" na ratovanje?

a imao si oznake armije bih.

Ne, nego TO. Tada se to još uvijek zvalo Teritorijalna Odbrana BIH. Ali nebitno sad. Ako smo "dovoljno" stari da se sjećamo ili imamo "sreću" da smo bili tu, onda znamo ko je prvi prešao na istočnu obalu Neretve, zar ne?

Ali o drugoj temi: sa tvojom ocjenom srpsko-hrvatskih odnosa u bivšim Jugama i u BIH se uglavnom slažem. Kažem, uglavnom. Priča o ratnim dogovorima/pregovorima Hrvata i Srba nije baš tako jednostavna da bi se mogla podvesti pod "i najveći neprijatelji razgovaraju, pa ništa od toga nije bilo...". Mislim, čitali smo stenograme sa famoznih Tuđmanovih sastanaka zar ne?

O bošnjačkom političkom "vrhu" tih godina mogu samo potpisati ono što si rekao: ni početka ni kraja, s konca i konopca, ni plana ni smisla. Na žalost. Nakon Ravnog izjaviti da je za rat potrebno dvoje, samo par mjeseci prije rata u Foči javno obećati da se pokolj na Drini više nikada neće desiti, dok tenkovi gaze Vukovar i četnici gađaju Dubrovnik (ako već Ravno nije bilo dovoljno poznato, Vukovar i Dubrovnik jesu!!!), 93 dovesti spodobe poput Fikreta Muslimovića i Rasima Delića u vrh Armije, pa onda u jednom interview-u izjaviti da prije podne misliš jedno, a poslije podne drugo... Meni nije jasno kako smo preživjeli. Najozbiljnije. U stvari, jasno mi je. Baš zahvaljujući ljudima poput rahmetli Arifa Pašalića i mnogo sličnih ljudi diljem BiH.

O gluposti i bespotrebnosti rata između Armije BiH i HVO-a se apsolutno slažem s tobom. Ali, ne ulazeći sada u lokalizme, kako je započeo u kojem gradu, jedna stvar je činjenica: Bošnjaci se, na čisto emotivnom nivou, osjećaju izdanim od Hrvata. Kako god ovo brutalno zvučalo, to je fakat. I to je ta činjenica koja izaziva uglavom iracionalni bijes (ne mržnju!) kod Bošnjaka. Zašto iracionalni? Zato jer tu postoje zbunjenosti i kod (većine) Bošnjaka, koji sebi u gomili kompliciranih događaja nastoje pojednostavniti stvari, pa otprilike generaliziraju po matrici "Sarajevski, posavski, usorski, bihaćki, tuzlanski... Hrvati su dobri, hercegovački i srednjebosanski nisu".

Nego, evo par "provokativnih" teza za ovaj forum: Hrvati su najveći gubitnici prošlog rata. Hrvati u BiH od konsitutivnog naroda na žalost postaju nacionalna manjina. Bosne i Hercegovine nema bez Hrvata.

Pokušat ću da pojasnim zašto ovo mislim. Prva teza je jasna - procentualno broj Hrvata u BiH se stalno smanjuje. Na žalost. Razloga je mnogo, a najbitniji je "omeđavanje" teritorije na kojoj danas žive Hrvati u BiH. To je danas, bukvalno, Zapdna Hercegovina i par općina u Srednjoj Bosni. Prije dvadeset godina, Hrvati su bili narod koji je živio u cijeloj BiH. Zadnjih 700 godina bosanskohercegovački katolici, koji se u ogromnoj većini nakon stvaranja modernih nacija u 19. vijeku danas nazivaju Bosanskohercegovačkim Hrvatima, ostavili su neizbrisiv soijalni i kulturni pečat u ovoj napaćenoj zemljici. Trebam li nabrajati sve značajne Franjevce Bosne Srebrene za potvrdu ove teze? Pa, da je samo bio fra Filip Lastrić, sa svojom historijom Bosanske Provincije, a u stvari historijom srednjevijekovne Bosne (prvom historijom Bosne i Hercegovine uopče!) bilo bi dosta, a gdje su još svi ostali. Fra Anđeo Zvizdović - čovjek koji je od turskog sultana bukvalno isposlovao prvi dokument u Europi kojim se u jednoj europskoj državi/provinciji dozvoljava sloboda vjeroispovjesti!

Dakle, jedan takav moralni, historijski i kulturni kapital je za samo tri godine ovog rata potpuno protraćen! A za to su krivi najviše - Hrvati sami. O, ne, neću da branim sve bošnjače bastarde tipa onog bugojanskog kretena Mlaće, konjičkog kretena Ćibe i svih ostalih bošnjačkih idiota, Bog zna da ih je bilo i previše, ali finalni udarac Hrvatima u Bosni i Hercegovini su zadali Hrvati.

Zašto ovo mislim: Hrvati su 1993. napuštali svoje domove po matrici straha, iracionalnog straha od - Bošnjaka! Bože, ni manje ni više nego od Bošnjaka, koji, da ih je iko krajem 1992. pitao, pošteno govoreći, u 90% bi se odlučili da nakon rata BiH i Hrvatska formiraju neku varijantu zajedničke države. Danas je taj broj ispod 10%, po mojoj slobodnoj procjeni, što je posljedica svih ovih događanja. Da se vratim na ono od maloprije: zašto dogovori Hrvata i Srba nisu bili baš bezazleni - Tuđman Bosnu nije razumio ni 1%, niti ga je interesovalo. Njemu ništa nisu značili ni Lastrić ni Zvizdović. Iz geostrateških razloga je htio Hercegovinu, za ostalim ga je bolila briga. Šuška ne treba ni spominjati: cijeli život je sanjao svoju rodnu kamenitu grudu, njoj je i težio.

Na žalost, tokom i nakon rata sam se često susretao sa strahovima bosanskih Hrvata koji su se našli u najodvratnijoj mogućoj poziciji: zvanična hrvatska politika ih tjera u neku tamo Hercegovinu koju su prije toga vidjeli samo prolazeći kroz nju na putu za more, Armija ratuje protiv HVO-a i strah ljudi je u takvoj situaciji potpuno prirodan. Ako ostanu, primjer Posavine ih uči da nikoga neće biti briga za njih ("Posavino, ostade mi pusta, izdadoše ona kriva usta!"), a nisu sigurni da im Bošnjaci neće nauditi - pa, pobogu, rat je! - ako odu, svakako gube sve, ali ostade živa glava.

Odmah nakon rata, početkom 1996, upoznao sam jednog od najfascinantnijih ljudi koji su živjeli u ovoj Bosni posljednjih godina. Pokojni don Branko Karlić, iz sela Vukanovića kod Kaknja. Prošao je rat, ja sam volonterski radio za jednu njemačku hum. organizaciju, i neise, dopentramo se mi do Vukanovića sa kamionom hrane, izlazi čovjek u odori katoličkog svećenika, sa još par župljana, i kaže, istovari pola. Zašto pola? Drugo pola vozi u susjedno - bošnjačko - selo, ni oni ništa nemaju isto kao ni mi. Uglavnom, ubijedišmo don Branka da su Zlokuće (to bošnjačko selo) na redu sutra, i da je sve ok. U neko doba smo ušli u priču, kako je došlo od toga da je 80% mještana, Hrvata, ostalo u svojim domovima kroz najgori period. U aprilu 1993. dolaze im jedinice HVO iz Kiseljaka i Vareša i govore da trebaju da napuste selo jer balije idu i sve kolju pred sobom. I ljudi krenu. Don Branko ih molio, ubjeđuvao da ostanu, ali ko će slušat popa kad je doš'o bojnik iz Kiseljaka i reko da je gadan vakat. Preko srpske teritorije pa u Vareš. Don Branko tad uradi najluđu stvar za koju sam ikad čuo u ovom ratu: uzme sve novca što je imao u crkvenoj kasi, par hiljada maraka, ode četnicima pored Vareša, dadne im sve pare, samo da narod ne propuste. Još nađe jednog onako kvalitetno bradatog, sa kokardom, i kaže mu da zapuca i u zrak malo. Tako i bi, četnici narod ne pustiše, a Branko ih nagovori da se vrate u selo. Nije još hepiend, ima još malo do toga: sišao je pokojni Branko nakon toga i do Kaknja, pričao sa komadantom brigade Armije, tražio i zaštitu i dobio je - vod vojne policije ARBIH. Ali kakav je gadan vakat bio: u jednom od odlazaka u Kakanj na putu ga sretne pijan vojnik ARBIH. Bilo je psovanja majke ustaške, prijetnji tučom, helem, pokojni Branko se izvukao na cigaru - reko čovjeku, evo imam dvije "Drine" u kutiji, hajmo ja jednu i ti jednu, pa da se smirimo. I tako i bi. Kad je čovjek otišao, Branko je tek tad osjetio "paniku", i u toj svoj nevolji naiđe hodža iz onih Zlokuća i pita ga Branko, šta ti je, a Branko ga zabije u p.m. i njega, i rat, i armju, i muslimane, i onda se obadvojica odvale smijat i zapale po cigaru.

