Forum Klix.ba

Naravno, Mi tj. ja ćemo ovom prilikom pohvaliti i lijep apsurdbanipalov post,

asurbanipal wrote:Malo da oživimo temu




Kod dugotrajnih trudova i teških poroda, ženama je davana voda da piju i umivaju se, u koju se prethodno stavljala neka posebna biljka zvana hazreti Fatimina ruka. Ova biljka je neki korijen koji oblikom asocira na ruku. U Hercegovini su je imale mnoge kuće, ali sad je skoro izumrla. Ranije su je donosili iz istočnog dijela Osmanske države.

Kao prava hercegovka, imam ovu ruku od majke rahmetli a pribavila sam i jednu novu, ako me sjecanje ne vara kupila sam je na Uhudu.

interesantna je prica o toj ruci iliti Selaginella lepidophylla (Ruža iz Jerihona)

http://www.cvijet.info/forum/forum_posts.asp?TID=4625

Zamolio bih moderatora da pobriše nepotrebne postove i začatavanja na ovoj temi. Ko ima da nešto pita, ili da nešto pametno napiše o tekijama i sve ono što je vezano za ovu temu, bujrum.

Unaprijed zahvaljujem.

Evo malo poveznice sa Gadir Hum Teme.
Daklem, siiti ne "mirisu" tesavvuf nikako, a mainstream ulema ga je haman pa iskorijenila.
Ali, u kurdskim selima (a to je sve nedze u planinama) ima jos ... tekija ....i cistih sunija a koji prakticiraju tarikat ... jes da nemaju nista (fukara) i ne nose nikakih ukrasa, osim KOSE
Nama u bosni je to malo chudno i linkujemo ih odma sa onim kosijanerima iz atomskog sklonista, ali to JEST iskustvo beyond words ...
Lijepo je za pogledat, ne obazirete se na ona Warnings na pocetku i ostale nebuloze.

Sedam mekama u tarikatu:

Od prvog trenutka u kojem smo ušli u školu primjene tesawufa, to jeste u tarikat, pričali su nam o sedam mekama bića. Ovih sedam mekama su kao ispiti u jednom sistemu odgoja, koji svako mora da prođe da bi dobio diplomu. Ipak, Onaj koji ispituje i daje ocjene je Allah Uzvišeni.
Ako smo prošli određeni ispit, to mora biti potvrđeno istinskim snovima (rujama) ili drugim išaretima, i kroz njih odgajatelj (šejh) daje nove zadatke i odgovornosti. U svemu ovome je jako važno da tragatelj (salik) bude što više svjestan samoga sebe, svoga karaktera, svoga ponašanja i da bude što više iskren prema samome sebi.

Nema sumnje da je potencijal potpunosti (kemalijeta) u svakom Allahovom robu, pošto je Allah, dž.š., usadio od Svojih tajni u insansku bit, da bi pokazao svima Njegova Lijepa Imena (El-Esmau-l-husna) i Sifate (atribute). Ipak, mi - ljudi smo zaboravili onu potpunost koju smo imali prije nego što smo došli u ovom donjem svijetu od mesa i kosti. Naše fizičko biće privrženo dunjalučkim željama, prikriva one ljepote i mudrosti koje su u nama sakrivene, i sprječava nas da se sjetimo našeg izvorišta.
Milostivi Allah dž.š., nam je objavio Knjige sa poukama i poslao Njegove Pejgambere, a.s., i Evlije kao vodiče i primjere koji nas podučavaju i vode ka svijesti, ka svjetlosti iz tmina kojima smo se sami pokrili. Onima koji su u mogućnosti da se probude iz ovoga sna (gafleta), i koji opet otkrivaju u sebi onaj ruhanijet, i koji žele da se opet približe svom Stvoritelju Allahu, dž.š., je obećano da ako se hodajući približe Allahu, On će se njima približiti trčeći - po hadis-i kudsiji.

Insan ima dva duha u sebi. Jedan se zove Er-Ruhu-l-Hajvani ili Behimi, a to je životinjski ruh, a drugi se zove Er-Ruhu-l-Insani, ljudski ruh. Ovaj prvi je jedna stvorena substanca, prefinjena koja kontrolira životne, razum, osjećaje, osjetila, emocije, želje i pokrete tijela. A naše biće koje se spoji s ovim ruhom zove se "životinjski ja-ego", onaj ego koji je vođen niskim željama tijela zvani Nefs-i Emmare. Ego-biće koji naređuje zla djela je prvi i najniži stepen bića.

- Nefs-i Emmare je jedna manifestacija životinjskog duha čovjeka, dok sljedećih šest mekama (stanovišta) ego-a (nefsa) su razvoj insanskog ruha, koji se zove i imenom Nefs-i Natika, biće koje zna da komunicira jezikom, Racionalno Biće. Tih šest mekama su:

- Nefs-i Levvame : kada čovjek sluša glas svoje savjesti i pokušava da se suprostavi niskim tjelesnim željama;

- Nefsi-i Mulhime: kada čovjek dobiva instrukcije o ponašanju od Svog Gospodara kroz inspiraciju ("Pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini.", Eš-Šems, 8.);

- Nefs-i Mutmeinne: kada čovjek prestane sebe pravdati i nađe smiraj u svom stanju predanosti i poslušnosti Gospodaru;

- Nefs-i Radije: kada čovjek prihvati sve ono što mu se desi bez prigovora i patnje, to jeste kada zlo i dobro postanu jedna te ista stvar za njega i bude zadovoljan sa svojom sudbinom;

- Nefs-i Mardije: kada je Allah zadovoljan sa čovjekom i podari mu od Svojih sifata nešto;

- Nefs-i Kamile (Safijje): kada čovjek dostigne potpunu čistoću i sklad.


