Forum Klix.ba

roki wrote:http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... =depresija

Sjeca li se ko gore navedene teme....
Pod Seroxatom sam vec nekih 3 mjeseca.Stanje mi je bolje ali ne koliko sam ocekivao.Jesam li ja proklet ili je do mene.Mene nista u zivotu neide.
Djevojke me nevole(iako sam lafac.Nije da sebe hvalim ali kad ti tako svako govori vec godinama onda je valjda tako).Koliko sam imao propalih veza ali sam uvijek ja bio ostavljan.Jednostavno se poslije nekog vremena zaljubim pravo a posto sam veoma osjecajan i dajem svoje srce i dusu onda to ocekujem i od druge osobe sto naravno nedobijem jer ona onda zapravo pocne hladiti.Problem je i taj sto imam prilicno dobru skolu u vezi djevojaka koju nikad neprimjenjujem jer se bojim da nekoga nepovrijedim ali sam navikao biti povrijeden.
Kazu mi da se zamaram glupostima.Da sam preopterecen.
Sada neplacem svaki dan ali jako patim.Tako mi fali neko da me saslusa,da mu se pozalim da mu sve kazem a da na kraju nestrahujem da cu biti odbacen kao svaki put do sada.
Mislim da je sad najveci problem moja licnost.Neznam kako da reagujem u nekim situacijama.Zapravo najbolje receno neznam ko sam.Jesam li ja fin i povucen ili sam najveci supak ovog svijeta.Nekad mi dode takva ljutnja na par dana da bih sav svijet poslao u neku stvar ali sve sebe sputavam jer znam da bih ispao jako jako smijesan i glup.Opet sam nekada fin i njezan ali znam da kad sam takav sviju gubim kao i do sada.
Samo se pitam kako drugi ljudi koji su tako pokvareni,poglupi,poruzni imaju tako puno prijatelja i sve se oko njih nesto desava a ja koji sam eto kao lijep,prosjecno inteligentan i prije svega jako osjecajan i iskren nemam nikoga.Tako se usamljeno osjecam.Niko me neshvaca.
Seroxat mi je pomogao samo u vezi placa da neplacem svaki dan.
Jedan sam dan plakao 7 sati konstantno i to ko malo dijete valjao se po podu i molio Boga da ova patnja vise prestane.
Uvece sebe uhvatim u mislima kako bi bilo fino umrijeti da ovo sranje od zivota prestane.
Bio sam kod onoga psihologa sto ste mi preporucili na staroj temi i rekao je da imam socijalnu fobiju.Joj poludit cu vise.Glava mi puca cijeli dan od ovakvih misli.Ja uopste neuzivam u zivotu ni trenitka vec dugi niz godina.
Usput imam 22 godine ali se osjecam nekad kao dijete.Uhvatim se u nekim postupcima(najvise kad se naljutim zbog gluposti) i onda sebe sputavam da se neljutim jer je drugima smijesno kako reagujem.
Ubit cu se vise jer nemogu ovako

Pogledaj ovo,mozda pocnes gledati drukcije na zivot;
http://www.rts.rs/media/multimediaBoxPo ... Title=Кључ

roki wrote:http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... =depresija

Sjeca li se ko gore navedene teme....
Pod Seroxatom sam vec nekih 3 mjeseca.Stanje mi je bolje ali ne koliko sam ocekivao.Jesam li ja proklet ili je do mene.Mene nista u zivotu neide.
Djevojke me nevole(iako sam lafac.Nije da sebe hvalim ali kad ti tako svako govori vec godinama onda je valjda tako).Koliko sam imao propalih veza ali sam uvijek ja bio ostavljan.Jednostavno se poslije nekog vremena zaljubim pravo a posto sam veoma osjecajan i dajem svoje srce i dusu onda to ocekujem i od druge osobe sto naravno nedobijem jer ona onda zapravo pocne hladiti.Problem je i taj sto imam prilicno dobru skolu u vezi djevojaka koju nikad neprimjenjujem jer se bojim da nekoga nepovrijedim ali sam navikao biti povrijeden.
Kazu mi da se zamaram glupostima.Da sam preopterecen.
Sada neplacem svaki dan ali jako patim.Tako mi fali neko da me saslusa,da mu se pozalim da mu sve kazem a da na kraju nestrahujem da cu biti odbacen kao svaki put do sada.
Mislim da je sad najveci problem moja licnost.Neznam kako da reagujem u nekim situacijama.Zapravo najbolje receno neznam ko sam.Jesam li ja fin i povucen ili sam najveci supak ovog svijeta.Nekad mi dode takva ljutnja na par dana da bih sav svijet poslao u neku stvar ali sve sebe sputavam jer znam da bih ispao jako jako smijesan i glup.Opet sam nekada fin i njezan ali znam da kad sam takav sviju gubim kao i do sada.
Samo se pitam kako drugi ljudi koji su tako pokvareni,poglupi,poruzni imaju tako puno prijatelja i sve se oko njih nesto desava a ja koji sam eto kao lijep,prosjecno inteligentan i prije svega jako osjecajan i iskren nemam nikoga.Tako se usamljeno osjecam.Niko me neshvaca.
Seroxat mi je pomogao samo u vezi placa da neplacem svaki dan.
Jedan sam dan plakao 7 sati konstantno i to ko malo dijete valjao se po podu i molio Boga da ova patnja vise prestane.
Uvece sebe uhvatim u mislima kako bi bilo fino umrijeti da ovo sranje od zivota prestane.
Bio sam kod onoga psihologa sto ste mi preporucili na staroj temi i rekao je da imam socijalnu fobiju.Joj poludit cu vise.Glava mi puca cijeli dan od ovakvih misli.Ja uopste neuzivam u zivotu ni trenitka vec dugi niz godina.
Usput imam 22 godine ali se osjecam nekad kao dijete.Uhvatim se u nekim postupcima(najvise kad se naljutim zbog gluposti) i onda sebe sputavam da se neljutim jer je drugima smijesno kako reagujem.
Ubit cu se vise jer nemogu ovako