Zvuči kao priča iz Jergovićevih romana, ali kunem vam se da je istinita. A napisao sam je samo da bih mnogima koji vole poedjostavljivati stvari dao primjer da stvari nisu uvijek tako jednostavne, i kakva je pozicija bosanskih Hrvata bila. Bog zna koliko mi je puta Branko rekao da je HVO najveći krvnik Hrvata Kakanja i Sutjeske. A Bog zna da mu nije bilo lako ni s Bošnjacima.

I tako, ovom tuđmanovsko-šuškovskom politikom Hrvata osta u BiH jednocifren broj. Bošnjacima je to uglavnom ili bilo svejedno, ili su se, u goroj varijanti, iritirani ratom sa HVO-om, zabavljeni sami sobom, i sopstvenim ranama i gubicima, čak i likovali.

Ono što je najtužnije, da i danas veliki dio hrvatske političe scene, isključujući HSS-NHI, HSP i još neke manje stranke, rade na istoj matrici. Treći entitet. Koji crni treći entitet? Zapadna Hercegovina? Pa ona je vijekovima bila hrvatska, vazda će i biti, drugačije i ne može. Treći entitet... pa jel iko normalan misli da će Bošnjaci, čak i da se pristane na treći entitet, pristati da u njega uđe Srednja Bosna i Orašje? Jel iko normalan misli da će Dodik dati Posavinu trećem entitetu? A šta... "ostadoše" Bošnjacima i Kraljeva Sutjeska, i Fojnica, pa najvjerovatnije u toj varijanti i Kreševo. Kad god su se Hrvati u Bosni odlučili za teritorijalno rješenje, a to se desilo 2 puta u prošlom vijeku, bilo ih je sve manje i na sve manje prostora. A oba puta su na teritorjalnom principu insistirali baš hrvatski političari. Od 1941 Hrvata nema na Drini, od 92. u Posavini... Hrvati sami sebe svode na nacionalnu manjinu tim ponašanjem: koji konstutivni narod će se određi Banje Luke, Travnika, Sarajeva, Sutjeske, Tuzle...?!

Naravno, nije sve do Hrvata, kako rekoh, eno ona bošnjačka budala, zaboravih mu nick, što na forumu o Ivi Andriću napisa da je Travnik "muslimaski grad". Kakav bolan muslimanski grad, jesi normalan? Ko imalo voli ovu zemlju, kakva god da je, zna da je takva izjava nešto najgore što se može reći. Treba, principa radi, javno uvijek govoriiti: dok ima ijedan Hrvat u Travniku, on je i hrvatski! Pa čak da nema više ni jedan, opet treba govoriti da je i hrvatski, zbog cijele historije tog grada, pa i cijele Bosne. Da, i Srebrenica je hrvatska! Pa, po njoj je i franjevačka provincija dobila ime, a ko nije čuo za onog dobrog starca, Bošnjaka, što i danas čuva ključeve srebreničkog samostana.

A za treću tezu, da nema BiH bez Hrvata: iskkreno, može li iko zamisliti Bosnu sastavljenu samo od Bošnjaka i Srba? Ja ne, i ne želim da je zamišljam takvu. Ali bi vrijeme bilo da se i Hrvati počnu ponašati konstitutivno. A i da si Bošnjaci opale 2-3 šamara i razmisle šta i kako rade.

Eto, raspisah se, nadam se da nisam previše utušio.

Izvrstan post, nisi nas utusio

hik--meta wrote:

test01 wrote:

hik--meta wrote:zar nije malo cudno bilo da su srbi i jna bili i u tasovcicima kod capljine, na cijeloj lijevoj obali neretve sjeverno kod onog manastira u zitomislicu i drzali lijevu obalu grada mostara sa vec uniprijed utvrdjenim i spremnim za rat sjevernim logorom, i tek tako dozvolili da im forsiranjem neretve sto nije lako hvo predje na liijevu obalu, da bi se povkli u brda prema nevesinju?

ako se ne varam, posavina je pocela padati, opstina za opstinom, upravo kad su se srbi povukli sa neretve.

To je bilo i vrijeme povlacenja JNA iz zaledja Dubrovnika.

upravo! kao da su ih dubrovcani potjerali njihovom mocnom mornaricom. ili hvo stvarno potjerao svojom vojnom silom onolike tenkove iz sjevernog logora preplivavajuci neretvu.
i onda kazu da nije bilo zamjene teritorija krivoustog i zlobe...

I naravno, sklanjaju se prepreke/svjedoci...pokojni Blaz Kraljevic...mrtva usta ne govore...

ld wrote:izvor te informacije za HV helikopterski desant

evo inetrvju sa alagicem rahmetli


TRECEG NOVEMBRA U POPODNEVNIM SATIMA BORCI SEDMOG KORPUSA ZAPOSJELI SU KUPRES I KUPRESKU VOSORAVAN UZ ISKRENE CESTITKE ZA OVU SJAJNO IZVOJEVANJU POBJEDU ZAMOLILA BIH VAS S OBZIROM DA STE UPRAVO VRATILI S TERENA I DA STE OVAJ RAZGOVOR VREMENA NASLI SAHAT-DVA IZA PONOCI DA SAM UKRATKO KAZETE STA SU BORCI SEDMOG KORPUSA OSLOBODILI U SIROKOJ OPERACIJI, KOJA TRAJE VEC PETNAEST DANA?

ALAGIC:Prije svega zelio bih cestitati borcima i starjesinama sedmog korpus ana izuzetnim uspjesima koje su postiglin a ovom pravcu oslobodeno je uistinu dosta ako se gleda poopcinima – prva je opcina BUGOJNO znaci prostoro ve opcine je u cijelnost slobodan ; zatim kompletna opcina GORNJEG VAKUFA vise od pola opcine KUPRES i dio SIPOVACKE. Oslobodeni prostor se svakim danom povecava kad su u pitanje oslobodeni objekti to sus vi od MALI i VELIKE SULJAGE do MALOG i VELIKOG SIVERA sela GORNJI i DONJI MRACAJ negdje pola VUKOVSKOG i sva sela na tom pravcu. Zatim veci objekti kao sto OGLEDAO LUPOGLAVA selo KUKAVICA objekat Stozer sa najvisim vrhom Vran onda prostor Kupreskih vrata – strategijski znacajan objekat pa sved o velike plazenice gdje je uspostavljeno nova linija odbrane. To je nekih sedam do osam kilometra od grada kupresa ukoji smo usli trebalo bi spomenuti i objekati Male plazenice objekat Demirovac zatim Crni vrhovi Tesko je zaista sve nabrojati ali imali ste i sami priliku vidjet ta prostranstva koja je u miru tesko pjeske preci a kamoli ih borbom oslobadati pravovoremeno uspstavljati nove linije uvezati sistem vatre i po pravcu i po dubini a na ovakim prostorima – i po visini.
U OPERACIJI JE OSLOBODENO VISE OD 200 KVADRATNIH KILOMETRA……

ALAGIC: Da ako se novooslobodeni prostori gledaju kao ploha. Medutim ako bi se mjerilo katastrski. Oslobodeno je vise od 400 kvadratnih kilometra.
PRIJE SAMO NEKOLIKO DANA JAVILI STE SE U PROGRAM TELEVIZIJE BIH IZ NEKADASNJE TITOVE VILE; RECITE NAM U KAKVOM STANJU STE ZATEKLI OVAJ NEKADA IMPOZANTNI OBJEKAT?

ALAGIC: Odsijecanjem i kasnijim oslobadanjem. Armija nije u naletu ostetite objekte medutim nova titova vila ili vila Koprivica bila je zapaljena. Komandant ABID GROMILA, koji je sa svojim borcima bio na ovom pravcu gasio je pozar objekat jeiskoristljiv i uspjeli sacuvati linije sto je omogucilo da dva sahata po izbijanju nasih jedinica u siri rejon koprivice nazovem naseg VRHOVNOG KOMANDANTA PREDSJEDNIKA ALIJU IZETBEGOVICA i licno mu predam vojnicki raport.
PROGNOZE O TOME U KOJI CE GRAD ARMIJA RBIH UMARSIRATI OVIH DANA NIZALE SU SE OD TESLICA DO TRNOVA. VIJEST DA JE KUPRES SLOBODAN POMALO NAS JE SVE IZNENADILA. RECITE NAM STA OVA POBJEDA ZNACI ZA BORCE I STARJESINE SEDMOG KORPUSA?