Nefs-i Emmare





U ovom prvom mekamu razvitka čovjeka, niske želje (šehvet) preovladavaju nad Racionalnim Bićem (Nefs-i Natika). U ovom mekamu naš nefs-ego ne prepoznaje nikakve moralne ili racionalne granice. On se prikazuje egoizmom, umišljenošću, škrtošću, zavidnošću, srdžbom, cinizmom, ljenošću i ispraznožću. Ovaj nefs kao i svaki drugi su poklon od Gospodara (Rabbani latife), međutim mi ga okrenemo prema dunjalučkim željama, zato postaje ružan i poprima neke životinjske karakteristike, dok forma ostaje ljudska. To je jedna zvijer u suretu insana koja ujeda sve oko njega i samoga sebe. Zato je hazreti Pejgamber s.a.w.s., rekao da je najžešći dušman onaj nefs što je između dva boka. Na ovom mekamu salik - tragač nije siguran od svog nefsa. A šejtan mu pokriva istinu, jer kufr - nevjerovanje izvorno znači pokrivanje, sakriti. Kafir je onaj koji nešto sakrije. Šejtan l.a., sakriva činjenicu da u svakom vremenu postoje savršeni ljudi koji su učitelji i mogu da vode do spasa. Zato salik mnogo sumnja u dobre učitelje, i duboko je pod utjecajem šejtanovih, l.a., insinuacija - vesvesa kojim mu kaže da se opusti, da Allah sve prašta ili slično. Da bi se izašlo iz ovog stanja, treba se uhvatiti za ruku šejha - vodiča, koji će pomoći čovjeku da sluša onaj izvorni glas Racionalnog Bića (Nefs-i Natike), a on kaže: "Uraditi ono što je dozvoljeno Allahovom Milošću umjesto onoga što nam je naređeno je znak ljenosti." Ko posluša ove riječi koje su poklon Allahov dobit će od svoga šejha naredbu da bude zauzet u zikiru sa "La ilahe ill'Allah" i bit će Allahovom voljom spašen od jadnosti i popeti se na sljedeći mekam Nefs-i Levvamu.

Lijek je u tebi zar ne vidiš !
Bolest je od tebe, zar ne znaš !
Sebe smatraš kao malu stvar,
Međutim u tebi je sakriven veliki svijet.
Pogledaj u knjigu koju čitaš,
Znakovi iz tebe govore !



Nefs-i Levvame





Na putu prema kemalijetu (poptunosti) ovo je drugi stepen (mekam). Tada čovjek postane svjestan svojih radnji i uspjeva da razlučuje između dobrog i zlog, a žali zbog svoje greške. On još uvijek nije u stanju da prestane sa greškama jer je teško prestati sa starim navikama. Ipak, pokušava da izvrši farzove i želi da bude primijećen po svojim dobrim djelima. To su znakovi rijaluka. Ponekad sam primjećuje tu osobinu kod sebe pa se od toga pokaje. Rijaluk je ovom mekamu jedna velika zamka, a postoje još dvije jako opasne osobine udžub (arogancija) i srdžba. Svaki mali trud koji čovjek uradi da bude bolji, izgleda mu ogroman naspram stanja u kojem je bio prije. Tako da čovjek misli da je bolji pa se rasrdi ako misli da ga neko zbog toga ne poštuje. Ove gore spomenute loše karakteristike, a naročito prikriveni rijaluk su šejtanova vojska. Šejtan l.a., stalno vrši utjecaj na salika sa idejama: "ti si sada jedan dobar musliman, ti si u stvari bolji od tvog učitelja, ne samo da znaš onoliko koliko on zna, već znaš i više..." Ako je odlučnost salika slaba, njegova arogancija će ga upropastiti, jer neće htjeti poslušati one koji mu daju dobre savjete, i misliće da hoće da ga ponize sa tim savjetima. Ovako pun srdžbe će pokušati da uradi stvari za čije posljedice još nije u stanju da snosi i to će ga voditi u propast. Ako ipak salik bude upozoren da se čuva ovakvih opasnosti u kojem se nalazi Nefs-i Levvame te bude dovoljno jak i pametan da se bori protiv triju spomenutih neprijatelja, brzo će preći na sljedeći mekam. Što duže se ostane u ovom mekamu, to teže će biti poteškoće.
Lijek za rijaluk je da svaka vrijednost dunjalučkih stvari uključujući i mišljenje drugih je samo privremeno, nestalno i subjektivno. Ne treba se pouzdati u hvale drugih ljudi jer je rečeno: "Ko te hvali, taj ti je neprijatelj, pošto je saveznik tvojih neprijatelja. A bilo ko da ukaže na tvoje greške je neprijatelj tvojih neprijatelja." Lijek za aroganciju je sjetiti se da je čovjek nastao od obične kapi od svog oca i iz jajeta u utrobi majke, i da će završiti kao obični mejjit u zemlji. Sve prolazne ljepote, snage i pamet će proći. Bilo šta da je čovjek radio zbog drugih a ne zbog Allaha, dž.š., će nestati ili čak gore bit će svjedoci protiv takvog čovjeka. Srdžba se izliječi po sebi kada se izliječi arogancija, jer srdžba je samo posljedica. Jednom kada se plamen srdžbe raspali tako brzo djeluje da Racionalno Biće ne može da je ugasi. Zato je Hz. Pejgamber, s.a.w.s., rekao, da kada nas srdžba napada moramo odmah promijeniti našu poziciju, ako smo stojeći moramo sjesti, ako smo u sjedećem položaju moramo na koljena sjesti. Ili se treba što prije sa hladnom vodom abdestiti. U ovom mekamu salik mora biti zauzet sa zikirom "Allah", time što će to Uzvišeno Ime fino i razgovjetno izgovarati sa jasnim hemzetom na početku riječi i mehkim "h" na kraju.