Pogledaj ovo;

http://www.rts.rs/media/multimediaBoxPo ... Title=Кључ

mislim da sam negdje vec napisao o seroxatu...uglavnom imas na netu temu vezanu za seroxat pod nazivom secrets of seroxat..jednom rijecju izaziva suicid..
pokusašj preci na druge antidepresive ako npr cipralex (escitalopram)...moze se naci u hrvatskoj ili u hercegovini..ima dvojno djelovanje a koliko sam cuo brzo izvlaci pacijenta iz depresije...

Ne znam za te lijekove ali meni je dosta pomogao Bosnyl, imao sam valove depresije i neku vrstu opsesivnog poremecaja, mada mislim da mi je najvise pomogao redovan odlazak kod psihologa. Drug ne daj se i mani se kojekakvih razmisljanja...

a sta je na onom filmu?nemam limita.ne pijem antidepresive vec godinu dana

dje' me nadje sa ovom temom ! ja sam kao iskusni vuk (40 godina mlad ) dozivih takodjer bas nedavno , da me jedna izuzetna zena tako sroka ( noz u ledja do balcaka direct u srce, ono sto se kaze ) tako zestoko i tako zeznuto ( i zeznula me za lovu i ponizila me i svasta nesto ) jer je jednostavno zla ! imas vrlo zle ljude okolo i nemoj dozvoliti da ti oni uniste zivot , jer imas i dobrih ljudi okolo !
ja totalno osamucen , pijem previse , ali znam da cu se dici na noge, ne zelim ulaziti u tvoje medicinsko stanje ali ? tablete , hemija ili alkohol tu ne pomazu, ostavi se toga jer psiholozi samo prave profit , do tebe je !
moj savjet ?
tezak rad ! budi zaposlen non-stop, radi nesto , fizicke aktivnosti i izbaci negativu iz sebe , ako si religiozan ? idi u crkvu dzamiju sinagogu bilo sta , jer pomaze ! ako nisi religiozan ? ukljuci se u neku volontersku organizaciju
budi sa ljudima i razmisljaj pozitivno ! nazovi stare prijatelje , ne budi izmedju cetiri zida ( to doista ubija !)
jako je tesko , bolno , ali ? sto stari grci rekose :" svanuce novi dan"
raduj se jednostavnim stvarima !

imam i ja milion nekih sjebova zivotnih...smeta mi nekih milion stavri..smeta mi kad je vrijeme ruzno...nadrkan sam kad sam kokuz...bio sam godinama okruzen sa potpunim kretenima tj laznim prijateljima,,pa i u posljednje vrijeme kad god upoznam neku djevojku obavezno naletim na neku glupacu iskomlexiranu kozu..haver mi kaze da previse kukam ,,i u pravu je ,fakat me neke sitnice izivciraju ..najgore je kad skontam da sam propustio(bar zasad neke stvari)kad se okreneme unatrag u proslost i sjetim se nekih stvari obavezno padam u crnjake raznih vrsta ..99% ljudi oko mene su u sretnim vezama a ja ko da tapkam u mjestu,,osjecam se tako malo i nemocno...pitam se uvijek je li do mene ili je do okoline ...

al znam da svice novi dan ,,sto se kaze novi dan nova nafaka......

moe_syzlak wrote:imam i ja milion nekih sjebova zivotnih...smeta mi nekih milion stavri..smeta mi kad je vrijeme ruzno...nadrkan sam kad sam kokuz...bio sam godinama okruzen sa potpunim kretenima tj laznim prijateljima,,pa i u posljednje vrijeme kad god upoznam neku djevojku obavezno naletim na neku glupacu iskomlexiranu kozu..haver mi kaze da previse kukam ,,i u pravu je ,fakat me neke sitnice izivciraju ..najgore je kad skontam da sam propustio(bar zasad neke stvari)kad se okreneme unatrag u proslost i sjetim se nekih stvari obavezno padam u crnjake raznih vrsta ..99% ljudi oko mene su u sretnim vezama a ja ko da tapkam u mjestu,,osjecam se tako malo i nemocno...pitam se uvijek je li do mene ili je do okoline ...

al znam da svice novi dan ,,sto se kaze novi dan nova nafaka......

