Forum Klix.ba

Popis osumnjičenih za ratne zločine u prijedorskom kraju


ADAMOVIĆ, MIĆAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Donjeg Volara pored Ljubije (općina Pri­jedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Jugovaca u ljubijskom kraju i po selima Bišćanima, Ča­rakovu, Rakovčanima i Rizvanovićima (op. Prijedor).

ANĐIĆ, MILAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Omarske (općina Prijedor). Sudionik u pljački imovine uhićenih ili zatočenih Hrvata i Muslimana s područja općine Prijedor, tijekom svibnja i li­pnja 1992. godine.

ANTONIĆ, (DUŠAN) BRANISLAV – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u ljubijskom kraju (općina Prijedor).

ANTONIĆ, DUŠAN “DUŠKO” ili “DULE” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na podru­čju sela Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u ljubijskom kraju (općina Prijedor).

ANTONIĆ, (DUŠAN) MIĆO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u ljubijskom kraju (općina Prijedor).

ANTONIĆ, SLAVKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke, u vremenu od 20. do 26.07.1992. godine.

ANTONIĆ, (DUŠAN) SLOBODAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u ljubijskom kraju (općina Pri­jedor).

ANTONIĆ, ZDRAVKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Sudio­nik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u ljubijskom kraju (općina Prijedor).

ARSIĆ, VLADIMIR – muškarac, po nacionalnosti Srbin, po činu major bivše JNA, u vrijeme provedbe zločina živio u gradu Prijedoru. Sudjelovao je u pripremi i provedbi genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti općine Prijedor.

ATLIJA, (ŠIME) MILAN - muškarac, po nacional­nosti Hrvat, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Od 1992. godine sudjeluje u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u ljubijskom kraju (općina Prijedor).

ATLIJA, (MILAN) MIROSLAV – muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Od 1992. godine, sudjeluje u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u ljubijskom kraju (općina Prijedor).

BABIĆ, BOŠKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). Dana, 18.06.1992. godine, je kao pripadnik srpske postrojbe zvane “crvene beretke” bio sudionikom pri provedbi uhićenja muškaraca hrvatske i bošnjačke nacionalnosti (njih oko 37 od 18 do 60 godina starosti) iz prijedorskog prigradskog naselja Tukova (iz Novosadske i Prištinske ulice); neposredno po uhićenju Hrvati i Mu­slimani su autobusom odveženi u koncentracioni logor “Keraterm”.

BABIĆ, DRAGAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedor. Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja.

BABIĆ, DUŠAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, po profesiji mesar, visine oko 2 m, s područja općine Prijedor. Sudionik je brutalnog premlaćivanja zatočenika Drage Tokmadžića u logoru “Keraterm”, ispred logorske prostorije br. 4, tijekom noći 23./24.06.1992. go­dine, kojom prilikom je navedeni zatočenik zadobio ozlje­de od kojih je nakon par sati i preminuo.

BABIĆ, (MLADEN) DUŠAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Oštre Luke (općina Sanski Most). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske nacionalnosti na području sela Stara Rijeka, Briševo, Raljaš… u ljubijskom kraju (općina Prijedor).

BABIĆ, (ŽIVKO) ĐORĐE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske nacionalnosti na području sela Stare Rijeke, Briševa, Ra­ljaša (od 23. do 26.07.1992.) u ljubijskom kraju (općina Prijedor).

BABIĆ, GORAN “BABIN” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen 1968. godine, iz naselja Tukova (općina Prijedor). Kao pripadnik oružane pratnje konvoja autobusa kojim su zatočeni Hrvati i Muslimani prevoženi iz koncentracionog logora “Omarska” u koncentracioni logor “Manjača” je, 06.08.1992. godine, sku­pa sa ostalim pripadnicima oružane pratnje, ispred ulaza u koncentracioni logor “Manjača”, prozvao neke od zatočenika da izađu iz autobusa te potom sudjelovao u ubojstvima istih.

BABIĆ, (VELJKO) LJUBAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske nacionalnosti na području sela Stare Rijeke, Briševa, Raljaša (od 23. do 26.07.1992.) u ljubijskom kraju (op. Prijedor).

BABIĆ, MILAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedor. Sudionik je genocida nad civilima hrvatske nacionalnosti na podru­čju ljubijskog kraja (općina Prijedor).

BABIĆ, NEBOJŠA – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). Tijekom li­pnja 1992. godine, kao istražitelj iz policijske postaje u Prijedoru zvane “srpska policija”, provodio istražne ra­dnje nad uhićenim civilima grada i općine Prijedor.

BABIĆ, (MLADEN) NOVICA “NOVO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Oštre Luke (općina Sanski Most). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske nacionalnosti na području sela Stare Rijeke, Briševa, Raljaša (od 23. do 26.07.1992.) u ljubijskom kraju (općina Prijedor) – osobno je počinio ubojstva nekolicine Hrvata.

BABIĆ, RADE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedor. Sudionik je genocida nad Hrvatima (civilima) iz sela Stara Rijeka, Briševo, Raljaš (od 23. do 26.07.1992.) na području ljubijskog kraja (općina Prijedor).

BABIĆ, RAJKO “RAJČIN” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske nacionalnosti na području sela Stare Rijeke, Briševa, Raljaša (od 23. do 26.07.1992.) u ljubijskom kraju (općina Prijedor).

BABIĆ, RANKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedor. Tijekom 1991. go­dine sudjelovao je u agresiji na Hrvatsku, na gradove Lipik i Pakrac u zapadnoj Slavoniji a od početka svibnja 1992. godine sudionik je genocida nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja. Osobno je prijetio i zastrašivao civilno pučanstvo hrvatske i bošnjačke nacionalnosti u mjestu Ljubiji – pokušao je silovati jednu ženu u Ljubiji.

BABIĆ, ZORAN – muškarac, po nacionalnosti Sr­bin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). Dana, 05.08.1992.godine, je kao pripadnik oružane pratnje iz kon­cen­tra­cionog logora “Keraterm” otišao u pratnji dva au­tobusa sa 124 zatočenika o kojima se od tada ništa ne zna.

BAJČIĆ, MIROSLAV – muškarac, po nacionalnosti Srbin, nepoznatne starosne dobi i mjesta rođenja, u vri­jeme provedbe zločina bio je nastanjen u mjestu Kotor Varoši. Kao pripadnik srpskih snaga, tijekom mjeseca lipnja 1992. godine, sudjelovao je u rušenju i uništava­nju civilnih stambenih i gospodarskih objekata u selu Hrvaćanima, potpunom uništenju i spaljivanju dijela grada Kotor Varoša kojom prilikom je ubijen veliki broj civila, stanovnika tog dijela grada, te pri egzekuciji većeg broja civilnih osoba, pučana mjesta Vrbanjaca.

BAJIĆ, DANE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske nacionalnosti na području ljubijskog kraja. Sudionik je nezakonitih uhićenja i odvođenja civila u koncentracione logore “Keraterm” i “Omarska”.

BAJIĆ, DRAGAN “ŠKEMBIĆ” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedor. Sudionik je genocida nad civilima hrvatske nacionalnosti na području sela Stare Rijeke, Briševa, Ra­ljaša (od 23. do 26.07.1992.) u ljubijskom kraju (općina Prijedor).

BALABAN, RISTO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Oštre Luke (općina Sanski Most). Sudio­nik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja.

BANJANIN, GOJKO – muškarac, po nacionalno­sti Srbin, do rata je bio zaposlen u tvornici “Celuloza” u Prijedoru, s područja općine Prijedor. Tijekom perioda, svibanj – kolovoz 1992. godine, bio je u koncentracio­nom logoru “Trnopolje” u svojstvu logorskog čuvara.

BANOVIĆ, DRAGAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Tijekom perioda svibanj – kolovoz 1992. godine, bio je pripadnik jedne smjena logorskih čuvara u koncentracionom logoru “Keraterm”. Sku­pa sa ostalim čuvarima iz svoje smjene pljačkao je dovedene uhićenike, fizički ih maltretirao i ubijao.

BANOVIĆ, DUŠAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Do rata je bio zaposlen u tvornici “Celuloza” u Prijedoru. Tijekom perioda svibanj – kolovoz 1992. godine, bio je u koncentracio­nom logoru “Trnopolje” u svojstvu logorskog čuvara.

BANOVIĆ, ĐOKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, visine oko 170 cm, crne kose, crnoput, težine oko 70 kg, iz grada Prijedora u istoimenoj općini. U periodu svibanj – kolovoz 1992. godine, bio je čuvar u koncentracionom logoru “Keraterm”. Skupa sa ostalim čuvarima iz svoje smjene, u koncentracionom logoru “Keraterm” sudjelovao pri pljačkanju imovine dovedenih uhićenika, fizičkom maltretiranju, zlostavljanju i uboj­stvima zatočenika.

BANOVIĆ, NENAD “BANI” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Tijekom perioda svibanj – kolovoz 1992. godine, bio je pripadnik jedne od smjena logorskih čuvara u koncentracionom logoru “Keraterm”. Skupa sa ostalim čuvarima iz svoje smjene sudjelovao je pri pljačkanju imovine dovedenih uhićenika, fizičkom maltretiranju, zlostavljanju i ubojstvima zatočenika.

BANOVIĆ, PREDRAG “ČUPO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, visine oko 160 cm, duge crne kose, težine oko 50 kg, iz grada Prijedora – naselja Čirkin Po­lja. U koncentracionom logoru “Keraterm” je bio zapovjednik II. smjene logorskih čuvara u periodu od svibnja do sredine srpnja mjeseca 1992. godine, kada su ga pretpostavljeni smjenili i postavili za običnog logorskog čuvara. Osobno je brutalno pretukao na desetine zatočenika (od zadobijenih ozljeda pojedini zatočenici su i umrli). Sa čuvarima iz svoje smjene sudjelovao je pri pljačkanju imovine dovedenih uhićenika, fizičkom maltretiranju, zlostavljanju i ubojstvima zatočenika.

BASARA, BRANKO ‑ muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Lušci Palanke (općina Sanski Most). Kao zapovjednik “6. krajiške brigade”, po činu major bivše JNA (u vrijeme provedbe zločina), Sudionik je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose od 23.-26. srpnja 1992. godine).

BASRAK, LAZAR – muškarac, po nacionalnosti Srbin, do rata je radio kao policajac u gradu Velikoj Gorici (Republika Hrvatska), s područja općina Prijedora. Kao samoproglašeni “četnički vojvoda” predvodio je skupinu pripadnika srpske postrojbe te s istima bio sudionik genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke, u vremenu od 20. do 26.07.1992. godine.

BATOZ, RADENKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Donjeg Volara pokraj Ljubije (općina Pri­je­dor). Kao zapovjednik srpske vojne policije u sastavu postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija bio je sudionikom u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke, u periodu od 20. do 26.07.1992. g. U peridu od 20. do 26.07.1992. g. (tijekom noći) je dolazio u koncentracioni logor “Trnopolje” sku­pa sa Goranom Medićem i Milenkom Ži­gićem u kojim prilikama su izvodili pojedine zatočenike i zlostavljali ih.

BAŠKOT, MARKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Brezičana (općina Prijedor). Kao pripa­dnik srpske postrojbe iz sela Brezičana, 16.09.1992. godine, pucajući iz puške nanio je teže ozljede civilu O.K., po nacionalnosti Musliman iz sela Brezičana.

BEGIĆ, (MILAN) NEDO – muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Stare Rijeke pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, bio je sudionik u lažnom prokazivanju civila hrvatske nacionalnosti sela Stara Rijeka i Batkovci. Prokazane osobe su potom bile izložene raznim fizičkim torturama, odvođenjima u koncentracioni logor “Krins” u Sanskom Mostu, pljački i uništavanju civilne imovine.

