Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
FortunaBela wrote:Bio jedan čovjek, prošao je kao priviđenje i ostavio trag, baš kao priviđenje, kao malo vode u asfaltnoj pustinji, kojom je nemoguće ugasiti vatru, kao dobri duh iz ormara, koji će nestati kad je najpotrebniji.
Doveo je sa sobom oluje koje su čupale još nedovoljno razvijeno drveće koje je štitilo erozivnu zemlju po kojoj sam hodala, dok sam se ljuljuškala na laganim vetrićima ljubavi.
Prošao je i odjednom je, umesto očekivane pustoši, pukao vidik, beskrajni prostori puni očekivanja budućih susreta. ....
Da li ti se dlanovi znoje, srce ubrzano kuca, a glas ti zastaje u grlu?
- To nije Ljubav, to je Dopadanje.
Ne možeš skinuti pogled, ili ruke sa njega?
-To nije Ljubav, to je Požuda.
Ponosna si na njega, i želiš svima da ga predstaviš?
- To nije Ljubav, to je Sreća.
Želis ga, jer znaš da je on tamo?
- To nije Ljubav, to je Usamljenost.
Sa njim si, jer tako svi drugi hoće?
- To nije Ljubav, to je Lojalnost.
Ostaješ sa njim, jer znaš da te voli, i ne želiš da ga povrjediš?
- To nije Ljubav, to je Sažaljenje.
Sa njim si, jer te ljubi, i drži te za ruku?
- To nije Ljubav, to je Nesigurnost.
Da li si sa njim, jer jedan pogled na njega, i srce tvoje preskače?
- To nije Ljubav, to je Strast.
Da li mu oprastaš greške, jer se brineš za njega?
- To nije Ljubav, to je Prijateljstvo.
Da li mu govoriš svakog dana da je jedini na kojeg misliš?
- To nije Ljubav, to je Laž.
Da li bi se odrekla svojih najdražih stvari samo za njega?
- To nije Ljubav, to je Velikodušnost.
Da li te srce boli, i sve se u tebi lomi, kad je on tužan?
- Da, to je Ljubav.
Da li te privlače drugi, ali ipak ostaješ sa njim, bez trunke pokajanja?
- Da, to je Ljubav.
Da li prihvataš njegove greške samo zato jer su one dio njega?
- Da, to je Ljubav.
Da li zaplačeš zbog njegovog bola, mada ga on dobro podnosi, jer je jak?
- Da, to je Ljubav.
Da li on osjeća tvoje srce, i dira te duboko u dušu, tako da te boli jako?
- Da, to je Ljubav.
Da li si sa njim zbog te slijepe, neshvatljive mješavine bola, sreće i uživanja, koja te
privlači k njemu, i čvrsto te drži?
- Da, to je Ljubav.
Da li mu daješ svu slobodu koja mu je potrebna i ne sputavaš ga?
- Da,to je Ljubav.
Da li bi mu dala svoje srce, svoj život, svoju smrt?
- Da, to je Ljubav.
Onda, zašto, zašto volimo kad je Ljubav tako bolna, i
predstavlja takvo mučenje? Zašto u svojim životima svi tragamo
za Ljubavlju? Za tom boli i agonijom? Tim mučenjem, koje nas ubija?
Zasto?
Zato što je to LJUBAV.
Kako nekome reći da ga voliš !? Kako podijeliti sa njim one najdublje osjećaje, u trenucima kada vas ljubav ispunjava, u trenucima kada nedostaju rijeći, nedostaju slova, a djela se čine premalo !!?Jako puno ljudi traži onu pravu osobu, a ono što bi ustvari svi trebali shvatiti je da upravo ta prava osoba moramo biti mi sami.
Nekada nas proždire onaj osjećaj usamljenosti i duboko u našim snovima tražimo onog princa na bijelom konju, a nismo ni svjesni da postoji neko, negdje, za koga ćemo biti cijeli svijet!
Plačemo zbog nekih bolnih uspomena ili nesretnih ljubavi, a nismo ni svjesni da to ni nije bila ljubav, jer onaj koji te voli nikada te neće rasplakati i nikada povrijediti...Ustvari nikada ne treba plakati, jer je došao kraj, već treba biti sretan da je tu..
