Chmoljo wrote: ↑25/04/2022 09:52
o ima, ali uz manjak obraza, čovjek se sa pravom upita - nije li red da se prvo malo pure najede, pa da se onda vabi intelektualcem.
i tu onda se vidi jedna očita stvar - koliko god prije bilo bolje, bilo je nedovoljno bolje u smislu kulture, postojanja kritične mase intelektualne elite sa integritetom, koja nije otrpila svoje nacionalno raslojavanje (što i nije šteta, jer koja bi intelektualna elita sa integritetom to dozvolila), bilo je nedovoljno i te kritične mase građana sa manirom, jer se nametnulo ono lošije. da, pod vanrednim uslovima, ali ipak...
A kada smo dobili građane Chmoljo ?
U srednjovjekovnoj Bosni sa par zamaka , rimskim putevima i eventualno pokojim makadamskim , sa zemljanim kućama prekrivenim šindrom ?
Velmože , paževi , sveštenstvo i fukara , kmetovi , robovi , slobodni ljudi...
Za vrijeme Turske ?
Sitni pa krupni trgovci (sve 4 religije) su tek pred kraj Osmanske države počele ostavljati nekakve zadužbine javnog značaja iz kojih se mogla finansirati neka sirotinja da završi neke škole pa da se javi neko građanstvo ili neka građanska osnova.
Miloš Obrenović , srpski vladar koji je Srbiju doveo do gotovo formalne nezavisnosti , jedan od najbogatijih Srba svog vremena je bio potpuno nepismen čovjek. Opismenjavanje Srba i srpske države je započeo Vuk.S Karadžić uz pomoć Jerneja Kopitara na taj način što je Vuk preklinjao ovog Miloša da finansira pokoje izdanje "Rječnika srpskog" a ovaj je to finansirao i uz pomoć dvorske lude , "Amidže" , gađao Vuka sitnim predmetima i umirao od smijeha jer mu se moglo.
Osmansko građanstvo - vojska , janjičari , kadije , pokoji muhtar ili vezir...ostalo sve nepismeno , polupismeno , spletke , sukobi , korupcija , krađa...uglavnom sve gola raja i fukara osim ovih srednjovjekovnih paževa koji su postali begovi ili novih begova koji su bogatstva stekli ratovanjima kao poklon od države ili sultana.
Austrougarska dovodi svoje činovništvo i obrazovane ljude ali i pun vrag slavenske i neslavenske sirotinje.
Ko bi tada u to doba bez savremenog puta ili željeznice iz Praga , Beča ili Budimpešte dolazio u neku provinciju Bosnu da radi ?
Pa samo izuzetno plaćen čovjek. Dakle ili neki jak profesionalac koji se morao platiti basnoslovno ili neka sirotinja koja će činovničkim statusom u Bosni živjeti bolje nego po getoima pomenutih gradova.
Kad je Filipović 1878 okupirao Sarajevo ,izdao je naredbu da se grad temeljito očisti i da to traje nekoliko dana jer "odavno nešto prljavije u svom životu nije vidio" (parafraza) , dakle toliko o građanstvu Osmanskog perioda.
A Austrijanci nisu učili nas da budemo školovani radi nas , već radi sebe , radi svog interesa ili koristi.
Dakle tek je Austrija razvila prve klice građanstva ali je to bilo malo , premalo u odnosu na broj ljudi koji su gravitirali uz i oko grada Sarajeva.
Prva Jugoslavija nas je nabila nogom u dupe kao najgoru provinciju , Vrbaska banovina je imala blizu 80 % funkcionalno nepismenih a prvu Višu školu smo dobili tek 1939 godine.
I ovde je građanstvo bilo vezano uz trgovinu , povremene stipendije nadarenih , odnosno potomke bogataša koji su djecu mogli slati na dalja školovanja.
Šta je moglo naučiti sarajevsko/jugoslovensko dijete sa obavezna (samo) četiri razreda osnovne škole ?
Tek u drugoj Jugoslaviji , formiranjem sarajevskog Univerziteta 1945 , industrijalizacijom zemlje , masovnim zapošljavanjem u gradovima , masovnom izgradnjom gradova , te prilagođavanja i najnepismenijih ljudi savremenim tokovima života , počinje se javljati građanska svijest.
Grad se fizički udesetorostručio a i broj stanovnika je 1991 bio 8 puta veći u odnosu na 1945.
S obzirom da je društvo bilo socijalističko , profit nije bio u prvom planu , moglo se graditi društvo znanja i opšte svijesti ali nije bilo dovoljno vremena.
Socijalistička Jugoslavija nije mogla za efektivnih 30 godina (ostatak je bio raspad) promijeniti i izliječiti vijekovnu zaostalost svih elemenata i to joj se potpuno neopravdano spočitava.
Izgradnjom demokratskog društva i prve NACIONALNE države u Bosni i Hercegovini (jer za vrijeme socijalizma vladao je mrski Centralni komitet u Beogradu) , preuzeli smo odgovornost da izaberemo i gradimo u kom smjeru će ići ovo društvo.
Savjestan odnos prema javnom dobru , i pozitivnim normama ponašanja je osnov toga.
Predaleko smo ipak od bilo kakvog cilja izgradnje savremene i moderne države.
Nacionalni torovi nisu prepreka tome , svaki nacionalni tor je mogao biti mali raj za sebe , oaza.
Sve drugo je prepreka.