Svi se mi nađemo ili još uvijek jesmo u ovakvim situacijama. Pa se oporaviš, budeš ok izvjesno vrijeme a onda crnjak opet strefi! Ima tu i do nas a i do okoline!

Reče simpozijum, uživati u malim stvarima a i sam sebe guraš dalje onim novi dan-nova nafaka! Ako ti je za utjehu nisi jedini! Možda je i do ovog depresivnog vremena, sivila i ljudi i okoline! TReba nam sunca

Daphna wrote:

moe_syzlak wrote:imam i ja milion nekih sjebova zivotnih...smeta mi nekih milion stavri..smeta mi kad je vrijeme ruzno...nadrkan sam kad sam kokuz...bio sam godinama okruzen sa potpunim kretenima tj laznim prijateljima,,pa i u posljednje vrijeme kad god upoznam neku djevojku obavezno naletim na neku glupacu iskomlexiranu kozu..haver mi kaze da previse kukam ,,i u pravu je ,fakat me neke sitnice izivciraju ..najgore je kad skontam da sam propustio(bar zasad neke stvari)kad se okreneme unatrag u proslost i sjetim se nekih stvari obavezno padam u crnjake raznih vrsta ..99% ljudi oko mene su u sretnim vezama a ja ko da tapkam u mjestu,,osjecam se tako malo i nemocno...pitam se uvijek je li do mene ili je do okoline ...

al znam da svice novi dan ,,sto se kaze novi dan nova nafaka......

Svi se mi nađemo ili još uvijek jesmo u ovakvim situacijama. Pa se oporaviš, budeš ok izvjesno vrijeme a onda crnjak opet strefi! Ima tu i do nas a i do okoline!

Reče simpozijum, uživati u malim stvarima a i sam sebe guraš dalje onim novi dan-nova nafaka! Ako ti je za utjehu nisi jedini! Možda je i do ovog depresivnog vremena, sivila i ljudi i okoline! TReba nam sunca

slazem se ..al eto danas u nekok crnjaku ,,valjda zbog ovog vremena,,,poceo sam slusati zadnjih godinu dana the cure..nesto mi fakat leze ti muzicki crnjaci...u nekim trenucima sam uzivao u toj crnilu..

moe_syzlak wrote:

Daphna wrote:

moe_syzlak wrote:imam i ja milion nekih sjebova zivotnih...smeta mi nekih milion stavri..smeta mi kad je vrijeme ruzno...nadrkan sam kad sam kokuz...bio sam godinama okruzen sa potpunim kretenima tj laznim prijateljima,,pa i u posljednje vrijeme kad god upoznam neku djevojku obavezno naletim na neku glupacu iskomlexiranu kozu..haver mi kaze da previse kukam ,,i u pravu je ,fakat me neke sitnice izivciraju ..najgore je kad skontam da sam propustio(bar zasad neke stvari)kad se okreneme unatrag u proslost i sjetim se nekih stvari obavezno padam u crnjake raznih vrsta ..99% ljudi oko mene su u sretnim vezama a ja ko da tapkam u mjestu,,osjecam se tako malo i nemocno...pitam se uvijek je li do mene ili je do okoline ...

al znam da svice novi dan ,,sto se kaze novi dan nova nafaka......

Svi se mi nađemo ili još uvijek jesmo u ovakvim situacijama. Pa se oporaviš, budeš ok izvjesno vrijeme a onda crnjak opet strefi! Ima tu i do nas a i do okoline!

Reče simpozijum, uživati u malim stvarima a i sam sebe guraš dalje onim novi dan-nova nafaka! Ako ti je za utjehu nisi jedini! Možda je i do ovog depresivnog vremena, sivila i ljudi i okoline! TReba nam sunca

slazem se ..al eto danas u nekok crnjaku ,,valjda zbog ovog vremena,,,poceo sam slusati zadnjih godinu dana the cure..nesto mi fakat leze ti muzicki crnjaci...u nekim trenucima sam uzivao u toj crnilu..

Jbg, to ti je mač sa dvije oštrice... Koliko ti prija u datom trenutku, poslije te još više baca (znam, bila-prošla, još uvijek to povremeno radim).