ALAGIC:Kupres je kao grad osloboden od cetnika. Prostor kupreskevisoravni sa svojim najznacajnim strategijski objektima i prijevojem zvanim kupreska vrata objektima Vrana odnosno sozera i objekti Male i velike Plazanice koji predstavljaju kljuc Vrbaske doline dakle sa ovih objekata nudi se mogucnost djelova nja prema Mrkonjicu i otvoren je put prema donjem vakufu pobjeda je vazna svakako i zbog bolje kommunikacije uvezanosti odnosno putovanje na relaciji Zenica-travnik-livno-split sada ce trajati nesto vise od cetri sahata voznje Magistralnim put je sacuvan zajedno sa svim vitalnim objektima sto je od velikog znacaaja za protok ljudi roba…. Istakao bih da smo ovom operacijom takoder pomogli pripadnici HVOA da povrate izgubljenu cast na kupresu.
HVO JE 1992. POKUSAO UCI U KUPRES I TADA SU PORED PORAZA PRETPRJELI OGROMNE GUBITKE U LJUDSTVU KOJI SE PROCENJUJU NA NEKOLIKO STOTINA POGINULIH?

ALAGIC: Da sjecam se da je tada bila kod hrvata nacionalna zalost i zbog toga sam upravo rekao da je armija BIH stvorila uvjete da Hrvati povrate svoj nacionalni ponos nadam se da ce to Hrvatski narod u buducnosti znati cijeniti i uvazavati s druge strane sudjejost jedinca Armije i HVO na vojnom planu ucvrscuje dogovore na politickoj razini i pritom cini pozitivne pomake u vracanju povjerenja.
OSLOBODILACKOM POHODU ARMIJE RBIH PRIDRUZILE SU SE I JEDINICE HVO IZ LIVNA I SUICE KOJI DAN OPERACIJE SE TO DESILOI KAKO JE SURADNJA TEKLA NA TERENU?

ALAGIC:Prema mojim saznajima pritisak HVO da se ukljuce u norbu otpoceo je jedanaest da akcije. Iskreno govoreci aktivnost su planirane odvojeno ali sam ja kao komandant procijenije znacaj objekta iimajuci u vidu mogucnosti jedinica negdje u dubini naslucivao da bi se za ostvaranje takvog cilja postrojbo HVO htjelene htjele morale pridruziti. Pretpostavljao sam sto se kasnije pokazalo kao dobra procijena da ce se oni po saznanju za pocetne za pocetne uspjehe uspjehe Armije vjerovatno prikljuciti.
NA PROSTORU KUPRESA SUDJELOVALE SU GOTOVO SVE JEDINICE LJUTOG KORPUSA; ZNACI LI TO DA SMO OSTVARILI CILJ: ARMIJA – JAKA PRODORNA I MOBILNA?!

ALAGIC: Mi smo na putu jacanja Armije mobilnost amo postigli kohezivnosti takoder; ovoga puta je i brza pokretljivost.

PRIZNAT CU VAM DA SAM POSLJEDNJA TRI DANA POKUSAVALA PRATITI NAPREDOVANJE JEDINICA ALI BORCI ARMIJE SU ISLI 20 KILOMETRA NA SAHAT…..

ALAGIC: Istina je da smo ovom operacijom pokazali da su nase jedinice brze,pokretne i sposobne da djeluju ni bilo kom prostoru ja sam kao komandant korpusa zelio da upotrebom iskustveno ojacam . Mnoge brigade u sedmom korpusu to su vec prosle i za njihove borce nema nepoznanice mi smo se ovdje uvjerili da u LJUTOM kako ga je LJIJAN prozvao nema tzv.Domobranski jedinica,sto je veoma bitno.Naglasio bih da u akciji nisu ucestvovali samo borci iz bugojna i gornjeg vakufa,nego i momci iz gotovo svih mjesta BIH:bihaca, prijedora,Kontor-Varosi,Mostara,Sarajeva,istocne Bosne… Tu je nasa snaga.
KOLIKO PRIPADNIKA ARMIJE JE UKUPNO SUDJELOVALO U OSLOBADANJE KUPRESA?

ALAGIC: Vojnicki receno sa logistikom oko osam hiljada boraca.
KORPUS CIJI STE VI KOMANDANTNAJ MLADI JE U ARMIJI BIH I KAO DA POTVRDUJE ONU STARU NARODNU-NAJMLADE DIJETE CESTO ISPADNE NAJBOLJE?

ALAGIC:Ja bih rekao zapisi ko je babo ne svakako da je tacan podatak da se radi o najmladem korpusu borci i starjesine su uglavnom obuceni i iskusni a upravo u ovim akcijama nista manje znacanje zadatke izvrsavali su cak novoprostigli regruti dakle mladi narastaj je odmah poslije obuke otisao na frontu odradio svoju u cijelost i mislim da je to poseban kvalitet u Armiji RBIH.


U TZV. REPUBLICI SRPSKOJ VLADA OPCE RASULO I HAOS MOGLI SMO VIDJETI DA JE OVIH DANA CAK I RADOVAN KARADZIC OBUKAO UNIFORMU NA OVOM DIJELU BOJISTA PORED RATNOG PLIJENA ZAROBLJEN JE VELKI BROJ AGRESORSKIH VOJNIKA, A PROCENJE O NEPRIJATELSKIH GUBICIMA GOVORE O STOTINAMA IZBACENIH IZ STROJA PODRUCJE KUPRESA POKRIVALA JE SEDMA MOTORIZOVANA CETNICKA BRIGADA KOLIKO ISTINE IMA U TVRDNJAMA DA JE POTPUNO RAZBIJENA?

ALAGIC: Vidite ovdje se desila jedna slucajnost. Naime dio sedmog korpusa je udario na sedmu motoriziranu ciji komandant je BOIZDAR RAKIC koga licno ja poznajem jer je on kod mene kommandir voda i komandir cete. Njegova brigade se raspala mozda i iz straha od njegovog. Tacno je da je ova brigada rasturena vec tokom prva dva dana akcije naravno pokusavali su se konsolidirati i u tom pregrupiranju uvodene su i druge cetnicke brigade njihovog drugog korpusa ali su zavrsili udarom na kupres i kupresku visoravan potucen i baceni na koljena. Sepska vojska je u rasulu potvrduje to i informacije pristigle iz dubine neprijatlskog teritorija: Vlada opca bjezanija borci im bacaju oruzje bjeze…. Ne znam samo dokle ce bjezati!
DRUGI KORPUS AGRESORSKE VOJSKE STRPAN JE U NEKU VRSTU SENDVICE I NALAZI IZMEDU ELITNIH JEDINICA PETOG I SEDMOG KORPUSA ARMIJE BIH. NADATE LI SE SKOROM SUSRETU SA KRAIJSNICIA I GDJE BI MOGLO BITI MJESTO SASTANJA?

ALAGIC:Prostor izmedu nas je jos veliki ali s obzirom na napredovanje Armije smatram da ce se na ovom podrucje situacije sve vise isloznjavati i da ce to nametati ogromne probleme cetnicima sto je nasa sansa. O mjestu sastanjanja ne bih govorio to je cilj, a kada ce nam se zelje ispuniti najvise zavisi od nas samih.
S OBZIROM DA SE NAS LIST CITA U ZEMLJI I INOSTRANSTVU STA SE NOVOOSLOBODENIH PROSTORA KUPRESA ZELITE PORUCITI BOSNJACIMA NAROCITI PROGRANIMA KOJI POMNO PRATE STANJE NA FRONTU?

ALAGIC: Moji zemljaci su citali i citaju i vjerovatno ce citati LJILJAN i iskoristi bih vasu prisutnost i rekao: svoje kraijsnike i ostale bosnjake bih pozvao da dodu u bosnu u sedmi korpus uzmu pusku u ruke i ukljuce se u borbu jer kako ja to cesto kasem - VOZ ZA BOSANSKU KRAJINU JE KRENUO POZURITE DOK JOS IMATE MJESTA, NECE VALJATI AKO NESTANE KARATA!

Izvor su moje vlastite oci i usi. Zar ti nije cudno da u svim ovim memoarima nemas nijednog datuma. Za razliku od tog nacelnika ja sam bio tamo i vidio Demirovac i belaj koji je napravio Armiji BiH. Za tvoju informaciju Demirovac je oslobodjen tek 1995. godine, 24 rujna ako hoces i datum. Dakle, nikako nije oslobodjen 1994. godine sto ti dovoljno govori da je citava prica nacelnika izmisljena. Ako se pitas kako znam, znam jer sam pruzao topnicku podrsku jedinicama HV koje su ga osvojile. Isto tako sam nekoliko puta davao topnicku podrsku jedinicama Armije BiH koje su pokusavale ovladavati Demirovcem. Prije par godina je bio i prilog HRT o osvajanju Demirovca i tu se moze naci i dokaz o ucesnicima i poginulim pripadnicima HV-a. Ali nisam siguran da ces mi povjerovati tako da je ovo gubljenje vremena. Sve i da ti snimku pokazem rekao bi kako to nije Demirovac a pojma nemas o terenu i onome o cemu pises. Da si bio tamo ne bi ti trebao Alagic ili neki nacelnik. Ne vjerujem u nacelnike Armije BiH otkad se na sudjenju generalu Delicu otkrilo da su kuriri slali izvjesca o kretanjima i pobjedama Armije BiH.

ovo je napis iz ljiljana koji je tada dosta toga objavljivao malo pretjerujuci cisto da se podigne samopouzdanje narodu u onoj teskoj situaciji, bez stvarne potpore cinjenicama ili dopisnika s fronte ili s lica mjesta.
svako voli citati ono sto mu odgovara, tako da shvacam zasto je alagic dignut u zvijezde u narodu, a s druge strane je u realnosti zavrsio kao haski optuzenik.

osa wrote:Nakon svih ovih veleumnih napisa o dogovoru srba i hrvata da i ja napišem neko svoje razmišljanjea na tu temu.

