Koja blamaza Hrvatske.
Uredu je izgubiti 3:0, ali kada ti neko natrpa 6 golova, a ti se jedva vidis na terenu onda se treba zapitati jesi li svjetski kvalitet ili nisi.
Hrvatska je na SP imala nevjerovatnu, ali nevjerovatnu kolicinu srece. Sreca ih je prala kroz citavo takmicenje, jednostavno im se poklopilo sve, od ispodprosjecnih ekipa u nokaut fazi, do raspale Argentine koju bi i Bosna rastavila na proste faktore.
Trebali su ispasti jos od Danaca koji onako drveni kakvi jesu su u 120 minuta bili bolji od njih.
Zlatko Dalic se trebao povuci i otici u Kinu kad je bio na vrhuncu. BIo bi upamecen kao zlatni trener koji je vodio zlatnu generaciju.
Ovako ce biti popljuvan i otjeran cim se veze par losih rezultata, a to je neizbjezno.
Nevidjena sramota je za finaliste SP-a da u prvoj zvanicnoj utakmici nakon finala dobiju sesticu u mrezu. To vise sebi ni Luksemburg ne dozvoljava.
Sramota je i ponizavati Luksemburg koji vec dobija naznake jedne ozbiljne reprezentacije.
Klub im igra u grupnoj fazi EL, reprezentativni se oblikuje i napreduje.
Problem balkanskog metaliteta je taj koji je svima nama karakteristican. Hrvati su se strasno digli nakon SP-a, mislili su da su stvarno krema svjetskog fudbala, ali daleko je to od istog.
Otisla su im 2-3 glavna igraca, dok se jos oproste Modric i Rakitic, Hrvatska ce se utopit u prosjek i taborit oko 20-25 mjesta FIFINE liste sa sjecanjem na zlatnu generaciju iz '98 i '18 koja im je donijela medalje i srecu na lica.
Kvalitete i sirine za neke kontinuirane uspjehe i rezultate jednostavno nema. To moze samo par glavnih koji se pitaju: Njemacka, Italija Spanija, Francuska, Brazil..
Mala zemlja, losa infrastruktura, los mentalitet...