I na stranu sve one priče, kako se treba aktivirati, družiti, zezati, raditi... Ja recimo, nekada znam biti toliko nervozna i grozna prema drugima da je najbolje da ostanem kući sama i dođem sebi... I što ti kažeš prepustim se crnilu! Samo da nije onih silnih pitanja...

al znam da svice novi dan ,,sto se kaze novi dan nova nafaka......[/quote]

Svi se mi nađemo ili još uvijek jesmo u ovakvim situacijama. Pa se oporaviš, budeš ok izvjesno vrijeme a onda crnjak opet strefi! Ima tu i do nas a i do okoline!

Reče simpozijum, uživati u malim stvarima a i sam sebe guraš dalje onim novi dan-nova nafaka! Ako ti je za utjehu nisi jedini! Možda je i do ovog depresivnog vremena, sivila i ljudi i okoline! TReba nam sunca [/quote]


slazem se ..al eto danas u nekok crnjaku ,,valjda zbog ovog vremena,,,poceo sam slusati zadnjih godinu dana the cure..nesto mi fakat leze ti muzicki crnjaci...u nekim trenucima sam uzivao u toj crnilu..[/quote]

Jbg, to ti je mač sa dvije oštrice... Koliko ti prija u datom trenutku, poslije te još više baca (znam, bila-prošla, još uvijek to povremeno radim).

I na stranu sve one priče, kako se treba aktivirati, družiti, zezati, raditi... Ja recimo, nekada znam biti toliko nervozna i grozna prema drugima da je najbolje da ostanem kući sama i dođem sebi... I što ti kažeš prepustim se crnilu! Samo da nije onih silnih pitanja...[/quote]

a ta pitanja su najgora...mene najvise muci :jeli do mene ili do okoline ,,jel ja nisam shvacen ili ja nikog ne shvacam..a sto je najgore ne znam odgovor

moe_syzlak wrote: a ta pitanja su najgora...mene najvise muci :jeli do mene ili do okoline ,,jel ja nisam shvacen ili ja nikog ne shvacam..a sto je najgore ne znam odgovor

I meni je to ogroman problem. Ionako ti loše ide u životu, sve čega se dohvatiš biva upropšteno, i sve ide do nekih banalnosti... Ali, kao da ni to nije dosta, vidiš oko sebe ljude koji su tako sretni, bave se svim i svačim, ide im u poslu, ljubavi... I onda vječita paranoja, pa mene niko ne shvata...

Mislim da je ipak do nas. Da jednostavno dođemo u takvo psihičko stanje kada ništa ne znamo, ne percipiramo na pravi način, plašimo se, povlačimo u sebe, bježimo od realnosti i svakodnevnih stvari, upravo iz tog straha da ćemo zaribati... Da li je to samo negativna energija koja se kumulirala ili ipak... Kažu da razgovor pomaže

mene nitko ne razumije
osim poneke forumashice

Vasa su pitanja super, zamislite situaciju da imate pored sebe osobu svog zivota zbog koje ludite, i koju toliko volite da bi zivot dali za nju/njega, i onda pocnete padati u depru i pocnu vam se javljati pitanja da ne volite tu osobu, i trazite i najtanju granu da se za nju uhvatite i dokazete si da volite tu osobu... Naravno to ne djeluje kao toliki problem, ali sa svakim pitanjem da je mozda ne volim ja se sve vise raspadam i ludim, nepodnosljiva bol zbog koje jednostavno zelite da vas nema. A najgora je mozda ipak ta stvar sto ta bol, taj jad djeluju nekako kao da covjek uziva u njemu, ne zeli da pati a zeli.

Sreca najgoru sam fazu prevazisao i kolko-tolko mi se zivot vratio u normalu, mada u zadnje vrijeme me opet hvata samo s manje placa (valjda sam se vise naucio). Ne znam ponekad mislim da upravo to da sam malo poremecen i da stalno ima nesto me pritisce, da si ne dam nimalo uzivati... Znam da ovo zvuci glupo, ali imam osjecaj kao da sam zrtva vlastite inteligencije (nisam radio IQ test, ali na osnovu nekih testova sto mi je dao psiholog, rekao mi je da imam odlicne rezultate, posebno kada se uzme stanje u kojem sam bio kada sam ih radio), kao da se sam poigravam sa sobom, da me mozak dooobro zeza i neda da mi da funkcionisem.

Sreca je jedino to sto u petak idem kod psihologa i nadam se da ce opet stvari krenuti malo na bolje...

goggo wrote:Vasa su pitanja super, zamislite situaciju da imate pored sebe osobu svog zivota zbog koje ludite, i koju toliko volite da bi zivot dali za nju/njega, i onda pocnete padati u depru i pocnu vam se javljati pitanja da ne volite tu osobu, i trazite i najtanju granu da se za nju uhvatite i dokazete si da volite tu osobu... Naravno to ne djeluje kao toliki problem, ali sa svakim pitanjem da je mozda ne volim ja se sve vise raspadam i ludim, nepodnosljiva bol zbog koje jednostavno zelite da vas nema. A najgora je mozda ipak ta stvar sto ta bol, taj jad djeluju nekako kao da covjek uziva u njemu, ne zeli da pati a zeli.