Nefs-i Mulhime





U ovom mekamu salik je nagrađen za njegovu poslušnost šejhu. Sa vremena na vrijeme dobiva neke poruke - inspiracije iznutra, kao riječi bez zvuka koji mu daju pravce i ohrabrenja da ide dalje. Salik se ne bavi halkom (stvorenjima) već Hakkom, ulazi u stanja kabd-a i bast-a (stezanje i širenje srca, nelagodnost i olakšavanje izazvane bez svjesne volje) i izlazi iz havf-a i redža-a (strah i nada) stanja. Voli da čini Allahu zikr, i o Njemu razmišlja sa radošću. Međutim, ovdje je opasnost u tome da je šejtan l.a., u mogućnosti da imitira čisti ilham (inspiraciju). Tokom perioda u ovom mekamu saliku treba velika prisutnost svog šejha. Salik ne bi trebao da sakriva ništa od svog šejha, sve njegove nade, strahove, ideje i čak ako osjeti nešto protiv svoga šejha, sve to treba da dijeli sa njim. Salik bi mogao da pogrešno interpretira neke inspiracije, jer cilj šejtana, l.a. u ovom stanju je da tjera salika da se izolira od šejha i braće, tako da će mu čak pričiniti svoju braću kao obične sluge šejha - a uistinu salik u svojoj braći vidi sopstvenu ružnoću. Salikov spas je da se što jače prihvati ibadeta, a prije svega mora da shvati da je ljubav lijek za sve njegove bolesti a prije svega ljubav prema svom šejhu. Dodatno u ovom mekamu osjetilost salika se mijenja tako da ne razlučuje između Džemala i Dželala, čini mu se kao da je zaboravio sve što je znao, i čak mu se čini da sam sebe ne zna. Ovdje postoji mogućnost da misli da je dostigao fenaluk (nestajanje u Allaha), međutim ovo njegovo stanje nema ništa sa takvim visokim stanjem. Varke su u ovom mekamu tolike da ko padne na ovom ispitu, pada toliko duboko da postane igračka u rukama šejtana, l.a.. Međutim, Allah, dž.š., će spasiti onoga koji se čvrsto drži dina i uputa svoga šejha. U ovom trećem mekamu salik mora biti zauzet sa zikirom "Hu".


Nefs-i Mutmeinne







U ovom mekamu salik je sada siguran od spletki svoga nefsa. Sada je pod komandom insanskog ruha, koji je zadovoljan u izvršavanju Allahovih i Pejgamberovih s.a.w.s., naredbi. Salik posjeduje sve pohvalne osobine: ljubazan je, velikodušan, plemenit, milostiv, iskren, zahvalan, sretan i u miru, jer se odazvao Allahovim, dž.š., riječima: "A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet moj." (El-Fedžr, 27-30.). Njegovo ponašanje je u skladu sa Kur'anom i Sunnetom, može da ima kerameta kod sebe, ali ih nikad ne pripisuje sebi već ih negira ili pripisuje nekim drugim sebepom. Salik je ovdje već ušao u kapiju bliskosti-prisnosti sa Allahom (uns) i postaje Insan (pravi čovjek). Ovo je kapija evlijaluka gdje je salik zauzet sa zikirom "Hakk".


Nefs-i Radije







Rijetko ko od salika dostiže takvog mekama. Sve do ovog mekama salik je spoznavao Istinu kroz ilmu-l jekin (spoznavanje na osnovu predaje), sada prelazi na spoznavanje kroz sopstveno osvjedočenje ili otkrovenje zvani ajnu-l-jekin. Sada je on sam spreman da nudi Istinu. Manifestacija (tedželli) ovog mekama je ljubav prema svemu. Sve salik vidi kao jedan savršeni Allahov čin (fiil), a to prihvata kao čin od svog Voljenog Gospodara. Salik za sebe ne želi ništa, a ako želi nešto za druge, njegova dova kod Allaha je kabul. U ovom mekamu stalnog huzura zikr salika je: "Hajj".


Nefs-i Mardije







U ovom mekamu se manifestira zajednička ljubav između Rabba i roba, u takvom insanu Allah potvrdi sve njegove lijepe karakteristike kao što je u Svojoj Knjizi rekao: "Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem." (Et-Tin, 4). Sva Allahova Lijepa Imena, i Sifati kojima je podučio našeg oca Adema, a.s., se manifestiraju u salika. Tako da je potpuni čovjek dostigao deredžu gdje je dostojan Allahovog rizaluka. Sve njegove nepotpune karakteristike su pod kontrolom njegovog Nefs-i Natika. Teško je prepoznati takve ljude, pa je tako teško i opisati njihovo stanje riječima. Međutim, moglo bi se reći da su u stanju stalne ravnoteže, kao centar jednog kruga, ili sredina jedne terezije, a to je ono što Allah, dž.š. traži i Pejgamber, a.s., upozorava, da se bude u takozvanoj zlatnoj sredini. U ovom visokom mekamu zikr je "Kajjum".


Nefs-i Kamile





Duša je našla svoje mjesto, u sredini svega, bude kao jedna tačka, bez dužine i produženja, ne zauzima nikakvu površinu ili mjesto. Ovako je čista. Nema želja, niti šta traži. Tu je početak i kraj istovremeno, to je kao ona tačka ispod harfa he ili iznad harfa nun, svo znanje je sakupljeno u njoj. Svo biće ovakvog čovjeka je u stalnom skrušenom ibadetu, čovjek lije suze iako nije griješnik. Uživa kada vidi da je neki drugi čovjek u itaatu a pati kada ga vidi u stranputici. Želi za čovječanstvo ono što Allah, dž.š., želi. U ovom mekamu odrazi čovjekovog hala (stanja) su Dželal i Džemal, a Allahovo ime kojim se zikr čini je "Kahhar".

asurbanipal wrote:

Prije neke 4 godine sam bio ovdje (na Oglavku), potrefilo se da je tu bio i hadzija Fudo Sikiric, tako da sam u miru mogao osjetiti ruhanijet unutar ovog turbeta. Osjecaj bih opisao s jednom rijeci od dva slova (koja se istice i na samoj slici) - HU

asurbanipal

Allah razi olsun!

On...

Mostarac, a šta drugo nego -

Mali doprinos iz Makedonije, Had`r Baba Tekke/Crkva Svetog Nikole u Makedonskim brodu gdje pod jednim krovom se mole ljudi dve vjere.







Otac Marko i Baba Ejup iz Bekteske zajednice se staraju o ovom objektu koji je prvi put spomenut 1544 godine, puno puta stradao ali opet je obnavljan.

Challenger__ wrote:On...

Mostarac, a šta drugo nego -

Ne more da ne valja.

AleksoMKD wrote:Mali doprinos iz Makedonije, Had`r Baba Tekke/Crkva Svetog Nikole u Makedonskim brodu gdje pod jednim krovom se mole ljudi dve vjere.







Otac Marko i Baba Ejup iz Bekteske zajednice se staraju o ovom objektu koji je prvi put spomenut 1544 godine, puno puta stradao ali opet je obnavljan.

Vrlo zanimljivo i vanredno rijetko na brdovitom Balkanu... Alekso, možeš malo više o ovome? Koji je ovo dio Makedonije? Kako i kada je došlo do zajedničkih službi? Ko su ti muslimani (vidim kom tarikatu pripadaju, to nije sporno), šta su oni etnički; Makedonci, Albanci, Turci?