Jugoslavija kao država je jedino mogla opstati ako je postojao dogovor srba i hrvata i stara i nova. s obzirom na sudbinu jugoslavije vidljivo je da je vrlo diskutabilna teza o dogovoru, što je prezentirano i na zadnjem kongresu skj.
da je bilo razgovora to je evidentno, ali ništa neuobičajeno, uvijek i u svim ratovima i najgori neprijatelji pregovaraju. srbi su bili previše samouvjereni i sigurni da će im jna omogućiti onakvu jugoslaviju (veliku srbiju) kakvu oni žele što je bila kardinalna greška. da su imali i malo političke mudrosti trebali su hrvatima ponuditi sve što je tuđman tražio čak i više od toga i danas bi svi srbi živjeli u jednoj državi, možda ne bi bila unitarna ali bi bile izbjegnute silne žrtve i razaranja, a hrvatska nakon takve ponude ne bi imala nikakvu podršku zapadnih krugova za osamostaljenje.

Tema o dogovoru u bih , također generalno ne stoji, određeni dogovori su vjerovatno postojali, ali baš da se prije rata dogovorilo što će tko uzeti i gdje će tko preseliti mi liči malo previše na osrednji roman. čemu onda na samom početku borbe za mostar, kupres, livanjsko polje, popovo polje pa i za posavinu. kad se razgovara o podjeli bih uporno se prećutkuje uloga bošnjačkih liderima i njihovi potezi u tom smislu, o čemu iz prve ruke u svojoj knjizi govori i sefer halilović. Da je postojao generalni dogovor o podjeli bih između srbije i hrvatske, mislim da bi on bio i proveden i u krajnjem slučaju i međunarodno legaliziran (primjer rs a sada i kosovo, gdje je samo potvrđeno faktično stanje na terenu).U tom slučaju ne bi bilo niti prihvata izbjeglica, niti dostave oružja, hrane , lijekova, bila bi onemogućena putovanja bošnjačkog vodstva. iluzorno bi bilo slati pomoć bihaću jer da je postojao dogovor sa srbima, ne bi postojao strah od pada bihaćke enklave (što mnogi forumaši često ističu) itd. itd.

Uloga hrvatske u ratu u bih je vrlo slojevita, na početku samog rata hrvatska je više učinila za obranu bih od vlade u sarajevu, koja je početkom rata iskazala krajnje nesnalaženje i neodlučnost koja se ogleda u tome da ni usred ratnih djelovanja nisu otvoreno rekli tko je agresor u bih, nisu pripremili narod za rat već su bih na pladnju ponudili srbima i srbiji, kad ovo kažem ne mislim to bukvalno već upravo na način kako sam to nabrojao, dakle ne činjenjem. Po mojoj procjeni, nakon takvog početka rata tuđman i lobi okupljen oko šuška procjenjuju da će srbi zauzeti bih i u takvoj konstelaciji snaga mjenjaju politiku prema bih i uključuju se u podjelu s ciljem da tzv. hrvatske etničke prostore odbrane od srpske agresije i u konačnici pripoje hrvatskoj. Tada dolazi do sukoba s bošnjacima iz koga su korist imali samo srbi i koji je ostavio razorne posljedice na budućnost bih.
Nakon zaustavljanja tog sukoba ponovo dolazi do jačeg angažiranja hv u bih i do ponovnog savezništva s bošnjacima što u konačnici dovodi do kraja rata i dejtona.

Na kraju da rezimiram. ne stoje olako data mišljenja o dogovoru srba i hrvata jer se srbi i hrvati oko ničeg nisu i i ne vjerujem da će se dogovoriti, određeno kontakti i razgovori su postojali ali daleko od toga da je netko izrežirao rat kao film i pustio nas glumce da glumimo u tom filmu samo sa bojevom municijom. kratkovidnost politike srpskih vođa doživljava svoj finiš na kosovu i srbija od maksimalističke opcije koju su postavili na početku ove tragedije, završava na minimalističkoj, ni prvi ni zadnji u povijesti. žalosno je što iz svega nisu izvukli određene pouke, već ponovo pokušavaju problematizirati svoj status u bih, što je vidljivo danas na ulicama gradova u rs i što je najgore za to koriste studente i srednjoškolce. ako srbi ponovo pokušaju destabilizirati bih toplo se nadam da će ovaj put bošnjaci i hrvati znati na to zajedno odgovorit, a isto tako se nadam da će hrvatska u tom slučaju ograditi bih sa svoje strane i potpuno se distancirati od tih događaja da nas ne bi ponovo krivo shvatili.

I stanovnici Gornjeg Vakufa su takodje krivo shvatili .Izisli ljudi na ulice kada su culi da helikopteri R Hrvtske ( HV ) bacaju bojlere .Ljudi mislili slijedi tusiranje kad ono exploziv i metalni predmeti unutra .Inace cijeli post je u duhu argumenata i odise historijskim cinjenicima , kao sto s na pocetku i naglasio " Da i ja napisem svoje razmisljanje " .

feral.tribune wrote:

osa wrote:Nakon svih ovih veleumnih napisa o dogovoru srba i hrvata da i ja napišem neko svoje razmišljanjea na tu temu.

Jugoslavija kao država je jedino mogla opstati ako je postojao dogovor srba i hrvata i stara i nova. s obzirom na sudbinu jugoslavije vidljivo je da je vrlo diskutabilna teza o dogovoru, što je prezentirano i na zadnjem kongresu skj.
da je bilo razgovora to je evidentno, ali ništa neuobičajeno, uvijek i u svim ratovima i najgori neprijatelji pregovaraju. srbi su bili previše samouvjereni i sigurni da će im jna omogućiti onakvu jugoslaviju (veliku srbiju) kakvu oni žele što je bila kardinalna greška. da su imali i malo političke mudrosti trebali su hrvatima ponuditi sve što je tuđman tražio čak i više od toga i danas bi svi srbi živjeli u jednoj državi, možda ne bi bila unitarna ali bi bile izbjegnute silne žrtve i razaranja, a hrvatska nakon takve ponude ne bi imala nikakvu podršku zapadnih krugova za osamostaljenje.

Tema o dogovoru u bih , također generalno ne stoji, određeni dogovori su vjerovatno postojali, ali baš da se prije rata dogovorilo što će tko uzeti i gdje će tko preseliti mi liči malo previše na osrednji roman. čemu onda na samom početku borbe za mostar, kupres, livanjsko polje, popovo polje pa i za posavinu. kad se razgovara o podjeli bih uporno se prećutkuje uloga bošnjačkih liderima i njihovi potezi u tom smislu, o čemu iz prve ruke u svojoj knjizi govori i sefer halilović. Da je postojao generalni dogovor o podjeli bih između srbije i hrvatske, mislim da bi on bio i proveden i u krajnjem slučaju i međunarodno legaliziran (primjer rs a sada i kosovo, gdje je samo potvrđeno faktično stanje na terenu).U tom slučaju ne bi bilo niti prihvata izbjeglica, niti dostave oružja, hrane , lijekova, bila bi onemogućena putovanja bošnjačkog vodstva. iluzorno bi bilo slati pomoć bihaću jer da je postojao dogovor sa srbima, ne bi postojao strah od pada bihaćke enklave (što mnogi forumaši često ističu) itd. itd.

Uloga hrvatske u ratu u bih je vrlo slojevita, na početku samog rata hrvatska je više učinila za obranu bih od vlade u sarajevu, koja je početkom rata iskazala krajnje nesnalaženje i neodlučnost koja se ogleda u tome da ni usred ratnih djelovanja nisu otvoreno rekli tko je agresor u bih, nisu pripremili narod za rat već su bih na pladnju ponudili srbima i srbiji, kad ovo kažem ne mislim to bukvalno već upravo na način kako sam to nabrojao, dakle ne činjenjem. Po mojoj procjeni, nakon takvog početka rata tuđman i lobi okupljen oko šuška procjenjuju da će srbi zauzeti bih i u takvoj konstelaciji snaga mjenjaju politiku prema bih i uključuju se u podjelu s ciljem da tzv. hrvatske etničke prostore odbrane od srpske agresije i u konačnici pripoje hrvatskoj. Tada dolazi do sukoba s bošnjacima iz koga su korist imali samo srbi i koji je ostavio razorne posljedice na budućnost bih.
Nakon zaustavljanja tog sukoba ponovo dolazi do jačeg angažiranja hv u bih i do ponovnog savezništva s bošnjacima što u konačnici dovodi do kraja rata i dejtona.