BERETA, SLAVKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Tijekom perioda svibanj – kolovoz, u više je navrata boravio u koncentracionom logoru “Omarska” u funkciji isljednika i pri svojim boravcima je provodio isljeđivanje nad Hrvatima i Bošnjacima koji su bili zatočeni u koncentracionom logoru “Omarska”.

BEŠIR, STOJAN “STOLE” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1991. godine, sudjelovao je u agresiji na Hrvatsku (prema njegovom osobnom kazivanju sudjelovao je u pokolju Hrvata – civila u nekom mjestu ili selu na području općine Hrvatske Kostajnice). Od početka svi­bnja 1992. godine, sudjeluje u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja. Osobno pri­jetio i zastrašivao civilno pučanstvo hrvatske i bošnjačke nacionalnosti u mjestu Ljubiji te ubojstvo istih (zajedno sa Nikolom Marinovićem zvanim “Vukovarac” ubio je /zaklao/ Rasima Čehića, Muslimana iz Ljubije).

BILBIJA, BRATISLAV – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedor. Tijekom 1992., bio je sudionikom u zastrašivanju i teroru nad civilima hrvatske nacionalnosti sela Kalajeva pored Ljubije. Počinio je brutalna fizička maltretiranja Hrvata i Muslimana s područja sela Jugovaca i Kalajeva (općina Prijedor). Sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja.

BILBIJA, RADE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Ljeskara pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, bio je zapovjednik srpske po­strojbe zvane “Ljubijski bataljon” koji je u sastavu “5. kozarske brigade” srpske vojske. Sudjelovao je u za­strašivanju i teroru civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti sela Kalajeva, Ljeskara, Šurkovca, Gornjeg Volara, Jugovaca, Bišćana, Čarakova, Hambarina, Ra­kovčana, Rizvanovića te mjesta Ljubije. Izdavao je zapovjedi i počinio brutalna fizička maltretiranja nad Hrvatima i Bošnjacima iz navedenih sela i mjesta. Sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti navedenih sela i mjesta. Izdavao je zapovjedi a i sam je nezakonito uhićavao, zatvarao i odvodio Hrvate i Muslimana iz navedenih sela i mjesta u koncentracione logore “Keraterm”, “Trnopolje” i “Omarska”. Predvodio je skupinu naoružanih Srba s kojima je, 20.07.1992. godine, poči­nio likvidaciju većeg broja prognanih civila (žene, djeca, starci) bošnjačke nacionalnosti iz sela Bišćana, Jugovaca, Hambarina, Rakovčana, Rizvanovića, Čara­kova i Zecova, a koji su svoje privremeno utočište našli u zbijegu u šumoviti predjel zvan “Kurevo” pored Ljubije. Sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Raljaša, Briševa, Stare Rijeke pored Ljubije te na području samog mjesta Ljubije (napose u vremenu od 23. do 26.07.1992. godine).

BJEKIĆ, BRANKO – muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske nacionalnosti na području ljubijskog kraja. Kao zapovjednik policijske postaje “Ljubija”, koja se od lipnja 1992. godine, nalazila u sastavu policije zvane “srpska milicija”, izdavao je naloge za uhićenja, zatvaranja i odvođenja civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti u koncentracione logore “Keraterm”, “Trnopolje” i “Omarska”, sve do sredine mjeseca srpnja 1992. godine, kada biva smijenjen i uhićen od strane okupacionih srpskih vlasti Ljubije.

BJELANOVIĆ, ZORAN “ZOKA” – muškarac, nepoznate nam nacionalne pripadnosti, do rata je radio na benzinskoj crpki u mjestu Kozaracu. Koncem srpnja 1992. godine, dolazio je u koncentracioni logor “Trno­polje” kojom prilikom je fizički maltretirao Sulju Kekića a tijekom jedne večeri ga je, iz prostorije u kojoj je Kekić bio smješten, izveo i ubio.

BOJIĆ, MIĆO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rakelića (općina Prijedor). Kao zapovjednik srpske postrojbe s područja sela Rakelića i Tomašice sudjelovao je u pripremi (određivanju koga, te izdava­nje naloga sebi potčinjenima) i provedbi uhićenja i odvođenja civila, po nacionalnosti Hrvata, mještana sela Tomašice u koncentracioni logor “Keraterm”, tijekom srpnja 1992. godine.

BORIĆ, BORO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedor. Kao pripadnik srpske po­strojbe je, koncem svibnja 1992. godine, skupa sa Nikolom Nenadićem, Dragišom i Đurom Pupovcem i Mladenom Pupovcem, počinio ubojstvo (zaklali su ih!) sta­rijih osoba (bračni par Hasan i Zlata Murčehajić) bošnjačke nacionalnosti, mještana mjesta Kozaraca.

BOROVNICA, (MLAĐO) GORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Kozarca, općina Prijedor, proćelav, do rata je radio kao konobar u lokalu “Ruža” u mjestu Kozarcu. Kao pripadnik srpske po­strojbe je, 27.05.1992. godine, u mjestu Kozarcu (u blizini mjesne trgovine) iz kolone civila bošnjačke nacionalnosti, koja se pod oružanom pratnjom “srpskih vojnika” kretala kroz mjesto Kozarac, odvojio trojicu muškaraca: Redžepa Forića, Ekrema Karabašića i Ismeta Karabašića, te ih odveo do lokacije zvane “Kula”, gdje su navedena trojica Muslimana poslije pronađena mr­tva. U periodu svibanj/lipanj 1992. godine, sudjelovao je u pljački civilne imovine iz objekata u Kozaracu.

BOSANČIĆ, RAJKO – muškarac, po nacionalno­sti Srbin, iz Agina Sela kod Banja Luke (općina Banja Luka). Kao pripadnik srpskih snaga sudjeluje u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Osobno je u više navrata su­djelovao u pljačkanju relikvija i umjetnina iz katoličke crkve sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju kod Jajca. U studenom 1998. godine, njegova supruga je na ba­nja­lučkoj tržnici prodavala, iz navedene crkve opljačkanu imovinu (kaleže) uz objašnjenje da ‘ima dosta toga još’.

BOŽIĆ, MARINKO – muškarac, po nacionalnosti Sr­bin, nepoznatne starosne dobi, u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u selu Vrbanjcima (općina Kotor Varoš). Kao pripadnik srpskih snaga, uz druge “srpske vojnike”, su­djelovao je u prisiljavanju civila hrvatske nacionalnosti, mještana sela Vrbanjaca da se kreću ispred “srpskih snaga kao “živi štit”, kojom prilikom je ubijen veći broj tih civila.

BOŽIĆ, MIRKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, nepoznatne starosne dobi, u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u selu Vrbanjcima (općina Kotor Varoš). Kao pripadnik srpskih snaga, uz druge “srpske vojnike”, sudjelovao je u prisiljavanju civila hrvatske nacionalnosti, mještana sela Vrbanjaca da se kreću ispred “srpskih snaga kao “živi štit”, kojom prilikom je ubijen veći broj tih civila. Sudjelovao je u pljački civilne imovine i dobara te ubojstvima i protjerivanju civilnog pučanstva s područja općine Kotor Varoš.

BRĐANIN ing., RADOSLAV – iz Banja Luke, jedan od čelnika stranke SDS za Bosnu i Hercegovinu. Kao pripadnik najužeg političkog rukovodstva stranke SDS na razini Bosne i Hercegovine sudjelovao je u provođenju politike genocida nad Hrvatima i Bošnjacima u Bosni i Hercegovini. Osobno je, oko 25.06.1992. godine, bio u višesatnom posjetu koncentracionom logoru “Omar­ska” kojom prilikom je prošao pored zatočenika, koje su logorske vlasti postrojile. Bio je u mogućnosti izdati zapovjed za obustavu provedbe zločina nad zatočenicima logora “Omarske” a to nije učinio. Od 1992. do 1995. godine, obnašao je razne dužnosti (“ministar urbani­zma, građevinarstva i komunalnih poslova” idr.) u vladi “Republike Srpske”.

BRAJIĆ, VELJKO “CRNA STRELA” ‑ mu­ška­rac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Sanskog Mosta u istoimenoj općini. Kao načelnik za sigurnost “6. krajiške brigade” koja je djelovala u sastavu “Banjalučkog korpusa” tzv. “Srpske vojske”, tijekom 1992. godine, su­djelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja, napose u selima Staroj Rijeci, Briševu i Raljašu, u periodu od 23. do 26.07.1992. godine.

BRDAR, BOGDAN ili BRANIMIR – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Kao pripadnik srpske postrojbe zvane “Suha rebra” a pod zapovjedanjem Zorana Niševića, 31.05.1992. go­dine, sudjelovao je u masovnom protjerivanju civilnog pučanstva hrvatske i bošnjačke nacionalnosti iz pri­jedorskog naselja Puharske kojom prilikom je ozljeđeno i ubijeno nekoliko muškaraca dok je jedan muškaraca je uhićen i odveden u koncentracione logore “Keraterm” i “Omarska”.

BUDIMIR, SLAVKO ‑ muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Kao načelnik sigurnosti “5. kozarske brigade” koja djeluje u sastavu “Banjalučkog korpusa” “Srpske vojske”, su­djelovao je u genocidu na području općine Prijedor i na području ljubijskog kraja.

BUTKOVIĆ, (NIKOLA) TIHOMIR “PIMO” – muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gornje Ravske po­red Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992., bio je sudi­onik u zastrašivanju i teroru nad civilima hrvatske nacionalnosti sela Gornja Ravska. Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (sela Sta­ra Rijeka, Briševo, Raljaš) napose od 23. – 26. srpnja 1992. Odabirao je civile hrvatske nacionalnosti s podru­čja sela Gornja Ravska a koji su potom bili uhićeni i zatvoreni u koncentracione logore “Keraterm” i “Omarska”.


Manjača – koncentracioni logor

ČAĐO, ČEDOMIR “SARAJLIJA” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik srpske postrojbe, 30.05.1992. godine, u gradu Prijedoru, ispred poduzeća “Bosnamontaža” ubio je Adnana Kadirića. Tijekom ožujka 1994. godine, prisi­ljavao je, u blizini grada Brčkog, Hrvate i Bošnjake dovedene s područja općine Prijedor, na obavljanje pri­si­­l­nog rada (kopanje rovova) koji se odvijao na prvoj crti bojišnice.

ČAVLOVIĆ, (IVO) DRAGO “GLUVA KUJA” – muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gornje Ravske pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992., bio je sudionik u zastrašivanju i teroru nad civilima hrvatske nacionalnosti sela Gornja Ravska. Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (sela Stara Rijeka, Briševo, Raljaš) napose od 23. – 26. srp­nja 1992. Odabirao je civile hrvatske nacionalnosti s područja sela Gornja Ravska a koji su potom bili uhićeni i zatvoreni u koncentracione logore “Keraterm” i “Omarska”.

ČULIĆ, MILORAD – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Miske Glave pored Ljubije (op. Prijedor). Prijetio pojedinim Hrvatima (muškarcima) iz sela Šur­kovca da će ih osobno ubiti ako ne pristupe u redove “Srpske vojske”. Nakon ovakovih prijetnji navedene osobe su napuštale ljubijski kraj i izbjegle u Republiku Hrvatsku.

ČULIĆ, DRAGAN “ČULE” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Miske Glave pored Ljubije (općina Prijedor). Sudjeluje u genocidu nad civilima hrvatske nacionalnosti na području ljubijskog kraja, tijekom 1992. godine. Prijetio pojedinim Hrvatima, (muškarcima) iz sela Šurkovca da će ih osobno ubiti ako ne pristupe u redove “Srpske vojske”. Nakon ovakovih prijetnji navedene osobe su napuštale ljubijski kraj i iz­bjegle u Republiku Hrvatsku.

