Stih

[Digla_da_kreci]

Yeats

[Chloe]

Kad umrem

Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svežina,
da osetim nežnost što izmeni moju sudbinu.

Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voleli
i da nastaviš ići peskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi da živi,
a tebe sam ljubio i pevao iznad svega,
zato cvetaj i dalje rascvetana,

da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali razlog mome pevanju

Pablo Neruda

[Digla_da_kreci]

Kada bih se ponovo rodio
i mogao birati, ne bih izabrao
ovaj jezik, ni ovo zanimanje.

Ni ovaj znak vjere, ni ovu vjeru
bez nade. Ne bih prihvatio
da me ubojice uče pravdi.

Ne bih izabrao ovo vrijeme
ni ovu zemlju u kojoj utjehe
nema. Ni ovu braću koja su me

prodala. Ni ovaj narod što
svoje sinove prinosi teletu
od zlata. Bacio bih svoje

ime. Jedino bih ponovo
izabrao tebe, što te u svakom
danu tisuću puta dodirnem

pogledom odanosti i sjaja.

Mile Stojić

[Chloe]

Ruke tvoje i moje

Ruke su dvije molitve što ištu svoje nebo
To su dvije prijetnje što traže svoga boga.
One su dva druga što često idu u raskorak
Ruke su dva duga pitanja koja
Nemaju kome da se
Povjere.
Ruke bez ruku su siromasi ubogi
Prebacimo ruke s dvije suprotne obale
Njihova sjena u ogledalu voda biće
Virovima radost,
Prebacimo dlanove, prebacimo prste, prebacimo jagodice.

Za most čvršći od stakla, od cementa, od čelika.

Neka preko njega prelaze
Bez ikakve carine
Dragocjenosti

Daha

Pogleda

Poljubaca

I onih krhkih riječi koje se
Mogu reći
Šapatom
Samo.


Mak Dizdar

[Chloe]

Samome sebi

Sve što niže padam
sve više svijet se veseli
u padu se masovno dopadam
svatko me gazit poželi.

Slobodno gazite onako svojski
bez milosti bez dobrote
ja padam madam za vašu sreću
za kulisu vaše ljepote.

Samo bez nježnosti molim
ne snježite gazite jače
stvarno me ništa ne boli
probajte čizmom dapače.

Bez bojazni krzneni zimzeleni
divljač je na banketu
zdušnije zdušnije ingeniozni
do guše mi zarijte petu.

Nešto premeko gazite krhki
u padu vrlo smo bliski
učeni blistavim primjerom mojim
i sami bivate skliski.

Ne libite se gazite jače
koliko srce vam voli
u ime čiste duše sto plače
ja pozdravljam sve ljudske boli.

Zdravo gradski čistači jave
ne lopatom sam ću se dići
već oblak bijelom gestom zove
bez traga ću smrtnog otići...

Enes Kišević

[Digla_da_kreci]

Bukovski

[hadzinicasa]

VEČER JEDNOG OBIČNOG DANA

Bio je neobičan
čovjek, gotovo
vidljiv.
Očito je
imao nešto sakriti,
s obzirom na to da je
otvoreno pričao o svemu.
Bilo je
nemoguće znati koju je
tajnu sakrio
time što ju je ispričao.

Gösta Ågren

[hadzinicasa]

Do not stand at my grave and weep

Do not stand at my grave and weep
I am not there. I do not sleep.
I am a thousand winds that blow.
I am the diamond glints on snow.
I am the sunlight on ripened grain.
I am the gentle autumn rain.
When you awaken in the morning's hush
I am the swift uplifting rush
Of quiet birds in circled flight.
I am the soft stars that shine at night.
Do not stand at my grave and cry;
I am not there. I did not die.

Mary Elizabeth Frye

[Digla_da_kreci]

A knjige će ipak ostati na policama, odvojena bića,
Jednom stvorena, još mokra
Poput lješnjaka zablistalih pod drvom u jesen,
I dodirivane, otvorene, počele živjeti
Unatoč vatrama na horizontu, dvorcima raznesenim,
Plemenima u pokretu, planetima u kretanju.
«Mi jesmo,» one govore,
Čak i kada im istrgnu stranice, ili im plamen
oliže slova.
Toliko izdržljivije
Nego što smo to mi, čija krhka toplina
Hladi se u sjećanju, rasprši se, nestaje.
Zamišljam zemlju kada mene više neće biti:
Ništa se ne događa, nema gubitka, još uvijek je čudna parada,
Ženske haljine, orošeni ljiljani, pjesma u dolini,
Pa ipak knjige će biti na policama,
Dobro pristigle, nastale od ljudi ali isto i od zračenja, visina.

