Forum Klix.ba

imam i ja jednu priču sa hepiendom nakon 18 godina ljubav u izbjeglištvu u makarskoj
odlazak nje u zapadnu europu i ovoljetni slučajni susret u četrdesetim na moru

komi wrote:imam i ja jednu priču sa hepiendom nakon 18 godina ljubav u izbjeglištvu u makarskoj
odlazak nje u zapadnu europu i ovoljetni slučajni susret u četrdesetim na moru

Nije mi jasno kako tebe iko moze ostaviti

ne kontam
ovo gore je prica o komsinici koja se vratila prosle godine
u 39. sa zapada nakon sto joj je propala desetogodisnja veza ali eto... izaslo je na dobro on je razveden i ima dijete ona ostala na moru dole nadam se da zima nece nista poremeteti

komi wrote: ne kontam
ovo gore je prica o komsinici koja se vratila prosle godine
u 39. sa zapada nakon sto joj je propala desetogodisnja veza ali eto... izaslo je na dobro on je razveden i ima dijete ona ostala na moru dole nadam se da zima nece nista poremeteti

Sad ce me naruziti zbog off topica .Samo sam ti kompliment dala ne vezano za tvoj post.Djevojke vole kad muskarci razmisljaju i ponasaju se kao ti.
Nego da se vratim na temu,nadam se da ce new_jazzWa brzo i lako preboliti,samo nek sebi da malo vremena nakon ovog drugog shoka.Sve se da preboliti kad se pomiris sa cinjenicama

new_jazzWa wrote:sve procitah napisano do sad, i ispadoh ja najveca budala svi ste preboljeli samo ja nisam budala, rekoh davno... bilo je davno, u sustini nismo ni raskinuli nego nas je prekinuo rat, ja izbjegla on ostao...u ratu se onio,djecu dobio, ali sam znala da njegov brak nije ono sto je sanjao...niti je meni ijedan drugi bio onaj kojeg sam zeljela...ja zivjela svoj zivot,on svoj, do prije par mjeseci, kad mi je sasuo sve ono ulice sto godinama cekam...pa smo planirali djecu, zajednicki zivot daleko od naseg grada,samo nas dvoje...i onda je samo jedno vece rekao "mislim da to nije to" ... zamislite moj sok! ne mozete...ok,jesam budala, jesam naivna, jesam romanticna,ali da ti se ista stvar desava po drugi put, a da ti stojis ispred nekog za koga osjecas i znas da te voli ali te jednostavno iz nekih svojih raloga gura od sebe, e to nisam mogla da shvatim...kao i prije mnogo godina ubijam se muzikom, i kao i prije mnogo godina znam da nece naici ni jedan drugi koji ce ga moci zamijeniti...najgore u svemu sad je sto me svaki muskarac podsjeca na njega, cak i onaj koji nema nista njegovo...i prvi put u zivotu ne zelim nikog blizu sebe, ni da me pogleda! mislim da mi treba "pomoc" ali ovdje je ne mogu dobiti...lijepi zapad i amerika gdje mozes otici na terapiju kod psihijatra i traziti razloge za svoju sjebadu
PS. najgore sto nisam balavica nego imam ihahaaaaa godina ! (bili zajedno prije rata)

..ajde da ja probam

Tuzno to tvoje...Volis ga bas...
Al ' sta ces sad ,tako stoje stvari, ne mozes crknut a i ne trebas...
Pomisli samo na to da ima mnogo gorih situacija (daleko bilo)...pa bar mi na ovim prostorima znamo za njih..

Svako od nas u sebi ima i nekakve mehanizme (doduse neko jace, neko slabije) ''resetovanja'' i kao i i ''system restore''...

