Forum Klix.ba

danas wrote:mislim da nigdje ne rekoh da je biti roditelj -- lako... nisam ni najmanje romanticna osoba i ne postoji stvar koju romantiziram, a najmanje roditeljstvo oliti majcinstvo...

ali moram se osvrnuti na dvije stvari... prva je 'razumijevanje' -- koje valjda svi treba da imamo naspram svakog roditelja i pogotovo valjda naspram djeteta od 6 godina koje vristi u restoranu kao da ga kolju... a taj roditelj (o njegovom djetetu da i ne pocinjemo) valjda ne treba da ima nikakvog razumijevanja za ostale ljude... koji imaju milion sopstvenih problema... jer zena koja je to jutro dobila otkaz; i ona koja ima slijepog muza kuci i tegli cijelu porodicu na svojim ledjima; i covjek koji je dijabeticar; i par koji i sam ima autisticno dijete kuci i mozda im je to prvi izlazak u restoran poslije 6 godina -- svi haman treba da se saviju i pokore -- razmazenom i nevaspitanom derletu i njegovim nesposobnim roditeljima, a sve upakovano u celofan 'razumijevanja'...

ovo me vodi do druge tacke -- a to je stavljanje roditeljstva na pijedastal, i tolerisanje bilo cega od strane osobe koja ima dijete kao i samog tog djeteta... ma koliko sa ovim ide ruku pod ruku tvoja opaska da je drustvo vrlo brzo da skoci i procjenjuje roditelja i njegove vaspitne metode, ne mogu se oteti utisku da dio odgovornosti za to snose upravo i roditelji (najcesce majke)... kad cujem zene koje poznajem (kojima kao da je vrana popila mozak onog momenta kad su se porodile) kako same sebe i svoju majcinsku ulogu stavljaju na tron -- a istovremeno ne zele da cuju apsolutno nikakvu kritiku glede sebe i svoga ceda -- dodje mi lijepo da pojedem ovaj laptop od muke... te moram reci da me moje iskustvo navodi na zakljucak da su oni koji romantiziraju roditeljstvo, zahtijevaju neki specijalan tretman i naravno 'razumijevanje' -- najcesce sami roditelji... kojima nekako nikako da dodje iz guzice u glavu da vecinu ljudi u njihovoj okolini njihovo celjade ni najmanje ne zanima...

Vako, glede boldiranog.

Izovije stopa molijo bi samo jeno - morel ikako da ti posaljem ono svoje dvoje na 2-3 hefte da hin malo sriktash (sudeci sta procitah nece trebat vise - a mozda zapomazu preko telefona nakon 5 dana ).
Placham dobro, nezhalim, i dukatima ako treba.

Samo da te upozorim, na babu su al sreca u nesreci nisu skroz pa se more dihat.

tempora wrote:Danas, ja ipak samo pokusavam reci, da trebamo biti sto obazriviji u povrsnim momentima u donosenju suda.( prvenstveno u ovom navedenom slucaju teme)Pogotovo kada svi ovdje odlicno poznajemo sredinu iz koje dolazimo.
Naravno da se ja apsolutno slazem da svako dijete treba imati granice i da su roditelji ti koji moraju uspostaviti te granice.No kako nisu sva djeca ista, niti se radjaju ( anais vec rece -tabula rasa) nisu ni roditelji.
Ja nekad pisah pedagoske protokole, a kada sam se porodila, bilo mi je potrebno dosta vremena, prvo da shvatim da sam uopste majka, da se naviknem na ideju da pored mene u malom kreveticu lezi jedno dijete, te da si prevedem sve te nekakve fizicke reakcije, stresanja, strecanja koja su usljedjivala a kojih nisam bila ni svjesna.
Mi nerijetko imamo tu izromantiziranu sliku da je svaka zena majka i da ce ona po automatizmu znati i ponasati se prema svome djetetu.Ja ne vjerujem u tu romantiku.Poznajem mnogo zena, mojih godina, koje su po prvi put majke kao i ja i koje muku muce sa svojom novom ulogom i kroz istu prave velike greske -kojih su svjesne, ali ne znaju kako da si pomognu.
Nigdje i nikada se ne vaga niti jedna uloga toliko kao sto je majcinska.I zbog toga mnoge zene i kada ne znaju ili kada uvide da im treba pomoc, kao jedna od mojih naj prijateljica, stide se, sute i ne znaju gdje i kako da to iskazu.
Jer ipak, velika je razlika izmedju cuvanja necijeg djeteta ( cime apsolutno ne zelim umanjiti tu odgovornost) i roditeljstva.Nisam ni od onih, mislim da sam to vec rekla, koji smatraju da ljudi koji nemaju djece nemaju ni pravo da o tome pricaju.Daleko od toga.No odredjena razlika postoji.
A ona se sastoji u tome, da katkada ( ponavljam-katkada) roditelj nije svjestan tih nekih svojih fizickih reakcija ili su mu jos uvijek nepoznate i ne zna tj uci da se nosi sa svojom ulogom roditelja, pa u tome i dosta grijesi.Neko manje, neko vise.