ĆORIĆ, VASO “LUGAR” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, po profesiji lugar od kuda mu je i nastao nadimak, s područja općine Prijedor. Kao pripadnik srpske postrojbe, oko 25.05.1992. g., počinio je uboj­stvo starijih osoba (bračni par Omer i Fatima Ma­hmuljin) bošnjačke nacionalnosti, mještana mjesta Kozaraca.

ĆULIBRK, (DUŠAN) DOBRIVOJE “BRACO” - muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen 28.01.1956. godine, iz Doboja. Od njenog osnutka je pripadnik eks­tremne srpske skupine zvane “MIĆE” koju je, uz pomoć Milenka Gligorića i Milovana Stankovića organizirao i utemeljio predsjednik dobojskog ogranka SDS-a Milovan Ninković “Miće”. Već od veljače 1992. go­dine, sku­pa s drugim članovima navedene skupine su­djeluje u izvođenju terorističkih akcija (miniranja obje­kata i automobila, premlaćivanja i zastrašivanja ugle­dnijih gra­đana hrvatske ili bošnjačke nacionalno­sti). Izbijanjem otvorene svesrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, osobno je, a i uz sudjelovanje drugih pripa­dnika skupine “MIĆE”, počinio niz ratnih zločina (masovna i pojedinačna ubojstva, uhićenja, zatvaranja, brutalna premlaćivanja, protjerivanja, pljačkanje imovine, iznuđivanja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić…

ĆULIBRK, KUZMAN “KUDŽO” ili “KUĐA” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, bio je sudionik u zastrašivanju i teroru nad civilima hrvatske nacionalnosti na području ljubijskog kraja. Sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja, napose u selima Staroj Rijeci, Briševu, Raljašu u periodu od 23. do 26.07.1992. godine.

ĆURGUZ, DRAGAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Dana, 30.05.1992. godine, sudjelovao je u protjerivanju, zlostavljanju, mučenju i ubijanju civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti u gradu Prijedoru, a napose u Partizanskoj ulici kojom prilikom je ubijen veći broj Hrvata i Muslimana stanovnika te ulice.

ĆURGUZ, (UROŠ) MILAN “KRIVI” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja. Brutalno je maltretirao uhićene civile hrvatske i bošnjačke nacionalnosti nakon čega je iste odvodio u koncentracione logore “Keraterm”, “Omar­ska”. U koncentracionom logoru “Omarska” je ukazivao na pojedine zatočenike koje bi potom logorski čuvari izdvajali i ubijali. Prema nekim informacijama Milana Ćurguza zvanog “Krivi”, ubio je Savo Pušac sredinom srpnja 1992. godine.

ĆURGUZ, (VELJKO) MILAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Kao pripadnik policijskih snaga zvanih “Srpska milicija”, tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja. Osobno je brutalno fizički maltretirao civile bošnjačke nacionalnosti u prostorijama policijske postaje “Ljubija” u Ljubiji, a potom iste ubio na lokalitetu zvanom “Redak”.

ĆURGUZ, (UROŠ) PETAR “PERO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja, te zastrašivanja i terora nad zatočenim civilima u koncentracionom logoru “Trnopolje”.

DALJEVIĆ, JOVO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Ljeskara pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, zastrašivao je i terorizirao civi­lno pučanstvo hrvatske i bošnjačke nacionalnosti sela ljubijskog kraja. Koncem 1992. godine, na području mjesta Ljubije, pucajući iz vatrenog oružja, pokušao je ubiti jednog muškarca, civila hrvatske nacionalnosti.

DALJEVIĆ, RADOVAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Ljeskara pored Ljubije (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske nacionalnosti na području općine Prijedor.

DALJEVIĆ, SRETKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Ljeskara pored Ljubije (općina Prijedor). Sudjelovao je u zastrašivanju i teroru nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti sela ljubijskog kraja. Ukazivao je na pojedine civile hrvatske nacionalnosti s područja ljubijskog kraja, koje su potom “srpski policajci” uhitavali i zatvorali u koncentracione logore “Keraterm” i “Omarska”.

DALJEVIĆ, STAKA – žena (Jovina supruga), po nacionalnosti Srpkinja iz sela Ljeskara pored Ljubije (općina Prijedor). Sudjelovala je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja. Osobno je, u selu Ljeskarama pored Ljubije, na stravično brutalan način usmrtila (žlicom za jelo zaklala) oko 15 uhićenih i zavezanih civila bošnjačke nacionalnosti.

DELIĆ, (ANTE) JURICA “POGIN” – muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Batkovaca (općina San­ski Most). Tijekom 1991. godine, kao tenkista sudjelovao u agresiji na Hrvatsku, na “autoputu” (kod motela “Sje­ver” i “Jug”) kod Novske, a od početka svibnja 1992. godine, sudjluje u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

DELIĆ, NEĐO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Omarske (općina Prijedor). U periodu od poče­tka mjeseca svibnja 1992. godine pa nadalje sudjeluje u pljačkanju imovine bogatijih i imućnijih Hrvata i Muslimana na području općine Prijedor.

DELIĆ, ZORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. U periodu od početka mjeseca svibnja 1992. godine pa nadalje sudjeluje u pljačkanju imovine bogatijih i imućnijih Hrvata i Muslimana na području općine Prijedor.

DEMIROVIĆ, ENIZ – muškarac, po nacionalnosti Musliman, iz Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, bio je sudionik u genocidu nad civilima sela Agići i Čolopek (općina Bosanski Novi). Plja­čkao je civilnu imovinu i dobara na području sela Gor­nji Volar i Šurkovac (sela nastanjena hrvatskim pučanstvom) u ljubijskom kraju (općina Prijedor).

DEMIROVIĆ, (ENIZ) JASMIN – muškarac, po nacionalnosti Musliman, iz Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992., bio je sudionik u genocidu nad civilima sela Agići i Čolopek (općina Bosanski Novi). Pljačkao je civilnu imovinu i dobara na području sela Gornji Volar i Šurkovac (sela nastanjena hrvatskim pučanstvom) u ljubijskom kraju (općina Prijedor).

DEVIĆ, VITOMIR – muškarac, po nacionalnosti Srbin. Od njenog osnutka je pripadnik ekstremne srpske skupine zvane “MIĆE” koju je, uz pomoć Milenka Gligorića i Milovana Stankovića organizirao i utemeljio predsjednik dobojskog ogranka SDS-a Milovan Nin­ković “Miće”. Već od veljače 1992. godine, skupa s drugim članovima navedene skupine sudjeluje u izvođenju te­rorističkih akcija (miniranja objekata i automobila, pre­mlaćivanja i zastrašivanja uglednijih građana hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti). Izbijanjem otvorene sve­srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, osobno je, a i uz sudjelovanje drugih pripadnika skupine “MIĆE”, počinio niz ratnih zločina (masovna i pojedinačna uboj­stva, uhićenja, zatvaranja, brutalna premlaćivanja, protjerivanja, pljačkanje imovine, iznuđivanja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić…

DIDOVIĆ, MARKO – muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Žuna pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1991. godine, sudjelovao u agresiji na Hrvatsku (na području mjesta Lipik i Novska), a od početka svi­bnja 1992. godine, aktivno surađuje sa okupacionim srpskim vlastima na području ljubijskog kraja. Sredi­nom srpnja 1992. godine, biva uhićen i odveden u koncentracioni logor “Omarska” ali i tu, za razliku od ostalih zatočenika logora, ima povoljan tretman i smještaj. Po oslobađanju iz koncentracionog logora “Omarska” pri­stupa u redove srpskih snaga i sudjeluje u borbenim djelovanjima na području bosanske Posavine.

DOŠEN, ĐORĐE “ĐOLE” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Kao pripadnik bivše “JNA” bio je sudionik u agresiji i razaranju sela, mjesta, naselja i gradova u Hrvatskoj (napose na području zapadne Slavonije) tijekom 1991. godine. U periodu od početka mjeseca svibnja 1992. godine, sudjeluje u maltretiranju, zlostavljanju, mučenju i ubijanju civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području općine Prijedor. Kao “zaslužnom ratniku” bio mu je dozvoljen pristup u koncentracione logore “Keraterm” i “Omar­ska” u kojim prilikama je brutalno premlaćivao, zlosta­vljao, mučio i ubijao zatočene Hrvate i Muslimane. Oso­bno je izjavljivao (u kavani kojoj je postao “vlasnik”), kako je tijekom mjeseca srpnja 1992. godine, u blizini visećeg mosta preko rijeke Sane, na lokalitetu zvanom “Žeger” ubio 28 muškaraca koji su prethodno bili uhićeni i tu dovezeni iz sela Bišćana i Hambarina (u tim selima su živjeli samo Muslimani). Početkom kolovoza 1992. godine, u selu Čarakovu na lokalitetu zvanom “Žeger” je, na visećem mostu ubio i u vodu rijeke Sane bacio Ivana Jurića zvanog “Pute”. Tijekom 1995. godine iz Prijedora je odveo i ubio Julinku Butković.

DOŠENOVIĆ, (STANKO) DRAGAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjeluje u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja.

DOŠENOVIĆ, (GOJKO) DRAŽENKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjeluje u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja.

DOŠENOVIĆ, (DRAGAN) GORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjeluje u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja.

DOŠENOVIĆ, (STANKO) GORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjeluje u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja.

DOŠENOVIĆ, (PERO) MARKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjeluje u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja.

DOŠENOVIĆ, (GOJKO) MILENKO “MILE” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjeluje u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja.

DOŠENOVIĆ, (MIRKO) MILANKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjeluje u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja.

DOŠENOVIĆ, (GOJKO) MIRKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Sudjelovao je u agresiji na Hrvatsku, od prvih barikada tzv. “balvan revolucije” 1990. godine, na području oko Knina pa do otvorene oružane agresiji tijekom 1991. i 1992. godine. Tijekom 1992. godine, sudjeluje u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja.

DOŠENOVIĆ, (DUŠAN) PETAR – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjeluje u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja.

DOŠENOVIĆ, RANKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedor. Tijekom 1992. godine, sudjeluje u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja.

DRAGIČEVIĆ, BOŠKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedor. Do rata je bio zaposlen u tvornici “Celuloza” u Prijedoru. Tijekom pe­rioda svibanj/kolovoz 1992. godine, bio je u koncentracionom logoru “Trnopolje” u svojstvu logorskog čuvara.

DRAGOSAVLJEVIĆ, ŽIVKO “ŽIKA” – mu­ška­rac, po nacionalnosti Srbin, do rata je radio u prijedorskom općinskom sudu kao sudac za krivična djela, iz grada Prijedora. Tijekom perioda svibanj/kolovoz 1992. godine, u više navrata je boravio u koncentracionom logoru “Omarska” u funkciji isljednika, a pri svojim boravcima je provodio isljeđivanja nad Hrvatima i Bošnjacima koji su bili zatočeni u koncentracionom logoru “Omarska”.

DRINČIĆ, STIPO – muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1991. godine, sudjelovao je u agresiji na Hrvatsku (na podru­čju zapadne Slavonije), a od početka svibnja 1992. go­dine, aktivno surađuje sa okupacionim srpskim vlastima na području ljubijskog kraja u provedbi genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja.

