Pandakonda wrote: ↑26/02/2025 14:38
Tako da i roditelji su na dobitku, a i drzava jer to djete nece pasti na njen teret kad roditelji umru
A i to pod pretpostavkom da država ima sistem zbrinjavanja tih osoba. A nema. Bar ovdje nema.
Imam komšinicu koja ima kćer s Down sidromom. Žive same, nemaju nikog od bliske porodice. Majka sad već ima preko 70 godina, počela je da pobolijeva, treba na operaciju, ali ne može, zato što o kćeri nema ko brinuti. Ona ne može biti sama, ne može biti van svoje kuće, jer dobije jake promjene u ponašanju, slabo prihvata ljude koji nisu u njenom svakodnevnom životu. Valjda je sa svojim skoro 50 godina navikla samo na taj način života.
Mi iz komšiluka možemo uskočiti na koji sat, ali nas ne prihvata na neko duže vrijeme. Kona dođe na kafu i da se isplače i kaže "ne znam za šta da molim Boga osim da obje zajedno umremo, šta će ona kad ja umrem".
Da ne pričam da u toj kući života nema, ni jednoj ni drugoj, oduvijek, svi su uvijek živjeli samo život, ili stanje, tog djeteta.
Nisam baš za abortus kao sredstvo kontracepcije, samo zato što se imao seks bez zaštite, ali svakako ne krivim žene koje na osnovu analize u ranojoj trudnoći odluče da neće osuditi dijete na život u bolesti i patnji.
A na klečavce i molitelje mi se riga.