ti se jos nisi vratila na posao

mamica papucarka wrote: zeno bre, da si posla od stoka povracat, pa da su ti tolika dugmad krenula prema gore Straha ziva, ugusila bi se garant.

Nego, svaki put kada malac nesto gurne sebi jal u nos, ili u uho, padne mi na pamet Homer Simpson kad je ko dijete usmrko olovku, pa posto glup

aha, sad vidim kako dodjes do najgoreg scenarija :D deterdzent je bio odvojeno, a dugmad i stock skupa imao je boju sokica (bistrog) od kruske i jabuke ne znam sto nisam povratila i ugusila se dugmicima, valjda mi sudjeno da vas peglam po forumu

PS
samo sam Stjela rekNUt da znam dosta ljudi (rekla bih da su oni vecina u mom okruzenju) koji misle da je roditeljstvo -- roditi dijete... to je isti mentalni sklop koji misli da je velika svadba ravna dobrom braku
ono -- ja sam svoje obavila/obavio, a vi sad gledajte sta cete

mamica papucarka wrote:

tempora wrote:Danas, ja ipak samo pokusavam reci, da trebamo biti sto obazriviji u povrsnim momentima u donosenju suda.( prvenstveno u ovom navedenom slucaju teme)Pogotovo kada svi ovdje odlicno poznajemo sredinu iz koje dolazimo.
Naravno da se ja apsolutno slazem da svako dijete treba imati granice i da su roditelji ti koji moraju uspostaviti te granice.No kako nisu sva djeca ista, niti se radjaju ( anais vec rece -tabula rasa) nisu ni roditelji.
Ja nekad pisah pedagoske protokole, a kada sam se porodila, bilo mi je potrebno dosta vremena, prvo da shvatim da sam uopste majka, da se naviknem na ideju da pored mene u malom kreveticu lezi jedno dijete, te da si prevedem sve te nekakve fizicke reakcije, stresanja, strecanja koja su usljedjivala a kojih nisam bila ni svjesna.
Mi nerijetko imamo tu izromantiziranu sliku da je svaka zena majka i da ce ona po automatizmu znati i ponasati se prema svome djetetu.Ja ne vjerujem u tu romantiku.Poznajem mnogo zena, mojih godina, koje su po prvi put majke kao i ja i koje muku muce sa svojom novom ulogom i kroz istu prave velike greske -kojih su svjesne, ali ne znaju kako da si pomognu.
Nigdje i nikada se ne vaga niti jedna uloga toliko kao sto je majcinska.I zbog toga mnoge zene i kada ne znaju ili kada uvide da im treba pomoc, kao jedna od mojih naj prijateljica, stide se, sute i ne znaju gdje i kako da to iskazu.
Jer ipak, velika je razlika izmedju cuvanja necijeg djeteta ( cime apsolutno ne zelim umanjiti tu odgovornost) i roditeljstva.Nisam ni od onih, mislim da sam to vec rekla, koji smatraju da ljudi koji nemaju djece nemaju ni pravo da o tome pricaju.Daleko od toga.No odredjena razlika postoji.
A ona se sastoji u tome, da katkada ( ponavljam-katkada) roditelj nije svjestan tih nekih svojih fizickih reakcija ili su mu jos uvijek nepoznate i ne zna tj uci da se nosi sa svojom ulogom roditelja, pa u tome i dosta grijesi.Neko manje, neko vise.

ti se jos nisi vratila na posao

Jesam, ali mi nije jasan komentar?