DRLJAČA, SIMO ‑ muškarac, po nacionalnosti Srbin, starosti oko 50 godina, pravnik po profesiji, rođen u selu Dabaru (općina Sanski Most) a zaposlen u Osno­vnoj glazbenoj školi u Prijedoru gdje i živi. Kao član “Srpskog kriznog štaba opštine Prijedor” sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti općine Prijedor. Od 30.04.1992. godine, nakon nasilne smjene legitimne vlasti u općini Prijedor, postavljen je za načelnika civilne policije zva­ne “srpska policija” u Prijedoru. Sebi pretpostavljenima je bio osobno odgovoran za masovna uhićenja Hrvata i Muslimana te njihova odvođenja u koncentracione logore “Keraterm, “Trnopolje” i “Omarska”, kao i za ‘bes­prijekorno funkcioniranje’ navedenih koncentracionih logora. Osobno je potpisivao sve spiskove i zapovjedi za likvidacije. Su/odgovoran je za sve zločine koje su počinili njemu podređeni pripadnici “srpske policije” i čuvari u koncentracionim logorima “Keraterm”, “Trno­polje”, “Omarska”.

DRLJAČA, BORO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Dragotinje (općina Prijedor). Kao pripa­dnik srpske postrojbe, 08.06.1992. godine, skupa sa Mi­lanom i Mladenom Pekija, u prijedorskom naselju Ra­škovcu je, prilikom pokušaja silovanja nanio više ozljeda po tijelu I.K. (žena, po nacionalnosti Muslimanka, iz prijedorskog naselja Raškovac). Nakon neuspjelog po­kušaja nasilnog obljubljivanja opljačkao je imovinu iz kuće I.K.

DURKOVIĆ, NENAD – muškarac, po nacionalnosti Srbin, u vrijeme provedbe zločina živio u mjestu Ljubiji (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja.

DURKOVIĆ, PREDRAG – muškarac, po nacional­nosti Srbin, u vrijeme provedbe zločina živio u mjestu Ljubiji (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja i Sjeverozapadne Bosne.

ĐEKANOVIĆ, NEDJELJKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, star oko 50 godina, u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u gradu Kotor Varoši. Kao čelnik Srpske demokratske stranke (SDS) općine Kotor Varoš, od samog početka 1992. godine, nastojao je pripojiti općinu Kotor Varoš paradržavnoj tvorevini “SAO Bosanskoj Krajini”. Tijekom lipnja 1992. godine, organizirao je masovno uhitavanje civilnog pučanstva hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području općine Kotor Varoš kojom prilikom su uhićene osobe bile izložene brutalnim fizičkim maltretiranjima od strane pripadnika srpskih snaga, Hrvatu S. M.-u je slomljena ruka od nanešenih mu udaraca. Nakon provedenog uhićenja civili su zatvarani u logore, među zatočenim osobama su bili i: D. H., starac od oko 80 godina; T. I.; M. A.; M. K.; M. H.; S. H.; S. V.; I. V. i M. I. retardirana osoba.

ĐUKANOVIĆ, DUŠKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Kao pripadnik srpske postrojbe je tijekom lipnja i srpnja 1992. godine, u više navrata dolazio u koncentracioni logor “Keraterm”, u tim prilikama je zlostavljao, brutalno premlaćivao i mučio zatočene Hrvate i Muslimane.

ĐUKIĆ, MIĆO “ĐUKA” – muškarac, po nacional­nosti Srbin, iz Banja Luke. Od 1991. do 1995. godine, radio je u “Uredu za odbranu u Banja Luci”, i to na raspoređivanju Hrvata i Muslimana na radnu obvezu, a nerjetko je pojedince upućivao u koncentracioni logor “Manjaču”. Sam je sebe prozvao ‘vojvodom’. Postoje informacije da je on jedan od organizatora rušenja i pa­ljenje katoličke župne crkve i ureda u Presnačama, kada su ubijeni i spaljeni svećenik Filip Lukenda i časna sestra Cecilija Grgić (navodno su ‘njegovi ljudi’ neposredno prije miniranja obavještavali Srbe – mještane Presnača da otvore vrata i prozore na kućama jer će doći do eks­plozije. Od drvenog i limenog materijala porušene crkve načinio je nadstrešnicu /tendu/ ispred ulaza u kafić kojem je vlasnik). Od 1995. godine često dolazi u Republiku Hrvatsku (Stara i Nova Gradiška, Okučani, Dvor, Hrvatska Kostajnica, Bodegraj, Veliki Grđevac…) gdje obilazi svoje poznanike, Hrvate koji su bili pripadnici srpskih snaga.

ĐUKIĆ, NENAD – muškarac, po nacionalnosti Srbin, po profesiji poljoprivrednik, iz sela Jugovca pored Ljubije (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke, u periodu od 20. do 26.07.1992.

ĐURIĆ, PERO “ZAGREBČANIN” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, u vrijeme provedbe zločina živio u mjestu Ljubiji – općina Prijedor. Sudjelovao je u za­strašivanju i teroru nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja. Brutalno se fizički iživljavao nad bivšim zatočenicima koncentracionog logora “Keraterm”, “Trnopolje”, “Omarska” nakon njihova otpuštanja iz zatočeništva. Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja. Osobno je počinio ubojstvo najmanje jednog civila hrvatske nacionalnosti (Ive Gavranovića iz Ljubije). Osobno je počinio najmanje jedno silovanje (žena je hrvatske nacionalnosti s područja ljubijskog kraja).

ĐURIĆ, RANKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja. Oso­bno je, 16.06.1992. oko 2:30 sati, sudjelovao u nezakonitim uhićenjima i zatvaranjima civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti mjesta Ljubije.

ĐURIĆ, SLADOMIR – muškarac, po nacionalno­sti Srbin, star oko 25 godina, rođen u selu Đurićima kod Hrvaćana (općina Kotor Varoš), u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u mjestu Kotor Varošu. Tijekom kolovoza 1992. godine, u više navrata je počinio, silovanje više ženskih osoba bošnjačke nacionalnosti, s područja općine Kotor Varoši, koje su bile zatočene u logoru “Pilana” u samom mjestu Kotor Varoši.

ĐURIĆ, STEVAN “STIVEN” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja. Osobno je sudjelovao u nezakonitim uhićenjima, za­tvaranjima i brutalnim fizičkim maltretiranjima civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti mjesta Ljubije, 16.06.1992. oko 2:30 sati, i 10.07.1992. godine. Su­djelovao je u odvođenju uhićenih civila u koncentracione logore “Keraterm” i “Omarska”.

ĐURIĆ, (RISTO) STOJAN - muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen 03.12.1952. godine u teslićkom selu Buletiću gdje i živi. Od njenog osnutka je pripadnik eks­tre­mne srpske skupine zvane “MIĆE” koju je, uz pomoć Milenka Gligorića i Milovana Stankovića organizirao i utemeljio predsjednik dobojskog ogranka SDS-a Milovan Ninković “Miće”. Već od veljače 1992. godine, sku­pa s drugim članovima navedene skupine sudjeluje u izvođenju terorističkih akcija (miniranja objekata i automobila, premlaćivanja i zastrašivanja uglednijih građana hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti). Izbijanjem otvorene svesrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, osobno je, a i uz sudjelovanje drugih pripadnika skupine “MIĆE”, počinio niz ratnih zločina (masovna i pojedinačna ubojstva, uhićenja, zatvaranja, brutalna premlaćivanja, protjerivanja, pljačkanje imovine, iznuđivanja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić…

ĐURIĆ, VOJKAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja.

FILIPOVIĆ, UROŠ – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). Kao pripa­dnik srpske postojbe, od svibnja 1992. godine, su­djelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području općine Prijedor.

FUŠTAR, DRAGAN “FUŠTAR” i “FUJA” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, visine oko 185 – 190 cm, težine preko 100 kg, proćelav, do rata je radio kao auto-mehaničar u prijedorskom poduzeću “Autotran­sport”, iz grada Prijedora – naselja Urija. U koncentracionom logoru “Keraterm” je bio zapovjednik jedne smjene logorskih čuvara u periodu od sredine svibnja do 05.08.1992. godine. Osobno je sudjelovao u plja­čkanju imovine, te zlostavljao, premlaćivao i mučio zatočene Hrvate i Bošnjake u koncentracionom logoru “Keraterm”.

GA(J)IĆ, GORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Oštre Luke (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja, napose u selima Staroj Rijeci i Briševu, u periodu od 23. do 26.07.1992. godine.

GALIĆ, (TOMO) ZORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Cikota (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela: Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke, u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.

GAVRANOVIĆ, DUŠKO – muškarac, po nacional­nosti Srbin, iz grada Prijedora. Kao pripadnik srpske postrojbe sudjelovao je, 30.05.1992. godine, u genocidu nad civinim pučanstvom hrvatske i bošnjačke nacionalnosti grada Prijedora koji su stanovali u Partizanskoj ulici.

GAVRANOVIĆ, SAŠA - muškarac, po nacionalnosti Srbin. Od njenog osnutka je pripadnik ekstremne srpske skupine zvane “MIĆE” koju je, uz pomoć Milenka Gligorića i Milovana Stankovića organizirao i utemeljio predsjednik dobojskog ogranka SDS-a Milovan Ninković “Miće”. Već od veljače 1992. godine, skupa s drugim članovima navedene skupine sudjeluje u izvođe­nju terorističkih akcija (miniranja objekata i automobila, premlaćivanja i zastrašivanja uglednijih građana hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti). Izbijanjem otvorene svesrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, osobno je, a i uz sudjelovanje drugih pripadnika skupine “MIĆE”, počinio niz ratnih zločina (masovna i pojedinačna ubojstva, uhićenja, zatvaranja, brutalna premlaćivanja, protjerivanja, pljačkanje imovine, iznuđivanja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić…

GAVRILOVIĆ, VUKAŠIN – muškarac, po na­cio­nalnosti Srbin, do rata je bio zaposlen u tvornici “Celuloza” u Prijedoru, s područja općine Prijedor. Tijekom perioda svibanj/kolovoz 1992. godine, bio je u kon­centracionom logoru “Trnopolje” u svojstvu logorskog čuvara.

GLAVAŠ, (ANĐELKO) MILENKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen 04.10.1970., u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u selu Vrbanjcima (općina Kotor Varoš). Tijekom mjeseca kolovoza 1992. godine, pucajući iz neposredne blizine (iz automatske puške) u dva navrata je, nanio teže ozljede Muslimanki B. R. iz sela Vrbanjaca.

GLIGIĆ, MILE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. go­dine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja.

GLIGORIĆ, MILENKO - muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen u dobojskom selu Pridjel, nastanjen u Doboju, do rata je radio u ŽTP-u u Doboju.Uspostavom dobojskog ogranka SDS-a postaje njegovim tajnikom. Prvih dana srpske okupacije Doboja (početkom svibnja 1992.) preuzima lokalnu radijsku postaju (“Radio Doboj”) iz koje otpušta sve do tada zaposlene Hrvate i Muslimane, nakon čega svakodnevno, uz borbene pokliče u srpskom epskom stilu, veličajući “velikane” iz srpske povijesti, od cara Lazara do vojvode Sinđelića, Draže Mihajlovića, Nikole Kalabića, popa Momčila Đurića… učestalo poziva novopečene srpske “junake” i srpski narod u “konačni obračun s ustašama i islamskih fundamentalista na svetoj srpskoj zemlji”. Aktivno je pomagao Milanu Ninkoviću na organiziranju ekstremne srpske skupine zvane “MIĆE” koje su pripadnici, od veljače 1992. godine, počinili niz ratnih zločina (ma­sovna i pojedinačna ubojstva, uhićenja, zatvaranja, brutalna premlaćivanja, protjerivanja, pljačkanje imovine, iznuđivanja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić… Sa pripadnicima skupine “MIĆE” se dovodi u vezu i nestanak većeg broja Hrvata i Muslimana s prostora dobojske regije za koje se ni danas ništa ne zna.