Na kraju da rezimiram. ne stoje olako data mišljenja o dogovoru srba i hrvata jer se srbi i hrvati oko ničeg nisu i i ne vjerujem da će se dogovoriti, određeno kontakti i razgovori su postojali ali daleko od toga da je netko izrežirao rat kao film i pustio nas glumce da glumimo u tom filmu samo sa bojevom municijom. kratkovidnost politike srpskih vođa doživljava svoj finiš na kosovu i srbija od maksimalističke opcije koju su postavili na početku ove tragedije, završava na minimalističkoj, ni prvi ni zadnji u povijesti. žalosno je što iz svega nisu izvukli određene pouke, već ponovo pokušavaju problematizirati svoj status u bih, što je vidljivo danas na ulicama gradova u rs i što je najgore za to koriste studente i srednjoškolce. ako srbi ponovo pokušaju destabilizirati bih toplo se nadam da će ovaj put bošnjaci i hrvati znati na to zajedno odgovorit, a isto tako se nadam da će hrvatska u tom slučaju ograditi bih sa svoje strane i potpuno se distancirati od tih događaja da nas ne bi ponovo krivo shvatili.

I stanovnici Gornjeg Vakufa su takodje krivo shvatili .Izisli ljudi na ulice kada su culi da helikopteri R Hrvtske ( HV ) bacaju bojlere .Ljudi mislili slijedi tusiranje kad ono exploziv i metalni predmeti unutra .Inace cijeli post je u duhu argumenata i odise historijskim cinjenicima , kao sto s na pocetku i naglasio " Da i ja napisem svoje razmisljanje " .

Nisu to činjenice to je moje razmišljanje i moj pogled na neke događaje iz bliže povijesti, u koje nisam htio navoditi pojedinačne primjere (kao vakuf), jer to na kraju nikud ne vodi, zato što svako ima svoju priču koja je njemu najistinitija.

pa dobro jel onda armija ista oslobodila na tom kupresu,posto si artiljerac znas
za taj demirovac ja blage veze nemam,brdo ko brdo,ima ih u bosni i previse
ali znam jedno sto je sigurno,da su nasi uzeli kupres,i da je uz dogovor hvo usao prvi,radi buduce suradnje

sad ti kazem ovo sto se pise o kupresu znam preko tog mog prijatelja,on je bio u jajackoj brigadi nacelnik veze i peba

i vjerujem mu
doduse taj demirovac nikada nije i spomenuo
bilo je rijeci konkretno samo o kupresu

moja zona je bila zona 3 korpusa i prvenstveno vozuca i ozren

i prije cu vjerovati alagicu,nego prlicu,tuti,susku i njofri

uostalom alagic je se dokazao bas na kupresu,vlasicu,d.vakufu i komaru
i poslije u krajini
rahmetullahi alejh
dobar strateg i strasan organizator
i samo jos jedna napomena za algica
cuo sam to na vise mjesta,on je licno spasio manastir u gucoj gori da se ne digne u vazduh i rad je malo falilo i da on zijani glavu zato sto je stao u zatitu manastira i tad su mu arapi strasno zamjerili to sto ih je sprijecio da dignu manastir u zrak
i eno i danas dan manastir je tu,nije ni spaljen,niti srusenmkao i mnogi katalocki i pravoslavni objekti na teritoriju koja ja armija kontrolisala

a muslimaske bogomolje su mahom porusene u rs,a i na podrucijima pod koje je kontrolisao hvo

i kao sto rece jedan mostarc kada je cuo da su hrvati srusili stari most

kaze,e nek se hrvati poseru na pricu o njihovoj tisutljecnoj kulturi

osa wrote:Nakon svih ovih veleumnih napisa o dogovoru srba i hrvata da i ja napišem neko svoje razmišljanjea na tu temu.

Jugoslavija kao država je jedino mogla opstati ako je postojao dogovor srba i hrvata i stara i nova. s obzirom na sudbinu jugoslavije vidljivo je da je vrlo diskutabilna teza o dogovoru, što je prezentirano i na zadnjem kongresu skj.
da je bilo razgovora to je evidentno, ali ništa neuobičajeno, uvijek i u svim ratovima i najgori neprijatelji pregovaraju. srbi su bili previše samouvjereni i sigurni da će im jna omogućiti onakvu jugoslaviju (veliku srbiju) kakvu oni žele što je bila kardinalna greška. da su imali i malo političke mudrosti trebali su hrvatima ponuditi sve što je tuđman tražio čak i više od toga i danas bi svi srbi živjeli u jednoj državi, možda ne bi bila unitarna ali bi bile izbjegnute silne žrtve i razaranja, a hrvatska nakon takve ponude ne bi imala nikakvu podršku zapadnih krugova za osamostaljenje.

Tema o dogovoru u bih , također generalno ne stoji, određeni dogovori su vjerovatno postojali, ali baš da se prije rata dogovorilo što će tko uzeti i gdje će tko preseliti mi liči malo previše na osrednji roman. čemu onda na samom početku borbe za mostar, kupres, livanjsko polje, popovo polje pa i za posavinu. kad se razgovara o podjeli bih uporno se prećutkuje uloga bošnjačkih liderima i njihovi potezi u tom smislu, o čemu iz prve ruke u svojoj knjizi govori i sefer halilović. Da je postojao generalni dogovor o podjeli bih između srbije i hrvatske, mislim da bi on bio i proveden i u krajnjem slučaju i međunarodno legaliziran (primjer rs a sada i kosovo, gdje je samo potvrđeno faktično stanje na terenu).U tom slučaju ne bi bilo niti prihvata izbjeglica, niti dostave oružja, hrane , lijekova, bila bi onemogućena putovanja bošnjačkog vodstva. iluzorno bi bilo slati pomoć bihaću jer da je postojao dogovor sa srbima, ne bi postojao strah od pada bihaćke enklave (što mnogi forumaši često ističu) itd. itd.

Uloga hrvatske u ratu u bih je vrlo slojevita, na početku samog rata hrvatska je više učinila za obranu bih od vlade u sarajevu, koja je početkom rata iskazala krajnje nesnalaženje i neodlučnost koja se ogleda u tome da ni usred ratnih djelovanja nisu otvoreno rekli tko je agresor u bih, nisu pripremili narod za rat već su bih na pladnju ponudili srbima i srbiji, kad ovo kažem ne mislim to bukvalno već upravo na način kako sam to nabrojao, dakle ne činjenjem. Po mojoj procjeni, nakon takvog početka rata tuđman i lobi okupljen oko šuška procjenjuju da će srbi zauzeti bih i u takvoj konstelaciji snaga mjenjaju politiku prema bih i uključuju se u podjelu s ciljem da tzv. hrvatske etničke prostore odbrane od srpske agresije i u konačnici pripoje hrvatskoj. Tada dolazi do sukoba s bošnjacima iz koga su korist imali samo srbi i koji je ostavio razorne posljedice na budućnost bih.
Nakon zaustavljanja tog sukoba ponovo dolazi do jačeg angažiranja hv u bih i do ponovnog savezništva s bošnjacima što u konačnici dovodi do kraja rata i dejtona.

Na kraju da rezimiram. ne stoje olako data mišljenja o dogovoru srba i hrvata jer se srbi i hrvati oko ničeg nisu i i ne vjerujem da će se dogovoriti, određeno kontakti i razgovori su postojali ali daleko od toga da je netko izrežirao rat kao film i pustio nas glumce da glumimo u tom filmu samo sa bojevom municijom. kratkovidnost politike srpskih vođa doživljava svoj finiš na kosovu i srbija od maksimalističke opcije koju su postavili na početku ove tragedije, završava na minimalističkoj, ni prvi ni zadnji u povijesti. žalosno je što iz svega nisu izvukli određene pouke, već ponovo pokušavaju problematizirati svoj status u bih, što je vidljivo danas na ulicama gradova u rs i što je najgore za to koriste studente i srednjoškolce. ako srbi ponovo pokušaju destabilizirati bih toplo se nadam da će ovaj put bošnjaci i hrvati znati na to zajedno odgovorit, a isto tako se nadam da će hrvatska u tom slučaju ograditi bih sa svoje strane i potpuno se distancirati od tih događaja da nas ne bi ponovo krivo shvatili.

