Hakiz wrote:Ali kakve to ima veze.
Ako odabereš iblisa, znači da je njegov argument bio jači od argumenta boga.
Iblis, Mitrović, svejedno, bilo ko od njih je pobijedio boga.
Sve se to svede na isto.
Bogu onda ostane samo da bude sitne duše i sveti se slanjem u pakao. Kad ne zna da dostojanstveno gubi...
Posmatraj to kao borbu čovjeka sa samim sobom. I borbu sa svojim prohtjevima. Ovaj život je prva i poslednja runda. Oni koji uđu u Džehennem, oni su sami sebe nokautirali.
Zato ako čovjek dozvoli da ga šejtan zavede, a znamo da je šejtan rangiran ispod čovjeka, da li taj čovjek tada zaslužuje nešto drugo, osim Džehennema?
A evo šta će iblis na kraju reći,
"I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: "Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe, niti ja mogu vama pomoći niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim." (Kur'an, Ibrahim, 22)
“... a kad se svi u njemu iskupe, tada će običan puk reći o glavešinama svojim: ‘Gospodaru naš, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u Vatri!’” (El-A‘raf, 38)
Onaj koji je sam sebe nokautirao, traži drugu šansu,
Priželjkivat će i tražiti da se vrate na ovaj svijet kako bi činili dobra djela: Reći će:
“Gospodaru naš, izbavi nas, činit ćemo dobra djela, drugačija od onih koja smo činili”
“A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebao razmisliti imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opominje? Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoći!” (Fatir, 37)
“Gospodaru naš”, reći će, “naši su prohtjevi bili od nas jači, te smo postali narod zalutali. Gospodaru naš, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu učinili.” (El-Mu’minun, 106–107)