#151
Posted: 01/04/2007 21:55
Zlato, mozes li nam reci ko je ovaj Dragan Pantović? Pretpostavljam neki naucni autoritet? S obzirom da se na njega pozivas bilo bi fino da nam izneses njegovu biografiju i naucne reference. Nadam se da ti nece biti tesko, jer ti nije bilo tesko ni pozvati se na njega.zlata wrote:Nasilje
Stari Vlah postao Sandžak
Već desetak godina uporno i zlonamerno se protura teza o "teškom položaju muslimana u Sandžaku". Očito, nekome je veoma stalo da i na ovim prostorima "zaigra krvavo kolo", ali ne zbog teškog položaja, već iz nekih drugih razloga i interesa. Svi teško žive i Srbi i muslimani. Zna se i zašto je to tako. Možda su, čak, muslimani u boljem položaju, obzirom da svaka kuća ima ponekog u inostranstvu i puno njih se bavi trgovinom. To su činjenice koje se ne mogu osporiti. Samo zlonamerni govore drugačije. Pored ove bezrazložne kuknjave, muslimani uporno nameću i ime Sandžak kao nekom administrativnom i omeđenom prostoru.
Nažalost, ovo ime nije utemeljeno istorijski, isto kao i ime Raška oblast, tako da nisu u pravu ni Srbi, ni muslimani. U dokumentima i defterima turske carevine nigde se ne pominje ime Sandžak, već isključivo kadiluk Stari Vlah i drugi kadiluci. Srbija je padom Smedereva 1459. dobila ime Smederevski sandžak. Osvajanjem Bosne, Turci su obrazovali Bosanski sandžak i na kraju Hercegovački. Sandžak je bio najveća administrativna jedinica, a manje jedinice su kadiluci i vilajeti. Turci su, po pravilu, nekadašnje srpske župe nazivali kadilucima. Tako je, recimo, kadiluk Jeleč (župa), kasnije nazvan novopazarski kadiluk, uvek pripadao smederevskom ili bosanskom sandžaku. Prijepolje i Pljevlja su dugo pripadali hercegovačkom sandžaku.
Karlovačkim mirom 1690. godine Bosna gubi status sandžaka i postaje pašaluk, odnosno sandžak postaje manja upravna jedinica. Bosanski pašaluk je podeljen na pet sandžaka: Bosanski, Hercegovački, Zvornički, Kliški i Bihaćki. U Bosanski sandžak ulazili su kadiluci: Mitrovica, Stari Vlah, Jeleč, Novi Pazar i još neki kadiluci. Ova podela je trajala veoma dugo, tačnije do polovine 19. veka, kada Omer-paša Latas ukida sandžake i kadiluke i obrazuje nove administrativne jedinice: Kajmakamluke i Mudirluke.
Oslabljena i već na izdisaju Turska je uredbom 1867. godine obrazovala Novopazarski sandžak koji je kao takav egzistirao do 1877. godine od kada je pod upravom i okupacijom Austro-ugarske, sve do aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine. Već 1912. ova oblast biva oslobođena. Vrlo je važno napomenuti da je Novopazarski sandžak postojao samo deset godina i nikako se nisu administrativne granice podudarale sa granicama nekakvog današnjeg sandžaka. Stara Jugoslavija je bila podeljena na banovine i nikada se ova oblast ni zvanično, ni nezvanično nije nazivala sandžak. To ime se počelo upotrebljavati u toku NOB-a, ali ne znam zašto i iz kojih razloga.
Znači, nema opravdanja da muslimani ovu oblast nazivaju sandžakom, kao što Srbi nemaju pravo da je zovu Raška oblast, jer se ime srednjovekovne države ne može davati jednoj maloj oblasti, obzirom da su na ovim prostorima bile župe: Jeleč, Moravica, Dabar i druge. Više od 300 godina Turci su ovu oblast nazivali Stari Vlah, koji se prostirao od Mitrovice do Višegrada i koja je bila podeljena na kadiluke. Ako bi prihvatili ime Sandžak, onda bi celo Balkansko poluostrvo bilo podeljeno na sandžake sa mnogo većim pravom, nego što ima ova oblast.
Još treba napomenuti da je Stari Vlah za vreme turske vladavine uživao posebne povlastice i u okviru Bosanskog sandžaka bio korpus separatum. Ovaj poseban status i povlastice nisu bile radi Turaka, već Srba. Starim Vlahom sve do kraja 18 veka upravljali su beratliski knezovi iz porodice Raškovića. Stari Vlah je bio "carski has" i porez se plaćao odsekom i koji se naziva "fijuria" i takav način naplate poreza je važio samo za Stari Vlah. Dobro se zna da je oblast Starog Vlaha bila čisto srpska i pravoslavna sve do kraja 17. veka, pa i tokom 18. Tek u 19. veku stanje se pogoršalo i postalo skoro nepodnošljivo, no to je posebna priča. Svi oni koji zagovaraju ime Sandžak ili Raška oblast, treba da pročitaju naučne rasprave i studije Jovana Cvijićša, Stojana Novakovića, Hazima Šabanovića, Bogumila Hrabaka, Fehima Barjaktarevića i druge istoričare koji su pisali o vremenu turske vladavine na ovim prostorima.
Razuma i tolerancije treba i jednim i drugim. Ne moramo da se volimo, jer je ljubav pojedinačna, a ne kolektivna, ali se moramo poštovati i uvažavati i živeti zajedno kako nam je sudbina odredila. Nisam siguran da su se nešto naročiti usrećili svi oni koji su zagovarali i ostvarili stroge podele, osim ratnih profitera, koji su ih i gurnuli u izginuće i mržnju.
Dragan Pantović,
Priboj