Forum Klix.ba

JESU LI BOSANSKI KNJIŽEVNI KLASICI NEPOŽELJNI U BOSANSKIM ŠKOLAMA?

Desila se zasigurno najnekompetentnija, ali i najradikalnija promjena u nastavi maternjeg jezika i književnosti od završetka rata pa nadalje, a o tome u našem društvu nema doslovno nijedne riječi, a nekamoli ozbiljnih analiza. Čak ih nema ni u stručnom ili akademskom kontekstu



Izgleda da u školama Kantona Sarajevo nisu više poželjni bošnjački i bosanskohercegovački književni klasici. Nije preporučeno više čitati Maka Dizdara i Skendera Kulenovića, Derviša Sušića ili Ćamila Sijarića, pogotovo nije preporučeno čitati Edhema Mulabdića, Osmana-Aziza, Safvet-bega Bašagića, Osmana Đikića, Musu Ćazima Ćatića, Hamzu Humu, Hasana Kikića, Abdurezaka Hifzija Bjelevca, Aliju Nametka ili Envera Čolakovića. Nije preporučeno čitati ni Dževada Karahasana ili Irfana Horozovića, kao ni Nedžada Ibrišimovića i Aliju Isakovića, naročito ne Zilhada Ključanina, odnosno niz ključnih autora novije bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti. Nije preporučeno čitati čak ni Derviš i smrt Meše Selimovića, mada Tvrđava jeste prihvatljiva, a Abdulaha Sidrana dovoljno je pročitati samo u “izboru”, dakle pjesmu-dvije, bilo koju. Još je manje preporučeno baviti se našom starijom književnom prošlošću – iz vlastite tradicije ništa nije potrebno pročitati, a od usmene književnosti, pored tolike folklorne baštine, dovoljna je samo Hasanaginica.

Radikalne promjene nagore na koje nema reakcija

S prvim septembarskim školskim zvonom odzvonilo je, naime, i dosadašnjim nastavnim planovima i programima za osnovne i srednje škole u Kantonu Sarajevo, a na snagu su stupili novi, revidirani nastavni planovi i programi. Nastavne planove i programe i njihove revizije radili su ranije čitavi interdisciplinarni timovi eksperata, počev od referentnih stručnjaka iz prakse do univerzitetskih profesora iz različitih relevantnih oblasti, a ovu reviziju napravili su prije svega nastavnici iz škola, i to tako što su se iz nastavničkih redova u komisiju za reviziju preko nastavničkih aktiva (samo)predlagali oni koji su bili zainteresirani, bez obzira na reference. Također, revidirani nastavni planovi i programi nisu, pritom, prethodno prošli ni nezavisnu ekspertsku ocjenu, niti su bili predmet javne rasprave. Jednostavno, desila se revizija o kojoj se malo ili nimalo šire zna.

No, bilo kako bilo, revizije u našem školstvu itekako su dobrodošle, ali samo onda ako su znalačke i dobronamjerne, i ako se njima stvari pomiču naprijed, a ne nazad. Za razliku od nekih drugih nastavnih predmeta, to, međutim, nije slučaj s revidiranim nastavnim planovima i programima za Bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost, a posebno ne s nastavnim planovima i programima za ovaj predmet namijenjenim za upotrebu u gimnazijama i srednjim stručnim školama. Štaviše, riječ je o potpuno skandaloznim “poboljšanjima” nastavnih planova i programa, no koja su, međutim, prošla dokraja muklo, s ogluhom koja, najblaže rečeno, zabrinjava. Desila se zasigurno najnekompetentnija, ali i najradikalnija promjena u nastavi maternjeg jezika i književnosti od završetka rata pa nadalje, a o tome u našem društvu nema doslovno nijedne riječi, a nekamoli ozbiljnih analiza. Čak ih nema ni u stručnom ili akademskom kontekstu.

Zabrinuti smo, i to s punim pravom zabrinuti, za povratničku djecu u RS-u, kojima se nezakonito uskraćuje pravo na izučavanje bosanskog jezika i tzv. nacionalne grupe predmeta, tj. pravo na maternji jezik i identitet, a nešto što opasno sliči tome dešava nam se, izgleda, i u Sarajevu, i to pred našim očima, a mi to ne vidimo, ne želimo ili ne smijemo vidjeti, ili jednostavno ne znamo. Zabrinuti smo, također potpuno osnovano, zbog neznanja kojeg je sve više u našem društvu, zabrinuti smo zbog neobrazovanosti u kojoj se počinjemo gušiti. Zabrinuti smo zbog kvazistručnjaka na svakom koraku, zbog bezvrijednih diploma i praznih titula, zbog favoriziranja podobnih a ne stručnih. Zabrinuti smo i zbog kojekakvih ideologija koje i tajno i javno vršljaju našim obrazovanjem i ispiru mozgove naše djece, a roditeljima razvlače pamet… Zabrinuti smo zbog svega ovog, a u potpunoj gluhoći prolazi nam institucionaliziranje upravo neznanja, neobrazovanosti i kvazistručnosti, dakle očite nekompetentnosti, ali i sumnjivih ideoloških projekata upravo u našem obrazovnom sistemu!

Ovo jesu tek neki ozbiljni nedostaci nastavnih planova i p

STROGO ČUVANA TAJNA HRVATA: Evo šta piše NA SABLJI njihovog NAJVEĆEG HEROJA - "Oslonimo sam se na Allaha, nema junaka do..."
Malo ljudi zna da se na sječivu s obje strane nalaze reljefni ukrasi arabeski i kartuša u pozlati s arapskim natpisima koji u prevodu glase:



Josip Jelačić, hrvatski nacionalni junak, čiji se spomenik nalazi u centru Zagreba, bio je član plemićke porodice koja vodi porijeklo iz Bosne i Hercegovine.

On je ukinuo kmetstvo i sazvao prve izbore za Hrvatski sabor. Kao vojskovođa je pobjedio u nizu bitaka protiv ustanika u Habsburškoj Monarhiji za vrijeme revolucije u Mađarskoj.

Zanimljiva je istorija sablje bana Jelačića koja se čuva u Hrvatskom istorijskom muzeju.

Malo ljudi zna da se na sječivu s obje strane nalaze reljefni ukrasi arabeski i kartuša u pozlati s arapskim natpisima koji u prevodu glase:

"Oslonio sam se na Allaha, nema junaka do Alije, ni sablje do Zulfikara".

Ime Alije, naravno, odnosi se na zeta poslanika Muhameda, a Zulfikar je bilo ime Muhamedove čuvene i često spominjane sablje sa dva sječiva, koja je poslije pripala Aliji.

U opisu na stranici Hrvatskog istorijskog muzeja navodi se da je u pitanju instalacijska sablja bana Josipa Jelačića, a datira iz prve polovine 19. stoljeća. Međutim, na sajtu se ne navodi ništa o natpisu koji stoji na sječivu, a pitanje je kako je ta sablja dospjela do Jelačića.

U MORU KRIŽEVA I DANAS STOJI JEDAN POLUMJESEC: On je jedini Albanac kojeg Srbi i danas slave, evo zbog čega ga jedni smatraju herojem, a drugi izdajnikom i kako su ga LIKVIDIRALI…
„Slobodna Bosna“ donosi novu zanimljivu priču iz povijesti
Jeste li znali



Niški sporazum ili Sporazum Toptani-Pašić predstavlja tajni ugovor o savezništvu između Albanije i Kraljevine Srbije, potpisan od strane Esad-paše, albanskog političara, i Nikole Pašića, srpskog premijera, na današnji dan 1914. godine u Nišu, u tadašnjoj Kraljevini Srbiji.

Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, Esad-paša je morao obaviti razne diplomatske poslove. Jedan od tih poslova je bilo i unaprijeđenje diplomatskih odnosa sa Srbijom. Pašiću je slao poruke u kojima je govorio da je od velike važnosti po njih da zaključe poseban sporazum prije svog odlaska u Albaniju.

Esad-paša dolazi u Niš, u kome je predsjedavala srpska vlada i narodna skupština, gdje se sastaje sa srbijanskim premijerom Nikolom Pašićem. Njih dvojica na današnji dan 1914. godine potpisuju tajni ugovor o savezništvu.

Taj ugovor je obuhvatao 15 koje su predviđale zajedničko osnivanje vojnih i političkih institucija, ali najvažnije odredbe su se odnosile na vojni savez, izgradnju Jadranske pruge od Srbije do Drača, kao i garancije da će Srbija podržati Esad-pašu na izborima za vladara Albanije.

U BIH SPORAN, U HRVATSKOJ NIJE: Park u Zagrebu nazvan po književniku Enveru Čolakoviću
Kad pročitate bilo kakve kontroverze, ništa nije istina. Istina je da smo imali velikog književnika, jednog od najvećih hrvatskih prevoditelja, poručio je predsjednik DHK-a Đuro Vidmarović



U Martićevoj ulici u Zagrebu danas je službeno otkrivena ploča s novim imenom Park Envera Čolakovića čime je ovaj, kako se navodi, hrvatski, mađarski i bošnjački književnik, autor romana Legenda o Ali-paši, dobio svoje obilježje u Zagrebu, javlja Anadolu Agency (AA).

Ploču s imenom “Park Envera Čolakovića” u Martićevoj ulici, prekoputa Trga fra Grge Martića, otkrili su gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i sin Envera Čolakovića Esad Čolaković. Esad Čolaković je izrazio zadovoljstvo da se ovaj park nalazi upravo pokraj adrese Martićeva 33 A na kojoj je književnik stanovao s obitelji i gdje je napisao nekoliko još uvijek neobjavljenih pjesama posvećenih Martićevoj ulici.

-Otvorenjem ovog parka ujedno se odaje priznanje svim Bošnjacima koji su u hrvatskoj kulturi, nauci, društvu i raznim područjima života ostavili trajan znamen i dali doprinos, na primjeru mog oca hrvatskoj kulturi, jednako kao i bošnjačkoj - kazao je Čolaković.

Naglasio je kako je roman legenda o Ali-paši roman koji iznova nalazi poklonike u mlađim generacijama, posebno u Bosni i Hercegovini. Grad Zagreb podržao je objavu neobjavljene zbirke “Lirika” koja izlazi u nakladi Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba (VBNMGZ) i koja će večeras biti promovirana u Knjižnici Bogdan Ogrizović.

Zbirka “Lirika” predstavlja neobjavljeni dio iz bogate rukopisne ostavštine ovog književnika, a u ostavštini se nalaze još neobjavljena djela, poezija i romani. Gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić istaknuo je kako su grad Zagreb od njegova osnutka do danas izgradili pripadnici hrvatskog naroda, ali i svi drugi narodi i zajednice koji žive na ovom prostoru.

-Oni su gradili ovaj grad na javnom, političkom i kulturnom polju i to je bogatstvo i budućnost ovog grada i domovine - poručio je Bandić.

