Forum Klix.ba

Jordan26 wrote:Stvarno zelim shvatiti ali mislim da je problem u zenama samim. Mene su drugacije odgojili pa mi je zato tesko razumijeti kako neko moze dopustiti nekome da ga tuce ili psihicki maltretira i jos misliti da ga taj neko ko ga/je tuce voli.
Pogrijesila sam sto sam rekla da su takve zene budale, priznajem.
Ne sjecam se da sam rekla "tako im i treba".
Imas pravo, cesto prebrzo sudimo o situacijama narocito ako nismo bili nikad u slicnoj situaciji. Znam da je polozaj zena svugdje tezak iz milion nekih razloga, odgoj, tradicija, sta vec ne, ali i dalje vjerujem da ne treba odustati i predati se. Kad je zlostavljanje u pitanju, konacan ishod je drugaciji i zavisi od toga koliko je sama zena jaka. Onima koje su slabije, treba pomoci ili makar pokusati pomoci a one jace pomognu same sebi.
A sad samo da ti kazem zasto sam reagovala onako prije tvog komentara.
Znam za par slucajeva zlostavljanja u svojoj uzoj okolini. Pocecu sa ovim. Za vrijeme rata zena koja je dosla kao izbjeglica, tad joj je bilo nekih 40-tak godina, se udala za moga komsiju. Stan tacno iznad nas. Komsija je stariji nekih 15-20 godina. Sa prvom zenom koja je bila gluha imao je 4 djece, jedno mentalno zaostao sin. Njegova prva zena je bila totalno podredjena njemu, kao robinja. Nije imala nikakvu finansijsku neovisnost a ni veliku podrsku od djece, cak ni kasnije. Kceri su im se poudale. Jedan sin je otisao, a najmladji je ostao s njima. Nije je fizicki zlostavljao do rata, psihicki jest. Ona bi se nekad povjerila mojoj mami, ali nikad nije ni pomisljala na to da ga ostavi. Pomagali smo joj kako smo znali. U septembru '95. nesto ga je naljutila i on je poceo tuci. Ne sjecam se vise ko je zvao policiju kad smo je culi da place. On je prenocio u zatvoru. Kasnije je svima odgovorila kako je pala niz stepenice, jer je bilo stid. Istog mjeseca je poginula. Ja sam krenula da je pozovem na moj rodjendan, bilo je nesto dobro za dorucak, bilo je cak i jaja, i nekakav kolac ona je izasla napolje sa nevjestom i njenim sinom iako je prije toga svirala uzbuna i granata ih je sve troje raznijela. Nikad vise nisam ni slavila rodjendan. Ovu drugu zenu koja je dosla ni godinu nakon smrti njegove prve zene je pokusao podrediti sebi od samog pocetka i nije uspio. Kako je ona tada imala nekih 40 godina a one 15-20 godina stariji, on je nju zapravo pozvao da zive zajedno, da nisu sami. Nakon nekih pola godine ona je ostala trudna. Problemi su poceli cim je rodila dijete. On je bio uzasno ljubomoran na to dijete. Ona je imala 2 sina iz prvog braka. (Jedan sin od nekih 20tak godina je poginuo za vrijeme rata, drugi sin je ziv i sad ima mozda 30 godina, ovaj drugi sin je tada zivio sa njenim roditeljima). Islo mu je na nerve sto ona proseta s djetetom, sto stedi pa joj kupi nesto, itd. Prvi put kad su se posvadjali nije mu ostala duzna. Druga svadja koju je izazvao njegov sin se zavrsila tako sto je on( njen muz) pokusao da je pretuce, ona je pozvala policiju. On je prenocio u zatvoru. Ona je nakon toga otisla u policiju i trazila zastitu te im rekla da ako joj se ista desi, on je to ucinio, jer joj je prije prijetio da ce je ubiti. Stan u kojem zive su otkupili zajedno pa su se dogovorili da jednu sobu ima ona s djetetom, jednu njegov sin, jednu on sam. Hrane se zajedno. Nakon sto ga je ona prijavila policiji, neko od njih je dosao i ocitao mu bukvicu. 100% sam sigurna da je vise ne tuce, kad se nesto naljuti on se ispari iz kuce. Da ga nije tad zaustavila ko zna kako bi joj bilo sada. Znam da to nije dobra, ni blizu normalne situacije, ali je makar ne tuce. To njeno dijete ce imati iskrivljenu/ poremecenu sliku o braku, mozda ce imati problema u vezama, ne znam psiholog/psihijatar nisam, ali mislim, vjerujem da ce se nekako snaci i da ce to dijete imati normalan zivot. Drugi slucaj je djevojka koja se udala za policajca, rodila je dijete i poslije toga je on poceo tuci. Ona je to krila od roditelja i okoline ali mjesec, dva njeni su primjetili sta se desava i njen otac je dosao i rekao " Nismo mi tebe rodili da te neko tuce, hajd ti sine kuci, pa kako nama bude tako ce biti i tebi". Ona i dijete zive sasvim normalno s njenim roditeljima. To sve jesu uzasne situacije u kojima su se nasle zene. Ali imas i situacija gdje su i muskarci zlostavljani. Mog skolskog druga su zlostavljali njegova zena, i njeni roditelji. Shvatio sta se desava, da to nije normalno, razveo se.
Ne znam statistike jer se ne bavim time, svjesna sam da zlostavljanja ima na svakom koraku ali moramo uticati na ljude u takvim situacijama da kazu ne. Ne znam gdje ti zivis ali u mojoj sredini se stvari polako ali sigurno mijenjaju. Mojoj mami(57) je njena mama (86 godina)rekla kad se udavala "ako ti bude lose, meni se ne vracaj", dok moja mama meni kaze " ako te jedanput udari , bjezi koliko te noge nose, kod mene uvijek imas mjesta. Moj stari to isto kaze.
Mozda ostavljam dojam naivne osobe, idealiste, glupe osobe, ali sam otvorena za diskusiju i spremna da saslusam one koji znaju vise. Mislim da nijedan problem nije nerijesiv. Ima tezih, ima laksih problema ali sve se to moze rijesiti nekako.
Sto se zlostavljanja tice, nema tu nikakvog savrsenog recepta. Da bismo sprijecili a ne lijecili svaka od nas " sestro draga" moze uraditi makar jedno :odgajati svoje kceri da budu neovisne, da shvate da nista u zivotu nije dzabe i da svako treba biti sposoban zaraditi sebi hljeb, da nikad ne dopuste nekome ma koliko ga voljele da ih maltretira, tuce, zlostavlja, da je vaznije da te u vezi neko voli i postuje nego da ti da novac ili da bilo sta u zamjenu za slobodu....