Sreca najgoru sam fazu prevazisao i kolko-tolko mi se zivot vratio u normalu, mada u zadnje vrijeme me opet hvata samo s manje placa (valjda sam se vise naucio). Ne znam ponekad mislim da upravo to da sam malo poremecen i da stalno ima nesto me pritisce, da si ne dam nimalo uzivati... Znam da ovo zvuci glupo, ali imam osjecaj kao da sam zrtva vlastite inteligencije (nisam radio IQ test, ali na osnovu nekih testova sto mi je dao psiholog, rekao mi je da imam odlicne rezultate, posebno kada se uzme stanje u kojem sam bio kada sam ih radio), kao da se sam poigravam sa sobom, da me mozak dooobro zeza i neda da mi da funkcionisem.

Sreca je jedino to sto u petak idem kod psihologa i nadam se da ce opet stvari krenuti malo na bolje...

Mislim da nije potrebno naglašavati kako imaš moralnu (verbalnu) podršku svih forumaša koji više-manje prolaze kroz slične faze! Meni je u takvim situacijama najvažnije zadržati neku pozitivu... To je valjda ono što čovjeka čupa iz tih žutih minuta!

Samo polako i hrabro Sretno u petak...

goggo wrote:Vasa su pitanja super, zamislite situaciju da imate pored sebe osobu svog zivota zbog koje ludite, i koju toliko volite da bi zivot dali za nju/njega, i onda pocnete padati u depru i pocnu vam se javljati pitanja da ne volite tu osobu, i trazite i najtanju granu da se za nju uhvatite i dokazete si da volite tu osobu... Naravno to ne djeluje kao toliki problem, ali sa svakim pitanjem da je mozda ne volim ja se sve vise raspadam i ludim, nepodnosljiva bol zbog koje jednostavno zelite da vas nema. A najgora je mozda ipak ta stvar sto ta bol, taj jad djeluju nekako kao da covjek uziva u njemu, ne zeli da pati a zeli.

Sreca najgoru sam fazu prevazisao i kolko-tolko mi se zivot vratio u normalu, mada u zadnje vrijeme me opet hvata samo s manje placa (valjda sam se vise naucio). Ne znam ponekad mislim da upravo to da sam malo poremecen i da stalno ima nesto me pritisce, da si ne dam nimalo uzivati... Znam da ovo zvuci glupo, ali imam osjecaj kao da sam zrtva vlastite inteligencije (nisam radio IQ test, ali na osnovu nekih testova sto mi je dao psiholog, rekao mi je da imam odlicne rezultate, posebno kada se uzme stanje u kojem sam bio kada sam ih radio), kao da se sam poigravam sa sobom, da me mozak dooobro zeza i neda da mi da funkcionisem.

Sreca je jedino to sto u petak idem kod psihologa i nadam se da ce opet stvari krenuti malo na bolje...

drug sve najbolje..imas podrsku,,premda vidim da se javljaju neki koji zeli da ovo pretvore u sprdnju..

Prije par godina sam se nasla u stanju koje je jednako vjerovatno nekom desetom dijelu tvojih problema koje si na pocetku opisivao. Znaci, poprilicno cesto sam bila u stanju melanhonicnosti, zatvorenosti, totalno nepristupacna i ogorcena. Jednom rijecju, u crnjaku ... Daleko sam bila od suicidnih misli, ali mi nije bilo jednostavno i sve me je to poprilicno mucilo. S obzirom da sam u pocetku odmah dobivala vec spomenute "trzni se" odgovore, ubrzo sam prestala se jadati drugima i navlaciti masku kada sam s njima. U jednom trenutku sam shvatila kako je moja licnost "u raji" za 180 stepeni razlicita u onoj kod kuce. Te moje epizode su pocele sve cesce ispoljavati sto bi neki rekli oralnu fiksaciju u vidu pusenja ogromne kolicine cigara odjednom,slatke hrane i dosta rjedje alkohola.... Tako da mi je polako problem povremenog crnjacenja tipicnog za dob adolescenta postajao sve dublji i poceo zauzimati vecinu kalendara....
Da ne duzim jos vise, prelomni trenutak za mene je poprilicno kontradiktoran: tada sam prestala osudjivati sebe i uporno pokusavati da se promijenim. Sto je neko vec ranije spomenuo, pocela sam na taj nacin da se volim: vise sam se pravdala nego krivila. Prihvatila sam to da sam drugacija, pesimisticna i ne uvijek raspolozena, ali ipak svoja...
Par godina kasnije ja se osjecam jako zahvalno(samo ne znam tacno kome ) i sretno. Ako ocekujes da ce tvoja depresija nestati, varas se, barem sam ja tako sebi postavila stvari. Jos uvijek imam te svoje periode s vremena na vrijeme, ali vrlo rijetko. Medjutim, sebe apsolutno ne krivim za to i sama sebi kazem: Ok, sjebana si (ponovo bez razloga). Sjedi kuci, uzmi tuzni film i sama ga pogledaj. Isplaci se kao kisna godina. Ako ispusis tri kutije cigara ni to nije strasno. Tvoj organizam ce naci nacina da izbaci otrov iz sebe. Sutra je novi dan, nova nafaka. Otici ces u teretanu, na kafu, setati pasce, voditi ljubav ....Puno pozdrava, iskreno se nadam da si bolje...