danas wrote:mislim da nigdje ne rekoh da je biti roditelj -- lako... nisam ni najmanje romanticna osoba i ne postoji stvar koju romantiziram, a najmanje roditeljstvo oliti majcinstvo...

ali moram se osvrnuti na dvije stvari... prva je 'razumijevanje' -- koje valjda svi treba da imamo naspram svakog roditelja i pogotovo valjda naspram djeteta od 6 godina koje vristi u restoranu kao da ga kolju... a taj roditelj (o njegovom djetetu da i ne pocinjemo) valjda ne treba da ima nikakvog razumijevanja za ostale ljude... koji imaju milion sopstvenih problema... jer zena koja je to jutro dobila otkaz; i ona koja ima slijepog muza kuci i tegli cijelu porodicu na svojim ledjima; i covjek koji je dijabeticar; i par koji i sam ima autisticno dijete kuci i mozda im je to prvi izlazak u restoran poslije 6 godina -- svi haman treba da se saviju i pokore -- razmazenom i nevaspitanom derletu i njegovim nesposobnim roditeljima, a sve upakovano u celofan 'razumijevanja'...

ovo me vodi do druge tacke -- a to je stavljanje roditeljstva na pijedastal, i tolerisanje bilo cega od strane osobe koja ima dijete kao i samog tog djeteta... ma koliko sa ovim ide ruku pod ruku tvoja opaska da je drustvo vrlo brzo da skoci i procjenjuje roditelja i njegove vaspitne metode, ne mogu se oteti utisku da dio odgovornosti za to snose upravo i roditelji (najcesce majke)... kad cujem zene koje poznajem (kojima kao da je vrana popila mozak onog momenta kad su se porodile) kako same sebe i svoju majcinsku ulogu stavljaju na tron -- a istovremeno ne zele da cuju apsolutno nikakvu kritiku glede sebe i svoga ceda -- dodje mi lijepo da pojedem ovaj laptop od muke... te moram reci da me moje iskustvo navodi na zakljucak da su oni koji romantiziraju roditeljstvo, zahtijevaju neki specijalan tretman i naravno 'razumijevanje' -- najcesce sami roditelji... kojima nekako nikako da dodje iz guzice u glavu da vecinu ljudi u njihovoj okolini njihovo celjade ni najmanje ne zanima...

uh, ti se, polako, pretvori u modem
ok, sve je to tacno, al' ispade kao neki standard, normala. A znam da ima veci broj normalni(ji)h roditelja i djece, bar ovdje...

danas wrote:PS
samo sam Stjela rekNUt da znam dosta ljudi (rekla bih da su oni vecina u mom okruzenju) koji misle da je roditeljstvo -- roditi dijete... to je isti mentalni sklop koji misli da je velika svadba ravna dobrom braku
ono -- ja sam svoje obavila/obavio, a vi sad gledajte sta cete

I ja nesto slicno pokusavam reci, ukazujuci na dvije stvari koje su kod nas veoma izrazene.Barem se meni licno cini da jesu!( naravno ne kod svih)Prva je prebrz sud ( nisam ovdje nikoga imenovala, vec govorim uopsteno) a druga je romantizam.A i jedno i drugo je pogubno za nasu djecu a i za nas same.Sto se tice sustine, mislim da pricamo o istome, samo sto ja kroz nekakvu profesionalnu deformaciju, uvijek trebam vise informacija od jednog momenta.Pa mi histerija jednog djeteta u datom momentu ne govori nista, kao sto mi ni taj momenat ne govori o roditelju.Ovdje ne govorim o slucajevima koji su izneseni a sa kojima ste vi blize upoznati, vec sa slucajevima kao sto je momenat u restoranu, ulici, tramvaju.
A da razmazene djece itekako ima i poprilicno blesavih roditelja, to niti slucajno necu osporiti.Kada pogledam sve flasice sa coca-colom da bi dvogodisnje dijete "dobro podrignulo" ili tri nova mobitela kod osmogodisnjaka koji svojim roditeljima skrese sve na kamaru,a niko ne reaguje, znam sta nas ceka sve skupa u buducnosti.
Ali isto tako poznajem masu roditelja koji apsolutno nisu svjesni svojih postupaka, a kroz suze mi objasnjavase da im nije jasno zasto im dijete laze i odakle mu to!? Pa valjda iz onog momenta, kada majka preko telefona laze da nema kad -jer je zauzeta sa ovim ili onim, a dijete to upija i preuzima primjer.I to je jedna od mojih poenti.Mnogi roditelji nisu svjesni svojih postupaka i mnogi roditelji uzimaju odgoj kao nesto sto se samo po sebi zna.Tj smatraju da samo dovoljno ljubavi i paznje moze odgojiti dijete.I nekim roditeljima treba manje a nekim roditeljima vise vremena a nekima cijeli zivot,da uvide svoje greske ili da nauce biti roditelji.Kod nas ucestala recenica da "svako dijete ima svoju nafaku" govori ponesto i o klimi odgoja kod nas.