Istaknuo je kako je bilo prijepora oko podizanje ove ploče Čolakoviću, ali kako to spada u politički ring sukoba ljevice i desnice. Jedan od nositelja inicijative su Društvo hrvatskih književnika (DHK) i Vijeće bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba (VBNMGZ). Predsjednik DHK-a Đuro Vidmarović je poručio kako se ovim parkom vraća dignitet Enveru Čolakoviću, književniku kojega je “politika i ideologija na vrhuncu stvaralaštva bacala u vrtloge svoga besmisla”.

Uz njegov ključni roman koji nailazi na veliku recepciju u regiji, Vidmarović je istaknuo njegovu “Zlatnu knjigu mađarskog pjesništva”, istaknuvši kako je to pokazatelj njegove simetrične dvojezičnosti. Naveo je kao je dužnost objaviti sabrana djela Envera Čolakovića, s obzirom na još 5 ili 6 neobjavljenih djela koja leže u rukopisu.

-Kad pročitate bilo kakve kontroverze, ništa nije istina. Istina je da smo imali velikog književnika, jednog od najvećih hrvatskih prevoditelja - poručio je Vidmarović.

Na svečanosti je sudjelovao i ministar za kulturu, obrazovanje i sport zeničko-dobojskog kantona Spahija Kozlić, jer u tom kantonu tri osnovne škole nose ime po Enveru Čolakoviću. Predsjednik VBNMGZ-a Armin Hodžić najavio je kako će u suradnji sa zeničko-dobojskim kantonom, koji će donirati bistu Envera Čolakovića, ta bista u narednom periodu biti postavljena u Aleji književnika na jezeru Bundek.

Istaknuo je kako je riječ o trećem Bošnjaku, nakon Safvet-bega Bašagića i Šefika Pezerovića, koji dobiva svoju ploču s imenom ulice ili trga. Enver Čolaković rođen je u Budimpešti 27. svibnja 1913., a umro u Zagrebu 18. kolovoza 1976. godine. Tretira ga se kao mađarskog i hrvatskog pjesnika, dramaturga, esejista, proznog pisca, pisca velebnog romana i prevoditelja s hrvatskog i njemačkog jezika.

Do 1945. književno je djelovao i živio u Budimpešti i Sarajevu, a zatim u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu 1962. diplomirao povijest. Bio je član Matice hrvatske, Društva književnika Hrvatske, Društva hrvatskih književnih prevodilaca i PEN-kluba. Do 1939. je pisao na mađarskom jeziku, a potom na hrvatskom jeziku. Godine 1944. godine imenovan je Sarajevu kulturnim atašeom, pa mu je nakon Drugog svjetskog rata privremeno zabranjen rad.

Njegov je roman Legenda o Ali-paši dobio nagradu Matice hrvatske za najbolji hrvatski roman 1943. godine i pripada nizu najboljih hrvatskih romana 20. stoljeća. Dobitnik je visokih mađarskih i austrijskih književnih nagrada.
SB

JOSIP PEJAKOVIĆ OTKRIO KAKO JE POBIJEDIO SMRT I IZDRŽAO 17 OPERACIJA: "Bio sam otpisan, mrtav, vijećali su od kojeg sam materijala..."
Josip Pejaković u Pressingu na N1 imao je prvi javni nastup nakon pobjede za život. Ispričao je kako je preživio 17 teških operacija i ko mu je sve pomogao.



On je u gostovanju u Pressingu pred kraj 2017. godine poručio ko preživi 2017. i 2018. tek je taj nagrabusio?

"To pokazuje da je poruka bila prava. Ja sam prvi nagrabusio, stavio se na čelo i bio pijetao koji prvi kukuriče. Ta poruka je trebala da zadesi druge koji su odgovorniji od mene u ovoj zemlji. Danas smo brojali koliko sam imao operacija. Došli smo do broja 17. Četiri teške narkoze, vraćanje iz totalne narkoze u život, komplikovanih operacija koje su trajale i po sedam i po sati, do užasa koji će me zadesiti poslije svega toga. U prvom krugu što sam uspio pobijediti je operacija slijepog cijeva, jedan i dva stenta, bypassa, dva puta ponovljen. Na kraju, kada sam trebao da izađem iz bolnice, kao i sav normalan svijet - doživim najgore, fasujem bolničku bakeriju, ne jednu, nego više njih. Tada kreće borba za život", ispričao je Pejaković.

"Bio sam otpisan, mrtav, vijećali su od kojeg sam materijala da sam preživio. Tada se vidjelo da sam se u bolesti poistovjetio sa zemljom koja se zove Bosna, jer i ona boluje, ali će preživjeti kao i ja uz mnoštvo infarkta", rekao je.

"Završio sam na infektologiji. Uz sve napore koje su činili ljekari, izgubio sam 45 kilograma, došao sam niže od regrutne kilaže. U posljednji čas na inicijativu gradonačelnika Zagreba Bandića i načelnika općine Centar premješten sam u Zagreb sa suprugom i uz mnoštvo detalja koji nisu prijali, uz nadljudske napore nekih ljekara, u Sarajevo sam se vratio bez bakterija, što je najveći uspjeh u Zagrebu", rekao je Josip Pejaković u Pressingu na N1.

"Vratio sam se u Sarajevo, podigao sam se iz kreveta. Stalno sam išao u nepokretnost. Vezan si za krevet i pogled u jednu tačku. Neozbiljno sam shvatio cijelu situaciju, počeo sam naglo da se krećem, da izlazim, odlazim u život. Povrijedio sam nogu. Morao sam izvršiti jednu amputaciju na lijevoj nozi. Uslijedio je niz problema, bakterija, napada na stopalo, a na kraju i ideja da mi se amputira noga. Mi smo to odbili i tražili smo pomoć u svijetu", nastavio je Pejaković.

Zahvaljujući prijateljima, pogotovo Seji Brajloviću, sreo je čudotvorca.

"To je Ninković, profesor, rekonstruktivac i plastičar možda najbolji na svijetu. Moj prijatelj kojeg poznajem prije rata. Nazvali smo ga, moj sin mu je poslao uveče dijagnozu bolesti u 19:00 sati, on je u 7 ujutro odgovorio - ja ovo mogu riješiti. Morao sam otići na kratki odmor. Ja ću vam ovo uraditi besplatno, ali morate platiti kauciju. To se i učinilo. Naravno, taj novac nisam imao. 35.000 eura. Ljudi su insistirali da im ne pominjem imena. Javio se čovjek iz Beča koji je tvrdio da me obožava, zvao je mog sina. On je rekao da imam problem. Pitao je ima li lijeka, sin je rekao da ima ali nema para. On mu je poslao predračun i on je poslije 15 minuta rekao 'neka stari ide'. Čovjek kojeg nikada nisam vidio. Ujutro su uplatili kauciju, uz još neke napore, mog sina i kredita - skupili smo crkavicu", ispričao je Pejaković.

"Kasnije su se javili neki drugi ljudi u Skandinaviji. Zahvaljujući pismima, krenuli su u kampanju - 300 kruna za Josipa Pejakovića, to su Krajišnici koji žive u Skandinaviji. Oni su učinili napor taj. Krenula je i kampanja u Australiji. Onda se odavde se javila savjest", naveo je.

Kako je moguće da se za Josipa Pejakovića skuplja novac - zar ne postoji sistem koji treba sve ljude zbrinuti, kada je ovakva situacija u pitanju?

"Morao sam ići u Njemačku jer ovdje to nisu mogli da urade. Potpisali su to kriurzi da se to ne može obaviti ovdje. Radilo se o gangreni, nema tajne. Međutim, rasulo koje je vladalo u Zavodu kantonalnom, zdravstvenom su ih natjerali da administriraju. Nisam ja to shvatio kao pogrešku, nego kao problem. Premijer se javio da će se on lično riješiti problem finansiranja tog u cjelosti liječenja. Mene je to ponukalo da zaustavim kampanju u Australiji, Skandinaviji".

"Stvar se tu završila. Nisam više o tome razmišljao, niti sam se želio dalje oko toga bacati. Bilo je medijskih senzacija, počeli su prebrojavati stvari. Sve se sretno završilo. Ja sam sretan čovjek. Do neba sam zahvalan svim ljekarima koji su mi pomogli da normalno dišem. Sedam puta sam bio otpisan, sedam puta mrtav. O tome treba razgovarati."

"Ninković mi je predložio Našu malu klinku u Sarajevu i banjalučku bolnicu sa najboljim uvjetima, i Foču gdje ima saradnike. Izabrao sam Foču jer sam znao da je pokojni Boriša Stanović gradio kliniku, a i najbliža mi je. Sreo sam doktoricu Helenu Marić, doktoricu, koja je bila na radu kod Ninkovića. Nešto što ću ostaviti kao najemotovnije, imao sam odlične uvjete na UKCS u Sarajevu, bio sam sam, imao sam apartman. Isto tako i u Zagrebu. Imao sam te uvjete, jer sam imao imunitet da sam mogao umrijeti da sam ulazio među ljude koji boluju od drugih bolesti. U Foči sam rizično ušao, jer nije bilo jednokrevetnih soba. Onda sam došao na ideju da budem u hotelu. Onda je doktor Marić oslobodio kancelariju i rekao da ću ja biti tu. Uvjeti su bolji nego u bolnici tu, držali su nas kao malo vode na dlanu. Služili su nas beskrajno, što nije izostajalo i u drugim institucijama. Meni su spašavali život u Foči i Minhenu. Tu su mi spasili i nogu i glavu. Nisam siguran da poslije dvije amputacije koje su očekivali da bi ostao na nogama, ili bi pao u depresiju i umro", kazao je.

RUSKA KRITIKA: "Zašto američki PVO nisu zaštitili Saudijsku Arabiju?"

Desetine raketnih bacača protivvazdušnog sistema „Patriot“, razarači sa vođenim raketnim oružjem i nije oboren nijedan dron koji napada skladišta nafte - Ministarstvo odbrane Rusije kritikovalo je sistem protivvazdušne odbrane Saudijske Arabije koji je formiran uz direktno učešće Sjedinjenih Američkih Držav
Svijet



Čuveni sistemi za protivvazdušnu odbranu „Patriot“ nisu lansirali nijednu raketu tokom napada na naftne objekte u zemlji, što je bespilotnim letjelicama omogućilo da bez prepreka pogode svoje ciljeve.

Visoki izvor u Ministarstvu odbrane Rusije izjavio je da je teritorija Saudijske Arabije sa svih strana pokrivena snažnim sistemom protivraketne odbrane. Širom zemlje napravljeno je neprekidno radarsko polje.

Samo sjevernu granicu Saudijske Arabije pokriva skoro 90 lansera američkih protivvazdušnih raketnih sistema „Patriot“, od kojih su većina posljednje modifikacije PAC-2 i PAC-3.

Osim toga, u Persijskom zalivu uz obalu Saudijske Arabije u pripravnosti su tri razarača sa vođenim raketnim oružjem snaga raketne mornarice sa sistemom protivraketne odbrane „Egis“.

