prvo napomena- ne tipka keno nego njegova supruga, dobrano me povukoste za jezik pa nemogu ni da sačekam aktivranje registracije
majka sam jedanaestomjesečne djevojčice, dojilja, samo ja znam koliko sam krvi (da,
krvi), znoja i suza prolila dok sam uspostavila normalno dojenje. zna i moj muž koji me molio da odustanem, gledajući moje patnje. ali nisam odustala.
ne pada mi na pamet, nakon svega toga, da zbog nekog bolesnog drkopiša kojem se diže na moju dojku, ja dijete hranim adaptiranim mlijekom, ili da izdajam mlijeko i nosim pola kuće sa sobom da bi mu sačuvala svježinu.
sa druge strane, kad god sam imala potrebu da nahranim svoje dijete u javnosti sklanjala sam se na mirnija mjesta ili vraćala do svog auta da nahranim dijete ali ne zato što me bilo briga za to šta ko kaže nego zato da obezbijedim mir svom djetetu.
nosferatu, svaka ti čast na ovom tvom postu-čista istina, od prve do zadnje
danas-debata jeste na temu dojenje u javnosti-da ili ne, ali samo da te pitam-kako bi ti mom djetetu objasnio zašto nemože dobiti klopu u tom trenutku kad je zamislila? misliš da bi joj mogao/la reći "hajd se malo strpi"? bi al malo sutra. lil bi se ja trebala zatvoriti u kuću na godinu ili dvije?
ljudi moji pa ovo je 21 vijek.
ili možda nije?