Malo više ako te ne mrzi...

Bas zanimljivo i lijepo

nasa wrote:Bas zanimljivo i lijepo

Ma kulturni ljudi a ne k'o mi,

Mjesto je Makedonski brod, u centralnom djelu Zapadne Makedonije izmedju Prilepa i Kicheva a i Krusevo je u blizini.

Vecina Muslimana koji tu dolaze su Makedonci Muslimani (takozvani Torbeshi) kojih ima puno u tom kraju ali ima i Turaka i ponekad i Albanaca. O mjestu nema definitivnih zapisa, ali izgleda da je tu pre dolaska Osmanlija bila mala crkva Svetog Nikole koja je spletom historisko-Balkanskih okolnosti unistena i na njenom mjestu izgradjena tekija koja je sticajem istih okolnosti unistena pa obnovljena pa zaaboravljena pa opet obnovljena i tako vise puta, ovaj izgled je iz 70-ih ili 80-ih godina kada je skoro pala u zaborav osim od strane starijih ljudi iz kraja pa je obnovljena.
Tocno kako je pocelo je nepoznato ali ljudi iz tog kraja govore o generacijama koje su zajedno dolazile, znaci ja licno poznaem baku moje drugarice (zena ima 86 godina) koja mi je pricala kako je sa svojom bakom isla za Djurdjevdan i Uskrs bas tu i da je "oduvjek" tako bilo u tom kraju. Na Djurdjevdan mislim da ima najvise ljudi obje vjere.

Iskreno, vjerujem da ovo traje barem 200-300 godina jer ima iznad Kicheva jedan manastir (Precista Bogorodica Kichevska) gdje isto tako dolaze Muslimani jer su sva sela oko manastira Torbeshka i fakticki ti ljudi pomazu u odrzavanju istog vec generacijama.
Cak je crkva unutar tog manastira izgradjena tako da je jedan zid ostavljen neukrasen ikonama i freskama i ljudi ga zovu "Muslimanska strana crkve" i tu cesto dolaze Muslimani iz tih okolnih sela da se pomole i donesu darove a i tradicija kaze da je voda iz izvora u dvoristu manastira lekovita
.
Mislim da su ljudi i kod manastira i kod tekije potomci ljudi koji su tu dolazili pre dolaska Osmanlija i Islama pa nekako ostalo ko tradicija.
Obadva objekta su obnavljana od strane lokalnog stanovnistva posle pozara ili zemljotresa bez razlike u vjeri.

Zao mi je sto ne znam vise ali ako doznam obnovicu temu ako treba i napisati vise.

Kada me put nanese tamo pokusacu da razgovaram sa ljudima i doznam nesto vise.

Ima jos par ovakvih mjesta gde se zajedno mole ljudi ili cesce sastaju na pikniku povodom nekog praznika, ali nisu tekije pa o tome drugi put kada doznam malo vise.

AleksoMKD wrote:Mjesto je Makedonski brod, u centralnom djelu Zapadne Makedonije izmedju Prilepa i Kicheva a i Krusevo je u blizini.

Vecina Muslimana koji tu dolaze su Makedonci Muslimani (takozvani Torbeshi) kojih ima puno u tom kraju ali ima i Turaka i ponekad i Albanaca. O mjestu nema definitivnih zapisa, ali izgleda da je tu pre dolaska Osmanlija bila mala crkva Svetog Nikole koja je spletom historisko-Balkanskih okolnosti unistena i na njenom mjestu izgradjena tekija koja je sticajem istih okolnosti unistena pa obnovljena pa zaaboravljena pa opet obnovljena i tako vise puta, ovaj izgled je iz 70-ih ili 80-ih godina kada je skoro pala u zaborav osim od strane starijih ljudi iz kraja pa je obnovljena.
Tocno kako je pocelo je nepoznato ali ljudi iz tog kraja govore o generacijama koje su zajedno dolazile, znaci ja licno poznaem baku moje drugarice (zena ima 86 godina) koja mi je pricala kako je sa svojom bakom isla za Djurdjevdan i Uskrs bas tu i da je "oduvjek" tako bilo u tom kraju. Na Djurdjevdan mislim da ima najvise ljudi obje vjere.

Iskreno, vjerujem da ovo traje barem 200-300 godina jer ima iznad Kicheva jedan manastir (Precista Bogorodica Kichevska) gdje isto tako dolaze Muslimani jer su sva sela oko manastira Torbeshka i fakticki ti ljudi pomazu u odrzavanju istog vec generacijama.
Cak je crkva unutar tog manastira izgradjena tako da je jedan zid ostavljen neukrasen ikonama i freskama i ljudi ga zovu "Muslimanska strana crkve" i tu cesto dolaze Muslimani iz tih okolnih sela da se pomole i donesu darove a i tradicija kaze da je voda iz izvora u dvoristu manastira lekovita
.
Mislim da su ljudi i kod manastira i kod tekije potomci ljudi koji su tu dolazili pre dolaska Osmanlija i Islama pa nekako ostalo ko tradicija.
Obadva objekta su obnavljana od strane lokalnog stanovnistva posle pozara ili zemljotresa bez razlike u vjeri.

Zao mi je sto ne znam vise ali ako doznam obnovicu temu ako treba i napisati vise.

Kada me put nanese tamo pokusacu da razgovaram sa ljudima i doznam nesto vise.

Ima jos par ovakvih mjesta gde se zajedno mole ljudi ili cesce sastaju na pikniku povodom nekog praznika, ali nisu tekije pa o tome drugi put kada doznam malo vise.

Hvala na odgovoru Alekso. Pretpostavio sam da je riječ o Torbešima. Ako šta još nađeš i saznaš, napiši nam.

Govoriti o nekom velikom uticaju bektasijskog reda u BiH je neprimjereno historijskim cinjenicama. Da su imali uticaja - jesu. Medjutim ubjedljivo najmanje od svih drugih "mainstreem" tarikatskih pravaca koji su bili prisutni ovdje (mevlevije, naksibendije, kadirije, halvetije, itd).
Nesto sasvim drugo su mitovi koji Yunusa Emrea ili Sari Saltuka uvrstavaju u bektasijski red a za koje nema ama bas nikakve historijske podloge (osim sto su obojicu bektasije pripojile sebi, ali to samo po sebi nije dokaz).