I ja takodjer poznajem metar zena koje su se u cudu nasle u momentu kada su postale majke i kojima sugestija ( a ne kritika) ne godi-niti se znaju odnositi prema istoj.
No kada vidim prioritete u odgoju kod nas, ja se lijepo smrznem i dodje mi da placem.I mozda ja grijesim, ali cini mi se da je posebno nase drustvo veoma neprijateljski raspolozeno prema djeci-pod ovim mislim na javni zivot.Pocev od ulice i prohodnosti do kojekakvih mjesta gdje se djeca mogu igrati, pa do akomodacije u restoranima i sl.I uopsteno, ne vidim tu djecu tako cesto negdje vani, osim na ulici i u prolazu.

tempora wrote:

mamica papucarka wrote:

tempora wrote:Danas, ja ipak samo pokusavam reci, da trebamo biti sto obazriviji u povrsnim momentima u donosenju suda.( prvenstveno u ovom navedenom slucaju teme)Pogotovo kada svi ovdje odlicno poznajemo sredinu iz koje dolazimo.
Naravno da se ja apsolutno slazem da svako dijete treba imati granice i da su roditelji ti koji moraju uspostaviti te granice.No kako nisu sva djeca ista, niti se radjaju ( anais vec rece -tabula rasa) nisu ni roditelji.
Ja nekad pisah pedagoske protokole, a kada sam se porodila, bilo mi je potrebno dosta vremena, prvo da shvatim da sam uopste majka, da se naviknem na ideju da pored mene u malom kreveticu lezi jedno dijete, te da si prevedem sve te nekakve fizicke reakcije, stresanja, strecanja koja su usljedjivala a kojih nisam bila ni svjesna.
Mi nerijetko imamo tu izromantiziranu sliku da je svaka zena majka i da ce ona po automatizmu znati i ponasati se prema svome djetetu.Ja ne vjerujem u tu romantiku.Poznajem mnogo zena, mojih godina, koje su po prvi put majke kao i ja i koje muku muce sa svojom novom ulogom i kroz istu prave velike greske -kojih su svjesne, ali ne znaju kako da si pomognu.
Nigdje i nikada se ne vaga niti jedna uloga toliko kao sto je majcinska.I zbog toga mnoge zene i kada ne znaju ili kada uvide da im treba pomoc, kao jedna od mojih naj prijateljica, stide se, sute i ne znaju gdje i kako da to iskazu.
Jer ipak, velika je razlika izmedju cuvanja necijeg djeteta ( cime apsolutno ne zelim umanjiti tu odgovornost) i roditeljstva.Nisam ni od onih, mislim da sam to vec rekla, koji smatraju da ljudi koji nemaju djece nemaju ni pravo da o tome pricaju.Daleko od toga.No odredjena razlika postoji.
A ona se sastoji u tome, da katkada ( ponavljam-katkada) roditelj nije svjestan tih nekih svojih fizickih reakcija ili su mu jos uvijek nepoznate i ne zna tj uci da se nosi sa svojom ulogom roditelja, pa u tome i dosta grijesi.Neko manje, neko vise.

ti se jos nisi vratila na posao

Jesam, ali mi nije jasan komentar?

ma to ja bona pisem dok nadzorem ovu svoju bandu, pa vise ne znam ni sta pisem, ni kako Ali, nema veze vazno je da pisem. Tako se nekako ventiliram
ne znam koliko je u Holadniji porodiljni??? Meni za dva dana istice sucur Alahu

tempora wrote:

danas wrote:PS
samo sam Stjela rekNUt da znam dosta ljudi (rekla bih da su oni vecina u mom okruzenju) koji misle da je roditeljstvo -- roditi dijete... to je isti mentalni sklop koji misli da je velika svadba ravna dobrom braku
ono -- ja sam svoje obavila/obavio, a vi sad gledajte sta cete