Dobrosav Paraga - Predsjednik Hrvatske stranke prava 1861.
Naslov: "Nepojmljivo je da Silajdzic cetiri godine u svom stolu cuva
dokumente koje sam dao protiv Tute"


Interview nacinio: Senad Slatina

Kontroverzni lider Hrvatske stranke prava 1861. i vec potvrdeni izazivac
politickih skandala u Zagrebu Dobroslav Paraga svojim najnovijim javnim
istupima ponovo je uzburkao javnost u Hrvatskoj. Medunarodnom sudu za
ratne zlocine u Haagu on je 9. augusta 1997., na petu godisnjicu sudski
jos nerasvijetljenog ubojstva generala HOS-a Blaza Kraljevica, podnio
krivicnu prijavu protiv hrvatskog predsjednika dr. Franje Tudjmana
optuzujuci ga za "pripremu, organiziranje i izvodenje agresije na BiH".
Nedugo zatim, gospodin Paraga je organizirao i press konferenciju na kojoj
je prezentirao do sada manje poznate dokumente HDZ-a u kojima se poziva na
etnicku podjelu BiH. Odmah nakon ove konferencije drzavno tuzilastvo
podnijelo je prijedlog za pokretanje istrage protiv g. Parage zbog
uznemiravanja hrvatske javnosti i sirenja laznih vijesti. Dobroslav Paraga
roden je 1960. godine u Zagrebu. Studirao je pravo i teologiju. Sa 20
godina prvi put je osuden na cetverogodisnju zatvorsku kaznu zbog
potpisivanja Peticije za amnestiju politickih zatvorenika u tadasnjoj
Jugoslaviji. Zbog organiziranja raznih oblika protesta protiv okrutnosti i
zlostavljanja u zatvorima SFRJ, 1987. protjeran je iz Zagreba i jedno
vrijeme zivio u Ljubljani. U americkom Senatu prije pocetka ratova na ovim
prostorima izhodio je Rezoluciju kojom se osudjuju drzavni organi SFRJ
zbog nepostivanja osnovnih Ijudskih prava. Od februara 1990. Iider je
Hrvatske stranke prava. "Pravo je cudo da smo opstali i da smo jos uvijek
zivi", kaze za sebe i simpatizere HSP-a. Za osam godina postojanja u
atentatima je ubijeno 30 aktivista ove stranke, i to uglavnom u podnucjima
koja su bila izvan ratnih djelovanja.

"Slobodna Bosna": Gospodine Paraga, kada ste se upoznali sa g. Franjom
Tudjmanom i kako se razvijalo vase poznanstvo?

Paraga: Upoznali smo se pocetkom 80-tih godina tokom jedne sire akcije
izrade peticije i prikupljanja potpisa za amnestiju politickih zatvorenika
poslije Titove smrti u tadasnjoj Jugoslaviji. To poznanstvo je trajalo i
kasnije, kada smo se nasli iza resetaka zatvora u Lepoglavi, i nastavilo
se i po izlasku iz zatvora sve do kasnih 80-tih, kada Tudman od Ante
Markovica dobiva pravo da putuje po svijetu i zapravo vise provodi u
inozemstvu nego u Zagrebu. Tu se gubi taj raniji kontakt.

Senad Slatina ("Slobodna Bosna"): Jeste li kasnije, u vrijeme priprema za
prve visestranacke izbore, suradivali sa Franjom Tudmanom?

Paraga: Buduci da sam ga dobro poznavao, nisam bio sklon politickoj
suradnji s njim. Iz niza razgovora koje sam vodio sa njim ja sam mogao
primijetiti da je on cvrsto vjerovao u Jugoslaviju, i kroz brojne
razgovore je trazio novi povijesni dogovor izmedu Hrvata i Srba. Ja sam na
sve to gledao sa velikom sumnjom i insistirao sam na pravu naroda na
samoodredenje. Moje je politicko ubjedenje bilo da je Jugoslavija bila
uspostavljena mimo volje nesrpskih naroda i 1918. i 1945. U tom pogledu
nas se dvojica nikada nismo mogli slagati, i ja sam zazirao od bilo kakve
suradnje sa njegowm strankom.


TUDJMAN NIJE PRIPREMAO ODBRANU HRVATSKE

"Slobodna Bosna": Kada ste prvi put dosli u ozbiljnije politicke konflikte
sa Tudjmanom?

Paraga: Pa, vec 1990. godine, i to zbog jednog vrlo jasnog problema, a to
je bilo neraspustanje tadasnje Sluzbe drzavne sigurnosti, odnosno tajne
policije u Hrvatskoj, i nepokretanja postupaka protiv inicijatora nekih
zlocina koji su ranije izvrseni nad nekim Ijudima, ukljucujuci npr. mene
ili mog kolegu Brajdera koji je 1980. ubijen u zagrebackom zatvoru. Ljudi
koji su nas tada progonili ostali su glavni i 1990. bili u Sluzbi
sigurnosti kod Franje Tudjmana. I danas su neki od tih Ijudi u samom vrhu
obavjestajnih sluzbi u Hrvatskoj. To je bio znak da ce Hrvatska za
Tudjmanove vladavine na izvjestan nacin ostati pod kontrolom KOS-a i UDBE.

"Slobodna Bosna": Od 1990. Vi ste na celu Hrvatske Stranke Prava. Ubrzo
nakon formiranja stranke formiran je i HOS kao njeno vojno krilo. Da li je
vec u to vrijeme HOS bio vojni odraz politickog neslaganja sa HDZ-om?

Paraga: Svakako da je HOS nastao u Hrvatskoj 1991. kao nemirenje sa
Tudjmanovom pasivnoscu glede agresije na Hrvatsku. Tudjman je tada, naime,
tvrdio i duboko vjerovao da Srbija i JNA nece napasti Hrvatsku jer se on
sa njima dogovorio. Tudjman je vjerovao u sramni sporazum iz Karadjordjeva
od 25. ozujka 1991. Oni su se tada dogovorili o raspodjeli plijena nakon
mesarenja Bosne i Hercegovine, i on je smatrao da do sukoba Hrvatske i
Srbije nece doci. On je posve zanemario bilo kakve pripreme za obranu, sto
se kasnije vidjelo npr. kod napada na istocnu Slavoniju i Vukovar, kada on
nije poslao nijednu postrojbu tamo, smatrajuci branitelje Vukovara
remetilackim faktorom u Milosevic-Tudjmanovom sporazumu iz Karadjordjeva.
Rat u Hrvatskoj je, dakle, docekao nespreman. On nije reagirao ni kod
napada na Sloveniju, smatrajuci da se Hrvatska nema sta mijesati iako je
ranije potpisao pakt o medusobnom priznanju i zajednickoj obrani Slovenije
i Hrvatske. HOS je nastao tada kao spontana reakcija na nebranjenje
Hrvatske. Mi smo i u vrijeme napada na Sloveniju ponudili 500 nasih
dobrovoljaca i Slovenci nam to nisu zaboravili. Mi smo, takoder, na
vrijeme shvatili da ce se klanje nakon dogovora o dolasku UNPROFOR-a u
daleko strasnijoj formi nastaviti i u BiH jer su jastrebovi sa Dedinja i
Pantovcaka odlucili da je to glavni plijen u njihovom razgranicenju,
odnosno u njihowj tzv. rekonstrukciji Jugoslavije ili novom povijesnom
hrvatsko-srpskom sporazumu.

"Slobodna Bosna": Koliko je HOS u prvim fazama rata u BiH bio prisutan kao
organizirana formacija i kakvu je vrstu suradnje ostvarivao sa jedinicama
Armije BiH?

Paraga: On je nastao prilicno spontano, okupljanjem u to vrijeme
nemobiliziranih drzavljana BiH. Veliku ulogu je tu odigrao legendarni Blaz
Kraljevic. Od konca 1991. i prvim mjesecima 1992. on uspijeva formirati
zajednicke postrojbe Hrvata i Bosnjaka u HOS-u, s tim da se odmah izjasnio
da je njegov predsjednik G. Alija Izetbegovic i da je vlada pod ciju se on
komandu stavlja - Vlada Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Od prvog
dana je, dakle, bilo jasno da su general Blaz Kraljevic i svi dijelovi
HOS-a bili u sastavu Oruzanih snaga RBiH. Njihovi glavni centri bili su u
Ljubuskom i Mostaru. Oni uspijevaju odrzati ratno saveznistvo protiv
nadiruce Miloseviceve agresije na BiH. Ali su se vrlo brzo nasli izmedu
dva zrvnja jer je s druge strane Tudjman, takodjer, postao suagresor prema
ranijem sporazumu iz Karadjordjeva i preko Bobana, Kordica i kompanije se
umijesao u rat u BiH. Postrojbe HOS-a, jedine legalne formacije OS BiH u
zapadnoj Hercegovini, nasle su se izmedu Karadzicevih i Vucurevicevih
hordi iz istocne Hercegovine, te na udaru Bobanovih paravojnih snaga iz
tzv. Herceg-Bosne.

"Slobodna Bosna": Netrpeljivosti izmedu HDZ-a i HSP-a, odnosno HVO-a i
HOS-a, postojale su od osnivanja ovih partija i njihovih vojnih formacija,
ali su, cini se, kulminirale ubojstvom Blaza Kraljevica 9. augusta 1992.
Kakva su Vasa saznanja o tome zbog cega je doslo do tog atentata, ko su
njegovi izvrsioci i zbog cega taj zlocin ni nakon pet godina nije sudski
procesiran?