Njihove hereticke ideje jednostavno nisu imale prolaza medju konzervativnom ulemom i sufijskim sejhovima koji su itekako imali uticaja na narod.

Druga stvar su Albanija i Makedonija. Kod nas gotovo pa da i nisu ostavili nekog traga.

Challenger__ wrote:Hvala na odgovoru Alekso. Pretpostavio sam da je riječ o Torbešima. Ako šta još nađeš i saznaš, napiši nam.

Nema problema Chelli, ne obecavam, ali ako nadjem vremena da malo bolje istrazim pisat cu ne samo o ovoj tekiji vec i o drugim mjestima gde se obje religije sastaju u Makedoniji.

Koliko znam bektashija ima samo medju turcima i albancima,nema medju torbeshima,pomacima ,makedonskim muslimanima

Mislim da ima vrlo, vrlo mali broj, ali ljudi koji dolaze u tu tekiju su uglavnom Torbeshi iako ima i dosta Turaka i Albanaca ali u pravu si, vecina Bektesha u Makedoniji su Albanci (99,99%). U manastir iznad Kiceva uglavnom Torbeshi.

Isto je bilo vrlo dirljivo kada se zapalio manastir sv. Jovan Bigorski odmah su dotrcali seljaci iz okolnih Muslimanskih sela i sa monasima su gasili vatru i spasavali ikone. Iako su izgoreli konaci uspeli su spasiti crkvu gde ima puno relikvija bitnih za pravoslavlje ukljucujucu i kosti par svetaca

Kako i da je dobro je sto postoje takva mjesta gde se srecu ljudi raznih vjera.

Ima i preljepa Arabati Baba tekija u Tetovu gde su Bekteshi pod pritiskom od odredjenog broja predstavnika IVZ Makedonije vec 10 godina da napuste tekiju, upadali su im i naoruzani ljudi (hebiga, zadnji izbor za Reisa IVZM je resen kalasnjikovima dve najjace Albanske partije) cak su i pucali u zrak oko tekije i zaplasivali turiste.





Bekteska zajednica nazalost nije oficijalno proznata od strane Makedonije pre svega zbog pritisaka odredjenih politickih partija.

AleksoMKD wrote:Mali doprinos iz Makedonije, Had`r Baba Tekke/Crkva Svetog Nikole u Makedonskim brodu gdje pod jednim krovom se mole ljudi dve vjere.







Otac Marko i Baba Ejup iz Bekteske zajednice se staraju o ovom objektu koji je prvi put spomenut 1544 godine, puno puta stradao ali opet je obnavljan.

AleksoMKD wrote:Mjesto je Makedonski brod, u centralnom djelu Zapadne Makedonije izmedju Prilepa i Kicheva a i Krusevo je u blizini.

Vecina Muslimana koji tu dolaze su Makedonci Muslimani (takozvani Torbeshi) kojih ima puno u tom kraju ali ima i Turaka i ponekad i Albanaca. O mjestu nema definitivnih zapisa, ali izgleda da je tu pre dolaska Osmanlija bila mala crkva Svetog Nikole koja je spletom historisko-Balkanskih okolnosti unistena i na njenom mjestu izgradjena tekija koja je sticajem istih okolnosti unistena pa obnovljena pa zaaboravljena pa opet obnovljena i tako vise puta, ovaj izgled je iz 70-ih ili 80-ih godina kada je skoro pala u zaborav osim od strane starijih ljudi iz kraja pa je obnovljena.
Tocno kako je pocelo je nepoznato ali ljudi iz tog kraja govore o generacijama koje su zajedno dolazile, znaci ja licno poznaem baku moje drugarice (zena ima 86 godina) koja mi je pricala kako je sa svojom bakom isla za Djurdjevdan i Uskrs bas tu i da je "oduvjek" tako bilo u tom kraju. Na Djurdjevdan mislim da ima najvise ljudi obje vjere.

Iskreno, vjerujem da ovo traje barem 200-300 godina jer ima iznad Kicheva jedan manastir (Precista Bogorodica Kichevska) gdje isto tako dolaze Muslimani jer su sva sela oko manastira Torbeshka i fakticki ti ljudi pomazu u odrzavanju istog vec generacijama.
Cak je crkva unutar tog manastira izgradjena tako da je jedan zid ostavljen neukrasen ikonama i freskama i ljudi ga zovu "Muslimanska strana crkve" i tu cesto dolaze Muslimani iz tih okolnih sela da se pomole i donesu darove a i tradicija kaze da je voda iz izvora u dvoristu manastira lekovita
.
Mislim da su ljudi i kod manastira i kod tekije potomci ljudi koji su tu dolazili pre dolaska Osmanlija i Islama pa nekako ostalo ko tradicija.
Obadva objekta su obnavljana od strane lokalnog stanovnistva posle pozara ili zemljotresa bez razlike u vjeri.

Zao mi je sto ne znam vise ali ako doznam obnovicu temu ako treba i napisati vise.

Kada me put nanese tamo pokusacu da razgovaram sa ljudima i doznam nesto vise.

Ima jos par ovakvih mjesta gde se zajedno mole ljudi ili cesce sastaju na pikniku povodom nekog praznika, ali nisu tekije pa o tome drugi put kada doznam malo vise.

Već od samog početka tvog javljanja na ovaj forum, kada si se predstavio da si iz Makedonije, imao sam neki filing, neki osjećaj da imaš neka barem približna saznanja o sufizmu i tarikatima u Makedoniji i podsvjesno sam priželjkivao tvoje javljanje na ovoj temi. Drago mi je što me ta intuicija, taj osjećaj nije prevario.
Lično, o stanju tarikata na Kosovu, u Albaniji, Crnoj Gori i Makedonij sam više upoznat preko literature i časopisa, te preko poznanika i gostiju, koji dolaze ovdje u BiH kada se održavaju zajednički godišnji zikrovi, budući da su tarikati iz BiH relativno dobro povezani sa tarikatima i tekijama u Makedoniji. Znam da sufija, kao i tekija ima u okolini Ohrida, koliko me znanje služi oni su Halvetijski tarikat. Eh, sad, mene zanima kakvo je stanje što se tiče ovih većih gradova u Makedoniji, sa akcentom na Skopje. Imam nijjet tj. namjeru da ako Bog da dole malo odem i istražim neke zanimljvosti.