To jest, teoretski, ni muha ne bi trebalo da proleti kroz ovaj nevidljivi zid. Međutim, u praksi se sve pokazalo upravo suprotno.

Dva najveća preduzeća saudijske nacionalne naftne kompanije „Saudi Aramko“ u Abkaiku i Huraisu 14. septembra su napadnuta krstarećim raketama i bespilotnim letjelicama sa eksplozivom. Nijedan dron ili raketa nisu oboreni.

Odgovornost za napad preuzeli su jemenski pobunjenici Huti, protiv kojih se bori arapska koalicija na čelu sa Saudijskom Arabijom.

Nakon napada, Saudijci su naglo smanjili proizvodnju nafte - za 5,7 miliona barela dnevno, u odnosu na uobičajeni nivo od oko 9,8 miliona.

(NN/Sputnjik)

Nebojša Vukanović



"„Najbolje poruke o Srbima napisao je Archibald Reiss prije sto godina. Pročitaću jedan njegov citat, nakon njega mislim da je svaka riječ suvišna. Archibald Rice prije sto godina kaže u knjigi `Čujte Srbi`: `Funkcioneri su vam po pravilu najgoreg kvaliteta ljudi, a na vašu nesreću svemoćni. Politika vam se miješa u sve i svuda upravlja. Ukaže li se neko mjesto u vlasti, bilo ono važno ili osrednje, svejedno, o izboru ne odlučuju zasluge kandidata, već političke veze. Može on biti najveća neznalica, najnečasniji čovjek, ako je štićenik stranke na vlasti-pobijedit će i čovjeka najkvalifikovanijeg i u stručnom i u moralnom pogledu`. Mudro je govorio Archibald, a mi se za sto godina nismo popravili i ništa nismo naučili“, kazao je Vukanović."

OSTAVKA JE HRABAR POTEZ ZA ONE KOJI VOLE BOSNU I HERCEGOVINU
Autor: Eset Muračević
Objavljeno: 25. September 2019. 15:09:52

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine sanja da dio njegove zemlje bude u nekim drugim, tuđim, granicama, a uredno prima platu od iste države koju želi rasturiti i nikom ništa. Po svoje mišljenje ide u tuđu avliju, neznajući da će sutra tuđin gospodariti njime. Dijelom svoje zemlje rado bi kompenzovao za dio teritorije koju ta „junačka“ zemlja nije uspjela zadržati u svom okrilju. Uzalud mokri gaće gazeći preko hladne Drine. Niko više na Balkanu svojim jajima neće mlatiti bosanske gloginje jer zna se: Ko takvo što učini brzo bi vidio kako prava kajgana izgleda.

Ima li Bosna i Hercegovina šanse da, u sred zime, usvoji „Aprilski paket“ ili decenijama nakon agresije na nju, uistinu, postane Republika, kako svojom dekleracijom predlaže jedna stranka. Nema, jasno je svima koji takvo što predlažu. Time samo zamajavaju narod koji bezglavo, od brige za njim, kupi prnje i bježi preko grane tražeći sreću u zemljama Evropske unije, tamo gdje sa ovakvim predlagačima reformi Bosna i Hercegovina teško da će ikada stići.

Dejtonski sporazum je zaustavio rat u našoj zemlji. Njime je međunarodna zajednica, na ovom uzburkanom tlu, duhove rata zatvorila u Pandorinu kutiju koju predlagači ovakvih reformi pokušavaju otvoriti. Učine li to onda, uistinu, neka nam je Bog na pomoći.

Sve stranke u Bosni i Hercegovini, prije izlaska na izbore, između ostalog, potpisale su izjave kojima se obavezuju da će poštivati Dejtonski sporazum, potpisale su to da će se zalagati za demokratiju, pravo, ljudska prava i slobode.... Potpisali i nikom ništa. Narod ko zec za mrkvom trči za predvodnicima „svog stada“ ne videći da ga, kao u jednoj poučnoj priči, slijepci vode u provaliju.

Između ostalog, godinama ne provode presusude Međunarodnih sudova ala „Sejdić i Finci“ i druge, nema izbora u Mostaru, tolerišu „Dvije škole pod jednim krovom“...

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine sanja da dio njegove zemlje bude u nekim drugim, tuđim, granicama, a uredno prima platu od iste države koju želi rasturiti i nikom ništa. Po svoje mišljenje ide u tuđu avliju, neznajući da će sutra tuđin gospodariti njime. Dijelom svoje zemlje rado bi kompenzovao za dio teritorije koju ta „junačka“ zemlja nije uspjela zadržati u svom okrilju. Uzalud mokri gaće gazeći preko hladne Drine. Niko više na Balkanu svojim jajima neće mlatiti bosanske gloginje jer zna se: Ko takvo što učini brzo bi vidio kako prava kajgana izgleda.

Sudovi, Tužilaštva, razne policijske i slične agencje koje bi trebale procesuirati one koji uzbrdo koče, šute ko zaliveni i krčme pare budžetskih obveznika. Hapse, plijene imovinu, trpaju u zatvor one koji su ostali dužni za plin, struju, vodu.... Jadnih li institucija.

Dok Dodik i ribolovce pretvara u lovce, i umjesto udica dijeli im puške, stvara svoju žandarmeriju, njegovi koalicioni partneri, i njihovi istomišljenici, iz Federacije BiH „oštre pera“ i pišu „jaka“ saopštenja ko da su ona glogov kolac na kojeg mogu nabosti đavla. U pomoć prizivaju međunarodnu zajednicu, onu istu koja im je uvodila embarga, one iste koji su dozvolili da se u Srebrenici, njihovoj „Zaštićenoj zoni“, dogodi genocid nad Bošnjacima...

Nije sramota reći ne mogu, ne znam. Sramota je ne htjeti razgovor, dogovor, kompromis... Ostavka je hrabar potez za one koji vole Bosnu i Hercegovinu. Njome treba pružiti šansu onima koji, uistinu znaju i žele postići dogovor i kompromis, onima koji žele da grade slobodnu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, zemlju u kojoj ravnopravno mogu da žive i rade svi bez obzira na nacionalno, vjersko ili neko drugo opredjeljenje.

ADMIRAL JNA KOJI JE ODBIO BOMBARDIRATI HRVATSKE GRADOVE Oduzeo si život ne želeći sudjelovati u agresiji, njegovo oproštajno pismo odzvanja i danas
AUTOR: Jutarnji.hr
OBJAVLJENO: 29.09.2019. u 15:00

Na današnji dan prije 28 godina kontraadmiral bivše JNA, 52-godišnji Crnogorac Vladimir Barović, na Visu je počinio samoubojstvo, svjesno odlučivši životom platiti odluku da ne sudjeluje u agresiji na Hrvatsku, ostavljajući pritom poruku da bi to bilo 'protiv časti Crnogorca'.

Kako je dan nakon njegova suicida na Visu, na kojem se tada nalazilo zapovjedno mjesto Jugoslavenske ratne mornatice, zabilježila Slobodna Dalmacija, Barović si je život oduzeo 'zbog tri razloga' koja je priopćio svojim najbližim prijateljima.

Fata Orlović: Vrijedilo je boriti se sve ove godine


Fata Orlović / Vijesti.ba

Vrijedilo je boriti se sve ove godine i svima preporučujem da ostave tuđe, a da se bore za svoje - istaknula je za Fenu Fata Orlović komentirajući presudu Evropskog suda za ljudska prava (ECHR) koji je jednoglasno presudio da je u vezi s ...
... crkvom na njenoj zemlji prekršena Evropska konvencija o ljudskima pravima.

Slučaj se odnosio na crkvu koju je podigla Srpska pravoslavna parohija na zemlji Fate Orlović.

- Osjećam se dobro i ovo je jako dobar dan, iako je sve trajalo dugo - istakla je Orlović.

Sud je posebno utvrdio da vlasti ne poštuju konačne i obavezujuće odluke iz 1999. i 2001. godine kada je naloženo potpuno vraćanje zemlje, a navode da vlada nema nikakvo opravdanje zbog neaktivnosti, koje je ozbiljno narušilo imovinska prava podnositelja zahtjeva.

Također je presudio, sa šest glasova za, prema članu 46 (obvezujuća sila i primjena), da je tužena država morala osigurati provedbu dviju odluka u korist podnositelja zahtjeva, uključujući posebno uklanjanje crkve sa zemlje podnositelja najkasnije u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude.

Podnositelji su rodbina 14 građana Bosne i Hercegovine rođenih između 1942. i 1982. Oni žive u Konjević Polju i Srebreniku. Nadživjeli su supruga prve podnositeljice prijave i još 20 članova porodice koji su ubijeni u genocidu u Srebrenici 1995. godine.

Tokom rata 1992-95., prisiljeni su da napuste svoje domove u Konjević Polju. Imovina je pripadala suprugu prve podnositeljice prijave i njegovom bratu, a sastojala se od nekoliko individualnih poljoprivrednih zdanja, polja i livada.

Na njihovom zemljištu je 1998. godine izgrađena crkva nakon postupka eksproprijacije u korist Srpske pravoslavne parohije.

(Vijesti.ba / FENA)

VLADIKA GRIGORIJE OTKAKO SE NE DRUŽI SA DODIKOM NE MOŽE SE PREPOZNATI: "Bosanci su najbolji ljudi..."
"U novije vrijeme je došlo do nacionalizma, ali otprilike jer tamo kasnimo za sto ili 150 godina. Ono što se u Evropi dešavalo u 19. vijeku, to se u Bosni dešavalo u naše dane. Zato je nacionalizam na nivou prenaglašenosti, ali će, kao i svaki put, proći. Nacionalizam je uvijek primitivizam i iz toga se mora izaći.“



„Nadu mi daje što vidim da imam s kim“, kaže o stanju crkve u Njemačkoj episkop Grigorije. On je za DW govorio o uvođenju službi na njemačkom, problemu Kosova i razlozima što se sve više Srba iseljava u Njemačku.