I nemoj too..'ne zelim nikog blizu sebe ni da me pogleda''...to ti je skroz pogresno..
Zasto bolan ? Bem li ga, 7 je milijardi ljudi...od toga je blizu pola muskaraca (vas je vise, sto jest jest )...i sad bas da nema vise niti jedan koji moze da ti se zavuce pod kozu ili tu negdje ispod grudne kosti...Ma daj ,ne zajebaji...Ima ih bruka

Eto...
(i nemoj vise da te cujem da tako pricas..jbteee...bas depresivno.. )

PS.
Covjek koji nikad nije ni od koga ostavljen, na neki nacin je hendikepiran.
A zamisli kako je tek onima kojima nikad niko nije ni prisao...Pa zive..

new_jazzWa wrote:sve procitah napisano do sad, i ispadoh ja najveca budala svi ste preboljeli samo ja nisam budala, rekoh davno... bilo je davno, u sustini nismo ni raskinuli nego nas je prekinuo rat, ja izbjegla on ostao...u ratu se onio,djecu dobio, ali sam znala da njegov brak nije ono sto je sanjao...niti je meni ijedan drugi bio onaj kojeg sam zeljela...ja zivjela svoj zivot,on svoj, do prije par mjeseci, kad mi je sasuo sve ono ulice sto godinama cekam...pa smo planirali djecu, zajednicki zivot daleko od naseg grada,samo nas dvoje...i onda je samo jedno vece rekao "mislim da to nije to" ... zamislite moj sok! ne mozete...ok,jesam budala, jesam naivna, jesam romanticna,ali da ti se ista stvar desava po drugi put, a da ti stojis ispred nekog za koga osjecas i znas da te voli ali te jednostavno iz nekih svojih raloga gura od sebe, e to nisam mogla da shvatim...kao i prije mnogo godina ubijam se muzikom, i kao i prije mnogo godina znam da nece naici ni jedan drugi koji ce ga moci zamijeniti...najgore u svemu sad je sto me svaki muskarac podsjeca na njega, cak i onaj koji nema nista njegovo...i prvi put u zivotu ne zelim nikog blizu sebe, ni da me pogleda! mislim da mi treba "pomoc" ali ovdje je ne mogu dobiti...lijepi zapad i amerika gdje mozes otici na terapiju kod psihijatra i traziti razloge za svoju sjebadu
PS. najgore sto nisam balavica nego imam ihahaaaaa godina ! (bili zajedno prije rata)

... uz duzno postovanje prema tvojim osjecanjima ... de malo razmisli o ovome :

znam da nece naici ni jedan drugi koji ce ga moci zamijeniti

... tvoje izgovorene rijeci utiru put buducim dogadjajima. Sumnjam da to ne znas.
Ostaje onda samo pitanje : Da li ti, zapravo, volis to stanje duha ?
Ako volis, u pitanju je nesto sasvim drugo, a ne nekakav zal za izgubljenom ljubavlju.

lijepi zapad i amerika gdje mozes otici na terapiju kod psihijatra i traziti razloge za svoju sjebadu

Ne treba tu ni lijepi Zapad, ni terapija.
Okreni se oko sebe i upitaj kakvu bakicu iz komsiluka, treba li joj, mozda, pomoc oko ciscenja stana. Kazi svom neutjesnom egu, da se Zemlja ne vrti oko njega. Oslusni ljude oko sebe, vidjeces kako se desavaju prelijepa cuda, jedno za drugim.

( oprosti ako zvucim grubo ... zivot je jedna jako jednostavna stvar, samo sto ljudi komplikuju bez veze )

Zlata M. wrote:

new_jazzWa wrote:sve procitah napisano do sad, i ispadoh ja najveca budala svi ste preboljeli samo ja nisam budala, rekoh davno... bilo je davno, u sustini nismo ni raskinuli nego nas je prekinuo rat, ja izbjegla on ostao...u ratu se onio,djecu dobio, ali sam znala da njegov brak nije ono sto je sanjao...niti je meni ijedan drugi bio onaj kojeg sam zeljela...ja zivjela svoj zivot,on svoj, do prije par mjeseci, kad mi je sasuo sve ono ulice sto godinama cekam...pa smo planirali djecu, zajednicki zivot daleko od naseg grada,samo nas dvoje...i onda je samo jedno vece rekao "mislim da to nije to" ... zamislite moj sok! ne mozete...ok,jesam budala, jesam naivna, jesam romanticna,ali da ti se ista stvar desava po drugi put, a da ti stojis ispred nekog za koga osjecas i znas da te voli ali te jednostavno iz nekih svojih raloga gura od sebe, e to nisam mogla da shvatim...kao i prije mnogo godina ubijam se muzikom, i kao i prije mnogo godina znam da nece naici ni jedan drugi koji ce ga moci zamijeniti...najgore u svemu sad je sto me svaki muskarac podsjeca na njega, cak i onaj koji nema nista njegovo...i prvi put u zivotu ne zelim nikog blizu sebe, ni da me pogleda! mislim da mi treba "pomoc" ali ovdje je ne mogu dobiti...lijepi zapad i amerika gdje mozes otici na terapiju kod psihijatra i traziti razloge za svoju sjebadu
PS. najgore sto nisam balavica nego imam ihahaaaaa godina ! (bili zajedno prije rata)

... uz duzno postovanje prema tvojim osjecanjima ... de malo razmisli o ovome :

znam da nece naici ni jedan drugi koji ce ga moci zamijeniti

... tvoje izgovorene rijeci utiru put buducim dogadjajima. Sumnjam da to ne znas.
Ostaje onda samo pitanje : Da li ti, zapravo, volis to stanje duha ?
Ako volis, u pitanju je nesto sasvim drugo, a ne nekakav zal za izgubljenom ljubavlju.

lijepi zapad i amerika gdje mozes otici na terapiju kod psihijatra i traziti razloge za svoju sjebadu

Ne treba tu ni lijepi Zapad, ni terapija.
Okreni se oko sebe i upitaj kakvu bakicu iz komsiluka, treba li joj, mozda, pomoc oko ciscenja stana. Kazi svom neutjesnom egu, da se Zemlja ne vrti oko njega. Oslusni ljude oko sebe, vidjeces kako se desavaju prelijepa cuda, jedno za drugim.

( oprosti ako zvucim grubo ... zivot je jedna jako jednostavna stvar, samo sto ljudi komplikuju bez veze )

heh, hvala na rijecima,ali uz duzno postovanje svima vama koji imate savjete kako treba da se okrenem oko sebe i dam priliku drugima i sl.- sve ja to znam...jos uvijek je frisko sve, i moji obrambeni mehanizam je upaljen, postoje stvari koje nas cine jacima zar ne( one koje nas ne ubiju)...ja jos uvijek nisam ubijena, ali mi je bezveze ovo "ako ti volis to stanje"... prosla sam svasta,ali ruku na srce, jako tesko je prestati voljeti, kao i prestati mrziti nekoga ili nesto... sve ja znam...sve...ali prvi put nije bilo dovoljno ni 18 godina da se zaboravi osjecaj u grudima... samo s enadam da ovoga puta nece trajati toliko dugo...hvala na razumjevanju

new_jazzWa wrote:

Zlata M. wrote:

new_jazzWa wrote:sve procitah napisano do sad, i ispadoh ja najveca budala svi ste preboljeli samo ja nisam budala, rekoh davno... bilo je davno, u sustini nismo ni raskinuli nego nas je prekinuo rat, ja izbjegla on ostao...u ratu se onio,djecu dobio, ali sam znala da njegov brak nije ono sto je sanjao...niti je meni ijedan drugi bio onaj kojeg sam zeljela...ja zivjela svoj zivot,on svoj, do prije par mjeseci, kad mi je sasuo sve ono ulice sto godinama cekam...pa smo planirali djecu, zajednicki zivot daleko od naseg grada,samo nas dvoje...i onda je samo jedno vece rekao "mislim da to nije to" ... zamislite moj sok! ne mozete...ok,jesam budala, jesam naivna, jesam romanticna,ali da ti se ista stvar desava po drugi put, a da ti stojis ispred nekog za koga osjecas i znas da te voli ali te jednostavno iz nekih svojih raloga gura od sebe, e to nisam mogla da shvatim...kao i prije mnogo godina ubijam se muzikom, i kao i prije mnogo godina znam da nece naici ni jedan drugi koji ce ga moci zamijeniti...najgore u svemu sad je sto me svaki muskarac podsjeca na njega, cak i onaj koji nema nista njegovo...i prvi put u zivotu ne zelim nikog blizu sebe, ni da me pogleda! mislim da mi treba "pomoc" ali ovdje je ne mogu dobiti...lijepi zapad i amerika gdje mozes otici na terapiju kod psihijatra i traziti razloge za svoju sjebadu
PS. najgore sto nisam balavica nego imam ihahaaaaa godina ! (bili zajedno prije rata)