GLUŠAC, (BRANISLAV) MILORAD “TOŠO” ‑ muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Donjeg Vo­lara (općina Prijedor). Tijekom 1991. godine, sudjelovao je u agresiji na Hrvatsku, na mjesta u zapadnoj Slavoniji. Od početka mjeseca svibnja 1992. godine, saudjeluje u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja kao zapovjednik jedne od manjih srpskih postrojbi u sastavu “Ljubijskog bataljona”. Bio je zamjenik zapovjednika srpske postrojbe zvane “Ljubijski bataljon”, a koja je tijekom 1992. godine, djelovala u sastavu II. bataljuna, 43. mbtr (motorizirane brigade), I. krajiškog korpusa srpske vojske.

GOJIĆ, (GAVRO) JOVO – muškarac, po nacional­nosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Su­djelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

GOJIĆ, (VASO) MILENKO “KIKI” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Sudjelovao je u nezakonitim uhićenjima, zatvaranjima i odvođenjima civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti ljubijskog kraja u koncentracioni logor “Omarska”.

GOJIĆ, (GAVRO) VASO – muškarac, po nacional­nosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Su­djelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

GORONJA, (DRAGAN) BOŠKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca (općina Sanski Most). Sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

GRABAC, BOŠKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). Sudjelovao je u provedbi genocida nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

GRABEŽ, BOŠKO – muškarac, po nacionalnoti Srbin iz grada Prijedora (općina Prijedor). Kao pripa­dnik oružane pratnje konvoja autobusa kojima su iz koncentracionog logora “Omarska” u koncentracioni logor “Manjača” prevoženi zatočenici (Hrvati i Muslimani s područja općine Prijedor). Tom prilikom je, pred ulazom u koncentracioni logor “Manjača”, skupa s Gora­nom Babićem, iz autobusa izveo najmanje dvojicu zatočenika (Jasmina Ališića zvanog “Jama” i Hajru Bašića) i nakon mučenja i zlostavljanja ih ubio (zaklao).

GRABOVAC, NEDJELJKO “KAPETAN” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen 1947. godine, iz mjesta Omarske (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe neometano je, u više navrata, tijekom lipnja i srpnja 1992. godine, ulazio u koncentracioni logor “Omarska” kojim prilikama je zlostavljao, mučio i silovao zatočene osobe hrvatske i bošnjačke nacio­nalnosti.

GRAHOVAC, MARKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Su­djelovao je u nezakonitim uhićenjima, zatvaranjima i odvođenjima civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti ljubijskog kraja u koncentracioni logor “Omarska”. Su­djelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

GRBIĆ, (MILAN) DRAGAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Ljeskara pored Ljubije (općina Prijedor). Sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

GRBIĆ, MIĆO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Zastrašivao je i terorizirao civilno pučanstvo hrvatske i bošnjačke nacionalnosti iz ljubijskog kraja.

GRBIĆ, RAJKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca pored Ljubije (općina Prijedor). Sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

GRBIĆ, ŽELJKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca pored Ljubije (općina Prijedor). Sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

GRUBAN, MOMČILO “ČKALJA” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Omarske (općina Pri­je­dor). Tijekom 1992. godine, kao neposredni zapovje­dnik jedne smjene logorskih čuvara bio je sudionik u provedbi zločina (brutalna fizička maltretiranja, muče­nja, ubojstva) nad zatočenicima koncentracionog logora “Omarska”. Kao pripadnik oružane pratnje konvoja autobusa kojim su zatočeni Hrvati i Muslimani prevoženi iz koncentracionog logora “Omarska” u koncentracioni logor “Manjača” je, 06.08.1992. godine, skupa s ostalim pripadnicima oružane pratnje, ispred ulaza u koncentra­ci­oni logor “Manjača”, pozvao neke od zatočenika da iza­đu iz autobusa, te potom sudjelovao u ubojstvima istih.

GRUBIŠIĆ, MILUTIN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, po profesiji mesar, iz Mrakovačke ulice u naselju Urijama u gradu Prijedoru (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske vojne policije, tijekom srpnja 1992. godine (nakon 20.07.1992.), u koncentracionom logoru “Keraterm” je, skupa s Miodragom i Ostojom Grubišićem sudjelovao u ubojstvu zatočenog Edina (Mehmed) Mušića.

GRUBIŠIĆ, MIODRAG – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz Mrakovačke ulice u naselju Urijama u gradu Prijedoru (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske vojne policije, tijekom srpnja 1992. godine (nakon 20.07.1992.), u koncentracionom logoru “Keraterm” je, skupa s Milutinom i Ostojom Grubišićem sudjelovao u ubojstvu zatočenog Edina (Mehmed) Mušića.

GRUBIŠIĆ, OSTOJA – muškarac, starosti oko 60 godina, po nacionalnosti Srbin, iz Mrakovačke ulice u naselju Urijama u gradu Prijedoru (općina Prijedor). Tijekom srpnja 1992. godine (nakon 20.07.1992.), u koncentracionom logoru “Keraterm” je, skupa s Milutinom i Miodragom Grubišićem sudjelovao u ubojstvu zatočenog Edina (Mehmed) Mušića.

GRUJIČIĆ, BOŠKO – muškarac, rođen oko 1955. godine, po nacionalnosti Srbin, iz sela Koprivne (općine Sanski Most). Sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području općina Sanski Most i Prijedor (sela: Redka, Stare Rijeke, Briševa u ljubijskom kraju u periodu od 23. do 26.07.1992.). Na području sela Redka nedaleko Starog Majdana (općina Sanski Most) su­djelovao je u ubojstvu tri žene (25. srpnja 1992.).

GRUJIČIĆ, BOŠKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Zecova pored Ljubije (općina Prijedor). Sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

GVOZDEN, MILE – muškarac (starosti oko 26. godina u vrijeme zločina), po nacionalnosti Srbin, iz sela Usoraca (općina Sanski Most). Kao pripadnik srpske postrojbe iz sela Usoraca (općina Sanski Most) je, početkom mjeseca studenog 1992. godine, u selu Tomašici ubio četiri civila, po nacionalnosti Hrvata, mještana tog sela. Kao pripadnik srpske postrojbe iz sela Usoraca (općina Sanski Most) je, 05.12.1992. godine oko 14:00 sati, u selu Tomašici (općina Prijedor), u dvorištu kuće obitelji Šalić, iz vatrenog oružja ubio četiri civila, po nacionalnosti Hrvata iz sela Tomašice: Milu To­­pa­lo­vića, Peru Topalovića, Draginju Šalić i Maru Šalić, a teško ozljedio jednog Hrvata, civila, mještanina sela Toma­šica. Oko 07.12.1992. godine, je svome rođaku Neđi Joviću (po nacionalnosti Srbinu, iz sela Tomašice) izjavio (hvalio se!) da je osobno ubio 8 Hrvata iz sela Tomašice.

JANJIĆ, (MOMO) NIKICA – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Tijekom lipnja 1992. godine, u koncentracionom logoru “Omarska” je premlaćivao zatočene Hrvate i Bošnjake s područja općine Prijedor.

JANJOŠ, DRAGAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Miske Glave pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992., sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

JANJOŠ, PREDRAG – muškarac, po nacionalno­sti Srbin, iz sela Miske Glave pored Ljubije (općina Pri­jedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

JANJOŠ, RANKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedor. Tijekom 1992. go­dine, bio je sudionik u uhićenju civilnog pučanstva hrvatske nacionalnosti sela Kalajeva pored Ljubije i odvođenja istih u koncentracioni logor “Omarska”.

JANKOVIĆ, DUŠAN “DULE” – muškarac, po na­ci­onalnosti Srbin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). Kao zapovjednik policijske postrojbe zvane “Srpska po­li­cija” iz Prijedora sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području općine Prijedor. Osobno je određivao i potpi­si­vao sve naloge za odvođenje uhićenih osoba u koncentracione logore “Keraterm”, “Trnopolje” i “Omarska”.

JELIČIĆ, DRAGOJA – muškarac, po nacionalnosti Srbin, predsjednik SDS-a za selo Cikote, iz sela Cikota (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa (općina Prijedor) i Stare Rijeke (općina Sanski Most) u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.

JELISAVAC, MIŠO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedor. Tijekom 1992. go­dine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja (općina Prijedor).

JELISAVAC, (RAJKO) RADENKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja (općina Prijedor). Odvodio je, tijekom perioda svibanj/srpanj 1992. godine, nezakonito uhićene civila (s područja ljubijskog kraja) u koncentracioni logor “Omarska”.

JEVTIĆ, (LAZO) BORO – muškarac, po nacional­nosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Su­djelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja – sela: Stare Rijeke, Briševa, Raljaša (općina Prijedor), napose od 23.- 26. srpnja 1992. godine.

JEVTIĆ, OSTOJA “RANJO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja – sela: Stare Rijeke, Briševa, Raljaša (općina Prijedor), napose od 23.- 26. srpnja 1992. godine.

JEVTIĆ, (LAZO) PERO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja – sela: Stare Rijeke, Briševa, Raljaša (općina Prijedor), napose od 23.- 26. srpnja 1992. godine.

JEVTIĆ, (MILE) PERO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Su­djelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja – sela: Stare Rijeke, Briševa, Raljaša (općina Prijedor), napose od 23.- 26. srpnja 1992. godine. Osobno je počinio ubojstva nekolicine civila hrvatske nacionalnosti, mještana sela Briševa.

JEVTIĆ, (PERO) RADE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Su­djelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja – sela: Stare Rijeke, Briševa, Raljaša (općina Prijedor), napose od 23.- 26. srpnja 1992. godine.

JEVTIĆ, (LAZO) STANOJE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja – sela: Stare Rijeke, Briševa, Raljaša (općina Prijedor), napose od 23.- 26. srpnja 1992. godine.

JEVTIĆ, (MIRKO) VASO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Su­dje­lovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja – sela: Stare Rijeke, Briševa, Raljaša (općina Prijedor), napose od 23.- 26. srpnja 1992. godine.

JEŠIĆ, BRANKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa (općina Prijedor) i Stare Rijeke (općina Sanski Most) u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.Dana, 20.07.1992. godine, zapalio je džamiju u selu Bišćanima tako što je u istu ispalio projektil iz oružja zvanog “zolja”.

JOKIĆ, DRAGAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Omarske (općina Prijedor). Kao pripa­dnik jedne smjene čuvara u koncentracionom logoru “Omarska” je, u periodu od 20.07. do 03.08.1992. go­dine, pucao (rafalnom paljbom) iz automatske puške u skupinu Muslimana, mještana sela Rizvanovića, koje su pripadnici srpskih snaga uhitili u selu Rizvanovićima i dovezli u koncentracioni logor “Omarska”.

JOVIČIĆ, TRIVUN – muškarac, po nacionalnosti Srbin iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Tijekom 1992. godine, dolazio je u koncentracioni logor “Omarska” kojim prilikama je vršio isljeđivanja zatočenicima koncentracionog logora “Omarska”.

JOVIĆ, MILE – muškarac, po nacionalnosti Srbin iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Kao zapovjednik vojne policije “Srpske vojske” u Prijedoru, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području općine Prijedor. Izdavao je zapovijed, sebi potčinjenima pripadnicima srpske vojne policije, koje su polučile masovna strada­nja civilnog pučanstva hrvatske i bošnjačke nacio­nalnosti na području općine Prijedor.