Zahvaljuem se na tvom javljanju.

asurbanipal wrote:

Već od samog početka tvog javljanja na ovaj forum, kada si se predstavio da si iz Makedonije, imao sam neki filing, neki osjećaj da imaš neka barem približna saznanja o sufizmu i tarikatima u Makedoniji i podsvjesno sam priželjkivao tvoje javljanje na ovoj temi. Drago mi je što me ta intuicija, taj osjećaj nije prevario.
Lično, o stanju tarikata na Kosovu, u Albaniji, Crnoj Gori i Makedonij sam više upoznat preko literature i časopisa, te preko poznanika i gostiju, koji dolaze ovdje u BiH kada se održavaju zajednički godišnji zikrovi, budući da su tarikati iz BiH relativno dobro povezani sa tarikatima i tekijama u Makedoniji. Znam da sufija, kao i tekija ima u okolini Ohrida, koliko me znanje služi oni su Halvetijski tarikat. Eh, sad, mene zanima kakvo je stanje što se tiče ovih većih gradova u Makedoniji, sa akcentom na Skopje. Imam nijjet tj. namjeru da ako Bog da dole malo odem i istražim neke zanimljvosti.

Zahvaljuem se na tvom javljanju.

Joj, iskreno nemam bas neke spoznaje jer nisam religiozan i ne njuskam puno u privatnost.
Imam puno prijatelja Muslimana jer sam izrastao u komsiluku gde ima Turaka i Torbesha pa odmalena idem na bajrame i dolaze nam ljudi na slave i uskrse.
Ponekad diskutiramo ali uglavnom oko postojanja/nepostojanja boga gde se udruzuju komsije Muslimani sa mojom Pravoslavnom rodbinom protiv mene

Koliko znam u Skopju su svi Suni. Ima malog problema u 2-3 djamije gde su "vehabije" ali stvarno ne mogu sigurno reci osim da su se par puta tukli ljudi u tim djamijama i da su jednim ti "vehabije" izshutirali hodzu iz djamije.
Jednom je bilo isto i shutiranja Roma jer su Romi u drugoj djamiji ali mislim da je viso to imalo veze sa politikom kao i sa navodnim "vehabijama" jer mislim da su oni iz jedne Albanske partije a momentalni Reis iz druge.

Posto su problemi u Makedoniji medjuetnicki a ne medjureligiski (iako ima ljudi koji se trude i oko toga nazalost) jedno vreme sam se cudio kad su moji prijatelji Muslimani govorili da idu da klanjaju u "Turskim" ili "Bosnjackim" ili Torbeshkim" djamijiama jer su imali losih dobacivanja u "Albanskim" djamijama ali toga vise navodno nema.

Kako i da je, i ne zato sto sam ateista, MPC i IVZ se iskreno gnusam jer su to dve obicne mafijaske organizacije gde je sve otislo u hurac odkako je umro G.G. Mihail i odkako je sa mjesta reisa otisao Hadji Jakub Selimovski.
Posle njih se umesala politika pa je patrijarha izabrala Makedonska partija na vlasti a Reise njihovi Albanski partneri (doneli vise kalasnjikova na izbor od druge strane koja je isto bila naoruzana).
Ja licno poznajem i cenim kao ljude jednog hodzu i 3 popa (od kojih je jedan najbolji drug ovog hodze, da ih vidis u "uniformama" kako zajedno setaju, carevi) i svi su postavljeni po selima levo od pickovca gde ne mogu smetati.

Sastanak MPC i IVZ je jednom skoro prerastao u aferu jer je njihovih 30-ak automobila na parkingu zajedno vredelo vise miliona evra.

Sorry za off, malo me ljute .

Inace ako ides u Skopje, idi do Mustafa Pashine Djamije, po meni je najelegantnija i meni najljepsa, ne znam zasto. Blizu nje je i crkva Sv. Spasa a obje su u staroj carsiji. Oba objekta su otvorena za posetu osim ako nije neko odrzavanje ili ciscenje.

Opetja033 wrote:Govoriti o nekom velikom uticaju bektasijskog reda u BiH je neprimjereno historijskim cinjenicama. Da su imali uticaja - jesu. Medjutim ubjedljivo najmanje od svih drugih "mainstreem" tarikatskih pravaca koji su bili prisutni ovdje (mevlevije, naksibendije, kadirije, halvetije, itd).
Nesto sasvim drugo su mitovi koji Yunusa Emrea ili Sari Saltuka uvrstavaju u bektasijski red a za koje nema ama bas nikakve historijske podloge (osim sto su obojicu bektasije pripojile sebi, ali to samo po sebi nije dokaz).

Njihove hereticke ideje jednostavno nisu imale prolaza medju konzervativnom ulemom i sufijskim sejhovima koji su itekako imali uticaja na narod.

Druga stvar su Albanija i Makedonija. Kod nas gotovo pa da i nisu ostavili nekog traga.

Govoriti o kakvom takvom prisustvu bektašija na ovim prostorima, a minimizirati njihov uticaj i značaj nije baš smisleno, a već sam ranije naveo tragove i uticaj, kakav-takav, a koji su ostavili u kulturi Bošnjaka, s tim što mislim da ovo pitanje i tematika još nije dovoljno istražena. Na lijevoj strani zida, od samog ulaza u blagajsku tekiju, nalaze se sablja i topuz, kao jasan dokaz o prisustvu bektašija na ovim prostorima. Danas se na istom zidu nalaze imitacije sablje i topuza.

Kao što je već prije spomenuto bektašije su bile vojnički red, vezane za akindžije i janičare. Manje skupine derviša bektašija (janjičara) u Bosni se javljaju oko 1445. godine na prostoru današnje Foče. To je i prvi mihrab Bosne. Stari grad Hodidjed postaje osmansko-bogumilska tvrđava 1454. godine, kad se gradi prvi tekija na Bentbaši (Mevlevijska) u Sarajevu, te 1458. mesdžid (džamija) u Ustikolini.
Na tlu BiH najstariji derviški redovi su bektašijski i mevlevijski. Prvi je preferirao vojne osobine u islamskoj etici (Adab), a drugi je bio umjetnički, misaoni red. Derviši su nastojali i uspjeli humanizirati interpretaciju Islama u BiH. Ispravno su sagledali bit i karakteristiku BiH. Ozračje koje je vladalo u ovoj sredini omogućilo je u XVI. vijeku da iz Španije dođu mnogi narodi, kulture i civilizacije. Ovaj val prognanika u BiH nije bio teret, nego je još više doprinio multislojevitosti BiH, što je dalo sliku praktične tolerancije.