I ja nesto slicno pokusavam reci, ukazujuci na dvije stvari koje su kod nas veoma izrazene.Barem se meni licno cini da jesu!( naravno ne kod svih)Prva je prebrz sud ( nisam ovdje nikoga imenovala, vec govorim uopsteno) a druga je romantizam.A i jedno i drugo je pogubno za nasu djecu a i za nas same.Sto se tice sustine, mislim da pricamo o istome, samo sto ja kroz nekakvu profesionalnu deformaciju, uvijek trebam vise informacija od jednog momenta.Pa mi histerija jednog djeteta u datom momentu ne govori nista, kao sto mi ni taj momenat ne govori o roditelju.Ovdje ne govorim o slucajevima koji su izneseni a sa kojima ste vi blize upoznati, vec sa slucajevima kao sto je momenat u restoranu, ulici, tramvaju.
A da razmazene djece itekako ima i poprilicno blesavih roditelja, to niti slucajno necu osporiti.Kada pogledam sve flasice sa coca-colom da bi dvogodisnje dijete "dobro podrignulo" ili tri nova mobitela kod osmogodisnjaka koji svojim roditeljima skrese sve na kamaru,a niko ne reaguje, znam sta nas ceka sve skupa u buducnosti.
Ali isto tako poznajem masu roditelja koji apsolutno nisu svjesni svojih postupaka, a kroz suze mi objasnjavase da im nije jasno zasto im dijete laze i odakle mu to!? Pa valjda iz onog momenta, kada majka preko telefona laze da nema kad -jer je zauzeta sa ovim ili onim, a dijete to upija i preuzima primjer.I to je jedna od mojih poenti.Mnogi roditelji nisu svjesni svojih postupaka i mnogi roditelji uzimaju odgoj kao nesto sto se samo po sebi zna.Tj smatraju da samo dovoljno ljubavi i paznje moze odgojiti dijete.I nekim roditeljima treba manje a nekim roditeljima vise vremena a nekima cijeli zivot,da uvide svoje greske ili da nauce biti roditelji.Kod nas ucestala recenica da "svako dijete ima svoju nafaku" govori ponesto i o klimi odgoja kod nas.

I ja takodjer poznajem metar zena koje su se u cudu nasle u momentu kada su postale majke i kojima sugestija ( a ne kritika) ne godi-niti se znaju odnositi prema istoj.
No kada vidim prioritete u odgoju kod nas, ja se lijepo smrznem i dodje mi da placem.I mozda ja grijesim, ali cini mi se da je posebno nase drustvo veoma neprijateljski raspolozeno prema djeci-pod ovim mislim na javni zivot.Pocev od ulice i prohodnosti do kojekakvih mjesta gdje se djeca mogu igrati, pa do akomodacije u restoranima i sl.I uopsteno, ne vidim tu djecu tako cesto negdje vani, osim na ulici i u prolazu.

na putu sam, nemam vremena da o ovome sad pisem ali evo -- da, slazem se da rizicno donositi sud na osnovu jednog incidenta. medjutim, smatram da je velika razlika izmedju restorana i granapa, jer u restoran majka nije morala dovesti bolesno i fruistrirano i nevaspitano dijete (te restoran moze napustiti ako je dijete izvan kontrole) a u granap je mozda morala otici ako nema kome ostaviti dijete. u restoran ljudi dodju da jedu i da se relaksiraju, i nisu duzni da trpe teror drugih ljudi -- kako onih koji im pusu dim od cigarete u lice, onih koji laprdaju glasno na mobitel, pa tako i onih koji dovedu svoju razmazenu djecu na javno mjesto. takodje pay attention da razlikujem situaciju kada u avionu place dijete od 6 mjeseci od one u kojoj kretencic od punih 5 godina namjerno udara nogom u sjediste ispred sebe. a roditelj - nijedne... e pa, nije ni mene moja majka pokraj dzade nasla...