... uz duzno postovanje prema tvojim osjecanjima ... de malo razmisli o ovome :

znam da nece naici ni jedan drugi koji ce ga moci zamijeniti

... tvoje izgovorene rijeci utiru put buducim dogadjajima. Sumnjam da to ne znas.
Ostaje onda samo pitanje : Da li ti, zapravo, volis to stanje duha ?
Ako volis, u pitanju je nesto sasvim drugo, a ne nekakav zal za izgubljenom ljubavlju.

lijepi zapad i amerika gdje mozes otici na terapiju kod psihijatra i traziti razloge za svoju sjebadu

Ne treba tu ni lijepi Zapad, ni terapija.
Okreni se oko sebe i upitaj kakvu bakicu iz komsiluka, treba li joj, mozda, pomoc oko ciscenja stana. Kazi svom neutjesnom egu, da se Zemlja ne vrti oko njega. Oslusni ljude oko sebe, vidjeces kako se desavaju prelijepa cuda, jedno za drugim.

( oprosti ako zvucim grubo ... zivot je jedna jako jednostavna stvar, samo sto ljudi komplikuju bez veze )

heh, hvala na rijecima,ali uz duzno postovanje svima vama koji imate savjete kako treba da se okrenem oko sebe i dam priliku drugima i sl.- sve ja to znam...jos uvijek je frisko sve, i moji obrambeni mehanizam je upaljen, postoje stvari koje nas cine jacima zar ne( one koje nas ne ubiju)...ja jos uvijek nisam ubijena, ali mi je bezveze ovo "ako ti volis to stanje"... prosla sam svasta,ali ruku na srce, jako tesko je prestati voljeti, kao i prestati mrziti nekoga ili nesto... sve ja znam...sve...ali prvi put nije bilo dovoljno ni 18 godina da se zaboravi osjecaj u grudima... samo s enadam da ovoga puta nece trajati toliko dugo...hvala na razumjevanju

Nece garant...

( Tako brate, nasmij se malo )

@Kole,
ja sam ti vazda nasmijana i svi misle da sam najbezbriznije bice na ovom svijetu...jaka sam ja...treba samo vremena, makar da naucim ponovo zivjeti sa samom sobom...drago mi je sto sam se makar na trenutak ponovo osjetila voljenom, a i to je nesto, zar ne?

A kud udjoh na ovu temu

fina je ovo tema...baš trčim na ovu temu da pročitam odmah ima li šta novo...

kole101 wrote: Covjek koji nikad nije ni od koga ostavljen, na neki nacin je hendikepiran.
A zamisli kako je tek onima kojima nikad niko nije ni prisao...Pa zive..

ja sam nalijetao uvijek na cure koje niko nije ostavio jer su samo one ostavljale

znam dosta ljudi koji nikad nisu bili ostavljeni... sad im je fino u vezama i brakovima ili možda lažu da nikad nisu ostavljeni... neki od poraza odmah naprave pobjedu...ko će ga znati trbalo bi saslusati i drugu stranu

Trofej prevarene zene

Pa shto mi nema slike

komi wrote:fina je ovo tema...baš trčim na ovu temu da pročitam odmah ima li šta novo...

kole101 wrote: Covjek koji nikad nije ni od koga ostavljen, na neki nacin je hendikepiran.
A zamisli kako je tek onima kojima nikad niko nije ni prisao...Pa zive..