I onda dalje živimo u nadi , sanjamo snove o prekrasnoj ljubavi - čekamo našeg princa. I treba sanjati, jer budučnost pripada onima koji vjeruju u svoje snove !!! I prolaze dani i prolaze noći i onda kada se najmanje nadamo - kada možda već polako počnemo gubiti vjeru i nadu pojave se te najnevinije oči, najnježnije usne, najčistije srce i najsigurnije ruke da vas povedu u novi život. U tom trenutku osjetimo onaj polet u srcu , onu snagu ljubavi i nestanu sve praznine, nestanu sve boli, sve neprospavane noći i shvatimo da on je taj na koga smo čekali cijeli život.
ON je taj koji nam je krao san i ispunjavao naše snove iz noći u noć. ON je taj koji je uspio ispuniti ovo tijelo onim prekrasnim osjećajem za kojeg smo mislili da postoji samo u bajkama..Osjećamo da živimo, da smo ponovo rđeni i da je zvijezda sreće pala i na naš dlan...
Postoji savršena ljubav, postoji tvoje drugo JA - osoba koja je dio tebe - sa kojom diseš jednim plućima - postoji sreća i ljubav !!!! Zato kada se to dogodi treba srušiti sve mostove iza nas i voljeti - onako beskrajno čisto i iskreno-dajuci sebe u svakom trenutku i ne treba se bojati jer prava ljubav ruši sve prepreke i traje u vječnost !!!!
I kako na kraju reći ono Volim Te kad nam to izgleda nedovoljno za objasniti naše osjećaje..Kako reći osim - Hvala Ti za sve; za svaku sekundu koju mi poklanjaš, svaki osjećaj kojim mi griješ srce i dušu, svaki osmijeh koji je dokaz naše sreće, dodir ljubavi pun topline, podršku, snagu kad je bilo najteže,povjerenje, izdržljivost- hvala ti što si mi pokazao šta znači biti voljena !!!!
Kad bih pjevala o ljubavi
ne znam da li bih znala
reći sve ono što osjećam
onaj najmanji damar mojih žila
titraji njegovog srca
vibracije koje su za mene sve
za druge ne postoje.....
Ljubav se vodi pogledim
dok riječi teku prosotrima
između dvije jedinke,
po svemu slične,
a potpuno različite.
Lubav se vodi i notama
priljubljenih dlanova
razdvojenih tijela
oduška si daje i trraje
koliko i melodija.
Ljubavna igra, čudo života.
Umjetnosti i znanost
Svrha i konačnost.
Vidiš, meni nije problem reći, i naći riječi da to kažem na pravi način, pa uticati i na atmosferu i okruženje... ali... još nijedna nije znala razumjeti to... Jer, kada nađeš nekoga ko ti u potpunosti srce i dušu ispunjava srećom, i ne da ti da spavaš noćima, a ti ne misliš ni na šta drugo sem na tu određenu osobu... onda riječi same dođu. A ako je osoba prava, i ako je kliknulo na obje strane, onda ti riječi i ne trebaju. Dovoljan je pogled...
Ponekad poželimo nekome kazati koliko ga volimo, trudimo se upotrijebiti najnježnije riječi koje bi imale tu ljubav u sebi, a ponekad je dovoljno samo kazati ljubim te, i ta riječ u sebi ima sve ono što smo pokušali kazati na bezbroj načina:
Ali, ponekad sve riječi nježnosti ne mogu u drugome izazvati nikakv osjećaj da i malo nas zavoli, da ponekad misli na nas, a tada je u našoj duši nastala jedna pustinja koja nema ni pijesak da po njoj krenemo dalje.
Počinjemo se pitati što je to u nama da ne mogu naše riječi probuditi nečiju čežnju, ali kada je probude tog trena mi smo u beskraju sreće i zadovoljstva.
Maco dobro je da čovjek stoji čvrsto na zemlji, ali ti ležiš u strahu od potresa, de malo digni glavu u oblake...
Evo ti jedna pjesmica....
gdje si sad moj andjele
sto te nema kraj mene
sto te nema da te opet ljubim
moj andjele
gdje si sad moj andjele
tko se budi
kraj tebe
reci tko ti ljubi usne
i grudi,moj andjele
gdje si sad dok spava grad,
gdje si sad dok jos sam mlad
gdje si da mi vratis uspomene sve
gdje si sad dok svicu iste zore
dok nam sumi isto more
gdje si gdje si sad moj andjele...
Meni ovo vishe lici na rekvijem, ali ... dobro. 
osjecaj koji osjecate da cete osjecati kad osjecate osjecaj koji nikad prije niste osjecali 