Evo mene nakon 5-6 dana, jebga osjecam se nekako obaveznim da vam kazem da psihologu nisam isao, morao sam otkazati jer je i mene gripa i to dobro uhvatila ali eto prolazi polako... Zaista osjecam kako mi se stara pitanja i strahovi opet javljaju, i kao sto sam i prije bio napisao samo bez placa i tuge (manje-vise) pa mi se zbog toga javlja novi krug pitanja (zasto ne placem? zasto nisam tuzan? mozda je sada zaista ne volim?) i sve se tako vrti u krug... Znam djeluje komplikovano i zaista je tesko to objasniti... Po onome koliko sam ja prosao, siguran sam da mi se javljaju novi sabloni pitanja koja sam vec prosao i ovaj put ja to shvatam, pa usljed toga i nema toliko snaznih emocija za razliku od prosli put, ali shvatiti ne znaci prihvatiti i to je ono najgore. To me uzasno muci u jednom trenutku prevazidjem to, a u drugom idem ispocetka, to je ono kada ja kazem da se mozak malo poigrava samnom i umislja kojekakve nebuloze kojih se je ne mogu tek tako rijesiti. I da, svaki put se trznem, pokusavam dalje, zelim dalje, nikad se nisam predao, niti namjeravam.

sama komunikacija i razmjena misljenja i iskustava , bolnih ( i poput ove teme na forumu SAX-a ) izmedju ljudi , humanoida od krvi i mesa , svi mi imamo probleme , i ma koliko zestoki i jezivi trenutci koje ponekad prezivljavamo , ? moramo stisnuti zube za momenat , udahnuti i izdahnuti deset puta ( naucno utvrdjeno ! naime mozak u stanju shoka , stresa , traume .. sagori sav kiseonik i gubite razum i padate u manicna i paranoicna stanja ! ti momenti su vrlo bitni , treba se skloniti na sigurno mjesto ( zivotinjski instikt ) i duboko udahnuti i duboko izdahnuti 10 puta i pritom ne misliti ni o cemu zatvorenih ociju u apsolutnoj tisini ) , i bitno je da bez obzira na anonimnost ili geografsku udaljenost ova komunikacija pomaze takodjer
nismo sami
svanuce slijedeci dan , a o samoubistvu ( ili ubistvu , osveti ?) ne zelim niti da cujem ! to nije rjesenje ! samo razum !
ako je neko tako zao prema vama ?
svezite mu policiju ili advokata i naplatite svoj bol
tako se to radi na "zapadu"

goggo wrote:Vasa su pitanja super, zamislite situaciju da imate pored sebe osobu svog zivota zbog koje ludite, i koju toliko volite da bi zivot dali za nju/njega, i onda pocnete padati u depru i pocnu vam se javljati pitanja da ne volite tu osobu, i trazite i najtanju granu da se za nju uhvatite i dokazete si da volite tu osobu... Naravno to ne djeluje kao toliki problem, ali sa svakim pitanjem da je mozda ne volim ja se sve vise raspadam i ludim, nepodnosljiva bol zbog koje jednostavno zelite da vas nema. A najgora je mozda ipak ta stvar sto ta bol, taj jad djeluju nekako kao da covjek uziva u njemu, ne zeli da pati a zeli.

Sreca najgoru sam fazu prevazisao i kolko-tolko mi se zivot vratio u normalu, mada u zadnje vrijeme me opet hvata samo s manje placa (valjda sam se vise naucio). Ne znam ponekad mislim da upravo to da sam malo poremecen i da stalno ima nesto me pritisce, da si ne dam nimalo uzivati... Znam da ovo zvuci glupo, ali imam osjecaj kao da sam zrtva vlastite inteligencije (nisam radio IQ test, ali na osnovu nekih testova sto mi je dao psiholog, rekao mi je da imam odlicne rezultate, posebno kada se uzme stanje u kojem sam bio kada sam ih radio), kao da se sam poigravam sa sobom, da me mozak dooobro zeza i neda da mi da funkcionisem.

