herzeg wrote:Fenjer, samo bih htio naglasiti da Islam NIJE institucuja (kao sto je recimo Rimo-katolicanstvo); Islam je sistem zivota (cijelog), dok IVZ JESTE institucija, jer ne ukazuje na Islam kao nacin zivota. Naprotiv, ta institucija gura neku 'Bosansku' verziju 'Islamskih' rituala, obicaja, servisa, koji u sustini nemaju nista sa izvornim Islamom. U pravu si kad kazes da se Ummet moze ujediniti samo na Qur'anu i Sunnetu, sto znaci da se treba operisati od svih obicaja i rituala nastalih, godinama poslije Muhammeda saws, kroz eksesivno filizofiranje i prilagodjavanja Islama kulturnim obicajima i emocijama masa. Nazalost, IVZ je uporna u svojim devijacijama protiv izvornog Islama u korist svoje organizacije. IVZ cuva sebe kao instituciju, svoju hierarhiju, i svoje radnike-placenike, jer, u slucaju da zavlada izvorni Islam (kao sto hoce, Insha'Allah), IVZ bi prestala postojati takva kakva jeste. sto se tice IVZ-a, mogu se naci mnoge paralele dejstvovanja slicnog crkvama na nasim prostorima, gdje su svecenici i efendije tradicionalno 'rezervisali' svo znanje za sebe, i nudili svoje 'servise' (naplacivanje ucenja, mevludi, tevhidi, 40-danasnjice itd) masama. To nije Islam, niti je to bila praksa za vrijeme Muhammeda saws, ili dobrih generacija poslije.
Za kraj, Muhammed saws je u jednoj od njegovih zadnjih hutbi prije prelaska na ahiret upitao prisutne: "Da li svjedocite da je Islam savrsen?" (citaj: nista mu ne fali i nista mu se ne treba oduzimati) I prisutni su rekli; Da! Znaci praktikuj kako je Poslanik praktikovao, ne dodavaj i ne oduzimaj, bez argumenta.
Da, nama treba dzemat, i vodstvo, ali ne nekakvo bazirano na drugovjerskim modelima i neautenticnoj ideologiji, nego vodstvo bazirano na idealima izvornog Islama. A IVZ-ova 'odanost' Allahu swt, Poslaniku saws i Islamu se moze prepoznati i po 'duzini' brada njezinih djelatnika, ili nedostatkom istih.
Selam vjernicima, mir ostalim.
I ja cu naglasit Islam nije institucija , ali Islam zahtijeva dzema'at, te muslimani su duzni da se organizuju kroz isti.
Ovdje treba razgranicit neke stvari, rad pojedinaca, te rad institucije, te greske istih i ne rad onih koji kritikuju. Kao sto treba i razjasnit neke termine.
IVZ BiH je nista vise nego "semafor" koji na toliko kompleksnoj raskrsnici regulise tok saobracaja na najbolji nacin.
Kad je rijec o takozvanim "
vehabijama" koji sebe nazivaju "s
elefijama" (
oni koji zude "izvornom tumacenju" Islama),
Cesto puta zapazio sam da takvi cesto izvlace iz konteksta pojam
„selef sālih“ pod kojim se misli na hazreti prve dobre generacije muslimana odnosno mezheb selefa (es-selef).
Sto znaci da pojam
„selef sālih“ ne oznacava modernisticke ideologijske pokrete
„selefije“ i
„vehabije“, niti bilo koje druge, bilo egzoterijske bilo ezoterijske naravi, vec ima znacenje „
prve generacije dobrih muslimana“, dakle nasih hazreti ashaba, radijallahu anhu, hazreti tābiūna te i hazreti tābiut-tabi’īna (
po misljenju jednoga dijela islamskih ucenjaka). Dakle prve, druge i eventualno trece generacije muslimana.
Kad prozivas instituciju IVZ Bih ne prozivas samo njezino rukovodstvo vec prozivas i mene kao i svakog clana dzema"ata pod okvirima iste. Mi clanovi smo dio tih dzema'ata,
Ehli sunneta vel dzemata !!!
Tako da i mi (
clanovi IVZ Bih) u BiH i dijaspori u okvirima institucije IVZ BiH koja vec stoljecima uspjesno djeluje bez takozvanih "vehabija" (
a nisu nam suvisni) ili bilo kojih drugih pokreta uspjesno smo znali i znamo se organizirat.