Česlav Miloš

[Chloe]

Niko osim tebe

Niko te ne može spasiti osim
tebe.
naći ćeš se ponovo i ponovo
u gotovo nemogućim
situacijama.
oni će pokušati ponovo i ponovo
pod izgovorima, pod maskama
i silom
da te natjeraju da podlegneš, odustaneš
i/ili tiho umreš
iznutra.

Niko te ne može spasiti osim
tebe
i biće dovoljno lako da ne uspiješ
tako lako
ali nemoj, nemoj, nemoj.
samo ih posmatraj.
slušaj ih.
zar želiš to da budeš?
bezličan, bezdušan, bezosjećajan
stvor?
zar hoćeš da doživiš
smrt prije smrti?

Niko te ne može spasiti osim tebe
ti si biće vrijedno spasa.
to je rat koji nije lako dobiti
ali ako je išta vrijedno pobjede onda je
to ovo.

Razmisli o tome.
Razmisli o spasavanju sebe.
Tvog duhovnog sebe.
Tvog hrabrog sebe.
Tvog pjevajućeg magičnog sebe i
Tvog prelijepog sebe.
Spasi ga.
Ne priključuj se mrtvima u duši.

Održavaj sebe
humorom i skladom
i na kraju
ako je neophodno
uloži i cijelog sebe u tu borbu,
bez obzira na izglede,
bez obzira na
cijenu.

Samo ti možeš da spasiš sebe.

Učini to! Učini!

I tada ćeš tačno znati
o čemu govorim.

- Bukowski -

[Chloe]

Razdvojenost

Kada smo razdvojeni
tišinom i suzama,
polovičnost nas pleni
kroz godine, uzama:
Bledi tvoj obraz nag,
poljubac tvoj je hladan;
I to je veran znak
mog svakodnevnog jada.

Rosa jutra na mojim
obrvama već sanja –
upozorenjem boji
sva moja osećanja.
Zaveti ne postoje,
a sav sjaj tvoj je plam:
Svud čujem ime tvoje
i delim sav tvoj sram.

Tvoje ime i pre se
u uvu mome sklupča;
K’o pretnja me protrese –
zašto si tako ljupka?
Tvoj znanci ne slute
šta sve o tebi znam:
Ka tebi dugim putem
dublje koračah sam

Lord B.

[Chloe]

„Nikad te niko neće ovako tesno grliti
uznemirenu i belu.
Ja sam mornar bez kompasa
kome uvek polude lađe.
Nikad ti niko neće
ovako u krvotok uliti
poslednju nežnost celu,
ni uspeti u tebi toliko tuge da nađe.
Nikada više nećeš
ovako divno truliti
u običnom hotelu,
a ne želeti ipak odavde da izađeš.”

M. Antić

[Chloe]

Bekstvo


Najbolje je bilo
kada se spuste
roletne,
krpama zapusi
zvono,
ubaci telefon
u
frizider
i ode se u krevet
jedno 3-4
dana.


A najbolje posle
toga
bilo je
sto nikome
nikada
nisam
nedostajao

Charles Bukowski

[Chloe]

"Znas da te volim , moj si andjeo satkan od svile i zelje. Znas da ljubav si moja , otkucaj srca moga znas da zivim za tebe i osmjeh tvoj. Znas i osjetis da srce moje za tebe kuca da zivim i disem za tebe andjele moj satkani od svile i ljubavi. I gdje god bila u srcu móm ti je dom"

Boldano .......... ukrala bih ovaj citat

[Chloe]

Boldano .......... ukrala bih ovaj citat

Slobodno imas dozvolu autora

Zbilja, ko je autor?

[Chloe]

Zbilja, ko je autor?

Neces vjerovat al ja sam autor !

lijepo. Blago dami kojoj je povećeno ....

[Chloe]

Balada prevarenog cvjeća

Upravo bijaše procvala kozja krv na nasipima.
Zašumjelo je zlatom meketavih stada
polje zeleno u zatišju.
Dječaci su se izuli
da ne bi pogazili tratinčice.
Bila je topla nedjelja,
kad lastavice iz modrina stižu.