Sreca je jedino to sto u petak idem kod psihologa i nadam se da ce opet stvari krenuti malo na bolje...

goggo, meni ovo sto si opisao jako jako lici na jednu vrstu anksioznosti (tj. neuroze) koja se naziva opsesivno-kompulzivni poremecaj. Vrlo cesto ta neuroza dovodi i do depresije. Inace, cesto se taj poremecaj naziva i "doubting desease" jer te osobe nikada ni u sta nisu sigurne (postoji cak i podvrsta koja se odnosi na dvoumljenje u vezama, cak i kada osoba zna da nekoga voli stalno sebe iznova preispituje, a to je dalje dovodi u stanje depresije).

Ja bih ti savjetovala da definitivno odes pishijatru jer psihoterapija dosta pomaze kod ovog poremecaja, a nekada se kombinuje i sa antidepresivima. Isto tako imas jako puno web stranica o ovome. Proguglaj malo, vidjeces da ima puno puno ljudi sa slicnim problemima.

U svakom slucaju sretno, nemoj se predavati i javi nam kako se situacija razvija

Ja mislim da je osnovno i najvažnije da upoznaš sebe..da stekneš realnu sliku o sebi..znači, koje su ti dobre osobine, koje loše, šta voliš da radiš, u čemu si dobar..a da pritom ne slušaš šta ti drugi govore..kad to uradiš..onda treba i prihvatiti sebe kakav jesi s tim da treba imati na umu da niko nije savršen i da uvijek ima mjesta za usavršavanjem...ti ne možeš kontrolisati svoje emocije..to niko i ne traži od tebe..al ono što možeš da uradiš je da počneš razumno gledati na stvari..za početak pokušaj da razviješ svoje talente..radi ono u čemu uživaš..ne treba zaboraviti i da fizička aktivnost i hrana uveliko utiču na raspoloženje...i još nešta..sreća zavisi od percepcije budućnosti..imaj na umu da niko od nas nije vidovit..i nikad ne znaš šta se može desiti..koga možeš upoznati...iskoristi to što si živ..a ako ništa od ovog ne pomogne pokušaj da se baviš humanitarnim radom..tim ćeš usrećiti druge..a i ti ćeš se osjećati korisnije..sretno

ma razedri se,po pisanju bi se reklo da nama nesto "fali" a ne tebi.
Prije rata,mati me odvela kod psihologa jer sam se stalno mariso po skolama,vredjao ljude
ma svasta ba.

Pita psi :"Jel imas devojku ?"
Ja:mmm,imam stoooo ?
Psi:Jeste li imali intimne odnose ?
Ja:Sta te Q boli ?
Psi:jeste ili niste ?
Ja:jesmo,haj
Psi:koliko puta u toku dana vodite ljubav ?
Ja:haaaa ?
Psi:cuo si me...
ja:paa sedmicno dvaput ,triput
psi:Onda si stvarno bolestan,ja sam to radio 5 puta dnevno !

i tako se izlecim,usvojio sam novu terapiju.

Sta je tu vazno ?

Pa najvaznije je da budes priznat kao osoba.Vidi akademska zajednica ce te priznati kad ti da
diplomu,oni priznaju samo tvoje napore i upornost,dakle tvoj duh je priznat i ti si sad neko i nesto.
Kad te devojka nakon mesec dva primi u svoj krevet,ona te priznaje u celosti i tvoje telo i duh
tek poslije tog priznanja covek oseti da je nesto vise od onoga sto je jucer bio.Priznanje od drugoga
iznimno je vazno,jer ce se u suprotnom misli o samom sebi,kao neko seme ostati kod sebe i nikad
stvarnog ,zdravog covjeka nece ugledati.Budi pametan,trazi priznanje u celosti i depresija ce nestati
kao da je nikad nije bilo.Sto se mene tice,depresivna stanja i nastaju zato sto covek ostaje kod
sebe i sa sobom jer je izostalo prriznanje za njega kao osobu,odnosno dozivljava "drustvenu smrt".
Ako ovo uspijes,sta god poslije bilo nece ti mnogo nastetiti,jer vise ne moras tumarati po pustinjama
osobnosti vec se djelis s drugim i dragim.S onim ili onom koji te priznaju kao bice ,u celosti.

starii wrote:mislim da sam negdje vec napisao o seroxatu...uglavnom imas na netu temu vezanu za seroxat pod nazivom secrets of seroxat..jednom rijecju izaziva suicid..
pokusašj preci na druge antidepresive ako npr cipralex (escitalopram)...moze se naci u hrvatskoj ili u hercegovini..ima dvojno djelovanje a koliko sam cuo brzo izvlaci pacijenta iz depresije...

To da je suicid moguć pod Seroxatom suštinski nema veze s samim medikamentom. Ključ je u uzroku potrebe za uzimanjem Seroxa, ne?