Isto kao i svaki musliman/muslimanka zudimo sto izvornijem islamu.
O instituciji IVZ BiH bi se moglo dosta govorit, o njezinoj velicini, o uspjehu, organizovanja u Bih te i u samoj dijaspori. Danas ovaj dzema'at ima takve plodove da se u preko hiljadu dzamija odnosno mesdzida u Bih i izvan Bih obavlja redovni namaz, te svake godine uspjesno vodi akcija sedakatul-fitra, sakuplja zekat i kurbani. Isto biva utroseno tamo gdje je najpotrebnije i najkorisnije, kao u nasim medresama.
A vaznosti dzema'ata nam je Poslanik vise puta isticao.
Naravno tamo gdje se radi tu se i grijesi. Onaj ko ne radi taj i ne grijesi. Te onaj sto je tek poceo radit ima znatno manje iskustvo od onog koji godinama radi. A uostalom ljudi uce od greski.
Shodno ovom IVZ BiH ima svojih propusta,
moglo bi se reci da IVZ BiH svakodnevno sazrijeva te usavrsava svoj rad.. Znaci IVZ BiH ima svojih propusta, takodje propusti pojedinca ne mogu se pripisivat propustu institucije, kao sto se i greska "mog" "neznanja" ne moze pripisivat "znanju" clanovima IVZ.
Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala. (
el-Hudžurāt, 10.).
Poslanik s.a.v.s je rekao:
Pravi Musliman je onaj od cijih ruku i jezika su mirni drugi (
muslimani).
Ocito je da danas ima muslimana od cijih ruku i jezika drugi nisu mirni, ne govorim ja sad o kritikama (
one nama trebaju), ja pricam o istupcima pojedinaca, onih koji bacaju kamencice u "selima" (
zavidovicke regije) kad neko stisne sirenu u autu, te onih koji "do juce" su osporavali klanjanje teravih-namaza (
20 rekat), te svoja negodovanja iskazuju fizickim istupcima kao prijetnja sabljom, ili pak neki dijele neke "
brosurice" pod kojim se razni termini kao „selef sālih“ izvlace iz konteksta i u pogresnoj slici prezentuju, te oni koji smatraju "
semafore'' u saobracaju nepotrebnim,
te sin govori ocu da ne zna da klanja , ocito
je da slijepo slijede poruke svog "
nepogresivog imama" iz cega ovo sve i rezultira.
I kao vrhunac svega proglasavaju "svoju" bracu kafirima (nevjernicima).
Pitam se sad ja jesuli ovi pojedinci sebi zacrtali u svoj program da pokusaju
da "sruse" dzema'at u okvirima IVZ BIH ili su sebi zacrtali u ciljeve da daju podrsku Srebrenicanima, Fati Orlovic pa i svom komsiji, ako treba.
Jesul takvi svjesni u kakvom okruzenju oni zive? "Vehabijama" se upravo zamjeri taj nedostatak tolerancije, nespremnost za dijalog.
A mozda su ciljevi ovakvih "grupacija" cisti i ispravni ali zasigurno im je metodologija pogresna,a o istoj nam i Poslanik govori.
Mi "Bosnjacki Muslimani" ne proglasavamo nijednog muslimana nevjernikom zbog grijeha kojeg je pocinio – pa makar to bio i veliki grijeh (
ve in kānet kebīreten) – ako on to ne smatra dozvoljenim. Niti mi ikome uskracujemo da za sebe kaze da vjeruje, vec ko god kaze da vjeruje, istinski ga nazivamo vjernikom (
ve nusemmīhi mu’minen hakīkaten). Moguce je da neko bude loseg ponasanja, a da ne bude nevjernik.
Muhammed, alejhisselam, izmedu ostaloga, jasno kaze:
Ko svjedoci da nema drugoga bozanstva vec da samo Allah jeste (šehādet), klanja namaz onako kako ga mi klanjamo, okrece se prema kibli kojoj se mi okrecemo, i kolje zivotinje onako kako ih mi koljemo, njihova krv i imovina za nas su sveti, i samo cemo im se iz opravdanih razloga mijesati, a konacan sud o njima je kod Allaha.