JOŠKIĆ, ZORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik srpske postrojbe, oko 25.07.1992. godine, na nogometnom stadionu u mjestu Ljubiji (općina Prijedor), provodio je brutalna zlostavljanja i premlaćivanja skupine Muslimana koji su uhićeni u selu Miskoj Glavi (općina Prijedor) i nakon par dana dovedeni na dotični stadion.

JURIĆ, (NIKOLA) IVICA “JURIKA” – mu­ška­rac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gornje Ravske pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, bio je sudionik u zastrašivanju i teroru nad civilima hrvatske nacionalnosti sela Gornja Ravska i Tisova. Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (sela Tisova, Gornja Ravska, Garevica, Stara Rijeka, Briševo, Raljaš) napose od 23.- 26. srpnja 1992. go­dine. Provdio je prisilnu mobilizaciju Hrvata sela Gornja Ravska i Tisova u oružane redove tzv. “srpske vojske” (jedan dio mobiliziranih Hrvata je poginuo na ratištima u Bo­sanskoj Posavini). Odabirao je civile hrvatske nacio­nalnosti s područja sela Gornja Ravska a koji su potom bili uhićeni i zatvoreni u koncentracione logore “Keraterm”, “Omarska”…. Od strane srpskih vlasti je optužen da je u noći 07/08. studenog 1992. godine, sudjelovao u ubojstvu svećenika Ivicu Grgića – župnika katoličke župe Ravska.

JURIĆ, (IVICA) NIKOLA – muškarac, po nacionalnosti Hrvat iz sela Gornje Ravske pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, bio je sudionik u zastrašivanju i teroru nad civilima hrvatske nacionalnosti sela Gornja Ravska i Tisova. Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (sela Tisova, Gornja Ravska, Garevica, Stara Rijeka, Bri­še­vo, Raljaš) napose od 23.- 26. srpnja 1992. godine. Provodio prisilnu mobilizaciju Hrvata sela Gornja Ravska i Tisova u oružane redove tzv. “srpske vojske” (jedan dio mobiliziranih Hrvata je poginuo na ratištima Bosanske Posavine); odabirao civile hrvatske nacionalnosti s područja sela Gornja Ravska a koji su potom bili uhićeni i zatvoreni u koncentracione logore “Keraterm” i “Omarska”.

JURIŠIĆ, (BOŠKO) BORO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora naselja Tukova (općina Prijedor). Kao pripadnik naoružane srpske skupine (pod neposrednim zapovjedništvom “vojvode” Miće Jurišića i Drage Tintora) koja je djelovala kao sastavni dio srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa (općina Prijedor) i Stare Rijeke (općina Sanski Most) u periodu od 20. do 26.07.1992. godine. Oko 23.07.1992. godine, u selu Čarakovo je, skupa sa Borom Jurišićem brutalno ubio (sasjekao sjekirom!) Adema Hodžića.

JURIŠIĆ, LJUPKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora naselja Tukova (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske skupine (pod neposrednim zapovjedništvom samozvanog “vojvode” Miće Jurišića) koja je djelovala kao sastavni dio srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa (općina Prijedor) i Stare Rijeke (općina Sanski Most) u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.

JURIŠIĆ, MIĆO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora naselja Tukova (općina Prijedor). Kao samozvani “četnički vojvoda” i jedan od zapovjednika (uz Dragu Tintora) naoružane srpske sku­pine koja je djelovala kao sastavni dio srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa (općina Prijedor) i Stare Rijeke (općina Sanski Most) u periodu od 20. do 26.07.1992. godine. Osobno je, tijekom kolovoza 1992. godine, pred skupinom od 5 osoba srpske i jednom osobom bošnjačke nacionalnosti, izjavio kako je, 13.06.1992. godine, u selu Čara­kovu, pobio cijelu hrvatsku obitelj prezimenom Ećimo­vić. Kao pripadnik oružane pratnje konvoja autobusa i kamiona kojima su, 21.08.1992. godine, srpske vlasti s područja općine Prijedor protjerali veliki broj civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, bio je sudionikom odvajanja više od 200 civila, muškaraca koje su potom na različite načine pobili na rubu kanjona rijeke Ugar (lokalitet zvan “Koričanske Stjene”) na području općine Skender Vakufa.

JURIŠIĆ, (MILAN) MLAĐO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz Prijedora naselja Tukova (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa (općina Prijedor) i Stare Rijeke (općina Sanski Most) u periodu od 20. do 26.07.1992. godine. Oko 23.07.1992. godine, u selu Čarakovo je, skupa sa Borom Jurišićem brutalno ubio (sasjekao sjekirom) Adema Hodžića.

JURIŠIĆ, (MILAN) RANKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, do rata je radio na željeznici, iz grada Prijedora naselja Tukova (općina Prijedor). Kao pripa­dnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa (općina Prijedor) i Stare Rijeke (općina Sanski Most) u periodu od 20. do 26.07.1992. godine. Osobno je, 20.07.1992. godine, počinio ubojstvo Mirhada Mrkalja iz sela Bišćana.

JURIŠIĆ, VULE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz Prijedora naselja Tukova (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na podru­čju sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa (općina Prijedor) i Stare Rijeke (općina Sanski Most) u periodu od 20. do 26.07.1992. godine. Osobno je počinio ubojstvo Sabahudina Musića iz sela Čarakova.

JURIĆ, MARINKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen 1964 godine, iz sela Novakovića (općina Kotor Varoš). Dana, 13.08.1992. godine, u selu Dabovcima je sudjelovao u masovnom strijeljanju civilnog pučanstva, mještana sela Dabovaca. Tom prilikom je ubijen veći broj civila bošnjačke nacionalnosti tog sela.

KAČAVENDA, DRAŽEN – muškarac, po nacional­nosti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik jedne smjene čuvara u koncentracionom logoru “Omarska”, u periodu od svibnja do kolovoza 1992. godine, sudjelovao je u zlostavljanju, brutalnom fizičkom maltretiranju te ubojstvima Hrvata i Muslimana koji su bili zatočeni u koncentracionom logoru “Omarska”.

KADRIJA, ZORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik srpske postrojbe je, oko 25.07.1992. godine, na nogometnom stadionu u mjestu Ljubiji, brutalno zlostavljao i pre­mlaćivao skupinu Muslimana koji su uhićeni u selu Miskoj Glavi i nakon par dana dovedeni na dotični stadion. Kao pripadnik oružane pratnje konvoja autobusa i kamiona kojima su, 21.08.1992. godine, srpske vlasti s područja općine Prijedor protjerale veliki broj civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, bio je sudionikom odvajanja više od 200 civila muškaraca koji su potom na različite načine pobijeni na rubu kanjona rijeke Ugar (lokalitet zvana “Koričanske Stjene”) na području općine Skender Vakufa.

KANDIJA, DRAŠKO – muškarac, po nacionalno­sti Srbin, iz mjesta Kozaraca – naselja Podgrađa (općina Prijedor). Kao pripadnik oružane pratnje konvoja autobusa i kamiona kojima su, 21.08.1992. godine, srpske vlasti s područja općine Prijedor protjerale veliki broj civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, bio je sudionikom odvajanja više od 200 civila muškaraca koji su potom na različite načine pobijeni na rubu kanjona rijeke Ugar (lokalitet zvana “Koričanske Stjene”) na području općine Skender Vakufa.

KARADŽIĆ, RADOVAN – muškarac (?), starosti 49 godina, po nacionalnosti crnogorski Srbijanac, po zanimanju psihijatar, rođen u selu Petnici u Crnoj Gori. Godine 1990. osnovao je Srpsku demokratsku stranku (SDS) u Bosni i Hercegovini. Postoje opravdne indicije da je kao politički vođa bosanskih Srba odgovoran je za rat (1992.) i oružanu agresiju na Bosnu i Hercegovinu i njenu legitimno izabranu Vladu u Sarajevu, nasilno zauzimanje dvije trećine zemlje i progona više od pola mi­lijuna Hrvata i Muslimana, zbog provedbe politike genocida. Od 1992. do 1995. godine, predsjednik je samo­zvane ‘Republike Srpske’. Suodgovoran je za nasilja počinjena civilima u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Suodgovoran je za oružane napade na vojnike UN i njihovo omalovažavanje. Na ‘Zapadu’ važi za ratnog zločinca a Međunarodni sud u Haagu pokre­nuo je istragu protiv njega. Poznate su njegove izjave: ‘Ako prestanemo ratovati bit ćemo svi ubijeni’. David Rieff, američki stručnjak za Balkan je izjavio: ‘Karadžić je lažac, ali on ne laže kao drugi političari, već kao teško bolestan šizofreničar.’

KARAGIĆ, SLOBODAN - muškarac, po nacional­nosti Srbin. Od njenog osnutka je pripadnik ekstremne srpske skupine zvane “MIĆE” koju je, uz pomoć Milenka Gligorića i Milovana Stankovića organizirao i utemeljio predsjednik dobojskog ogranka SDS-a Milovan Ninković “Miće”. Već od veljače 1992. godine, skupa s drugim članovima navedene skupine sudjeluje u izvođe­nju terorističkih akcija (miniranja objekata i automobila, premlaćivanja i zastrašivanja uglednijih građana hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti). Izbijanjem otvorene svesrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, osobno je, a i uz sudjelovanje drugih pripadnika skupine “MIĆE”, počinio niz ratnih zločina (masovna i pojedinačna ubojstva, uhićenja, zatvaranja, brutalna premlaćivanja, protjerivanja, pljačkanje imovine, iznuđivanja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić…

KARAJICA, SVETO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, do rata je radio kao medicinski tehničar u domu zdravlja u mjestu Kozaracu, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik srpske postrojbe sudjelovao je, u periodu od svibnja do kolovoza 1992. godine, u zlostavljanju i maltretiranju civilnog pučanstva bošnjačke nacionalnosti u selu Suhom Brodu pokraj Kozarca te pljački imovine iz civilnih objekata.

KARLICA, SIMO – muškarac (starije životne dobi), po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). Oko 24.07.1992. godine, u selu Miskoj Glavi je, iz zgrade tamošnjeg “Društvenog doma” izveo 10 zatočenih Muslimana i ubio (zaklao) ih.

KATANA, BRANKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Donjeg Volara (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke, u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.

KATANA, ĐURO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

KATANA, NEĐO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, predsejdnik SDS-a za selo Donji Volar, iz sela Donjeg Volara (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke, u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.

KEREZ, VOJIN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, nepoznatne starosne dobi, u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u selu Vrbanjcima (općina Kotor Varoš). Kao pripadnik srpskih snaga, uz druge “srpske vojnike”, sudjelovao je u prisiljavanju civila, mještana sela Vrbanjaca da se kreću ispred “srpskih snaga kao “živi štit”, kojom prilikom je ubijen veći broj tih civila. Su­djelovao je pri pljački civilne imovine i dobara te u ubojstvima i protjerivanju civilnog pučanstva s podru­čja općine Kotor Varoši.

KEREZOVIĆ, BORO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, nepoznatne starosne dobi, u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u selu Vrbanjcima (općina Kotor Varoš). Kao pripadnik srpskih snaga, uz druge “srpske vojnike”, sudjelovao je u prisiljavanju civila, mještana sela Vrbanjci da se kreću ispred “srpskih snaga kao “živi štit”, kojom prilikom je ubijen veći broj tih civila. Su­djelovao je pri pljački civilne imovine i dobara te u ubojstvima i protjerivanju civilnog pučanstva s podru­čja općine Kotor Varoši.