a o 'romantizaciji' cu kad se vratim sa puta

mamica papucarka wrote:

tempora wrote:

mamica papucarka wrote: ti se jos nisi vratila na posao

Jesam, ali mi nije jasan komentar?

ma to ja bona pisem dok nadzorem ovu svoju bandu, pa vise ne znam ni sta pisem, ni kako Ali, nema veze vazno je da pisem. Tako se nekako ventiliram
ne znam koliko je u Holadniji porodiljni??? Meni za dva dana istice sucur Alahu

U Holandiji porodiljno traje 16 sedmica, od cega 4 ili 6 sedmica uzimas prije poroda a ostatak nakon poroda, zavisno koliko si znaci sedmica uzela prije poroda.Sto ce reci, da beba sa nepuna 2,5 mjeseca mora u obdaniste ili na cuvanje.Ja sam imala tu srecu ili nesrecu da je firma za koju sam radila, odmah nakon moga poroda otisla pod stecaj, a posto su me dozivotno unakazali prilikom poroda, ostala sam kod kuce godinu dana.Sad radim i odmaram na poslu! I tek sada razumijem svoju kolegicu sa dvoje djece, koja mi je nekada pricala da joj posao dodje kao odmor ))
Postoji jedna poprilicno interesantna stvar, koja objasnjava i kulturne razlike, a ta je da, se zene stranci u vecem broju odlucuju ostati kod kuce i odgajati djecu, nego autohtone/Holanjanke, koje kombiniraju roditeljstvo i part-time posao.

danas wrote: na putu sam, nemam vremena da o ovome sad pisem ali evo -- da, slazem se da rizicno donositi sud na osnovu jednog incidenta. medjutim, smatram da je velika razlika izmedju restorana i granapa, jer u restoran majka nije morala dovesti bolesno i fruistrirano i nevaspitano dijete (te restoran moze napustiti ako je dijete izvan kontrole) a u granap je mozda morala otici ako nema kome ostaviti dijete. u restoran ljudi dodju da jedu i da se relaksiraju, i nisu duzni da trpe teror drugih ljudi -- kako onih koji im pusu dim od cigarete u lice, onih koji laprdaju glasno na mobitel, pa tako i onih koji dovedu svoju razmazenu djecu na javno mjesto. takodje pay attention da razlikujem situaciju kada u avionu place dijete od 6 mjeseci od one u kojoj kretencic od punih 5 godina namjerno udara nogom u sjediste ispred sebe. a roditelj - nijedne... e pa, nije ni mene moja majka pokraj dzade nasla...

a o 'romantizaciji' cu kad se vratim sa puta

a ja ne znam dje vi nabasate na takvu djecu i majke

nego, jel vama zene nezgodno pitat nekoga da vam pricuva dijete/djecu??? Ja se sva u golu vodu pretvorim, toliko mi je to nezgodno, iako vrlo rijetko nekoga nesto takvo molim
ne ustrucavam se nane pitat, ali ostale....

tempora wrote:

mamica papucarka wrote:

tempora wrote: Jesam, ali mi nije jasan komentar?

ma to ja bona pisem dok nadzorem ovu svoju bandu, pa vise ne znam ni sta pisem, ni kako Ali, nema veze vazno je da pisem. Tako se nekako ventiliram
ne znam koliko je u Holadniji porodiljni??? Meni za dva dana istice sucur Alahu

U Holandiji porodiljno traje 16 sedmica, od cega 4 ili 6 sedmica uzimas prije poroda a ostatak nakon poroda, zavisno koliko si znaci sedmica uzela prije poroda.Sto ce reci, da beba sa nepuna 2,5 mjeseca mora u obdaniste ili na cuvanje.Ja sam imala tu srecu ili nesrecu da je firma za koju sam radila, odmah nakon moga poroda otisla pod stecaj, a posto su me dozivotno unakazali prilikom poroda, ostala sam kod kuce godinu dana.Sad radim i odmaram na poslu! I tek sada razumijem svoju kolegicu sa dvoje djece, koja mi je nekada pricala da joj posao dodje kao odmor ))
Postoji jedna poprilicno interesantna stvar, koja objasnjava i kulturne razlike, a ta je da, se zene stranci u vecem broju odlucuju ostati kod kuce i odgajati djecu, nego autohtone/Holanjanke, koje kombiniraju roditeljstvo i part-time posao.