A, by the way, pomenuti Citalopram ima i u Bosni.

goggo wrote:Vasa su pitanja super, zamislite situaciju da imate pored sebe osobu svog zivota zbog koje ludite, i koju toliko volite da bi zivot dali za nju/njega, i onda pocnete padati u depru i pocnu vam se javljati pitanja da ne volite tu osobu, i trazite i najtanju granu da se za nju uhvatite i dokazete si da volite tu osobu... Naravno to ne djeluje kao toliki problem, ali sa svakim pitanjem da je mozda ne volim ja se sve vise raspadam i ludim, nepodnosljiva bol zbog koje jednostavno zelite da vas nema. A najgora je mozda ipak ta stvar sto ta bol, taj jad djeluju nekako kao da covjek uziva u njemu, ne zeli da pati a zeli.

Sreca najgoru sam fazu prevazisao i kolko-tolko mi se zivot vratio u normalu, mada u zadnje vrijeme me opet hvata samo s manje placa (valjda sam se vise naucio). Ne znam ponekad mislim da upravo to da sam malo poremecen i da stalno ima nesto me pritisce, da si ne dam nimalo uzivati... Znam da ovo zvuci glupo, ali imam osjecaj kao da sam zrtva vlastite inteligencije (nisam radio IQ test, ali na osnovu nekih testova sto mi je dao psiholog, rekao mi je da imam odlicne rezultate, posebno kada se uzme stanje u kojem sam bio kada sam ih radio), kao da se sam poigravam sa sobom, da me mozak dooobro zeza i neda da mi da funkcionisem.

Sreca je jedino to sto u petak idem kod psihologa i nadam se da ce opet stvari krenuti malo na bolje...

SRETNO!

ps. kao da ima i jedna skrivensa strana medalje, nešto što tu ipak ne štima tako sjajno, samo izgleda da je duboko pohranjeno te se ne da vidjeti. naime, tolika ljubav ne ide ruku pod ruku uz depru. nadam se da će psiholog znati kako pomoći

@otvarac teme
Glavni uzrok depresija moze biti velika kolicina slobodnog vremena, stavise ko ima puno slobodnog vremena cesto zapada u teska pshicka stanja.
Pitaj bilo kojeg studenta kako je to kad zavrsis fax pa nemas posla po nekoliko mjeseci, u takvoj situaciji sam i sam. Jos kad se k tomu doda da zivim sa ocem penzionerom koji ima ozbiljnu bolest (Parkinson). Materijalno stanje je veoma tesko a drzava i drustvo pa i citav svijet u klincu ne moze ti biti bolje. I onda jos kad znas da si danas bez para kao da si u zatvoru, ne mozes nista. U mom slucaju ne mozes da uradis nista, pa cak ni banalne stvari kao sto je prilazak curi i upoznavanje, jer je takav sistem vrijednosti da covjeku koji nema para uzme svo samopouzdanje, nemojte me pogresno shvatiti da mislim da moras imati para da bi imao curu, ali s markom u dzep (bukvalno) to je neizvodivo.
E onda malo procitas Frojda i skontas neke stvari. Takode, kao sto je neko napomenuo priznavanje okoline iznimno je vazno.
ALI, to ne znaci da ti sad trebas klonuti duhom, izgubiti svu nadu i optimizam i zelju za zivotom, vec naprotiv, moras se boriti jer je zivot borba, ponajvise sa samim sobom.
Trazi ljude koji te razveseljavaju, izbjegavaj ljude koji lose uticu na tebe, to dobro analiziraj i bas ih izbjegavaj po svaku cijenu.
Bavi se nekom aktivnoscu, bilo sportom, bilo skupljanjem salvetica, moras okupirati mozak tj usmjeriti njegove resurse u drugu stranu. Ne kaze dzaba izreka, rad ubija fizicki, a nerad psihicki.
Za pocetak ustani svako jutro i idi trci (bio snjeg ili kisa), trci dok god mozes, dok te tijelo ne izda, i tako svaki dan, napredak ces primjetiti vec kroz nekoliko dana. Otidji na plivanje. Vozi biciklo. Citaj omiljenu knjigu. Uclani se u biblioteku. Ako si zaposlen i ne svidja ti se posao, trazi drugi, nadaj se da ces ga naci, zapamti NADAJ SE. Uzmi knjigu aforizama i citaj izreke, vidjeces da su ljudi sve probleme koje ti imas vec davno definisali. Budi sebi najvazniji, onda hiljade svjetlosnih godina pa onda zena koju volis (naravno, nemoj joj ovo priznat ).
Vidi i analiziraj kakve prijatelje imas, zapamti niko nije savrsen, pa tako ni prijatelji, ne trazi dlaku u jajetu. Druzi se s njima. Ako nemas prijatelje skontaj sta nije uredu s tobom i mjenjaj se. Pokusavaj svaki dan. Smije se i kad nema nista smjesno. Druzi se s ljudima, izbjegavaj samocu.

I zapamti na kraju, nije jak onaj koji se digne, vec onaj koji padne pa se digne.