Didier wrote: ↑04/05/2026 10:29
Čime se bave ljudi koji voze skupe aute na ulicama Sarajeva?
Ako se išta slažem s kretenom Pernarom, to je ova priča oko pakosne sirotinje.
Sirotinja uvijek misli da moraš nešto ukrasti da bi došao do para.
Ljudi ba rade, privređuju, putuju, ostvaruju kontakte po svijetu, uvoze, izvoze, i naravno da imaju para.
Onaj kome je san da se uvali u državnu upravu i tu drka kurac do penzije, taj nikad neće imati dobar auto. Onaj kome su skupi ćevapi od 18 KM takođe, ljudi ne shvataju da je dobro što je država skuplja, da ne treba biti jeftina ni radna snaga, a ni hrana i usluge.
Ali hajde ti to objasni...
Postoji narativ, već decenijama i stvarno istinita tvrdnja -"Niko se sa leđa i lopate, nije obogatio", što je istina. Ja bih to update-ovao, "Niko se nije sa kase iz Binga ili konobarske tacne obogatio". Zbog toga siromašni misle, da se za ozbiljne pare mora nešto "ukrasti" ili djelovati u nekoj "sivoj zoni", što je djelimično i istina.
U BiH imaš otprlike, jedno 4-5 vrsta ljudi po primanjima. Oko 60-70 % stanovništva, su tzv." bijela zona" to su familije u kojima su supružnici zaposleni u firmama, kod privatnika i sl. imaju platu cca 1500 KM, dvoje radi i nekako uz kredit guraju. Ne mogu dobaciti do cijene novog auta, najčešče vozaju nekog Gofa 4 ili 5, do nekih 5-7 hiljada KM, krpe i snalaze se, ili eventualno uz pomoć sestre iz inostranstva ili sl. dobace do nekog boljeg polovnjaka od cca 10-12 hiljada KM.
U BiH svakako ima siromašnih, ne toliko kako se predstavlja, ali ima manji broj stanovnika, naročito u selima i neurbanim zonama, koji nemaju redovan posao i primanja, bave se poljoprivredom ili zanatstvom, ili žive u gradovima, uglavnom ovim nekadašnjim većim industrijskim centrima tipa Tuzla, Zenica, od neke skromne penzije ili zarade koju ostvare radeći za druge privatno i sl. Uglavnom žive na nekoj granici egzistencije i oni su vozači onih auta starih 20+ godina, Golfova 3, starih Astri, Megana, koji su cijenovno od 3-5 hiljada KM.
Ima možda nekih 10-20% sa nešto jačim primanjima iz nekog low level managementa (tipa muž šef poslovnice banke, žena manja šefica u nekoj firmi), mlate mjesečno zajedno 4-6 hiljada KM. Oni su već blizu nekog novog auta na duži kredit i mogu se protegnuti do npr. Hyundai Bayona, Suzuki Vitare ili sl. uglavnom auta u cijenovnom razredu između 35-50 hiljada KM, ili u najgorem slučaju vozaju nekog solidnog polovnjaka od 15-20 hiljada KM.
Napominjem, da ima i vrijednih ljudi koji rade dva posla, da namaknu nešto sa strane (jednom mi je dubinsko čišćenje namještaja, radio čovjek koji je medicinski tehničar, zaposlen, u slobodno vrijeme hoda sa aparaturom i čisti garniture namještaja), ima vrijednih ljudi koji rade i poslije posla, trguju po facebook grupama, bave se nekim zanatskim poslovima, kako bi pojačali svoje prihode.
Ima možda manje od 5% familija, koje su vlasnici privatnih firmi, rade godinama u privatnom sektoru, i ovi koje ja znam, mogu dobaciti npr. iznos nove Mazde ili Audija, od cca 70-100 hiljada KM. To je ta neka "siva zona", uglavnom pošteno, eventualno neka finta da se malo smanji porez i davanja, obično su dugo u tom poslu. Njih se može vidjeti u malo boljim autima, novijim vozilima, iz klase od preko 50 hiljada KM.
Postoji naravno i "crna zona", mislim da je tu manje od 2-3 % ljudi koji se bave mutnim ili manje mutnim poslovima, kriminalom, uglavnom ništa pošteno ne rade, ako je kriminal, to je narko-kriminal ili druge vrste kriminala. E to su ti koji nemaju dana staža a vozaju nove Mercedese, Audije, BMW i sl. uglavnom auta nedostižna običnim smrtnicima. Oni obično i svojim curama kupuju ili daju na korištenje, ta skupa auta, pa cure 2000-godište, vozaju neke bijesne mašine skuplje od 100 hiljada KM.
Eto, po nekom mom iskustvu, vlasnici auta u BiH uglavnom se mogu svrstati u ovih nekoliko kategorija.