Na humanizmu učenja derviških redova i humanističkoj interpretaciji Islama stvoren je kulturološki prostor da se nomadska vlaška plemena počnu kultivizirati. Od ovih plemena neka će se islamizirati, neka početi intezivnije prihvatati pravoslavno učenje (XVII. - XVIII. vijek), a neka pokatoličiti tokom XIX. - XX. vijeka odbacujući pravoslavne karakteristike (krsnu slavu). Tradicija kućne krsne slave među "katolicima" bila je prisutna sve do 30-ih godina XX. vijeka. Uspostavom Vrhbosanske nadbiskupije dolazi do sistematskog potiskivanja krsne slave kao ostatka pravoslavne vjere i tradicije.

Doprinos islamizaciji BiH, koji su derviši dali, vidi se i u pospješivanju kulture stanovanja. Sa svojih sejahinskih putovanja radi obrazovanja donosili su novitete u svoje sredine kao što su: upotreba čaršafa, posuda za vodu i transport vode. Oni su obogaćivali kuhinju i jelovnik. Sve su to bili neopisivi civilizacijski koraci, a nikako kultura "barbara sa Istoka".
Tekije su prednjačile u socijalno-humanim aktivnostima. Derviši koji borave u njima bave se zemljoradnjom, voćarstvom, pčelarstvom, uzgojem riba, raznim zanatima itd. Viškovi se ne prodaju, nego služe za ugošćavanje učenika, putnika i siromašnih mještana. Tekije nisu poznavale finansijsku nadoknadu, baš kao što ne poznaju i izbirljivost (Israf). Gost se počasti onim što ima u granicama skromnosti, rasipnost je nepriznata kao znak gostoprimstva. Derviški prvaci nisu u svojoj islamizaciji imali obavezu izdervišiti BiH nego je u najljepšoj interpretaciji Islama civilizovati. Tako je nastao veliki knjižni fond lijepe književnosti i cijeli niz zanata koji su plod potrebe za pisanom rječju.

Stav prema ženi bio je zasnovan na tarikatskoj pripadnosti ihvanijetu (bratstvu). Žena se intezivno koristila duhovnim plodovima tekije. Primane su u tarikat, te tako postajle nosioci hizmeta i derviških zvanja. Bilo je žena koje su postigle visoke stepene duhovnosti, Ove vrijednosti bile su zapažene kod savremenika koji su im poslije preseljenja na bolji svijet podizali turbeta. Ženska turbeta postala su kasnijim generacijama žena inspiracija za krepostan živo, što je jedna od značajnijih tržaenja islamske prakse.

Opetja033 wrote:Njihove hereticke ideje jednostavno nisu imale prolaza medju konzervativnom ulemom i sufijskim sejhovima koji su itekako imali uticaja na narod.

Među konzervativnom ulemom nisu, među šejhovima ostalih tarikata, tako i tako, ali zato jesu među običnim narodom. Također izraz "heretički, hereza" ne mora imati negativno značenje i kontekst, kao što mnogi laici misle i smatraju.

Ne bih želio da sad ulazimo u neke dublje rasprave, ali svakako zahvaljujem i tvom komentaru i neka ostane sve u "duhu teme."

Dovoljno se podsjetiti da je jedna od prvih građevina ako ne i prva u Sarajevu bila tekija koju je izgradio osnivač ili utemeljitelj Sarajeva, Isa beg Ishaković.
Po mojoj skromnoj teoriji upravo to daje Sarajevu kao našem gradu onaj korijen pozitivnosti koja ipak i uvijek na kraju prevagne u Sarajevu i u ljudima nad svim zlom, nad svim negativnim.

asurbanipal wrote:

Opetja033 wrote:Govoriti o nekom velikom uticaju bektasijskog reda u BiH je neprimjereno historijskim cinjenicama. Da su imali uticaja - jesu. Medjutim ubjedljivo najmanje od svih drugih "mainstreem" tarikatskih pravaca koji su bili prisutni ovdje (mevlevije, naksibendije, kadirije, halvetije, itd).
Nesto sasvim drugo su mitovi koji Yunusa Emrea ili Sari Saltuka uvrstavaju u bektasijski red a za koje nema ama bas nikakve historijske podloge (osim sto su obojicu bektasije pripojile sebi, ali to samo po sebi nije dokaz).

Njihove hereticke ideje jednostavno nisu imale prolaza medju konzervativnom ulemom i sufijskim sejhovima koji su itekako imali uticaja na narod.

Druga stvar su Albanija i Makedonija. Kod nas gotovo pa da i nisu ostavili nekog traga.

Govoriti o kakvom takvom prisustvu bektašija na ovim prostorima, a minimizirati njihov uticaj i značaj nije baš smisleno, a već sam ranije naveo tragove i uticaj, kakav-takav, a koji su ostavili u kulturi Bošnjaka, s tim što mislim da ovo pitanje i tematika još nije dovoljno istražena. Na lijevoj strani zida, od samog ulaza u blagajsku tekiju, nalaze se sablja i topuz, kao jasan dokaz o prisustvu bektašija na ovim prostorima. Danas se na istom zidu nalaze imitacije sablje i topuza.

Kao što je već prije spomenuto bektašije su bile vojnički red, vezane za akindžije i janičare. Manje skupine derviša bektašija (janjičara) u Bosni se javljaju oko 1445. godine na prostoru današnje Foče. To je i prvi mihrab Bosne. Stari grad Hodidjed postaje osmansko-bogumilska tvrđava 1454. godine, kad se gradi prvi tekija na Bentbaši (Mevlevijska) u Sarajevu, te 1458. mesdžid (džamija) u Ustikolini.
Na tlu BiH najstariji derviški redovi su bektašijski i mevlevijski. Prvi je preferirao vojne osobine u islamskoj etici (Adab), a drugi je bio umjetnički, misaoni red. Derviši su nastojali i uspjeli humanizirati interpretaciju Islama u BiH. Ispravno su sagledali bit i karakteristiku BiH. Ozračje koje je vladalo u ovoj sredini omogućilo je u XVI. vijeku da iz Španije dođu mnogi narodi, kulture i civilizacije. Ovaj val prognanika u BiH nije bio teret, nego je još više doprinio multislojevitosti BiH, što je dalo sliku praktične tolerancije.