Jordan26 wrote:@hool U cijeloj mojoj prici, taj dan na koji sam se rodila je najmanje vazan. Samo je iz beznacajnog dana kad se rodila jos jedna neshvacena dusa postao dan kad se sjetim jedne dobre zene, koja je hrabro podnosila breme zivota, nikome nije nanijela zlo, i kojoj sam pokusavala dati ono sto sam kao dijete mogla da joj dam, a to su osmijeh, lijepa rijec i uho da je saslusam kad joj je tesko. Ona je za mene neko ko me naucio da pijem Kefir, ko me naucio da slusam i govorim tako da neko gluh moze da mi cita sa usana, neko iz cijega sam zivota naucila milion stvari.

mala-i wrote:ovako...mislim da kod moje prijateljice u vezi postoji neka vrsta psihičkog nasilja.njoj je 30 godina,obrazovana je, pametna i izuzetno dobre duše.lijepo izgleda,ukusno se oblači,radi vrlo primamljiv posao,a ambiciozna je i na tome se ne misli zaustaviti. zajedno smo na postdiplomskom,znamo se skoro godinu dana...jedna je od onih osoba kakvih je danas malo u smislu gajenja nekih vrijednosti za koje ste već zaboravili da postoje.prije svega rijetko poštena osoba,prava prijateljica.
dugo godina bila je u vezi koja iz više razloga nije bila "društveno prihvatljiva".veza se završila jako ružno.potom je poslije nekog vremena upoznala momka preko neta.doktor iz ugledne isto tako doktorske porodice.ne baš lijep i bez puno prijatelja.ali,na početku sve je izgledalo idealno,vrlo brzo je upoznala njegove roditelje,sve divno,za 5.
prvo je jednom kad je dolazio po nju autom onako uzgred pitao:ko je onaj lik s kojim si pričala? radilo se o slučajnom prolazniku koji je na tom mjestu takodje nekog čekao.onda je prilikom jednog izlaska bilo:ko ti je onaj s kojim si se tako srdačno pozdravila?pa da se izbrišu slike svih muškaraca iz mobitela...
onda je počelo biti gore.priroda njenog posla je takva da često putuje.tada je prosto bombarduje porukama tipa što se ne javljaš,imam osjećaj da imaš nekog drugog,ti si bezobrazna.
nakon objašnjavanja rekla mu je da će ga ostaviti.on je plakao i rekao da zna da je ljubomoran,da će pokušati da se promijeni itd.
ne znam šta se zadnjih dana dešavalo ali hoću da vas pitam šta vi mislite o tome?da li je fizičko nasilje neminovan korak koji slijedi?

Bumbar wrote:

tigris wrote: crko daBogda ko god digne ruku na zensko makar bila i sponzorusha

potpisuje nista, ali bas nista ne moze opravdati batine...