ja sam nalijetao uvijek na cure koje niko nije ostavio jer su samo one ostavljale

znam dosta ljudi koji nikad nisu bili ostavljeni... sad im je fino u vezama i brakovima ili možda lažu da nikad nisu ostavljeni... neki od poraza odmah naprave pobjedu...ko će ga znati trbalo bi saslusati i drugu stranu

... ovo je samo strah
[quote cure koje niko nije ostavio jer su samo one ostavljale[/quote]
Nista drugo.
Opet mi o porazima i pobjedama...
Sta uopste znaci - pobijediti, u ovom kontekstu ? ... moci okaciti svoj trofej na zidu ?!
Sta znaci - biti porazen ? ... ne dobiti ono sto smo zeljeli posjedovati ?!

Svi ljudi koji ikad udju u nas zivot ... neki ostanu duze, neki krace, tek su tu da bismo mi nesto naucili o sebi. Svaki rastanak nam samo ukazuje na nase vlastite slabosti, na kojima moramo raditi.
Teska stvar, ali se isplati.

Zlata M. wrote:

komi wrote:fina je ovo tema...baš trčim na ovu temu da pročitam odmah ima li šta novo...

kole101 wrote: Covjek koji nikad nije ni od koga ostavljen, na neki nacin je hendikepiran.
A zamisli kako je tek onima kojima nikad niko nije ni prisao...Pa zive..

ja sam nalijetao uvijek na cure koje niko nije ostavio jer su samo one ostavljale

znam dosta ljudi koji nikad nisu bili ostavljeni... sad im je fino u vezama i brakovima ili možda lažu da nikad nisu ostavljeni... neki od poraza odmah naprave pobjedu...ko će ga znati trbalo bi saslusati i drugu stranu

... ovo je samo strah
[quote cure koje niko nije ostavio jer su samo one ostavljale

Nista drugo.
Opet mi o porazima i pobjedama...
Sta uopste znaci - pobijediti, u ovom kontekstu ? ... moci okaciti svoj trofej na zidu ?!
Sta znaci - biti porazen ? ... ne dobiti ono sto smo zeljeli posjedovati ?!

Svi ljudi koji ikad udju u nas zivot ... neki ostanu duze, neki krace, tek su tu da bismo mi nesto naucili o sebi. Svaki rastanak nam samo ukazuje na nase vlastite slabosti, na kojima moramo raditi.
Teska stvar, ali se isplati.

...ote mi rjec iz usta...
(Lijepo receno )

Svi ljudi koji ikad udju u nas zivot ... neki ostanu duze, neki krace, tek su tu da bismo mi nesto naucili o sebi. Svaki rastanak nam samo ukazuje na nase vlastite slabosti, na kojima moramo raditi.
Teska stvar, ali se isplati.

Sadomazo, sadomazo. Pod utjecajem kulture potlačenih i ženskih romana s naslovnicama "Jebo bi je al nije stvarna".

Nakurac moja slabost kad je hajvan s druge strane, utjelovljen đavo, pet godina čučao u podrumu, emocija ispranih k'o u jeftinim romanima... i samo čeka da nekog zajebe ne bil' se osjećao bolje.

Da, tvoja i moja slabost.