Kad pricamo o greskama primjecujem da ih "ima" i na jednoj i "drugoj" strani. Kao sto ih ima i kod "mene" i kod "tebe".
Da bi se one prevazisle treba se neznanje iskorijenit. Tu cemo se sigurno slozit, ali kako ga iskorijenit o tome bi mogli diskutovat.
Uostalom mora nam bit na umu da i ashabi (poslanikovi prijatelji ) te tabiini (generacija poslije) po mnogim pitanjima su se razilazili, pa nije ni cudo sto i mi to danas radimo.
Te shodno tvom komentaru o mevludima, tevhidima te naplacivanju ucenja. Ovo zadnje naplacivanje izricito odredjeno pod cijenu to moze bit greska pojedinca, pa ponekad mozda i zajednice u smislu iskorijevanja.
Ebu Se'id el-Hudri, prenosi da su neki ashabi Allahovog Poslanika, bili na putu. Prosli su pored neko arapskog plemena i zatrazili da ih ugoste. Medjutim oni ih nisu ugostili. Upitali su ih:
Ima li medju vama neko da uci rukju, jer nam je vodju ujela zimja ili je bolestan.
Jedan od ashaba je rekao: Ima i krenuo je s njim.
Proucio je Fatihu i vodja je ozdravio.
Dali su mu stado ovaca, ali on je odbio da ih primi, dok ne upita Poslanika s.a.v.s,
Otisao je Allahovom Poslaniku , i ispricao mu sta se desilo.
Rekao je: Allahov Poslanice, nista mu nisam ucio do
Fatihu.
Poslanik, se nasmijao i rekao:
Kako si znao da se njome lijeci?
Potom je rekao: Uzmite one ovce od njih i meni dodijelite jedan dio. (
hadis prenosi Muslim)
Te obrazlozenje: Ovaj hadis je jasan kad je u pitanju uzimanja naknade za ruku Fatihom. Ali, uzimanja za poducavanje Kur'ana nije dozvoljeno, po ispravnom misljenju ucenjaka, zbog hadisa koji su dosli od Poslanika, u kojima se kaze da je
pokudjeno uzimanje nadoknade.
Sto se pak tice mevluda
Ovdje treba razjasnit pojam bid’ata, novotarije u vjeri. A već desetak i više godina svjedoci smo bespotrebnih trzavica u našim džematima oko toga šta to valja a šta ne valja u našoj višestoljetnoj muslimanskoj tradiciji.
Jedna od tih stvari, koja se obično uzima i za primjer, jeste
Mevlud, obilježavanje rođenja posljednjeg Božijeg Poslanika, Muhammeda, a.s.
Jezički, bid’a(t) je novouvedena, novoproizvedena stvar. Terminološki, bid’a je ono što je uvedeno u vjeri nakon što je ona upotpunjena, ono što ne uzakonjuje slovo Kur’ana niti propisuje časni Poslanik, a.s.
Ta pitanja možda i ne bi bila toliko problematizirana da Poslanik, a.s., nije rekao:
Men ahdese fī emrinā hāzā mā lejse minhu fe-huve redd – „
Onaj ko uvede u ovu našu stvar (
vjeru)
nešto što nije od nje to će biti odbačeno (
od uzvišenog Allaha).“
Tu je i hadis:
Kullu muhdesetin bid’a... – „
Svaka novouvedena stvar je bid’a....“
Različitim, odnosno krutim tumačenjima ovih hadisa kovitla se prašina koja bode oči i zameće put ispravnoga hoda.
Metodologija tumačenja hadisa istrgnutih iz konteksta dokazano je pogrešna, čak i vrlo opasna. Toga su itekako bili svjesni i ashabi nakon Poslanikova, a.s., preseljenja na ahiret.
Radi ilustracije navest ćemo tri primjera:
U vrijeme vladavine hazreti Omerove uvodi se džematile klanjanje teravih-namaza od
20 rekata. U Poslanikovo, a.s., vrijeme teravih-namaz klanjao se pojedinačno i to od
8 rekata. Za tu novouvedenu praksu Omer, r.a., je rekao: Ni’metil-bid’atu hāzihī –
Što li je ova bid’a lijepa!“
To je rekao jer bijaše stvar od hajra (dobra),
jedan lijep način okupljanja muslimana, a nazvao ju je bid’atom jer nije postojala u Poslanikovo, a.s., vrijeme. Niko od ashaba to nije problematizirao.