Paraga: Postrojbe HOS-a bile su glavna prepreka da se provede sporazum
Karadzic-Boban iz Graca. Blaz Kraljevic je oslobadao Trebinje sa namjerom
da ide cak i dalje. On nije htio prihvatiti scenarij Karadzic-Bobanove
podjele iz Graca. Zato je pala odluka o njegovoj likvidaciji. Nakon sto su
postrojbe HOS-a usle u Trebinje, 9. augusta je izveden atentat na ratni
stozer HOS-a i generala Kraljevica kao glavnog zapovjednika OS BiH u
zapadnoj Hercegovini. Tudman je 1994. priznao da je Susak provodio njegovu
politiku u Hercegovini kako Hercegovina ne bi otisla u HOS, u ekstreme,
dakle da ne bi otisla pod komandu legalne vlasti RBiH, cime je izravno
priznao sudjelovanje i naredbu o likvidaciji gen. Kraljevica i ratnog
stozera HOS-a u zapadnoj Hercegovini. To je bio uvod u kasniji rat Hrvata
i Bosnjaka.

"Slobodna Bosna": Ko su bili neposredni izvrsioci atentata?


ZAJEDNICKA AGRESIJA BOBANA I KARADZICA

Paraga: Kaznjenicka bojna sa Sirokog Brijega, kojom su zapovjedali Mladen
Naletilic Tuta i Ivan Andabak. Istraga ni nakon pet godina nije otvorena.
Ja sam krivicne prijave podnio jos u kolovozu protiv Brune Stojica,
Valentina Corica, Mladena Naletilica Tute i niza drugih Ijudi iz
Kaznjenicke bojne. Spis je, medutim, samo lutao izmedu Splita i Mostara, i
na kraju su u mostarskom sudu kazali kako je spis izgorio u vrijeme borbi
za Mostar.

"Slobodna Bosna": Kada ste primijetili konkretne politicke i vojoicke
poteze koji su Vas uvjerili da dio hrvatskog politickog i vojnog vodstva
radi na podjeli BiH?

Paraga: Vec od Ijeta 1991. bio sam siguran da price o planu iz Karadordeva
nisu izmisljotine, vec je to jedna monstruozna omca oko vrata hrvatskom i,
pogotovo, bosnjackom narodu u BiH. Tada se, kako sam vec kazao, rat
neplanski dogadao u Hrvatskoj, ali se sve spremalo za onaj planirani rat u
BiH. U vrijeme borbi za Vukovar, i kada tamo nikakva pomoc nije stizala
mjesecima, ja sam poslao 200 dragovoljaca HOS-a da se bore za taj grad.
Svega pet njih je prezivjelo. Tada sam saznao da sve oruzje sto mi
zarobimo iz kasarni JNA ne ide u Vukovar nego u Hercegovinu. Postavio sam
tada javno pitanje oko toga. Kasnije je, medutim, postalo jasno zasto se
oruzje slalo u zapadnu Hercegovinu. Zato, jer se tamo planirao pravi rat.

"Slobodna Bosna": Rat protiv Bosnjaka mislite?

Paraga: Da. Postojali su stalni nagovjestaji da se nesto krupno iza brda
valja, a onda smo saznali za neprikrivene planove skovane u Grudama koncem
studenoga 1991., gdje je Boban sa Kordicem, Perom Markovicem, Benderom,
Vladom Soljicem, Prlicem i ostalima konstatirao da je BiH za njih
nepostojeca zemlja i da ce oni ici na preseljavanje stanovnistva,
proglasenje Banovine i pripojenje dijelova BiH Hrvatskoj, te da ce se
vojno suprotstaviti svima koji tome stanu na put. Nama je tada sve bilo
jasno. Nedvojbeno je potvrdeno da postoji umijesanost hrvatskih vlasti u
agresiju, a na osnovu kasnijih dogadaja na podrucju Kiseljaka, llidze,
trgovine izmedu HVO-a i srpskih agresorskih snaga, medusobne potpore u
vojnim operacijama radi slamanja otpora agresiji na BiH itd, stvari su
postale jasne i svim demokratskim vladama u svijetu.

"Slobodna Bosna": Dakle, Vi ste vec tada bili sigurni da se tu radilo o
jedinstvenom rakopisu, odnosno ranije precizno usaglasenom
hrvatsko-srpskom dogovoru o podjeli BiH?

Paraga: Da. Svi moji nastupi i gwori iz tog vremena to potvrduju.
Podsjecam na moj nastup u americkom Kongresu 25. i svibnja 1993., gdje sam
otvoreno kazao da je Tudjman suagresor sa Milosevicem na Bosnu, i da ga
treba zaustaviti. Po povratku u Zagreb ja sam dozivio pravi linc. Progon,
izbacivanje iz svih saborskih tijela, oduzimanje stranke iz mojih ruku,
preregistracija , na Tudjmanove agente i sl.


UDBASI I KOSOVCI U HRVATA

"Slobodna Bosna": Iz krugova Vase stranke stigle su i prve informacije o
povezanosti nekih hrvatskih politicara i oficira sa jugoslovenskim tajnim
sluzbama. Mozete li konkretno navesti koji su hrvatski duznosnici u Bosni
prije rata na bilo koji nacin suradivali sa sigurnosnim organima bivse
Jugoslavije? Mi smo u "Slobodnoj Bosni" objavili kopije dokamenata koji
potvrduju Tutin angazman za Saveznu UDBU. Mozete li nam predociti Vasa
saznanja u vezi s tim?

Paraga: Ja Vam moram reci, kad Vi vec ovo spominjete, da sam ja upravo
predsjedniku Vlade BiH g. Harisu Silajdzicu 1993. dao te dokumente.

"Slobodna Bosna": Odgovorno tvrdim da nasa redakcija nije dokamente dobila
od g. Silejdzica, vec iz hrvatskih izvora...

Paraga: Ja se pitam zasto su ti dokumenti zavrsili u ladici i nisu dvije
godine stavljani na uvid bosanskoj javnosti. To su meni zagonetne stvari.
Kao da se namjerno zataskavala odpovornost nekih Ijudi. HSP je, npr., vec
u rujnu 1993. podnio kaznenu prijavu protiv Mate Bobana, tada jos
neformiranom medjunarodnom sudu, tj. Komisiji za istrazivanje zlocina na
podrucju bivse Jugoslavije koju je tada vodio g. Sherif Basiouni. Mi smo
podnijeli prijavu protiv Mate Bobana. To nije ucinio niko od of icijetnih
predstavnika Vlade BiH.

"Slobodna Bosna": Jeste li znali za jos neke osobe koje su bile u dosluhu
sa jugoslovenskim tajnim sluzbama?

Paraga: Dakle, tu su bili i Tuta i Boban. Vi danas imate, od Darija
Kordica do Jadranka Prlica, Ijude koji su definitivno u tim strukturama
ranije bili aktivni, bilo u okviru partijskih, bilo voinih organa. Bozo
Rajic je bio bivsi sef UDBE u Mostaru, Kordic je bio sekretar za narodnu
odbranu u Busovaci, Suskov brat je, takoder, bio sekretar JNA u Sirokom
Brijegu (paradoks je da je Susak bio veliki hrvatski emigrant i rodoijub a
brat mu je bio funkcioner u JNA), i, znate, bio bi to podugacak spisak
kada bismo sve nabrajali. Sjetimo se, npr., koga je Mate Boban sa hrvatske
strane predlozio za pomocnika u MUP-u RBiH koji je zaduzen za drzavnu
sigurnost 1992. To je bio Jozo Jozic, koji je ranije, u doba Jugoslavije,
bio sef u UDBI Sarajevo zaduzen za suzLijanje djelatnosti
antijugoslavenske emigracije. Tu padaju maske. Oni su na razne nacine
dobivali Ijude za koje ne biste ni slutili da su njihovi. Recimo,
predsiednik HDZ-a Sarajevo Tomislav Obrdalj. On je bio suden na 20 godina
robije. Odlezao je 10 godina. Kasnije je dobio posao u "Viteksu" u Visokom
a supruga od Jozica mu je sve vrijeme bila tajnica u "Viteksu". I onda se
postavlja pitanje ko vodi HDZ u Bosni ili Hrvatskoj? Mi koji na to
ukazujemo dozivljavamo da se na nas puca iz automata.


SUSAK JE KOMANDOVAO RATOM PROTIV BOSNJAKA

"Slobodna Bosna": G. Paraga, mozete li personificirati odpovornost za
izbijanje bosnjacko-hrvatskih sukoba i za sve ono sto je nakon toga
nastalo, prije svega, za otvaranje konc-logora, sto je nezamislivo za
hrvatski narod koji je takoder bio zrtva argesije i slicnih konc-logora
koje su drzale okupacijske srpske vlasti u BiH i Hrvatskoj?

