Eh dragi moji gimnazijalci, ja sam malo mladja generacija. Predavali su mi Dunja Hadziosmanovic, Azra Adzemovic, Ilijas Hodzic, Naser, Hikmet Krkalic, Sladjo, Ferida, Kukavica, Mile, Hamdija, Selina, Gloria...
Valjda kako godine prolaze, a ja jos napustio nas grad, nostalgija je prirodan slijed stvari. Taj period sad bas idealiziram, bilo je to zaista neko drugo i ljepse vrijeme. Svega sam naravno prosao, kao i svako. Bilo je puno lijepih, ali i manje lijepih sitacija. Putovanja po Bosni sa Hikmetovom sekcijom, Naserove provale o zenama, Milenkovi histericni ispadi, biseri Hajre, legenda Sladjo, opca kultura kod Adzemovke. Na kraju ekskurzija u Spaniju kao kruna prelijepe 4 godine. Ponio sam iz gimnazije zaista puno znanja za cijeli zivot. Napravila je ljude od nas. Najjaca scena mi je sa Dunjom, prof matematike kod koje sam uvijek imao solidnu dvojku. Kada sam polozio maturu kod nje, pridjoh joj sa rijecima da se zahvaljujem za sve, i da mi je zao sto mozda ima pogresan utisak o meni jer sam bio los matematicar. A ona me pogleda svojih uvijek hladnim ocima i kroz osmijeh rece da je sam bio dobar đak i dobar decko i covjek i da ona to cijeni mimo matematike i da cu naci svoj put i zanimanje u kojem matematika nije bitna. Iskreno najezio sam se i sad dok pisem
Po ruznom pamtim necasan oprostaj od profesora Sedica. Napakovali su mu neke ruzne price navodno o seksualnom napastvovanju jedne djevojke (koja je baj d vej bila u top 5 najpromiskuitetnijih cura u gimnaziji tog vremena), pa covjek nije dosao na matursko vece, nije se cak ni slikao sa nama za pano. Ja sam ostao sa tim covjekom u super odnosima i bilo mi je jako tesko kada se to desavalo. I dan danas se na ulici izgrlimo kao rodbina.
Eto dragi moji gimnazijalci, drago mi je da nas ima, i da ce nam tema biti zivlja. Ja cu dolaziti sa vremena na vrijeme i pisati provale, kojih je zaista mnogo.