"Budućnost Bosne i Hercegovine vidim u onome u čemu je bila najljepša njena prošlost. To je poštovanje komšije, drugog čovjeka. Poštovanje Bajrama, jednako kao i Božića. To je zvanje komšije na Bajram, na Uskrs ili Vaskrs. To je bila Bosna i Hercegovina uvijek. To je tamo rađalo velike pisce kao što su Ivo Andrić i Meša Selimović. Bogatstvo u različitosti je to rađalo. Poslije svih ovih ratova to što pričam izgleda usiljeno, ali ja u to duboku vjerujem i uvijek sam u to vjerovao. Mislim da tamo stvarno žive najbolji ljudi", ističe vladika i dodaje:

"Sjećam se iz detinjstva, u BiH se ranije nikada nismo dijelili na Srbe, Hrvate i Bošnjake kao danas. Nego smo se dijelili na suptilan i dosta uvažavajući način na pravoslavce, muslimane i katolike. U novije vrijeme je došlo do nacionalizma, ali otprilike jer tamo kasnimo za sto ili 150 godina. Ono što se u Evropi dešavalo u 19. vijeku, to se u Bosni dešavalo u naše dane. Zato je nacionalizam na nivou prenaglašenosti, ali će, kao i svaki put, proći. Nacionalizam je uvijek primitivizam i iz toga se mora izaći.“

„Postojala je priča o planu 'razgraničenja', nikada se ništa nije jasno reklo, pa ne znam ni da li taj plan postoji“, kaže o kosovskom problemu u intervjuu za DW vladika Grigorije. „Glupa je ta teza da ćemo, kada se razgraničimo, živjeti dobro jedni pored drugih. Ne, mi ne možemo da živimo jedni pored drugih. I kad se razgraničimo živjećemo jedni sa drugima. Prvi susjed je uvijek učesnik u našem životu.“

Episkop diseldorfski i cijele Njemačke je rekao da crkva ima „jasan i nedvosmislen stav o Kosovu i Metohiji“. „Ljudi tamo moraju biti zaštićeni i, bez obzira što neko ovako ili onako tumači kosovski zavjet, taj zavjet shvatam samo kao to da čovjek treba da štiti drugog čovjeka.“

Vladika je prokomentarisao i činjenicu da dvadeset ili trideset godina nakon ratova iste teme dominiraju regionom. „Ljudi su uvijek bili pametni toliko da se poslije rata okrenu životu. A sad se to stalno podgrijava i mislim da uopšte ne treba kriviti narod za to. Nego treba kriviti one koji kontrolišu medije, a to su na Balkanu političari. Zato su toliko važne borbe za medijsku slobodu."

Službe na njemačkom jeziku kao šansa
Ove godine se obilježava pedeset godina eparhije na čijem je čelu od prošle godine vladika Grigorije. U razgovoru za DW on je ponovio da je zatekao haotično stanje, posebno u pogledu finansija. Srpska pravoslavna crkva – za razliku od ruske, grčke ili rumunske – u Njemačkoj nema status „društva kapitala javnog prava“ već običnog udruženja. Kako kaže vladika, maltene kao „ribolovačko udruženje“.

„Nema permanentnog finansiranja, nego se živi od priloga naroda", kaže on. „Sa druge strane, ne možemo zaposliti sveštenika u Njemačkoj kao što možemo u Srbiji, bez plate i osiguranja. To je stvari komplikovalo kod mojih prethodnika koji su prenosili način rada iz Srbije ovdje, a to nije moguće. Zato je došlo do gubljenja tla pod nogama."

Vladika je uvjeren da će, kada eparhija sanira sve probleme, dobiti taj željeni status u Njemačkoj. „Nadu mi daje što vidim da imam s kim. Postoji narod, postoje dobri sveštenici, ubuduće možemo imati još bolje sveštenike, bolje obrazovane, spremnije da govore i njemački i srpski, da uče i znaju teologiju.“

Dolaskom Grigorija na čelo eparhije službe se sve više održavaju na njemačkom jeziku. „Živimo u zemlji u kojoj je njemački glavni jezik. Mi već imamo četiri generacije ljudi ovdje. Ali to dolazi najviše zbog toga što naša djeca govore njemački kao osnovni jezik. A oni su nam najvažniji, oni su budućnost ove crkve i budućnost našeg postojanja ovdje i uopšte“, navodi Grigorije.

Grigorije službu na njemačkom vidi kao veliku šansu i da se srpska crkva približi drugim pravoslavcima i hrišćanima. „Tačno vidim da katolici i protestanti imaju ono što mi nemamo. Organizaciju, ozbiljan progresivan pristup, izlazak problemima u susret, akcenat na dobrotvornu, društvenu, kulturnu djelatnost, na sveopšti život. Oni su uvijek imali snažan uticaj i davali životu svoju notu, a od toga primali nešto korisno za sebe."

Kaže da iz duboke rane koju je ostavio raskol katolika i protestanata nešto može da se nauči, jer ljudi danas u Njemačkoj žive jedni sa drugima: „Moje duboko iskustvo je da rane, kako naše lične, tako i sveopšte, ne moraju uvijek da budu smrtonosne, već i živonosne ako pustimo da kroz njih uđe blagodat i milost Božija, ukoliko ne pravimo infekcije na ranama našim sitničarenjem i zlobama."

„Odgovornost na svakom pojedincu"
„Mi na Balkanu imamo istu zemlju kao u Njemačkoj – iste planine, rijeke i jezera, možda nemamo baš takve puteve mada vidim da se grade i putevi. Imamo čak i zakone, ali ih ne sprovodimo“, rekao je Grigorije, citirajući jednog vjernika u Njemačkoj koji mu je rekao: „Nekad su ljudi išli trbuhom za kruhom, a danas idu mozgom za dostojanstvom.“

Ljudi koji se sele u Njemačku „nose svoj zavičaj u srcu, ali pokušavaju da i ovdje budu dobri građani, da budu dobri ljudi i da budu, što je za mene kao sveštenika posebno važno, da budu hrišćani u pravom smislu te riječi.“

Vladika je dodao da je odgovornost za dešavanja u Srbiji „na vlasti i opoziciji, na narodu, na svakom pojedincu“. „U Njemačkoj postoji kultura u kojoj se više plašimo da bacimo nešto kroz prozor automobila od građana, nego od vlasti i zakona. Građani će nas prvi iskritikovati. Dok kod nas se plašimo da ćemo dobiti batine od onoga koji je bacio nešto kroz prozor ako ga opomenemo.“

Episkop Grigorije je ocijenio da su odnosi države Srbije i Srpske pravoslavne crkve već godinama u silaznoj putanji. „Bio sam umoran od toga da treba dobro poznavati nekog ministra ili predsjednika i da to određuje da li ćeš ostvariti svoja prava. Jedan od hiljadu razloga što sam došao u Njemačku je zato što hoću da znam na šta imam pravo po zakonu, da to dobijem, a da nipošto ne dobijem ono na šta nemam pravo. Onda sam miran.“

„Hrišćanski etos“ Angele Merkel
Govoreći o dolasku velikog broja izbjeglica što je tema koja obuzima Njemačku godinama, vladika Grigorije je ocijenio da je Angela Merkel u odlučujućim trenucima pokazala „hrišćanski etos“ koji nosi iz porodice. Pomoć izbjeglicama smatra „duboko hrišćanskim zadatkom, a ne pitanjem hoćemo ili nećemo. To jedino može Njemačka, to ne mogu male zemlje."

„Strah od stranaca uvijek postoji i on je razumljiv, ali žica nikada neće nikome pomoći. To doživljavam kao slabost tih malih zemalja, ne zamjeram im, ali moramo da uvidimo da je to slabost“, rekao je diseldorfski episkop.

„Njemačka je pokazala odgovornost, Angela Merkel je rekla 'uspjećemo'. Mnogi misle da je to samo riječ, ali to jeste dobra volja – veliki broj ljudi je ovdje našao krov nad glavom, hljeb, toplotu, posao, život iz zdravlje, njihova djeca idu u školu… iz moje perspektive hrišćanina i sveštenika to je uzvišeno djelo."

Vladika Grigorije ipak naglašava da postoji i odgovornost migranata. „To govorim i našim ljudima: moramo da učimo ovaj jezik, da učimo kulturu, da pokažemo da smo odgovorni građani, zahvalni što živimo u ovoj zemlji. Takvu odgovornost treba da imaju i ljudi koji dolaze iz zemalja koje su istočnije od nas“, zaključuje on u razgovoru za DW.

BRAT UBIJENOG VEDRANA NE MOŽE VIŠE DA ŠUTI: “Policajac ga je ubio, znam i koji”

Igor smatra da Oliver Knezović, koji je prvobitno bio osumnjičen za ubistvo njegovog brata, nije ubio Vedrana.



Prošlo je tačno deset godina otkako je pred stadionom Pecara u Širokom Brijegu brutalno ubijen navijač Sarajeva Vedran Puljić.

Za ubistvo Puljića ni nakon deset godina niko nije odgovorao, ustvari jeste. Procesuirani su navijači koji su učestovali u neredima, no sudske kazne izerečene su isključivo pristalicama Bordo kluba, iako nisu bili jedini učesnici nereda u Širokom Brijegu.

Deset godina nakon Vedranovog ubistva njegov ubica je i dalje na slobodi, a o kobnom 4. oktobru 2009. godine po prvi put u kameru govorio je njegov brat Igor. Opisivao je Vedrana, govorio o kobnom danu 4. oktobru 2009. godine, pravosuđu, presudama, mogućem ubici, kao i mnogim drugim temama.

“Njemu je Sarajevo bilo prvo. Samo mi je u putu poslao poruku, ‘Sretan rođendan buraz, proslavit ćemo kad dođemo, ja sam otišao na utakmicu’. Ja tu poruku još uvijek imam”, kazao je Igor Puljić u razgovoru za Sarajevska sehara.



Igoru je pripao taj najteži zadatak, da svojoj majci kaže da je u Širokom Brijegu ubijen njen sin, a njegov brat Vedran.

“Na mene je pala ta odgovornost da mami javim. Ne znam da li ću u životu imati težeg trenutka od toga. U svemu tome sam se nadao da će biti neka pogrešna informacija i da to nije Vedran”, prisjeća se Igor dana kada mu je ubijen brat.

Igor smatra da Oliver Knezović, koji je prvobitno bio osumnjičen za ubistvo njegovog brata, nije ubio Vedrana.

“Što se tiče Vedranovog ubice, ja ne mogu biti sto posto siguran, ali 99 posto Oliver (Knezović op.a) nije Vedranov ubica. To sam više puta rekao u nekim pismenim i usmenim izjavama, ali u kameru nisam nikad. Za slučaj Vedranovog ubistva i sumnjičenje Olivera Knezovića dovoljno je osam razreda osnove škole i neko osnovno razumijevanje fizike. Položaj Vedranovog tijela u odnosu na Olivera nije mogao dovesti do takve rane”, uvjeren je Igor, te naglašava:

“Vedran je pogođen u desno uho, a on i Knezović bili su udaljeni 70-80 metara i okrenuti licem u lice. Nije na Sjeveru slučajno napisana parola ‘Vedrana je ubila policija’, to su napisali momci koji su taj dan bili u Širokom Brijegu. Oni znaju šta se desilo i ta parola ima svoj smisao i svoje značenje. I kako sam 99 posto siguran da Oliver nije, tako sam i 99 posto siguran da je ta parola ispravna. Znači, Vedrana je ubila policija, odnosno policajac”.

Osim njega, govorio je i bivši golman i kapiten FK Sarajevo, Muhamed Alaim, koji je posljednje trenutke pokojnog Vedrana proveo uz njega. Govorio je o momentima na stadionu NK Široki Brijeg 2009. godine, očekivanjima za presudu.

“Kad se hoće pravi krivci vrlo brzo se pronađu”, kazao je Alaim.

U nastavku pogledajte kompletan razgovor Igora Puljića za Sarajevska sehara tv:

NEVIĐENI SKANDAL: Zukorlića tokom izborne kampanje za Reisa prati srbijanska BIA!

