Abacija wrote:Pokusao sam da shvatim tvoju logiku i poslije nekoliko postova morao sam da se vratim na ovaj.
Ti kazes da ti je logicnije da drzavu u kojoj zivis smatras svojom. E pa sto onda toliki igraci iz BiH igraju za Hrvatsku i Srbiju ako su rodjeni i zive ovdje?! (Ne govorim samo o fudbalu nego o sportu kompletno.) Zasto oni ne smatraju BiH svojom?!!
Sto se tice "nasih" igraca u inostranstvu... Vecina njih nije otisla iz ljepote nego zbog zla koje ih je protjeralo. Zbog toga su oni "nasi". Pitanje je da li se ti momci stvarno i osjecaju "nasima" je stvar (loseg) odgoja njihovih roditelja, pritisak od strane lokalnih sredina (Svedska, Danska, Kanada, itd.), kao i stepen povezanosti sa BiH i drugim Bosancima i Hercegovcima u inostranstvu. Uporedi npr. kako je vecina Hrvata i Srbijanaca odgojena u dijaspori. Vecina njih je spremno zaigrati za Hrvatsku/Srbiju, ali i tu ima izuzetaka kao sto je npr. Bojan Krkic.
Nas neuspjeh se ogleda upravo u poredjenju sa Hrvatskom i Srbijom jer ove dvije drzave ocigledno uspijevaju da njihova dijaspora i zaigra za njih... Cak sto vise, nije im dovoljna dijaspora, nego KRADU igrace iz BiH. Zasto ih kradu ako bi, po tvojoj logici, ti igraci trebali smatrati drzavu u kojoj zive (Bosnu i Hercegovinu) svojom?!
Krenuti ću od kraja tvog posta. Da, moja logika mi govori da onu državu u kojoj živiš (ne nužno u kojoj si se rodio) trebaš smatrat svojom državom. Međutim, ti igrači koje spominješ nemaju moju logiku, nego ovu koju ima @komeba. Po toj logici možeš igrat za bilo koju državu čije državljanstvo imaš. I to je logika koja je opšta prihvaćena i od FIFE i UEFE. Dakle prema njoj - ne postoji krađa.
Što se tiče "dobre" hrvatske i srbijanske dijaspore, a "loše" naše, uzmi u obrzir da ko god je dijaspora prva država mu je ona u kojoj živi, a druga BiH/CRO/SRB. Nekima od tih ljudi je draža njihova trenutna država, a nekima ona iz koje vuku porijeklo ili iz koje su se doselili/pobjegli. Zašto smatraš da je loš odgoj roditelja to što oni forsiraju svojoj djeci državu u kojoj žive i državu u kojoj će vjerovatno zauvijek ostati? Po mom shvatanju to je ispravnije od govorenja djeci da im je država nešto što neće nikad ili će eventualno par puta u životu vidjeti, u najboljem slučaju svake godine preko ljeta. Za one koji to pak rade, najlogičnije mi je da se vrate i onda bi to imalo potpunog smisla. Ali kako rekoh, moja logika nije logika svih ljudi, čak bi rekao nije ni većine.
A ti igrači koji su rođeni ovdje a igraju za Srbiju ili Hrvatsku imaju sličan (gotovo identičan) način razmišljanja kao i naši igrači rođeni u tuđim državama, sa tom razlikom da su ovi prvi ipak nisu dijaspora, al u njihovim glavama to nije ni bitno. A ako imaju i državljanstvo susjedne države, nije ni de iure bitno. Ali ova priča onda već uveliko prelazi u sferu politike.