De se malo probudite jeb'lo vas samosažaljevanje

ne vjerujem da je komi pricao o "pobjedi" ili "porazu" u bukvalnom smislu , ali neka on demantira tvoje navode njegovog teksta...
Znam da ja nisam! Niti sam zeljela posjedovati, niti sam gubila, niti pobjedjivala...Razgovarali smo o razlazima,i dusevnim posljedicama nakon toga. Nismo svi isti, srecom, i svako od nas ima svoje uspone i padove, "poraze" i "pobjede", kako hocete. Ali nemojmo sad razglabati o tome ko koga hoce posjedovati nego hajmo priznati da , ako nekoga volimo, i ako nas taj neko ne zeli u svom zivotu (iz svih mogucih i nemogucis razloga) , to jednostavno boli. Neko to preboli za mjesec, neko za 5 godina a neko nikad! To je cinjenica!
I ja sam sa 25 bila sirova amazonka koja "zarila i palila", gazila sve sto joj se nadje na putu jer sam "spoznala sebe" i skontala sta u zivotu hocu. Problem je sto se u sve to ubaci pozamasna kolicina iluzije o nama samima kakvi zelimo biti, a nismo u mogucnosti to "odzivjeti" do kraja. Vremenom se istrose snage, dojadi sex bez emocija, dojadi osjecaj samoce kad se probudite ujutro u praznom krevetu, i onda potajno pocinjemo sanjati o ISTOM. O nekome ko je znacio puno vise os dvih ostalih...Ne pomaze tu ni dobar posao, ispunjenje snova o karijeri, karitativni poslovi, ni pomoc starijima, ni zivotinjama...Uvijek se negdje "zalomi" 5 minuta gdje se u mozak uvuce njegov lik... Jaka sam ja, puno toga na plecima prenesoh, ali ovaj teret me gusi...I ne, ne volim taj osjecaj...Nasretnija bih bila da ujutro kad se probudim uopste i ne sjecam se da je postojao...Ali ne ide to tako lako...

Officer Crabtree wrote:

Svi ljudi koji ikad udju u nas zivot ... neki ostanu duze, neki krace, tek su tu da bismo mi nesto naucili o sebi. Svaki rastanak nam samo ukazuje na nase vlastite slabosti, na kojima moramo raditi.
Teska stvar, ali se isplati.

Sadomazo, sadomazo. Pod utjecajem kulture potlačenih...

Nakurac moja slabost kad je hajvan s druge strane, utjelovljen đavo, pet godina čučao u podrumu, emocija ispranih k'o u jeftinim romanima... i samo čeka da nekog zajebe ne bil' se osjećao bolje.

Da, moja slabost.

Zasto kultura potlacenih, sadomazo i ''naqurac''...Sto tako grub rjecnik

I tebe je neko gadno povrjedio...

Pa eto ti ne/prilike da naucis , da drugi put izbjegnes Djavola...Jest da kosta , al takav ti kismet...

Ako se poslije njega (Djavola) ne objesis u supi... ,mozda dobijes priliku da zivis sretno i veselo do kraja zivota...

Ma mo'sh ti 100 puta proucavati svoje slabosti i pokusavati da ih popravis.

Ali opet ces nekad pogrijesiti na istoj stvari, koliko god se ti trudio i smatrao sebe jacim i zrelijim i ne vise tako blesavim da "padnes" na isto opet...

U emocijama i ljubavi nema kalkulisanja na zalost. blago onome ko moze, ja ne mogu.

ladyblue18 wrote:Ma mo'sh ti 100 puta proucavati svoje slabosti i pokusavati da ih popravis.

Ali opet ces nekad pogrijesiti na istoj stvari, koliko god se ti trudio i smatrao sebe jacim i zrelijim i ne vise tako blesavim da "padnes" na isto opet...

U emocijama i ljubavi nema kalkulisanja na zalost. blago onome ko moze, ja ne mogu.

Gdje sam ja pomenuo kalkulisanje?
PS.

I usput , odakle tebi takvoj ,takve spoznaje i iskustva?
Dobila si ih rodjenjem?

ladyblue18 wrote:Ma mo'sh ti 100 puta proucavati svoje slabosti i pokusavati da ih popravis.

Ali opet ces nekad pogrijesiti na istoj stvari, koliko god se ti trudio i smatrao sebe jacim i zrelijim i ne vise tako blesavim da "padnes" na isto opet...

U emocijama i ljubavi nema kalkulisanja na zalost. blago onome ko moze, ja ne mogu.

to je ono sto ja govorim sve vrijeme

kole101 wrote:
Gdje sam ja pomenuo kalkulisanje?

Ma nisam ni mislila na tvoj post. Vec na zlatin, nadovezah se na ovu pricu kako trebamo raditi na svojim slabostima.
Radi ti do sutra ako hoces, ali dzaba, opet ces istu gresku ponoviti, tako je to.