Već od same kandidature za izbor Reisu-l-uleme u BiH Muamer Zukorlić izaziva kontroverze i negodovanje širom izbornog tijela u BiH kao i u inozemnim džematima i muftijstvima.



Nezadovoljstvo izaziva činjenica da mu je izborna komisija dopustila da se kandidira, iako ne ispunjava uvjete za to najviše zvanje u IZ, jer trenutno obnaša dužnost predsjednika političke partije i člana parlamenta u Srbiji. Čitav izborni proces je kompromitiran i omalovažen jer Zukorlić istovremeno vodi kampanju svoje partije i kampanju za Reisu-i-ulemu Bosne i Hercegovine!

Pored toga, njega na predstavljanju "Izbornog programa" po bosanskim muftijstvima i džematima, vozi i prati srbijanska obavještajna agencija BIA koja na taj način ulazi u prostore i objekte Islamske Zajednice i špijunira za potrebe srbijanske države.

Kako je moguće da se ovakav propust desio Islamskoj Zajednici i zašto niko od zvaničnika IZ ne reagira na ovu skandaloznu kandidaturu?

Prema dostupnim informacijama, aktualno čelništvo IZ je procijenilo da bi odbijanjem kandidature Muamera Zukorlića poslalo lošu poruku muslimanima Sandžaka koji bi mogli protumačiti da mu se to onemogućava jer je Sandžaklija a ne zbog činjenice da je on svojim nedoličnim postupcima i napuštanjem IZ i prelaskom u političke vode praktično sam sebe eliminirao da ikad bude izabran za Reisu-l-ulemu u BiH. Svoje javno neslaganje s ovakvom kandidaturom i načinom vođenja kampanje za Reisu-l-ulemu izrazio je Salem ef. Dedović, mostarski muftija, koji se povukao iz izborne utrke jer se ne slaže da Muamer Zukorlić sudjeluje kao kandidat u izbornom procesu.

Zašto se onda Zukorlić kandidirao kad je unaprijed znao da ne može biti izabran?

Njegove dionice su već odavno potonule na svim 'berzama' i kandidaturom je želio popraviti vlastitu poziciju na srbijanskoj političkoj sceni. U Bosni je izgubio svaki oslonac, ako se izuzme podrška nekoliko ortodoksnih vehabija, poput izvjesnih Safeta Kuduzovića i Dževada Gološa. Već je izvjesno da je bez ikakvih šansi da ikada više bude kandidat a kamoli izabran na časnu dužnost vrhovnog poglavara. Zukorlić je zato svoju posljednju kandidaturu beskrupulozno iskoristio da pokaže političkoj srbijanskoj čaršiji da je njegova cijena mnogo veća i da mu pripada više s političke trpeze no što trenutno dobija. BIA ga prati da može svjedočiti i referirati šefovima o njegovom uplivu u bošnjačkom biću i toplom prijemu gdje god je predstavljao svoj "izborni program". Kao protuuslugu on je obavještajnoj zajednici susjedne zemlje omogućio nesmetan pristup ljudima i infrastrukturi IZ-e kojoj oni ni na koji način ne mogu samostalno pristupiti.

Zukorloć svoju kampanju za reisa vodi više u srbijanskim medijima nego u bosanskim jer je potpuno svjestan da u Bosni nema šta tražiti ali zato ima u Srbiji gdje mu je jedino preostala politička borba za vlastite interese. Pokušaće naravno zadržati i kakvu takvu poziciju u Sandžaku preko muftije Dudića jer mu opstanak u vlasti osiguravaju bošnjački glasovi iako i tamo svakim danom sve je manje onih koji su spremni podupirati privatnu politiku čovjeka koji ne preza ni od čega kako bi realizirao svoje megalomanske projekte. Osnovao je univerzitet gdje je bio rektor prije no što je sebi dodijelio doktorat , a zatim je suosnovao akademiju /BANU/ da bi mogao postati akademik!

Islamsku Zajednicu je ucjenjivao vlastitim ostankom u njenoj jurisdikciji a u međuvremenu je IZ-u u Sandžaku napustila gotovo polovina imama i džemata zbog njegove arogancije, bezobrazluka, siledžijstva i beskrupuloznosti.

U svoju opskurnu mrežu poslušnika uključio je sve one kojima je pogodovao da se dokopaju funkcija u IZ-i i njegovim privatnim univerzitetima poput Admira Muratovića koji vazi o 'buntovniku' koji je spasio Islamsku Zajednicu u Srbiji ali ne kaže koliko je imama i džemata otišlo ispod njegove jurisdikcije i pridružilo se srbijanskoj IZ-i.

Žalosno je da je Islamska Zajednica upala u stupicu koju su joj namjestile obavještajne zajednice drugih zemalja i pristala da izborni proces za vrhovnog poglavara pretvori u političku arenu Muamera Zukorlića koji pokušava povratiti izgubljeni utjecaj u muslimanskom biračkom tijelu Sandžaka za ostanak u političkom životu Srbije.

(S.B.)

NOVINARI OTKRILI PORIJEKLO DODIKA: Djed Milorada Dodika, Toma, bio Hrvat koji je odselio najprije u...

Dodikov djed je dolaskom u Derventu promijenio i prezime Dodig u Dodik, zatim i vjeru, prešavši u pravoslavlje kako bi ga lakše prihvatila nova srpska sredina, ispričao je prije 10 godina Petar Dodig iz Studenih Vrila kod Tomislavgrada novinarima "Slobodne Dalmacije".



Kada su Milorad Dodik i njegov SNSD 2006. godine ponovo preuzeli vlast u Republici Srpskoj, Dodik je od nekadašnjeg multietničara i jugonostalgičara postao gorljivi nacionalista i veliki Srbin. U jednom intervjuu za RTRS, neposredno nakon što je postao premijer po drugi put, Dodik je javno pred kamerama priznao da su ga njegova djeca "učila srpstvu".

Ekstremnim srbovanjem i političkim istupima u kojima je prijetio otcjepljenjem Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, lider SNSD je tokom izborne 2006. godine dospio u žižu domaće, ali i šire javnosti.

Početkom 2007. godine, reporteri splitske "Slobodne Dalmacije", istražujući Dodikovo porijeklo, obreli su se u Studenim Vrilima, selu kod Tomislavgrada. Tamo su saznali da je djed Milorada Dodika, Toma, bio Hrvat koji je odselio najprije u Crnu Goru, odatle u Derventu, a onda u Laktaše kod Banjaluke.

To je svestranom novinaru, piscu i publicisti Petru Milošu u mikrofon posvjedočio Petar Dodig, tada sedamdesetgodišnjak iz sela Studena Vrila kod Tomislavgrada.

Dodikov djed je, prema jednoj verziji priče, dolaskom u Derventu promijenio i prezime Dodig u Dodik, zatim i vjeru, prešavši u pravoslavlje kako bi ga lakše prihvatila nova srpska sredina. Razlozi česte promjene prebivališta Tome Dodiga, poslije 1945. prezvanog u Dodika, bili su u njegovom pozivu, jer je bio policajac u Kraljevini SHS. Tako je prvim premještajem službe iz okoline rodnog Tomislavgrada u Crnu Goru tamo i upoznao i oženio Crnogorku po imenu Velika.

Reportažu "Slobodne Dalmacije" koja govori o mogućem porijeklu porodice Milorada Dodika koja je nekad navodno bila katolička, a potom prešla na pravoslavlje, prenosimo u cjelosti:

Piše: Petar MILOŠ

Otkad je Milorad Dodik postao čelnik Srba u BiH, u duvanjskom kraju kruže priče da je njegovo podrijetlo iz Studenih Vrila kraj Tomislavgrada. Navodno potiče iz obitelji Dodig koje po nadimku zovu Antelići. Eto razloga za posjet kući Petra Dodiga Antelića u Studenim Vrilima.

Puno rodbine

Petar Dodig: Ja bi rado dočeka Dodika u svome selu — Viruj ti da bi to moglo bit, veli 70-godišnji Petar kada smo mu spomenuli o čemu se po Duvnu priča. Jerbo ja imam u Bosni puno rodbine. Tamo ti je, u Derventu, odselio za Drugoga svitskog moj stric Toma. Bio žendar u vrime stare Jugoslavije, pa ga pribacilo u Crnu Goru. Tamo oženio Crnogorku kojoj je bilo ime Velika. I bila je velika. Onda se četerestdruge sa ženom i dicom vratio u Studena Vrila.

A tu bila ustaška vlast, pa mu ćaća Antelija, to je moj did po kojem nas zovu Antelići, a bio je Titino godišće (1892.), tada kaza: Seli sine di znaš, da ne bi svi zaglavili porad tvoje žene pravoslavke. Taka vrimena bila. I Toma sa ženom i dicom sprtio u Derventu. Živili su prvo u ulici Braće Porobić, a kasnije u ulici Mladena Stojanovića 74. A Toma i Velika su imali osmero dice. Sinovima je bilo ime Bože, Drago, Vito, Miro, Rato i Branko, a ćeri su se zvale Rada i Iskonica.

- Nije, ćaća, Iskonica, nego Ikonija, ispravlja Petra sin Zdravko.

- Jesam li i ja kaza Iskonica, uzvraća Petar koji još veli da je prije zadnjeg rata često posjećivao rođake u Derventi. Kaže da su stanovali prvo u ulici Braće Porobić, a kasnije u ulici Mladena Stojanovića 74. Neki od njih također su svraćali u Studena Vrila. Pokojni mu stric Toma navraćao četiri puta.

- I znam da su se prezivali Dodik, a mi Dodig. Radi čega su prominili to zadnje slovo, đava ga zna. I znam da su svi bili prišli na pravoslavlje.
Zapravo su se krstili u pravoslavnoj crkvi. Onda bi se katkad koškali oko toga. Nu, svi od dida Antelije, a ja Rvat i katolik, a oni Srbi i pravoslavci. Kad sam Petru spomenuo da je Milorad Dodik rođen u Laktašima 1959. godine, on kazao da su neki njegovi stričevići selili od ćaće, pa je možda netko preselio u Laktaše. I svaki od njih bi mogao imati dijete rođeno l959. godine.

Trenutno u Studenim Vrilima žive četiri obitelji Dodig Antelić - Petrova, Milanova, Tomina i Brankova. Inače su svi Antelići krupni i snažni. Petar kaže da je Antelija bio dvometraš, a stric Toma tek nešto niži. I tu Petar vidi genetsku sličnost Milorada Dodika i Antelića.

Istraži Petre

- I gledam ga ne televiziji, bio on, Silajdžić i oni naš jado. Mogu ti kazat da se dobro jača. Traži svoje i nemereš mu ništa. I viruj ti da bi moga bit od nas Antelića. Istraži ti to, Petre. Šta misliš da se dokaže da je naš. Pa da dođe kod mene u Studena Vrila. Ja bi ga dočeka i kaza… Kaza bi… Kaza bi: Di si, rodijače, Boga ti draga. More bit da bi mi neko zamirija što je on Srbin, ali rodijak je rodijak. Svi smo mi rodijaci, svi smo od Adama i Eve.
Milorade, javi se!