Na humanizmu učenja derviških redova i humanističkoj interpretaciji Islama stvoren je kulturološki prostor da se nomadska vlaška plemena počnu kultivizirati. Od ovih plemena neka će se islamizirati, neka početi intezivnije prihvatati pravoslavno učenje (XVII. - XVIII. vijek), a neka pokatoličiti tokom XIX. - XX. vijeka odbacujući pravoslavne karakteristike (krsnu slavu). Tradicija kućne krsne slave među "katolicima" bila je prisutna sve do 30-ih godina XX. vijeka. Uspostavom Vrhbosanske nadbiskupije dolazi do sistematskog potiskivanja krsne slave kao ostatka pravoslavne vjere i tradicije.

Doprinos islamizaciji BiH, koji su derviši dali, vidi se i u pospješivanju kulture stanovanja. Sa svojih sejahinskih putovanja radi obrazovanja donosili su novitete u svoje sredine kao što su: upotreba čaršafa, posuda za vodu i transport vode. Oni su obogaćivali kuhinju i jelovnik. Sve su to bili neopisivi civilizacijski koraci, a nikako kultura "barbara sa Istoka".
Tekije su prednjačile u socijalno-humanim aktivnostima. Derviši koji borave u njima bave se zemljoradnjom, voćarstvom, pčelarstvom, uzgojem riba, raznim zanatima itd. Viškovi se ne prodaju, nego služe za ugošćavanje učenika, putnika i siromašnih mještana. Tekije nisu poznavale finansijsku nadoknadu, baš kao što ne poznaju i izbirljivost (Israf). Gost se počasti onim što ima u granicama skromnosti, rasipnost je nepriznata kao znak gostoprimstva. Derviški prvaci nisu u svojoj islamizaciji imali obavezu izdervišiti BiH nego je u najljepšoj interpretaciji Islama civilizovati. Tako je nastao veliki knjižni fond lijepe književnosti i cijeli niz zanata koji su plod potrebe za pisanom rječju.

Stav prema ženi bio je zasnovan na tarikatskoj pripadnosti ihvanijetu (bratstvu). Žena se intezivno koristila duhovnim plodovima tekije. Primane su u tarikat, te tako postajle nosioci hizmeta i derviških zvanja. Bilo je žena koje su postigle visoke stepene duhovnosti, Ove vrijednosti bile su zapažene kod savremenika koji su im poslije preseljenja na bolji svijet podizali turbeta. Ženska turbeta postala su kasnijim generacijama žena inspiracija za krepostan živo, što je jedna od značajnijih tržaenja islamske prakse.

Opetja033 wrote:Njihove hereticke ideje jednostavno nisu imale prolaza medju konzervativnom ulemom i sufijskim sejhovima koji su itekako imali uticaja na narod.

Među konzervativnom ulemom nisu, među šejhovima ostalih tarikata, tako i tako, ali zato jesu među običnim narodom. Također izraz "heretički, hereza" ne mora imati negativno značenje i kontekst, kao što mnogi laici misle i smatraju.

Ne bih želio da sad ulazimo u neke dublje rasprave, ali svakako zahvaljujem i tvom komentaru i neka ostane sve u "duhu teme."

Gotovo sve sto si napisao stoji. Medjutim to ne mijenja cinjenicu da su svi ostali tarikati koje sam spomenuo imali mnogostruko veci uticaj na Bosnjake muslimane nego bektasije. Njihov uticaj u bilo kojem pogledu je zaista minoran medju Bosnjacima.
Unutar Osmanskog Carstva Bosna i Bosnjaci su vazili za vrlo konzervativan faktor kada su akaidske (teoloske) stvari u pitanju, pa samim tim bektasije i nisu mogli imati neke korijene ovdje. Imam teoriju zasto su Bosnjaci bili takvi kakvi jesu ali nije to tema nase diskusije.

Kada je u pitanju hereza, naravno da u teoloskom (akaidskom) kontekstu ima vrlo negativno znacenje i kontekst. Ima tu dosta stvari koje su im pripisane od strane njihovih neprijatelja ali isto tako ima i stvari koje se direktno kose sa temeljnim islamskim vjerovanjima a koja oni zaista i zastupaju.

Sve u svemu vrlo interesantna tematika, iako se ne slazem sa nekim stvarima koje indirektno zelis implicirati onaj duzi presjek koji si napravio o bektasijama u Bosni je itekako zanimljiv pa se nadam da cemo nastaviti u tom pravcu. I o bektasijama ali i o sufijskom pravcu u cjelosti.

Uloga bektasija u sirenju islama u Bosni nije uopste zanemariva, i prije ce biti da je kljucna kad je rijec o pocecima prihvatanja islama kod nas. Tako, naprimjer, misli i Halil Inaldzik, jedan od najznacajnijih strucnjaka za historiju Osmanskog carstva, koji istice znacaj bektasija u procesu sirenja islama narocito na prostorima Balkana, a navodi i niz razloga zasto je tako.

Uglavnom, bektasizam odnosno bektaslik je bio skoro pa zvanicni red janjicara, a janjicarske postaje su te koje su po prirodi stvari imale najtjesnji odnos sa stanovnistvom novoosvojenih krajeva. Dodamo li tome cinjenicu da su janjicari u to vrijeme uglavnom djeca krscanskog porijekla (cesto istog maternjeg jezika kao i stanovnistvo novoosvojenih krajeva), jasno je koliko je ta interakcija morala biti snazna.

Medjutim, kasnije, kada janjicari padnu u nemilost sultana, a potom budu i posve ukinuti, i bektasizam će se naći u nemilosti, te će lagano i posve nestajati s prostora Balkana (uz izuzetak prostora s albanskom vecinom, a i to ima svoje razloge). Uticaj bektasija na islam kod nas vidljiv je iz mnogih sinkretistickih elemenata u islamu Bosnjaka, o cemu je sjajno pisao Muhamed Hadzijahic u Analima GHB birvaktile. No, kako je bektasizam kod nas iscezao (barem u institucionalnoj formi), tako je i njegova znacajna uloga u sirenju islama medju Bosnjacima omalovazavana i previdjana.

U svakom slucaju, jako zanimljiva i vazna tema.