KEREZOVIĆ, NEĐO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, nepoznatne starosne dobi, u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u selu Vrbanjcima (općina Kotor Varoš). Kao pripadnik srpskih snaga, uz druge “srpske vojnike”, sudjelovao je u prisiljavanju civila, mještana sela Vrbanjci da se kreću ispred “srpskih snaga kao “živi štit”, kojom prilikom je ubijen veći broj tih civila. Su­djelovao je pri pljački civilne imovine i dobara te u ubojstvima i protjerivanju civilnog pučanstva s područja općine Kotor Varoši.

KESER, DUŠAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Kao pripadnik policijske po­strojbe zvane “Srpska policija” iz grada Prijedora, tijekom noći 29./30.03.1994. godine je u gradskom naselju zvanom Raškovac-Skela, ubio Šefiku i Timka Hergić (bračni par bošnjačke nacionalnosti).

KESOR, SAVAN “ŽORŽ” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, do rata je radio kao taksisa, iz grada Pri­jedora (općina Prijedor). Kao pripadnik policijske po­strojbe zvane “Srpska policija” u Prijedoru je, tijekom lipnja 1992. godine, sudjelovao u pljačkanju imovine protjeranih, zatočenih ili ubijenih Hrvata i Muslimana s područja općine Prijedora. Slovio je za ‘sljedbenika’ Srđe Srdića kao idejnog vođe, i bezpogovorno je obavljao sve što mu je Srđo zapovjedio.

KEZUNOVIĆ, DRAGOMIR – muškarac, po na­ci­o­nalnosti Srbin. Od njenog osnutka je pripadnik ekstre­mne srpske skupine zvane “MIĆE” koju je, uz pomoć Milenka Gligorića i Milovana Stankovića organizirao i utemeljio predsjednik dobojskog ogranka SDS-a Milovan Ninković “Miće”. Već od veljače 1992. godine, sku­pa s drugim članovima navedene skupine sudjeluje u izvođenju terorističkih akcija (miniranja objekata i automobila, premlaćivanja i zastrašivanja uglednijih građana hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti). Izbijanjem otvorene svesrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, osobno je, a i uz sudjelovanje drugih pripadnika skupine “MIĆE”, počinio niz ratnih zločina (masovna i pojedinačna ubojstva, uhićenja, zatvaranja, brutalna premlaćivanja, protjerivanja, pljačkanje imovine, iznuđivanja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić…

KNEŽEVIĆ, DUŠAN “DUĆA” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, starosti preko 40 godina, visine oko 180 cm, težine preko 100 kg, iz sela Jelovca (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe, u periodu od svibnja do kolovoza 1992. godine, često je dolazio u krug koncentracionog logora “Keraterm”. U tim prilikama je zlostavljao, mučio, brutalno premlaćivao zatočene Hrvate i Bošnjake od kojih je jedan broj podlegao ozlje­dama.

KNEŽEVIĆ, ĐOKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

KNEŽEVIĆ, GOJKO – muškarac, po nacionalno­sti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

KNEŽEVIĆ, RADE – muškarac, po nacionalnosti Srbin iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Vršio je isljeđivanja zatočenika u koncentracionom logoru “Omarska”.

KNEGINJIĆ, ZORAN “TACNA” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). Kao pripadnik jedne smjene čuvara u koncentracionom logoru “Trnopolje, jedne noći, koncem srpnja 1992. godine, izveo je iz kruga logora dvojicu zatočenika (oca i sina, Antu i Zorana Murgića) i ubio ih iz vatrenog oružja.

KOLUNDŽIJA, DRAGAN “KOLE” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, negdje do 1988. godine, radio je u prijedorskom poduzeću “Autotransport – teretni saobraćaj” kao vozač kamiona a neposredno uoči izbijanja rata otvorio je privatnu tvrtku u kojoj se bavio auto-pri­jevozom (posjedovao je kamion marke “FAP” sa prikolicom), s područja općine Prijedor (selo Trnopolje ?). Kao pripadnik srpske postrojbe bio je, u periodu od svibnja do kolovoza 1992. godine, u koncentracionom logoru “Keraterm” kao zapovjednik jedne smjene logorskih čuvara u kojoj su se između ostalih nalazili: osoba pre­zi­menom Grujičić zvani “Grujo”, Radovan Kecman zvani “Stupar”, Milan Pauković zvani “Pilip” i Milan Pauković zvani “Mićo”. Iako je, prema mišljenjima mnogih preživjelih zatočenika, upravo ‘njegova’ smjena čuvara iskazala najviše ljudskosti i osjećaja za nji­ho­ve patnje, upravo je za vrijeme boravka ove smjene na du­žnosti, tijekom noći 24./25.07.1992. godine, u koncentracionom logoru “Keraterm” počinjen pokolj nad zatočenicima koji su bili smješteni u logorskoj prostori­ji br. 3, kojom prilikom je, iz vatrenog oružja ubijeno više od 140 a teže i lakše ozljeđeno preko 60 zatočenika.

KOMOSAR, PETAR – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (sela Stara Rijeka, Briševo, Raljaš) napose u periodu od 23. do 26.07.1992. godine.

KONDIĆ, DRAGAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, do rata je radio kao zavarivač u prijedorskim poduzećima “Bosnomontaža” i “Tvornici zavarenih sklo­pova”, visine oko 180, težine oko 80 kg, iz grada Prijedora – naselja Čirkin Polja u blizini gostionice “Grmeč”. U koncentracionom logoru “Keraterm” je bio u funkciji zamjenika zapovjednika smjene logorskih čuvara, Dušana Fuštara zvanog “Fujo”. osobno je sudjelovao u brutalnom premlaćivanju zatočenika od kojih su najmanje trojica podlegla ozljedama koje su zadobili prilikom mučenja, zlostavljanju i premlaćivanja.

KOS, MILOICA “KRLE” – muškarac, po nacional­no­sti Srbin, iz mjesta Omarske (općina Prijedor). Kao pripadnik smjene čuvara u koncentracionom logoru “Omarska” osobno je sudjelovao pri mučenjima, zlosta­vlja­njima, brutalnim premlaćivanjima zatočenika. Tije­kom noći 15./16.06.1992. godine, skupa s još trojicom stražara pretukao je Silvija Sarića (predsjednika općinskog HDZ-a) koji je od zadobijenih ozljeda i umro te Abdulaha Puškara koji je takođe umro od zadobijenih ozljeda.

KOVAČEVIĆ dr., MILAN “MIĆO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, po profesiji liječnik-anesteziolog, rođen prije 55 godina u selu Božićima kod Prijedora, poznat po svojoj nekontroliranoj i kroničnoj sklonosti alkoholu, živio je u gradu Prijedoru. Predsjednik Izvr­šnog odbora općine Prijedor nakon nasilne smjene vla­sti (30.04.1992.). Ispred ‘Srpskog kriznog štaba opštine Prijedor’ potpisivao je spiskove za masovne likvidacije Hrvata i Muslimana prijedorske općine i rušenja njihovih vjerskih, stambenih i gospodarskih objekata. Osobno je sudjelovao u pojedinim pljačkama imovine ubijenih ili protjeranih Hrvata i Muslimana.

KOVAČEVIĆ, RANKO “BATO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Tijekom perioda od svibnja do kolovoza 1992. godine, je kao pripa­dnik policijske postrojbe zvane “Srpska policija” provodio uhićenja civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području grada Prijedora te njihovo odvođenje u koncentracione logore “Keraterm” i “Omarska”. Dana, 27.06.1992. godine, je boravio u koncentracionom logoru “Omarska” i tom prilikom, zajedno sa “srpskim policajcem” koji se preziva Cvijić zvani “Cvijo” (po nacional­nosti Srbin, iz grada Prijedora) zlostavljao i brutalno pretukao zatočenika M.A.

KOVAČEVIĆ, (RAJKO) SLOBODAN – mu­ška­rac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Miske Glave pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, su­djelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

KOVAČEVIĆ, ZORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen u selu Dabovcima gdje je i nastanjen (općina Kotor Varoš). Kao zapovjednik manje skupine pripadnika srpske vojske, sudjelovao je u zlostavljanju, maltretiranju i ispitivanju Muslimanke L. R. u selu Dabovcima, tijekom srpnja 1992. godine.

KOVRLJE, MIRKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin iz grada Prijedora. Tijekom perioda od svibanj do kolovoza 1992. godine, boravio je u zgradi prijedorske policije u funkciji isljednika i pri svojim boravcima je provodio isljeđivanja nad Hrvatima i Bošnjacima koji su potom odvođeni u zatočeništvo u koncentracioni logor “Omarska”.

KRIVAJA, PERO “LIMAR”- muškarac, po nacionalnosti Srbin, po profesiji vozač kamiona, iz grada Pri­jedora. Osobno je, prema zapovijedi “srpskih vlasti” općine Prijedor, 25.07.1992. godine, kamionom (‘šle­perom’) odvezao iz kruga logora “Keraterm” više od 80 zatočenika (20 neozljeđenih i više od 60 što teže što lakše ozljeđenih) koji su bili smješteni na prikolici zajedno s više od 140 tijela, u koncentracionom logoru “Keraterm” ubijenih zatočenika. Osobno je, u nazočnosti Borislava Kragulja zvanog “Boban” i još trojice Muslimana izja­vio kako je 25.07.1992. godine, odvezao kamion iz logora “Keraterm” do rudnika “Tomašica” te otkvačio prikolicu od kamiona i otišao premda je znao da se na prikolici nalaze i žive osobe od kojih je veći broj bio ozljeđen.

KRIVAJA, SOLE “KRIVI” – muškarac, po nacionalnosti Srbin iz grada Prijedora. Sudjelovao je u zločinu nad zatočenicima koncentracionog logora “Omarska”.

KRNETA, BRANE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Ljeskara pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

KRNETA, MARKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Ljeskara (zaselka Dubočaja) pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

KRSTIĆ, ZDRAVKO – muškarac, po nacionalno­sti Srbin, u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u gradu Kotor Varoši gdje je radio kao “sekretar sekreta­rijata za narodnu odbranu općine Kotor Varoš”. Tijekom mjeseca lipnja 1992. godine, sudjelovao je u rušenju i uništavanju civilnih stambenih i gospodarskih objekata sela Hrvaćana, potpunom uništenju i spaljivanju dijela grada Kotor Varoši kojom prilikom je ubijen veliki broj civila, stanovnika tog dijela grada. Sudjelovao je, sredinom 1992. godine, i u masovnoj egzekuciji većeg broja civilnih osoba, pučana mjesta Vrbanjaca.

KRSTIĆ, ŽELJKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u mjestu Kotor Varoš. Kao pripadnik srpske tenkovske postrojbe, tijekom mjeseca lipnja 1992. godine, su­djelovao je u rušenju i uništavanju civilnih stambenih i gospodarskih objekata sela Hrvaćana, potpunom uni­štenju i spaljivanju dijela grada Kotor Varoši kojom prilikom je ubijen veliki broj civila, stanovnika tog dijela grada. Sudjelovao je, sredi­nom 1992. godine, u masovnoj egzekuciji većeg broja civilnih osoba, pučana mjesta Vrbanjaca.

KUDRA, MIĆO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Lušci Palanke (općina Sanski Most). Su­djelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (sela Stara Rijeka, Briševo, Raljaš…), napose od 23. do 26.07.1992. godine. Osobno je, tom prilikom su­djelovao i činio ubojstva civila hrvatske nacionalnosti sela Briševa.

KUNIŠ, ZORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik srpske postrojbe, 20.07.1992. godine, sudjelovao je u protjerivanju, mučenju, zlostavljanju i ubijanju civilnog pučanstva bošnjačke nacionalnosti, mještana sela Jugovaca kojom prilikom je ubijen veći broj mještana tog sela.