Lip je to čovik, nema šta

Milorad bi moga bit i potomak od pokojnog Jukalja, brata moga dida Antelije koji je za vrime stare Jugoslavije odselio u Sanski Most, prisjeti se Petar. Taj je Jukalj bio šumar. I ima je puno dice. Neki su ostali s prezimenom Dodig ili Dodik, a neki su prišli na prezime Došen. Prije dvajest godina tu je u Studena Vrila kod mene svratio Jukaljov unuk Slavko. Iša na more, a zna oklen mu je did. Lip čovik, nema šta. I oni su postali pravoslavci. Jedan je bio predsjednik općine Prijedor prije rata.

MNOGI SU ŠOKIRANI: Evo kako je u udžbenicima u RS-u predstavljen Ratko Mladić...
Mnoge škole u bh. entitetu RS i danas nose naziv „Sveti Sava“, koji je neprihvatljiv za Bošnjake, ali i da se u srednjim i osnovnim školama obilježava pravoslavna slava „Sveti Sava“, pokazuje da reforme nisu provedene do kraja i uspješno.



otpredsjednik bh. entiteta RS Ramiz Salkić traži da se ukinu svi elementi vjerske, nacionalne i svake druge diskriminacije, kako bi obrazovni proces u ovom entitetu bio uspostavljen po evropskim i svjetskim standardima.

Upozorio je da planirano usklađivanje nastavnih planova i programa bh. entiteta RS i Republike Srbije, predstavlja kršenje Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju Bosne i Hercegovine i obrazovnu agresiju na našu zemlju.

On je danas upoznao ambasadoricu Kathleen Kavalec, novoimenovanu šeficu Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini sa stanjem i položajem Bošnjaka u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, s posebnim osvrtom na oblast obrazovanja, te nemogućnost izučavanja nastave na bosanskom jeziku.

Dodao je da je Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini intenzivno radila na reformi obrazovnog procesa u Bosni i Hercegovini i tu reformu je ocijenila uspješnom.

Međutim, činjenica je, kako je saopćeno iz Salkićevog kabineta, da i pored provedene reforme, mnoge škole u bh. entitetu RS i danas nose naziv „Sveti Sava“, koji je neprihvatljiv za Bošnjake, ali i da se u srednjim i osnovnim školama obilježava pravoslavna slava „Sveti Sava“, pokazuje da reforme nisu provedene do kraja i uspješno.

- Danas se, zabranjujući nastavu na bosanskom jeziku, u ovom entitetu krši međunarodno pravo, što je potvrdio i OSCE. Vlasti idu korak dalje i uvode pravoslavnu Svetosavsku nagradu za nastavnike i učitelje, a u udžbenicima historije za 9. razred presuđeni ratni zločinac Ratko Mladić se tretira kao heroj i stvaralac bh. entiteta RS - ukazao je Salkić.

Smatra da svi ovi procesi ukazuju na daljnju pravoslavizaciju obrazovnog procesa u ovom entitetu, kršenja prava i sloboda pripadnika drugih naroda.

-Zbog segregacije i sistemske diskriminacije koja se provodi u različitim oblastima života u ovom entitetu, nažalost, ovaj entitet napušta sve više nesrba.

Mi očekujemo da OSCE, u skladu s vrijednostima za koje se zalaže i bori širom svijeta, učini veće napore kako bi se zaustavili ovi negativni procesi, te kako bi obrazovni proces u ovom entitetu bio jednak za sve učenike. Tražimo da se ukinu svi elementi vjerske, nacionalne i svake druge diskriminacije, kako bi obrazovni proces u ovom entitetu bio uspostavljen po evropskim i svjetskim standardima, kazao je tokom sastanka potpredsjednik Salkić.

Ustavni sud BiH potvrdio: Bošnjačka djeca diskriminisana u Vrbanjcima


Foto: Avaz / Vijesti.ba

Ustavni sud BiH na sjednici održanoj 19. septembra donio je odluku kojom se usvaja žalba 128 djece bošnjačke nacionalnosti, učenika područne škole u Vrbanjcima, koja pripada OŠ “Sveti Sava“.
Učenici ove škole, zbog čega je podnesena žalba, uče samo srpski jezik, srpsku književnosti i srpsku historiju, zbog čega su se njihovi roditelji i žalili, tražeći godinama da u nastavni program bude unesena nacionalna grupa predmeta, jer su smatrali da su djeca na ovaj način diskriminirana.

Odlukom Ustavnog suda BiH utvrđeno je da im je povrijeđeno pravo iz Člana II/3.e Ustava BiH i Člana 6., stav I, Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ovu informaciju potvrdio je za „Dnevni avaz“ advokat Haris Kanjiža, ekspert za ustavno pravo, koji je i zastupao roditelje bošnjačke djece.

- Utvrđeno je da su povrijeđeni pravo na pravično suđenje pred sudovima u RS i Zakon o zabrani diskriminacije te pravo na obrazovanje. U prijevodu, nad njima je vršena diskriminacija – rekao nam je Kanjiža.

On nam je potvrdio da je ovom odlukom Ustavni sud BiH ukinuo i presudu Vrhovnog suda RS i naložio da pod hitno donese novu odluku u skladu s Ustavom BiH.

Podsjećamo, priča o diskriminaciji nad bošnjačkom djecom u Kotor-Varoši traje još od 2013. godine, ali su sudovi donosili odluke da nema govora o diskriminaciji i nisu željeli prihvatiti prijedlog da budu uvedeni nacionalna grupa predmeta i nastavni plan i program iz ZDK.


(Vijesti.ba / Avaz)

ESKALACIJA FAŠIZMA NA UTAKMICI VELEŽA I ZRINJSKOG: "Nema više Veleža i Staroga mosta, srušile ga ustaše, hajmo 'Herceg-Bosna'...
U jednom trenutku najvatreniji navijači Zrinjskog veličali su osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka, na šta su domaći fanovi odgovorili sa “javi se”.



Na poluvremenu utakmice između Veleža i Zrinjskog trajala su prepucavanja dvije navijačke grupe.

Ipak, prepucavanje se brzo pretvorilo u fašističko skandiranje Ultrasa.

U jednom trenutku najvatreniji navijači Zrinjskog veličali su osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka, na šta su domaći fanovi odgovorili sa “javi se”.

Ultrasi su zatim zapjevali:

– Nema više Veleža i Staroga mosta, srušile ga ustaše, hajmo “Herceg-Bosna”.

POSLJEDICE ORBANOVE POLITIKE: "Mi, muslimani Mađarske, želimo da nas IZ BiH primi u svoje okrilje"

Predsjednik Islamske zajednice Mađarske Zoltan Bolek kazao je da tamošnja islamska zajednica ima aktivne odnose sa Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini izrazivši nadu da će u budućnosti pristupiti ovoj zajednici


Foto: N1/Mina

Odgovarajući na pitanja novinara bosanskohercegovačkog časopisa "Stav" u vezi sa susretom s delegacijom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini prije nekoliko godina tokom kojeg su izrazili zahtjev za pristupanje krovnoj kući muslimana u Bosni i Hercegovini Bolek je istakao da imaju aktivne odnose sa Islamskom zajednicom u BiH.

"Moram istaći da mi imamo aktivne odnose s Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini. Ipak, na našu žalost, naš zahtjev za pristupanje ovoj zajednici koji smo uputili prije nekoliko godina na spomenutom sastanku još uvijek nije prihvaćen. Uputili smo taj zahtjev jer želimo pristupiti Sarajevskom muftijstvu, što bi nam olakšalo naše buduće djelovanje. Nadamo se da ćemo u budućnosti biti primljeni", rekao je.

Bolek je rekao i da je djelomično zadovoljan položajem muslimana u Mađarskoj, prenosi N1.

"Mogu reći da sam zadovoljan djelomično, a za to postoji više razloga. Naime, Islamska zajednica Mađarske od samog je početka svog djelovanja 1988. godine imala značajnih problema pri registraciji jer je trebala biti tretirana prema tadašnjem crkvenom zakonu koji se odnosio na vjerske zajednice. Novi zakon koji je regulirao prava 'crkvenih zajednica' stupio je na snagu 2012. godine. Što se tiče drugih okolnosti, svima je poznato da od 2015. godine počinje migrantska kriza, koja je znatno utjecala na odnos prema muslimanima u Mađarskoj. Od tada počinje ofanzivna antiislamska kampanja, što nije zaobišlo ni nas čiji su preci stotinama godina prije živjeli u Mađarskoj. Primjerice, bilo je pitanja 'kada ćemo se (muslimani Mađarske) vratiti kući'. Naš odgovor je bio da je ovo naša kuća jer smo se tu rodili kao i svi naši preci mnogo godina prije", kazao je Bolek.

U Mađarskoj, kako je rekao, trenutno živi između 40 i 50 hiljada muslimana koji su različite nacionalne pripadnosti. Na ovaj navedeni broj blizu 10.000 su rođeni Mađari koji su konvertirali na islam u toku svog života. Najviše je onih muslimana koji vode porijeklo iz neke od arapskih zemalja, ali treba napomenuti da je tu i sigurno oko 3.000 muslimana iz Republike Turske. Kada je riječ o muslimanima s Balkana, očekivano je najviše Bošnjaka i Albanaca, a njihov se broj procjenjuje na 3.000. Bitno je napomenuti da veliki broj muslimana koji dolazi iz drugih država nema riješeno pitanje državljanstva, što im predstavlja problem.

Podsjetio je i na istraživanja koje provodi na temu integracije Bošnjaka, bošnjačkih vojnika u vrijeme postojanja Austro-Ugarske, njihovog životnog puta tokom trajanja Prvog svjetskog rata.

"Također, bavio sam se i njihovim životnim putem i nakon završetka navedenog rata. Definitivno, došao sam do zaključka da su u svim razdobljima Bošnjaci bili izuzetno odani Mađarskoj, u kojoj su živjeli. Mogu čak reći da su bili izuzetno dobre patriote koje su branile teritorijalni integritet ove države. Pisao sam mnoge studije o tome na mađarskom jeziku jer su to izuzetno važne teme. Trenutno sam baziran na učenje bosanskog jezika kako bih svoje doktorsko istraživanje upotpunio. Naše političke, kulturne i historijske veze čine nas izuzetno povezanim, što je značajna prednost. S druge strane, ono što moramo više potencirati jeste taj ekonomski odnos između dvije države koje trebaju više sarađivati. Upravo u tome vidim potencijal buduće saradnje jer je ekonomski aspekt izuzetno važan za svaku državu, pa tako i za Mađarsku i Bosnu i Hercegovinu", dodao je.

Trenutnu slabost muslimana u Evropi povezao je s nedostatkom jedinstva među njima.