Paraga: To je i danas nezamislivo. I danas se veliki dio hrvatske javnosti
drzi u potpunom mraku da ne sazna za tu sramotu i te cinjenice. O tome se
naprosto ne govori, i to je potpuno tabuizirano. Kad mi nacnemo jedan od
takvih tabua, onda se dize halabuka, onda nas se proglasava izdajnicima
zemlje. Mi pokusavamo identificirati prave uzrocnike onoga sto je dovelo
do deportacijskih logora, preseljavanja, masovnih ubojstva, mucenja
civilnih i vojnih zarobljenika, rusenja stambenih i vjerskih objekata u
nevjerojatnim razmjerama i sl. Sjetimo se samo vapaja Ijudi u istocnom
Mostaru, gdje su Ijudi mjesecima bili u podrumima zbog bombardiranja iz
zapadnog dijela grada. Tamo je, prema nasim informacijama, 2.500 Ijudi
zavrsilo u kontejnerima, masakrirano, djeca, stari Ijudi... Preko toga se
ne moze sutke preci. Ko ce za to odgovarati. Je li se mozemo ponasati kao
da se nista nije dogodilo? Da li mozemo prihvatiti da kao nacija nosimo
odgovornost za nekakve logore, sto su radili Tudjmanovi izvrsitelji dolje.
Neka on stane iza politike kada je bio hrabar takvu politiku nametnuti. On
prvi odgovara za takvu politiku, jer to nije bila samo politika, to je bio
i genocid.

"Slobodna Bosna": Tudmana smatrate najedpovornijim za to?

Paraga: Apsolutno. Naravno, Milosevic je pokretac svih zlocina, ali Tudman
mu je pruzio desnu ruku.

"Slobodna Bosna": Sada ste ponovo u centru paznje javnosti zbog prijedloga
za istragu protiv grupe hrvatskih lidera koje smatrate odgovornim za
agresiju na RBiH. Uz Tudmana, spomenuli ste i Gojka Suska, Valentina
Corica, Brunu Stojica te jos neke osobe. Mozete li u kratkim crtama
pojasniti njihove uloge u agresiji na RBiH?

Paraga: Nepobitno je da se "Herceg-Bosnom" upravljalo iz Suskovog kabineta
u Ministarstvu obrane u Zagrebu, da je bezbroj puta dolje odlazio i da ga
je Tudjman oznacio kao glavnog provoditelja HDZ-ove politike u ratu i na
podrucju BiH. Nema sumnje da je iza Bobana stajao Susak, a iza Suska
Tudjman. Postoji bezbroj indicija i dokaza o tome. Znamo da je Susak sve
godine figurirao kao glavni i vrhunski autoritet na podrucju paradrzavne
tvorevine Herceg-Bosne. Bruno Stojic i Valentin Coric bili su visoko
rangirani funkcioneri u oblasti obrane i unutarnjih poslova tzv.
Herceg-Bosne. Valentin Coric je npr. bio zapovjednik i vojne policije
HVO-a a Kaznjnicka bojna je bila sastavni dio te vojne policije. Sada
takvom covjeku daje da rukovodi zajednickim policijskim postrojbama!?

"Slobodna Bosna": Vi ste prijedloge za istragu protiv ovih Ijudi uputili
tacno na petu godisnjicu ubojstva g. Kraljevica.

Paraga: Da. Mislim da bi pet godina za Bantustan u Africi bilo dovoijno da
sprovede kvalitetnu istragu o jednom ovakovom ziocinu. Ali, ne radi se
samo o ovom slucaju. Pet godina se suti o pravim akterima ove drame oko
podjele BiH, o protjerivanjima miliona ljudi iz njihovih domova, o
pretvaranju klasicne srbijanske vojne agresije na BiH u gradanski rat u
Bosni... Skrivati se iza leda jednog Blaskica, Skopljaka ili Kordica
mislim da je besmisleno i neposteno. Oni koji su ih poslali u cinjenje tih
ziodjela su tisucu puta vise krivi.


HAG JE SAVRSENA INSTITUCIJA

"Slobodna Bosna": Iz Haaga su prema Hrvatskoj upuceni vrlo konkretni
zahtjevi. U nedavno u hrvatskoj stampi oblavljenoj subpoeni zabtijeveju se
dokumenti o 44 vojne postrojbe Hrvatske vojske (od cega 28 brigada) koje
su djelovale u BosnL Mislite li da ce ti dokumenti ikada dospjeti u Haag?

Paraga: U hrvatskom vodstvu nema dobre volje da se ta dokumentacija preda
upravo zbog izbjegavanja konkretne odgovornosti najvisih u spomenutom
Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, a onda i vrhovnog zapovjednika -
samog Franje Tudjmana. Ipak, Sud je, ocito, vrlo dobro informiran, a mozda
vec i posjeduje kopije ovih dokumenata. Mislim da je ostao mali prostor za
eskiviranje u odnosu na obveze koje je Vlada RH preuzela glede suradnje sa
Haaskim sudom.

"Slobodna Bosna" (Senad Slatina): Vi ste u jednom od nedavnih interviewa
spomenuli da je g. Mario Nobilo priznao da je Hrvatska izvrsila agresiju
na BiH. Na sta ste konkretno mislili?

Paraga: To je bilo 1991., dakle mnogo prije rata u BiH. Ono sto je ovdje
optuzujuce jeste da hrvatsko-bosnjacki sukob nije izbio kao posljedica
nesretnih okolnosti ili velikosrpske agresije. Hrvatsko-bosnjacki sukob
je, nazalost, izbio kao posljedica namjernog, planiranog, organiziranog
provodenja dogovora iz Karadjordjeva i pripreme hrvatsko-srpske agresije
na BiH radi njenog nestanka i podjele. U to vrijeme savjetnik predsjednika
Tudjmana Mario Nobilo izjavio je da je bilo tajnih sastanaka i da je
nauglavjen sporazum da ce se izvrsiti razmjena stanovnistva, da ce se
Bosna podijeliti i da ce se ostaviti jedan manji dio za muslimansku
drzavu, kako su je oni nazvali. To je on izjavio, to je prenio londonski
"Times", i to nikada nije bilo demantirano. Kad je Vlada BiH poslala
prosvjed u vezi s tim, on je kazao da je to rekao u kondicionalu, tj. kad
bi Srbija isla na rasparcavanje, da bi isla i Hrvatska. Znaci, na
indirektan je nacin opet potvrdio sve to sto je rekao. Jer, ako Srbija ide
na agresiju, pa mi trebamo ici sa Bosnom protiv Srbije, a ne da mi onda
isto izvrsimo agresiju. Ja sam Nobila predlozio kao jednog od svjedoka u
svojoj prijavi Haaskom tribunalu.

"Slobodna Bosna": Imate li ikaivih sazaanja o tome kako je prmvacena Vasa
prijava?

Paraga: Ja za sada imam samo odgovor da je ona stavljena u proceduru.

"Slobodna Bosna": Kako ste primili tako ekspresnu reakciju hrvatskog
tuzilastva? Ako se ne varam, istog dana kada ste Vi odrzali press
konferenciju, upucen je prijedlog za otvaranje istrage protiv Vas?

Paraga: Vlast koja cini takve stvari sebi ubrzava kraj. To je
kontraproduktivno za vlast, ne za Cicka ili mene, koji smo naucili na
batine, tamnice i zatvore. Rezim je u panici jer su se oni jako dobro
prepoznali u ovoj krivicnoj prijavi. Oni vrlo dobro znaju sto su suci iz
Haaga. Tamo ne pomazu niti politicke niti rodbinske veze, vec te odmah
hapse ili ustrijele kao Drljacu Simu.

"Slobodna Bosna": Vi koristite vrlo jasnu formulaciju da je "Hrvatska
izvrsila agresiju na Bosnu i Hercogovinu". Tako eksplicitne ocjene onoga
sta se desavalo tokom 1993. i 1994. bosanske vlasti jos uvijek
izbjegavaju. Ako je i bilo razumijevanja za to u vrijeme sukoba ili
poslije borbi sa HVO-om, kada se racunalo da je bolje dobiti makar i
cetvrtinu ili desetinu pomoci nego ne dobiti nista, sto bi se sigurno
dogodilo da je Hrvatska proglasena agresorom, ima li danas opravdanja za
sutnju bosanskih vlasti u vezi s ovim?

Paraga: Ja bih volio da predsjednik Izetbegovic i vodjstvo Republike Bosne
i Hercegovine pomogne u razotkrivanju kako srpskog agresora, tako i
agresije, nazalost, pocinjene u ime Republike Hrvatske. Porucujem Vladi
RBiH da treba otkloniti uzrocnike politike koja je dovela do Daytona.

"Slobodna Bosna": Imate li ikakvo objasnjenje za sutnju bosanskih vlasti?

Paraga: Meni je cudno zasto g. Silajdzic nije dao objaviti dokument o
Mladenu Naletilicu Tuti kojeg je stampala Vasa novina. On ga je imao od
1993. godine. Nista se nije poduzelo da ga se raskrinka covjek koji je
Ijude odvodio na Heliodrom, koji je ubijao muslimanske vjerske sluzbenike
- imame - po Hercegovini, koji je rukovodio agresijom na Gornji Vakuf...
Ne znam, ne bih zelio vjerovati u nesto najcrnje da i tu postoje neki
sporazumi i dogovori. Ja mislim da nikad ne bi smjela legalna vlast BiH
prthvatiti diktat diobe Bosne na tri, niti na dva dijela. Ovo sada je
rezultat teskoga rata i treba uloziti sve napore da dodje do njene ponovne
i istinske reintegracije. Ne treba se miriti sa mogucnoscu njene podjele i
nagradjivanja agresora.