Bijelu je mrežu razapeo pauk
od kraja na kraj mirisavog borika.
Tko bi mislio na tugu neokrečenih soba
i na mrtvace!
Djeca nikako ne vjeruju
da će zemlja progutati tijelo.

Na obzorju je crn dim.
Kažu da vojska ide.
Čije su rumene njive,
čiji su prozori na brijegu?
Zvone zvona široko, zvone u tratinčici,
u pogledima ljubičaste boje.
Zašto je pauk razapeo mrežu, a vojska ide?
Ah, pročitajte zvučnu bajku cvijeća, oblaci, braćo!
U otplavljenim snjegovima
još se poznaju stope srndaća
i šumor crnogorice slobodnim visinama vijori.


Vesna Parun

[Chloe]

Ako voliš

Ako voliš, pusti
nek ljubav preuzme vlast,
nek preotme srce,
nek pomuti razum,
nek ukalja čast..

Trezan bi brinuo
da stvari ne krenu po zlu,
ako voliš samo dođi,
dođi i ostani tu..


Rumi

[Chloe]

Gde sam bio

Nisam znao otkud sam
došao ni gde sam
pošao.
bio sam izgubljen.
često sam
satima sedeo
u nepoznatim ulazima,
bez misli
bez pokreta
dok nije zahtevano da se pomerim.

ne mislim da sam bio
idiot ili
budala.
mislim da sam
samo bio
nezainteresovan.

nisam mario ako ste nameravali
da me ubijete.
ne bih vas sprečio.

živeo sam za život koji mi
ništa nije
značio.

nalazio sam mesta za sebe.
male iznajmljene sobe. barove. zatvore.
spavanje i ravnodušnost izgledali su
kao jedine
mogućnosti.
sve drugo izgledalo je
besmisleno.

jednom sam sedeo čitave noći i gledao
u reku Misisipi.
ne znam zašto.
reka je proticala i
sećam se samo da je
smrdela.

uvek mi se činilo da sam
u autobusu koji vozi
preko cele zemlje
putujući
nekud.
gledajući kroz prljavi
prozor
ni u
šta.

nisam želeo ni sa kim da
razgovaram niti da mi se
obraćaju.
ljudi su me videli kao
neprilagođeno i
poremećeno
biće.
jeo sam jako malo, ali sam
bio zapanjujuće
jak.
jednom, u fabrici,
krupni mladi radnici
pokušavali su da podignu težak
deo mašine sa
poda.
nisu uspeli.

„ej, Henk, probaj ti!“ smejali
su se.

prišao sam, podigao ga,
spustio,
vratio se
poslu.

stekao sam njihovo poštovanje
iz nekog razloga
ali ga nisam
želeo.

ponekad bih spustio
roletne u sobi
i po nedelju dana
ostajao u krevetu.

bio sam na čudnom putovanju
ali je bilo
bez ikakvog smisla.
nisam imao ideje.
nisam imao plan.
spavao sam.
samo sam spavao
i čekao sam.

nisam bio usamljen.
nisam osećao samosažaljenje.
samo sam bio zarobljen u
životu u kome
nisam mogao da nađem
smisao.

tada sam bio
mladi čovek
star hiljadu godina.

a sada sam stari čovek
koji čeka da se rodi

gde sam bio?


Bukowski

[medvjed23]

Neko se gordi rodom, il' veštinom,
neko bogatstvom, snagom što je ima,
a neko ruhom po modi, il' psinom,
sokolom neko, a neko konjima.

Svaka ćud ima zadovoljstvo svoje
u kome radost pronalazi eto,
al' sve to nije pak merilo moje,
ja nečim boljim nadvisujem sve to.

Tvoja je ljubav viša no rod svaki,
lepša no ruho ili blago što je,
draža no soko il' što konj je laki,
kad imam tebe - sve su sreće moje.

Samo sam jednim nesrećan - što sve to
može mi s tobom biti oduzeto.