I kako to mislis "tebi takvoj"?

ladyblue18 wrote:

kole101 wrote:
Gdje sam ja pomenuo kalkulisanje?

Ma nisam ni mislila na tvoj post. Vec na zlatin, nadovezah se na ovu pricu kako trebamo raditi na svojim slabostima.
Radi ti do sutra ako hoces, ali dzaba, opet ces istu gresku ponoviti, tako je to.

I kako to mislis "tebi takvoj"?

Sorry onda..ucinilo mi se..
Pa tako..djelujes mi ko neko ,ko je dosao do nekakvih iskustava, zakljucaka...Nista uvredljivo u svakom slucaju..

ladyblue18 wrote:

kole101 wrote:
Gdje sam ja pomenuo kalkulisanje?

Ma nisam ni mislila na tvoj post. Vec na zlatin, nadovezah se na ovu pricu kako trebamo raditi na svojim slabostima.
Radi ti do sutra ako hoces, ali dzaba, opet ces istu gresku ponoviti, tako je to.

I kako to mislis "tebi takvoj"?

Zlata takodje nije govorila ni o kakvom kalkulisanju.
U svakoj fazi svog zivota, mi privlacimo kailiprema sebi tacno takve ljude, kakvi smo mi iznutra. I tu je sva mudrost.
... joooj, jes' se zakuhalo !

ni ja ne volim te...izreke...(izvini, @zlato...)
svako u ovu prostoriju donese radost,neko svojim dolaskom, neko svojim odlaskom.
mislim...bilo bi super da smo svi mahatma gandi...
ili da u indiji stojim 32 godine u sumi i vrsim fotosintezu,sretna zbog spoznaje da je za srecu potrebno NISTA.
ego jeste nesto,sto zna cesto narasti preko svake granice i "meni,moje" zna prerasti granice zdravog...ali isto tako...potirati sebe...i govoriti sebi da je bol pogresno osjecati...jedan se oteg'o,drugi se proteg'o ...posmatrati svoje bivstvovanje u proporciji sa bezgranicnoscu svemira...nije ni to zdravo.mozda bas mazohizam.
posebno nema nikakve veze sa najprirodnijim osjecajem - da iskreno pridjes nekome i da te neko jednakom iskrenoscu "prepozna". ne da bi ga ti posjedovao,nego zato sto je to ljudski...jedna od onih stvari koje su nas ucinile sapiensima.
kad se tvoja potreba kosi sa situacijom na terenu to se mora preboljeti...ne tako sto ces gledati kako je planeta zemlja malena spram suncevog sistema...nego sto ces odbolovati,bas kao ranu...i kao sto na ruci ostane oziljak, tako ostane i na dusi.
mislim da je trik samo u tome da zavolis sebe takvog...i poraze i pobjede koje su te takvim napravile.
niko od nas ne posjeduje nikoga osim same sebe,ali to ne znaci da ne postoji odgovornost u ponasanju spram drugog covjeka. i da trebamo reci hvala nekome "hajvan s druge strane, utjelovljen đavo, pet godina čučao u podrumu, emocija ispranih k'o u jeftinim romanima... i samo čeka da nekog zajebe ne bil' se osjećao bolje."

Zlata M. wrote: Zlata takodje nije govorila ni o kakvom kalkulisanju.
U svakoj fazi svog zivota, mi privlacimo kailiprema sebi tacno takve ljude, kakvi smo mi iznutra. I tu je sva mudrost.
... joooj, jes' se zakuhalo !

Ma meni je to cisto kalkulisanje tipa "eh sada sam naucila/o, i nece me vise niko zajebati, ne moze mi vise niko nista, sad sam pametna/an, zrela/o" i onda odjednom prije nego se snadjes skontas da te je opet neko navukao na tanak led, a ti izvisis ko blecak, i to opet na onome sto si kao naucio.

kole101 wrote: Pa tako..djelujes mi ko neko ,ko je dosao do nekakvih iskustava, zakljucaka...Nista uvredljivo u svakom slucaju..

pa naravno da sam dosla do zakljucaka na osnovu iskustava, ne pricam u prazno sigurno.