tako je bilo i u Austriji dok im nije zavladala bijela kuga. Onda su porodiljno digli na 2,5 godine kontajuci da ce tako podstac zene da radjaju djecu. Tri godine je moguce ostvarit ako muz nakon onih zeninih 2,5 uzme 6 mjeseci porodiljnog. Ja sam u medjuvremenu dobila jos jednu pa sam sve to sastavila sto je dosta, dosta je

Nisam pročitala sve...ali rekoh hajde da stavim ovo...Možda sam fulila, ali ... neka sam

KADA BIH PONOVO MOGLA ODGAJATI SVOJE DIJETE

Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete,više bih bojala prstima, a manje upirala prstom.
Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.
Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega.
Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo.
Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.
Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.
Trcala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda.
Više bih ga grlila, a manje vukla.
Rjede bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala.
Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kucu.
Manje bih ga poucavala ljubavi prema moci, a više o moci ljubavi.

Diane Loomans

Klonirana26 wrote:Nisam pročitala sve...ali rekoh hajde da stavim ovo...Možda sam fulila, ali ... neka sam

KADA BIH PONOVO MOGLA ODGAJATI SVOJE DIJETE

Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete,više bih bojala prstima, a manje upirala prstom.
Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.
Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega.
Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo.
Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.
Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.
Trcala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda.
Više bih ga grlila, a manje vukla.
Rjede bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala.
Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kucu.
Manje bih ga poucavala ljubavi prema moci, a više o moci ljubavi.

Diane Loomans

i tako smo dosli do 'romantizacije' roditeljstva

nego, ne rece nam ova dijana, sta bi radila kad joj dijete u avionu buba u kicmu covjeka ispred sebe 5 sati neprestano

anais_nin wrote:

mamica papucarka wrote:sve vas citam, a sve me nervirate Ovaj moj je sad zrno od kukuruza gurno u uho. Neki dan sam mu ga izvadila iz nosa

sto te bona nerviramo? znaci malac je sada u toj fazi radoznalosti proce bona to ti je samo znas da ti je dijete normalno hoce li te imalo utjesti ako ti kazem da znam za mamice koje su klince morale voditi u hitnu da im vade CITAV kukuruz koji su iz radoznalosti pokusali ugurali sebi u uho

samo da ne fula uho jednog dana


P.S. ko je gubavi ?

reci im ti sajo....i ti dan danas guras :D:D

Klonirana26 wrote:Nisam pročitala sve...ali rekoh hajde da stavim ovo...Možda sam fulila, ali ... neka sam

KADA BIH PONOVO MOGLA ODGAJATI SVOJE DIJETE

Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete,više bih bojala prstima, a manje upirala prstom.
Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.
Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega.
Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo.
Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.
Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.
Trcala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda.
Više bih ga grlila, a manje vukla.
Rjede bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala.
Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kucu.
Manje bih ga poucavala ljubavi prema moci, a više o moci ljubavi.

Diane Loomans

rouzis ar red, vajlets ar blu, dajan iz high en so ar ju

Kill all Hippies!
Summerhill sucks ass on a straw!

pitt wrote:reci im ti sajo....i ti dan danas guras :D:D

komim pa guram u hambar

dok se silosi ne napune :D:D

Saian wrote:

pitt wrote:reci im ti sajo....i ti dan danas guras :D:D

komim pa guram u hambar

koga gura

Heej....poceli ste bezobrazat na ovoj maxumskoj temi

FFK as Lucy01 wrote:Heej....poceli ste bezobrazat na ovoj maxumskoj temi

reci ti nama kako si ti svoga vasCipala

danas wrote:

FFK as Lucy01 wrote:Heej....poceli ste bezobrazat na ovoj maxumskoj temi

reci ti nama kako si ti svoga vasCipala

Koga cojka mi u mene il' dijete
Cekaj da vidim gdje sam knjigu ostavila.....

FFK as Lucy01 wrote:

danas wrote:

FFK as Lucy01 wrote:Heej....poceli ste bezobrazat na ovoj maxumskoj temi

reci ti nama kako si ti svoga vasCipala

Koga cojka mi u mene il' dijete
Cekaj da vidim gdje sam knjigu ostavila.....

dijete bona

jel terorise tamo rednecks i zakeral' da nece da jede kad mu zeljanicu das