Šekspir

[Bloo]

my brain and
heart divorced

a decade ago

over who was
to blame about
how big of a mess
I have become

eventually,
they couldn't be
in the same room
with each other

now my head and heart
share custody of me

I stay with my brain
during the week

and my heart
gets me on weekends

they never speak to one another

- instead, they give me
the same note to pass
to each other every week

and their notes they
send to one another always
says the same thing:

"This is all your fault"

on Sundays
my heart complains
about how my
head has let me down
in the past
and on Wednesday

my head lists all
of the times my
heart has screwed
things up for me
in the future

they blame each
other for the
state of my life

there's been a lot
of yelling - and crying

so,

lately, I've been
spending a lot of
time with my gut

who serves as my
unofficial therapist

most nights, I sneak out of the
window in my ribcage

and slide down my spine
and collapse on my
gut's plush leather chair
that's always open for me

~ and I just sit sit sit sit
until the sun comes up

last evening,
my gut asked me
if I was having a hard
time being caught
between my heart
and my head

I nodded

I said I didn't know
if I could live with
either of them anymore

"my heart is always sad about
something that happened yesterday
while my head is always worried
about something that may happen tomorrow,"
I lamented

my gut squeezed my hand

"I just can't live with
my mistakes of the past
or my anxiety about the future,"
I sighed

my gut smiled and said:

"in that case,
you should
go stay with your
lungs for a while,"

I was confused
- the look on my face gave it away
"if you are exhausted about

your heart's obsession with
the fixed past and your mind's focus
on the uncertain future

your lungs are the perfect place for you

there is no yesterday in your lungs
there is no tomorrow there either

there is only now
there is only inhale
there is only exhale
there is only this moment

there is only breath

and in that breath
you can rest while your
heart and head work
their relationship out."

this morning,
while my brain
was busy reading
tea leaves

and while my
heart was staring
at old photographs

I packed a little
bag and walked
to the door of
my lungs

before I could even knock
she opened the door
with a smile and as
a gust of air embraced me
she said

"what took you so long?"



by john roedel

[no_sikiriki]

@Bloo

[Chloe]

Izlazak meseca

Kad mesec izlazi, zvona nestaju,
a javljaju se staze neprohodne.

Kad mesec izlazi, more prekriva zemlju,
a srce se oseća otok u beskraju.

Niko ne jede narandže pod punim mesecom.
A treba jesti voće zeleno i hladno.

Kad mesec izlazi sa sto jednakih lica,
srebrni novčići u džepu jecaju.

F. G. Lorka

[medvjed23]

pakao su zatvorena vrata

čak i kad sam gladovao
teško da su me ikad pogađala
odbijanja rukopisa:
verovao sam da su izdavači
zaista glupi
i samo terao dalje i pisao još i
još.
čak sam smatrao odbijanja kao
neku akciju; najgore je bilo prazno
sanduče.

ako sam imao neku slabost ili san
to je bila želja
da samo vidim nekog od tih
izdavača
koji su me odbili,
da vidim njegovo ili njeno lice, kako su
obučeni, kako hodaju preko
sobe, zvuk njihovog glasa, izraz
u njihovom oku...
samo jedan pogled na jednog od
njih -

šta ćeš, kad je sve što vidiš
uvek isti listić odštampanog papira
koji ti kaže da
nisi dovoljno dobar,
javlja se ideja
da su izdavači
sličniji bogovima nego
što jesu.

pakao su zatvorena vrata
kada gladuješ za svoju prokletu
umetnost,
ali bar ponekad osetiš kao da si
virnuo kroz
ključaonicu.

mlad ili star, dobar ili loš,
mislim da ništa ne umire tako sporo
i teško
kao
pisac.

ČB

[medvjed23]

smrt puši moje cigare

znate već: ponovo sam pijan
ovde
i slušam Čajkovskog
na radiju.
Isuse, čuo sam ga pre 47
godina
kad sam bio izgladneli pisac
i evo ga
opet
a sada sam pisac minornog
uspeha
i smrt hoda
gore-dole
po ovoj sobi
puši moje cigare
otpija gutljaje mog
vina
dok Čajk vozi
Patetičnu.
kakvo je to bilo putovanje,
i jedina je sreća bila
što sam dobro bacio
kocke:
ginuo sam za moju umetnost,
ginuo sam da
osvojim 5 jebenih minuta, 5 sati
5 dana -
samo sam hteo da zapišem
reč;
slava, novac, nisu bili važni:
ja sam hteo da zapišem reč
dok su me oni hteli za mašinom,
na fabričkoj traci,
hteli su da raznosim stvari
po robnoj kući.

dobro, kaže smrt u mimohodu,
svejedno ću te uzeti
šta god ti bio:
pisac, taksista, makro, mesar,
letač, uzeću
te...

okej, bejbi, kažem joj.

sad pijemo zajedno
dok jedan noću prelazi u
dva
i samo ona zna
trenutak, ali već sam je
izradio: dobio sam mojih
5 jebenih minuta
i mnogo
više.

ČB