"Autohtoni evropski muslimani i imigranti muslimani nalaze se definitivno pred istim izazovima danas. Zbog toga je učenje izuzetno važno. Moramo imati imame koji su dovoljno obrazovani i koji poznaju lokalne običaje mjesta u kojima žive. Međusobna saradnja među muslimanima izuzetno je važna, ali i razvoj dijaloga s različitim vjerskim zajednicama. Slabost muslimana u Evropi jeste u tome što nema jedinstva među njima, a znamo da su jedinstveni stavovi i promišljanja izuzetno važna unutar određene grupacije", rekao je Bolek.

I CRNOGORCI SE IBRETE: Ratni zločinac na spisku branilaca BiH; "Proveo više u ratu od generala Divjaka!?"

Za ovaj masakr Kordića, jednog od zapovjednika akcije HVO- a i zloglasnih „Jokera“, Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu osudio ga je na 25-godišnju kaznu zatvora


Foto: ArhivFoto: ArhivMiroslav Tuđman, Tihomir Blaškić i Dario Kordić (Foto: Arhiv)

Objavljeni borački registar Federalnog ministarstva za boračka pitanja otkrio je skandalozan podatak. Na spisku osoba koje su učestvovale u odbrani BiH nalazi se i ime presuđenog ratnog zločinca Darija Kordića, otkriva „Dnevni avaz“.

Borački spisak, na koji su branioci godinama čekali, pokazao je svu apsurdnost sistema

U registru, koji je objavljen prije desetak dana, navedeno je da je Kordić, sin Pere, rođen 14. decembra 1960., u odbrani države učestvovao 1.680 dana kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane, prenosi crnogorski CdM.

Radi se o istom onom Kordiću koji je osuđen zbog masakra u Ahmićima, u kojem je ubijeno 116 civila, a najmlađa žrtva bila je tromjesečna beba.

Za ovaj masakr Kordića, jednog od zapovjednika akcije HVO- a i zloglasnih „Jokera“, Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu osudio ga je na 25-godišnju kaznu zatvora.

Kordić je osuđen zbog zapovjedne odgovornosti.

Iz zatvora u Beču pušten je nakon što je odležao 16 i po godina, ali se nikad nije pokajao za zločine niti je pokazao kajanje.

Na boračkom registru se, inače, radilo mjesecima i predstavljen je kao veliki uspjeh ovog ministarstva, s ciljem da se konačno vidi ko je bio učesnik u odbrani države.

Saznajemo da su boračka udruženja koja su upoznata s ovom informacijom, ogorčena i pitaju se ko je uopće kontrolirao ko je na spisku branilaca i kako je mogla promaći ovakva skandalozna odluka.

Proveo više u ratu od generala Divjaka!?

Indikativno je, međutim, da je zločinac Kordić u odbrani države učestvovao, recimo, više od legendarnog generala Armije RBiH Jovana Divjaka. Za Divjaka je navedeno da je u odbrani države učestvovao 1.475 dana.

KO JE "PRODAO" PRVOG ČOVJEKA ISIL-a: Procurile ključne informacije koje su dovele do Baghdadija…

Predsjednik SAD-a je kazao da je Baghdadi praćen nekoliko sedmica i da su operaciju provele Sjedinjene Američke Države


Izvor: BBC

Tokom duge potrage za liderom oružane grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL), timovi iračke obavještajne službe otkrili su ključnu informaciju u februaru prošle godine, kada im je jedan od najbližih saradnika Abu Bakra al-Baghdadija otkrio kako je on godinama uspijevao izbjeći hapšenje, saopćili su irački sigurnosni zvaničnici.

Baghdadi bi ponekad, kako bi izbjegao da bude otkriven, sa svojim komandantima sjeo i vozio se u minibusevima punim povrća i tom prilikom s njima vodio "strateške razgovore", rekao je Ismail al-Ithawy zvaničnicima nakon što su ga uhapsile turske vlasti i predale Iračanima, prenosi Tanjug.

"Ithawy je pružio dragocijene informacije koje su pomogle iračkom timu da popuni slagalicu o kretanju Baghdadija i mjestima gdje se krio", kazao je neimenovani irački sigurnosni zvaničnik.

Taj zvaničnik je za Reuters rekao da je Ithawy pružio detalje o peterici muškaraca, među kojima je bio i on, a koji su se u Siriji sastajali s Baghdadijem, kao i o različitim lokacijama koje su koristili.

Zvaničnici iračke obavještajne službe smatraju da je Ithawy, islamski teolog, bio jedan od peterice najbližih Baghdadijevih saradnika.

On se 2006. godine priključio mreži Al-Kaida, a američke snage su ga uhapsile dvije godine kasnije, poslije čega je osuđen na četiri godine zatvora.

Baghdadi je kasnije Ithawy zadužio da pripadnicima ISIL-a prenosi vjerska učenja, kao i da bira komandante.

Nakon kolapsa ISIL-a 2017. godine, Ithawy je pobegao u Siriju sa suprugom, državljankom Sirije.

Ključna prekretnica
Druga ključna prekretnica dogodila se početkom godine, tokom zajedničke operacije u kojoj su agenti američke, turske i iračke obavještajne službe uhapsile istaknute članove ISIL-a, uključujući četvericu Iračana i jednog Sirijca.

"Oni su nam otkrili sve lokacije na kojima su se sastajali s Baghdadijem u Siriji. Odlučili smo, zajedno s Centralnom obavještajnom agencijom [CIA], angažirati više ljudi u tim oblastima", kazao je irački zvaničnik.

Prema njegovim riječima, sredinom godine Idlib je lociran kao mjesto gdje se Baghdadi kretao od sela do sela sa svojom porodicom i trojicom bliskih saradnika.

Jedan od doušnika prepoznao je na jednoj pijaci u Idlibu Ithawyja, koji je praćen sve do kuće gdje se nalazio Baghdadi.

"Te informacije smo proslijedili CIA-i i oni su koristili satelit i dronove da osmatraju lokaciju u posljednjih pet mjeseci", naveo je zvaničnik.

Prije tri dana Baghdadi je prvi put napustio tu lokaciju sa svojom porodicom i minibusom se prevezao do obližnjeg sela.

Baghdadi je bježao i od lokalnih neprijatelja u Siriji.

Operacije grupe u Siriji
Hayat Tahrir al-Sham, grupa ranije poznata kao Front al-Nusra, koja je dominirala Idlibom, sama je provodila potragu za Baghdadijem, nakon što su dobili informaciju da se nalazi u toj oblasti.

Front al-Nusra i ISIL su bili rivali, koji su vodili krvave bitke u Siriji.

Ta grupa je nedavno uhvatila jednog Baghdadijevog saradnika, poznatog kao Abu Sulejman al-Halidi.

U pitanju je jedan od trojice muškaraca koji je sjedio pored Baghdadija na posljednjem njegovom objavljenom videosnimku.

Hvatanje Halidija je bio "ključ" u potrazi za Baghdadijem, rekao je komandant iz Idliba.

Američki predsjednik Donald Trump objavio je u nedjelju da je Baghdadi mrtav.

On je poginuo tokom racije američke vojske na sjeveru Sirije, pošto se raznio eksplozivom u tunelu.

Trump je dodao da je 15 minuta nakon smrti Baghdadija obavljen DNK test kojim je potvrđeno da je to stvarno on.

Predsjednik SAD-a je kazao da je Baghdadi praćen nekoliko sedmica i da su operaciju provele Sjedinjene Američke Države.

Prema njegovim riječima, Baghdadi je "umro kao kukavica, plačući i preklinjući za milost".

BRUTALNI UDAR PO PRVOM PENDREKU REPUBLIKE SRPSKE: „Lukačev lizing je 'pušing' Republike Srpske…“

Pohvališe se ministar Lukač i fikus-premijer Višković kako su za 5,7 miliona maraka iznajmili 102 vozila za potrebe MUP RS. Njima je "normalno" što će za četiri godine morati vratiti vozila ili kupiti nova za ko zna koliko dodatnih miliona. Problem je što su identičnih 102 vozila po normalnim prodajnim cijenama mogli kupiti u trajno vlasništvo. I to za milion maraka manji iznos!


Foto: ArhivIlustracija

Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ

Kako je danas nije mi poznato, ali Kinezi su decenijama propisivali smrtnu kaznu za privredni kriminal. Ponajviše za marifetluke tipične za ministra Lukača i fikus-premijera Viškovića, a ovo šta su posljednje učinili nema drugog naziva do - teški lopovluk.

Zamislite, plaćaju 5,7 miliona maraka (4,9 bez PDV-a) za iznajmljivanje 102 vozila na četiri godine. Po isteku iznajmljivanja vozila moraju vratiti vlasniku, a možete misliti po kojoj cijeni će biti obračunavana ovako obilježena i izraubovana kako to policija čini. Novim lizingom, vjerovali ili ne, moraćemo platiti aman puni iznos cijene za stotinu vozila.

Hvale se kasko osiguranjem, zamjenom guma i servisiranjem. Neka "bace na papir" cijene tih dodatnih usluga, ali uz obračunavanje i toga koliko su vozila preplaćena, pa neka sami kažu: treba li ih strijeljati?! No, pogledajmo nepobitne činjenice.



Na postavljenoj fotografiji vidite da je 20 Škoda oktavija sa 110 KW dizel motorima iznajmljeno za ukupno 997 689 maraka, odnosno gotovo 50 000 maraka po vozilu (bez PDV-a ili 58 500 sa PDV). Ove "nejačke" sa 85 KW iznajmiljuju po nevjerovatnih aman 47 000 bez PDV-a ili preko 55 000 sa PDV-om. Takav prosjek po vozilu dobijete kada 3,7 miliona podijelite sa 80 komada.

Znalcima cijena novih Oktavija već je jasno na čemu zasnivam sumnje kako je ovde u pitanju težak kriminal na štetu Republike Srpske. Za ostale prikazujem po kojim cijenama ova vozila prodaje upravo kompanija koja je prošla na tenderu - "Porsche leasing" d.o.o. Sarajevo.



Znači, cijena Oktavije 1,6 dizelskog motora kreće se između 35 360 i 39 534 maraka. Toliko košta novo vozilo u trajnom vlasištvu, a Lukač isto iznajmljuje na četiri godine za 46 836 maraka. Halo, on 7-11 hiljada maraka skuplje plaća iznajmljivanje nego što može kupiti vozilo. I to čini 80 puta!

Sa donje fotografije vidite da se verzije Oktavija 2.0 (110 KW) kreću od 38 284 do 47 612 maraka, baš kao i da ministar 20 komada tog modela iznajmljuje u prosjeku po 49 884 maraka. Veliki prostor za manipulaciju imate kada se razlike cijena kreću 2-11 hiljada maraka, pa to pomnožite sa 20.

Računao sam, za 3,7 miliona maraka bez PDV-a mogao je kupiti 80 komada sa 85 KW i 20 komada sa 110 KW, ali po najjeftinijim verzijama i to bez ikakvog popusta na količinu. Za manje od 3,9 miliona bez PDV-a mogao je kupiti svih 102 vozila, a on je milion maraka bukvalno poklonio privatnim preprodavcima.