Također u vrijeme vladavine hazreti Omerove granice islamske države su proširene. Osvojeni su Irak i Sirija. Sve do tog osvojenja običaj je bio da se ratni plijen dijeli među borcima. Uporište za to bilo je u 41. ajetu sure el-Enfāl. Tako se postupilo i nakon osvojenja Hajbera u vrijeme Poslanikova, a.s., života. Međutim, Irak je bio poljoprivredna zemlja, a Iračani više vični poljprivredi nego trgovini, za razliku od Arapa iz Hidžaza koji su bili okrenuti trgovini a nezainteresovani za poljoprivredu. Hazreti Omer je shvatio da bi podjela zemlje među borcima mogla štetiti razvoju poljoprivrede, jer novi vlasnici neće znati da je obrađuju, pa će se okrenuti trgovini i preprodaji, od koje će imati koristi samo pojedinci. Zbog toga je odlučio da zemlju ostavi njenim vlasnicima. U tome su ga podržali Osman, Alija, Talha i Ibn Omer, r.a.
U vrijeme vladavine trećeg halife, hazreti Osman uvodi
učenje drugog ezana na džumi, a dotad se učio samo jedan ezan. Tako je ostalo i do naših dana.
Ashabi, tabi’ini i većina eminentnih učenjaka kasnijeg perioda hadise o pokuđenosti bid’ata razumijevali su na način da je neprihvatljivi bid’at onaj koji se kosi s osnovama Šerijata, kao što je npr.
bid’at negiranja Kadera (
Božijeg određenja), bid’at proglašavanja nevjernikom onog ko počini veliki grijeh, itd.
U tom smislu trebalo bi razumijevati i Mevlud, obiježavanje Lejlei-regaiba i drugih mubarek noći, zajednički zikr nakon namaza, zajednička dova nakon namaza, itd.
Da takve stvari mogu biti itekako pohvalne i Jedinome drage više nego jasno potrđuje i sljedeći hadis: Men senne fil-islāmi sunne hasene fe-lehū edžruhā... –
Ko uspostavi, uvede u islamu neki lijep običaj (
doslovno sunnet, u značenju i zakon),
imat će nagradu za njega,
čak i nagrade onih koji ga budu iza njega praktikovali bez da se u njihovim nagradama išta umanji, a ko uvede u islamu neki loš običaj, nosit će za njega teret ali i teret svih onih koji ga budu primjenjivali iza njega bez da se u njihovim teretima išta umanji.“
Hazreti Pejgamber nije rekao: „
Ko oživi neki već postojeći običaj“, već „
ko uspostavi, uvede“.
Prema tome bid’at se može podijeliti na bid’a hasene (
lijepa, pohvalna bid’a) i bid’a sejji’e (
loša bid’a). Kad se stvari ovako postave onda i riječ „novotarija“, koja kao da nosi negativan prizvuk, nekako više ide uz ovaj drugi bid’at, dok bi se onaj prvi, lijepi bid’at, možda mogao prevoditi kao „novina“.
Te da zavrsim:
Ljudi koji napadaju tkz. tradicionalnu interpretaciju islama, nasa su braca, svidjalo se to nama ili ne. Kako nismo birali kada cemo se roditi i gdje, nismo birali ni ko ce sve biti musliman. To je Allahov dar, u kojemu se sigurno krije Allahova neusporediva mudrost.
Nase je da pokusamo dokuciti sto vise djelica te mudrosti.
Makar nam se i ne svidjali, imamo obavezu te ljude voliti, makar oni druge, a sto se ponekad jasno primjeti, mrzili.
Napisao si knigu o "Vehabizmu" i direktor si nevladine organizacije "cija je ciljana ni manje ni vise nego vehabije"? "I vjerovatno osobu koja je dala najvise intervjua medijima u BH i regionu na ovu temu" Tebe citiram. Pitanje je dali si ti "Vehabija"? Postavila sam uslove, ako ispunjavas te uslove, ostavi ime i prezime, porijeklo tu na forum i ostavi mi broj telefona i adresu na pp.
nista nisi skontala, ili te jos nisu učili kako se "citira", i neozbiljna si...