Zamislite, ministar je u tenderu tražio da vozila moraju imati po četiri zvučnika. Valjda policajce priprema za "Zvezde Granda" ili šta slično. No, sva njegova objašnjenja padaju u vodu pred činjenicom da je za milion maraka manji iznos mogao kupiti 102 vozila upravo verzija kakve je iznajmio na četiri godine.

Predugo sam u MUP-u da ne bih znao kako se mulja oko servisiranja vozila ili zamjena guma (nisam Fikus Višković), a zna se cijena kasko osiguranja. To je sveukupno samo pokriće za očiglednu korupciju! Kako rekoh, Kinezi su za takve stvari izricali smrtne kazne.

Znate, kada vrijednost posla povisite za milion maraka podrazumijevano plaćate i 170 000 maraka PDV-a. Znači, za 4,6 miliona maraka, uključujući i PDV, mogli smo kupiti 102 Oktavije i da za četiri godine niko ne razmišlja o ovom problemu.

Doduše, ono šta je za nas problem Lukač očigledno doživljava kao priliku za novi mito za potpisivanje štetnog ugovora. Čovjek sebi očigledno obezbjeđuje novi kriminal, a Željka Cvijanović i Radovan Višković još hvale njegove "izume".

Moram još podsjetiti da je Lukač i famozne radare novim tenderom poskupio za cijelih milion maraka. Da li je Fikusu Viškoviću objasnio zašto stotinu radara danas košta preko miliončeta više u odnosu na prethodni tender? Teško da je mogao promijeniti specifikacije za zastarjelu robu kakva odavno trune u nečijem podrumu. Poskupila "ležarina"?!

Zamislite tek kako će Lukač "čuvati interes" Republike Srpske kada bude trošio 42 miliona maraka na tri helikoptera. Po viđenim kalkulacijama oko vozila ili radara kad su helikopteri u pitanju maznuće bar četiri miliona.

Može mu se kad je Narodna skupština odobrila nova zaduženja od milijardu maraka. Pošto nemaju mogućnosti naći tolika sredstva na tržištu novca polako pripremaju prodaju Elektroprivrede. Tako se čuva Republika Srpska! Slavimo njene čuvare!

Ovi u Federaciji ima da pocrkaju od zavisti kada vide ovolike automobile, radare, helikoptere, avione... Ili bi u Republici Srpskoj valjalo razmisliti o jednom starom dobrom vicu.

Pitali Fatu je li novi automobil kupila na lizing, a ona odgovara: "Malo na lizing, a mnogo više na pušing.". I ovaj Lukačov lizing nekako dođe kao naš opšti "pušing", zar ne?

(Prenosimo s autorovog bloga)

Galopp: Zašto će Blok 7 u Tuzli biti najveći poslijeratni neuspjeh


Foto: Vijesti.ba

Uvođenjem u posao izvođača za pripremne radove, danas započinje realizacija najvećeg poslijeratnog projekta u BiH - izgradnje Bloka 7 Termoelektrane Tuzla. Vrijednost projekta je 1,5 milijardi KM, a Federacija je garant Elektroprivredi BiH za kredit kod Izvozno-uvozne banke Kine.
Projekat izgradnje novog bloka Termoelektrane Tuzla prate brojne kontroverze, uključujući kršenje pravila definiranih Ugovorom o Energetskoj zajednici, upozorava grupa nevladinih organizacija povodom početka pripremnih radova za izgradnju bloka 7 Temoelektrane Tuzla.

„Način na koji naši političari predstavljaju ovaj projekat javnosti me podsjeća na priču Hansa Christiana Andersena, Carevo novo ruho. Mislim da je krajnje vrijeme da konačno priznamo da je car gol," izjavio je Denis Žiško iz Centra za ekologiju i energiju.

„U vrijeme kada se nova predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen obvezala postići klimatski neutralnu Evropu do 2050. godine, BiH političari izgradnjom bloka 7 osuđuju Bosnu i Hercegovinu i njene susjede na još najmanje 5 decenija zagađenja i emisija stakleničkih plinova", rekao je on.

Još u martu ove godine, plan izgradnje bloka 7 je prouzrokovao kritike i upozorenja EU povjerenika za proširenje, nakon što su vlasti Bosne i Hercegovine ignorirale upozorenja da je državna garancija za kineski kredit nezakonita.

Pored toga postoji još nekoliko otvorenih pitanja koje "muče" ovaj projekat uključujući, upitnu studiju izvodivosti, pokrenuti postupak na Vrhovnom sudu Federacije BiH u vezi sa Okolinskom dozvolom, slučaj kršenja odredbi Espoo konvencije pokrenut pred UNECE Odborom za provedbu procjene utjecaja na okoliš u prekograničnom kontekstu i činjenica da još uvijek nije određena lokacija na kojoj će se odlagati šljaka i pepeo iz novog bloka.

„Bosanskohercegovački političari ovaj projekat smatraju najvećom poslijeratnom investicijom, ali sve ukazuje na to da će ovo najvjerovatnije biti najveći poslijeratni neuspjeh“, upozorila je Pippa Gallop iz CEE Bankwatch mreže.

„Cijena ugljena navedena u studiji izvodivosti nerealno je niska, a buduća cijena CO2, koja će neminovno utjecati na rast cijene energije iz uglja, jedva je uzeta u obzir. Slični problemi su pratili projekat termoelektrane Šoštanj 6 u Sloveniji, koji je završio s ogromnim gubicima, a 10 osoba je optuženo za korupciju. Umjesto što se pretvaraju da je sve u redu, vlasti u Bosni i Hercegovini trebale bi se suočiti sa svim problemima koji se tiču ovog projekta i preispitati ga u potpunosti", navodi ona.

(Vijesti.ba)

KO ĆE ODGOVARATI ZA UBIJANJE KONJICA?
Autor: B.net
Objavljeno: 06. November 2019. 13:11:07


Oskrnavljena munara džamije i sačuvana crkva u najbolje svjedoče ko je bio žrtva u Konjicu


Bio je ponedjeljak 20. aprila 1992. godine, članovi SDS-a, Vojska Republike Srpske i rezervisti JNA, na Borcima iznad Konjica postavili su barikade, zaustavili saobraćaj prema Glavatičevu i Bjelimićima čime su od centra odsjekli ovaj dio općine, vratili učitelja i radnike preduzeća ŠIP_”Prenj” – Konjic, koji su pošli na posao, te teže ranili radnika Muju Halilovića.

Toga dana došlo je do prekida rada u školama i u preduzećima, po gradu je ograničeno kretanje, oko polovine stanovništva Konjica tih dana izbjeglo je prema Klisu, Jablanici i prema Hrvatskoj, zavladala je prava ratna psihoza.

Prethodno su predstavnici SDS-a napustili sjednicu Skupštine opštine 17. 4. koja je bila i posljednja održana, a istoga dana u Bradini su formirali srpsku miliciju.Tih dana oko 5.000 Srba izašlo je iz grada, uglavnom prema Borcima, gdje je odlukom SDS-a 22.3.1992. formirana tzv. Srpska opština Konjic. Tako je počeo rat u ovome gradu.

Već od 4. maja grad su počele zasipati avio-bombe, haubičke, minobacačke, topovske, tenkovske i druge granate, kasnije i snajperi HVO, od čega je poginulo i ranjeno preko hiljadu stanovnika opkoljenog Konjica, od čega preko 20 djece. Međutim, do sada, 24 godine od završetka rata, nije podignuta ni jedna optužnica protiv odgovornih za 1.224 dana granatiranja Konjica i za ubijanje civila snajperima.

Ginulo se skoro svaki dan, požari su gutali fabrike, kuće i šumu, pod agresorskom vatrom bili su bolnica, željeznička stanica, džamije, groblja, sahrane… Da bi ublažio nestašicu hrane UNHCR je od 8.11.1993. do 22. 4. 1994. u akciji “Padobran” organizovao izbacivanje paketa sa hranom na Bradini.

Zašto šuti Tužilašvo BiH o ratnim zločinima nad Bošnjacima Konjica?

Preko deset napisanih knjiga od strane agresora ostaju da u historiji jednostrano tumače ratnu prošlost ovoga grada. Za samo negativnu sliku ratnog Konjica u svijetu krivi su mnogobrojni nadležni organi, udruženja i pojedinci. Ni krivi ni dužni, u toj negativnoj slici nalaze se ne samo pripadnici ARBiH, nego i svi sadašnji, pa i budući stanovnici općine Konjic i ni jedan nije siguran da na granici neće biti zadržan, samo zato što se ime Konjica veže isključivo za pojedine zločine pripadnika ARBiH počinjene u ratu. (Slučaj S. H. - uhapšen na granicii sa Srbijom, optužen pa oslobođen).

Građani negoduju zbog pasivnosti zakonodavne, sudske i izvšne vlasti na svim nivoima i pitaju se kako je moguće da niko nije optužen za toliko ubijanje grada i građana, da li postoji jedno isto tužiteljstvo za građane Konjica, ili postoji više njih koji imaju različite aršine? Kada će biti na redu suđenje za ubijene građane Konjica 1992-1995. od granata i snajpera, ko je i do kada nadležan da podigne optužnicu, koliko još decenija trebamo čekati

Nažalost, doprinos Konjica odbrani BiH nije valorizovan ni u samom Konjicu koji je, generalno pozitivna ratna priča, odbrana je bila legalna,legitimna i uspješna. Čemu služe mnogobrojna politička, boračka i kulturna udruženja u Konjicu, ako se dozvoljava da se teret krivice pojedinaca - zločinaca prenosi na sve građane općine Konjic, pa i na naše potomke.

Imamo istinu, podatke, ratne dnevnike, imamo “zlatne ljiljane” i druge heroje koji su sagorjeli u ideji odbrane grada i slobode njegovog čovjeka, imamo sve osim organizacije pisanja knjige o odbrani grada, tog ozbiljnog, historijski važnog projekta, koji se tiče kulture pamćenja Bošnjaka.

Odbrana Konjica danas od jednostranih interpretacija njegove ratne prošlosti, važna je isto kao i odbrana grada od agresora u ratu. Da li u Konjicu postoji politička, boračka, kulturna ili druga organizacija i snaga koja može da razmisli kakva svjedočanstva ostaju pokoljenjima o vremenu ratnom, o braniocima, o simbolima odbrane civilizacije 1992-1995. u Konjicu. Zaborav je u historiji veoma opasna stvar, ima dalekosežne i dugotrajne posljedice, zato budimo čuvari budućnosti. Ako ne bude ni jedne optužnice, onda će historija zapisati da Konjic nikada nije ni bio granatiran ni spajperisan.

P.S.
Portal novikonjic.ba stalno prati sva suđenja u vezi Konjica, a od sutra počinje i direktno izvještavati čitaoce iz Suda BiH, o suđenju 13-orici pripadnika ARBiH i MUP-a. Bošnjaci.Net će preuzimati priloge sa suđenja.