KURUZOVIĆ, (PERO) SLOBODAN “MAJOR” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen 1943. godine, po profesiji nastavnik, iz grada Prijedora. Kao pričuvni oficir JNA (major) aktivno je sudjelovao agresiji na Hrvatsku (napose na području zapadne Slavonije), a od početka 1992. godine, sudjeluje u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na cijelokupnom području općine Prijedor. Opravdano se pretpostavlja da je bio članom ‘Srpskog kriznog štaba’ opšine Prijedor. Neodređeno vrijeme, u periodu od svibnja do kolovoza 1992. go­dine, bio je upravitelj koncentracionog logora “Trnopolje” gdje su počinjena mnoga ubojstva i silovanja zatočenika i zatočenica iz reda Hrvatskog i Muslimanskog naroda. Prema nekim informacijama proizašlih od prijedorskih Srba, svoje sadašnje izrazito bogato imovno stanje stekao je pljačkajući po Republici Hrvatskoj (po zapadnoj Slavoniji) 1991., a tijekom 1992. godine, na cijelom području općine Prijedor.

KUZMIĆ, NEĐO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen 1958. godine, u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u selu Vrbanjcima (općina Kotor Varoš). Kao pripadnik srpske vojske, uz druge “srpske vojnike”, sudjelovao je u prisiljavanju civila, mještana sela Vrbanjaca da se kreću ispred “srpskih snaga” kao “živi štit”, kojom prilikom je ubijen veći broj tih civila. Su­djelovao je u pljački civilne imovine i dobara te u ubojstvima i protjerivanju civilnog pučanstva s podru­čja općine Kotor Varoš.

KVOČKA, MIROSLAV – muškarac, po nacionalnosti Srbin iz grada Prijedora. Kao upravnik koncentracionog logora “Omarska” u periodu od 28.05. do 10.06.1992. godine, sudjelovao je u planiranju i izdavanju zapovjedi za provedbu zločina nad zatočenicima koncentracionog logora “Omarska”. U periodu od 10.06. do 06.08. 1992. godine, postavljen je za zamjenika upra­vnika logora “Omarska” (Željka Mejakića).

LJUBOBRATOVIĆ, VUJADIN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, nepoznatne starosne dobi i mjesta rođe­nja, u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u mjestu Kotor Varoši a radio je kao učitelj u osnovnoj školi u selu Obodniku kod Moslavara (općina Kotor Varoš). U dvo­rištu njegove kuće streljan je, tijekom tra­vnja 1992. go­dine, Drago Anušić, po nacionalnosti Hrvat, stanovnik grada Kotor Varoša. Kao samozvani “če­tnički vojvoda” predvodio je pripadnike srpskih snaga, tijekom mjeseca lipnja 1992. godine, prilikom rušenja, uništavanja i spaljivanja dijela grada Kotor Varoša kojom prilikom je ubijen veliki broj civila, stanovnika tog dijela grada. Sudjelovao je, sredinom 1992. godine, u masovnoj egzekuciji većeg broja civilnih osoba, pučana mjesta Vrbanjci.

LOVRIĆ, (PERO) DUJO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja.

LOVRIĆ, (PERO) MIJO – muškarac, po nacional­nosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja.

LOVRIĆ, (PERO) RADE – muškarac, po nacional­nosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja.

MADŽAR, STOJAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Kao pripadnik jedne smjene logorskih čuvara, osobno je sudjelovao u mučenjima, zlostavljanjima, brutalnim premlaćivanjima zatočenika u koncentracionom logoru “Keraterm”.

MALIĆ, ČEDO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (sela Stara Rijeka, Briševo, Raljaš…) napose od 23. – 26.07.1992.

MALIĆ, NEĐO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općina Prijedor. Kao pripadnik srpske po­strojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke…, u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.

MALIĆ, (ČEDO) VELJKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Su­djelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (sela Stara Rijeka, Briševo, Raljaš…), napose od 23. do 26.07.1992. godine.

MARČETA, BORO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Marini (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja. Osobo je, tijekom 1992. godine, počinio ubojstvo najmanje jednog civila hrvatske nacionalnosti, mještana sela Gornje Ravske.

MARČETA, JANKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Jugovca, (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, su­djelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke …, u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.

MARČETIĆ, PAJO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Sudjelovao je u lažnom prokazivanju i genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (sela Stara Rijeka, Briševo, Raljaš…), napose od 23. do 26.07.1992. godine.

MARIČIĆ, SPASO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, do rata je bio zaposlen u tvornici “Celuloza” u Prijedoru, s područja općine Prijedor. Od svibnja do kolovoza 1992. godine, bio je u koncentracionom logoru “Trnopolje” u svojstvu logorskog čuvara.

MARINOVIĆ, NIKOLA “VUKOVARAC” – mu­ška­rac, po nacionalnosti Srbin, rođen u selu Marini u općini Sanski Most, njegova supruga Branka trenutačno živi u njihovoj obiteljskoj kući u gradu Zrenjaninu u Srbiji, iz mjesta je Ljubije (općina prijedor). Prema oso­bnom kazivanju i hvalisanju, tijekom 1991. godine, su­djelovao je u oružanoj agresiji na Hrvatsku, i tom pri­likom činio ubojstva ljudi i razaranja objekata, građevina, dobara, imovine… na području grada i općine Vukovar. Sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose po selima Stara Rijeka, Briševo i Raljaš u vremenu 23. do 26.07.1992.). Osobno je poči­nio ubojstva civila hrvatske i bošnjačke nacionalno­sti mjesta Ljubije. Zajedno sa Stojanom Beširom zvanim “Stole” i drugim pripadnicima srpskih snaga, 26.05.1992. godine, na lokalitetu zvanom “Redak” nedaleko Ljubije ubio je Rasima Čehića, Muslimana iz Ljubije.

MARIĆ, RATKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, do rata je bio zaposlen u tvornici “Celuloza” u Prijedoru, s područja općine Prijedor. Od svibnja do kolovoza 1992. godine, bio je u koncentracionom logoru “Trnopolje” u svojstvu logorskog čuvara.

MARKOVIĆ, DUŠAN “DULE” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Dabovaca (općina Kotor Varoš). Sudjelovao je u zlostavljanju, maltretiranju i ispitivanju Muslimanke L. R. u selu Dabovcima, tijekom srpnja 1992. godine.

MARKOVIĆ, SLOBODAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Dana, 18.06.1992. je, kao pripadnik srpske postrojbe zvane “crvene be­retke”, sudjelovao u uhićenju muškaraca hrvatske i bošnjačke nacionalnosti (njih oko 37 starosne dobi od 18 do 60 godina) iz prijedorskog prigradskog naselja Tu­kova (iz Novosadske i Prištinske ulice), koji su potom autobusom odveženi u koncentracioni logor “Keraterm”.

MARKOVIĆ, VLADO – muškarac, starosti oko 50 godina, po nacionalnosti Srbin, iz Prijedora – naselje Tukova (općina Prijedor). U periodu od svibnja do kolovoza 1992. godine, pljačkao je imovinu protjeranih, zatočenih ili ubijenih Hrvata i Muslimana iz naselja Tu­kova i sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hamba­rina, Čarakova i Zecova.

MARKOVIĆ, ZORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Vrbanjaca (općina Kotor Varoš). Su­djelovao je u uhićenju, zatvaranju i brutalnom fizičkom maltretiranju jednog Muslimana (suprug B. R.) u selu Dabovcima te ubojstvo istog (s još 180 muškaraca), 27.06.1992. godine, u selu Večićima (općina Kotor Varoš).

MARMAT, RAJKO – muškarac, po nacionalnosti Sr­bin, iz mjesta Omarske (općina Prijedor). Kao pripa­dnik jedne smjene čuvara u koncentracionom logoru “Omar­ska” osobno je sudjelovao u mučenjima, zlosta­vlja­njima, brutalnim premlaćivanjima zatočenika. Tije­kom noći 15./16.06.1992. godine je, skupa s još trojicom stražara pretukao Silvija Sarića (predsjednika općinskog HDZ-a) koji je od zadobijenih ozljeda umro, te Abdulaha Puškara koji je takođe umro od zadobijenih ozljeda.

MARMAT, ŽARKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Omarske (općina Prijedor). Kao pripa­dnik jedne smjene čuvara u koncentracionom logoru “Omarska” osobno je sudjelovao u mučenjima, zlosta­vlja­njima, brutalnim premlaćivanjima zatočenika. Tijekom noći 15./16.06.1992. godine je, skupa s još trojicom stražara pretukao Silvija Sarića (predsjednika općinskog HDZ-a) koji je od zadobijenih ozljeda umro, te Abdulaha Puškara koji je takođe umro od zadobijenih ozljeda.

MARTIĆ, DRAGAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Kruhara (općina Sanski Most). Tijekom srpnja/kolovoza 1992. godine, sudjelovao je u brutalnim fizičkim maltretiranjima i mučenjima zatočenih civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti u knocentracio­nom logoru “Krins” u Sanskom Mostu. Sredinom 1992. go­dine, sudjelovao je u ubojstvu najmanje tri zatočenika koncentracionog logora “Krins”: Adama Delića zvanog Dado iz sela Stare Rijeke, Zdenka Gavranovića iz sela Batkovaca i osobe zvane “Rora” iz Starog Majdana.

MARTIĆ, MILE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Sanskog Mosta. Tijekom srpnja/kolovoza 1992. godine, sudjelovao je u brutalnim fizičkim maltretiranjima i mučenjima zatočenih civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti u koncentracionom logoru “Krins” u Sanskom Mostu.

MASIRAČA, DRAGO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Jugovaca u ljubijskom kraju, te po selima Bišćanima, Čarakovuo, Rakovčanima i Rizvanovićima (općina Prijedor).

MATIĆ, ANTE – muškarac, rođen oko 1930., po nacionalnosti Hrvat, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1991. godine sudjelovao u agresiji na Hrvatsku (na području zapadne Slavonije), a od početka svibnja 1992. godine, aktivno surađuje sa okupacionim srpskim vlastima na području ljubijskog kraja u provedbi genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja (napose po selima Stara Rijeka, Briševo, Raljaš u vremenu od 23. do 26.07.1992.).

MEDIĆ, GORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz Prijedora – naselja Tukova (općina Prijedor). Od 20. do 26.07.1992. godine (tijekom noći), dolazio je u koncentracioni logor “Trnopolje”, skupa sa Radenkom Batozom i Milenkom Žigićem, kojim prilikama su izvodili pojedine zatočenike i zlostavljali ih.

MEJAKIĆ, DRAGO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). U periodu od lipnja do kolovoza 1992. godine, kao istražitelj policijske postaje u Prijedoru zvane “Srpska policija”, svakodnevno je dolazio u koncentracioni logor “Omar­ska” gdje je provodio istražne radnje nad zatočenicima kojom prilikom su isti bili zlostavljani, premlaćivani i ubijani.

MEJAKIĆ, ŽELJKO – muškarac, po nacionalno­sti Srbin, rođen 1964. godine, iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Kao upravnik koncentracionog logora “Omarska”, u periodu od 10.06. do 21.08.1992. godine, sudjelovao je u planiranju i izdavanju zapovjedi za provedbu zločina nad zatočenicima koncentracionog logora “Omarska”. Kao upravnik koncentracionog logora nije, a mogao je spriječiti sve zločine počinjene nad zatočenicima. Zastrašujuće djeluje njegova izjava pred kamerama njemačkih novinara, da su ‘u “Omarskoj” umrle samo dvije osobe i to prirodnom smrću o čemu postoji liječnička dokumentacija’.

MIJATOVIĆ, ZDRAVKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Kao jedan od čuvara u koncentracionom logoru “Trno­polje” sudjelovao je u zločinu nad zatočenicima koncentracionog logora “Trnopolje”.

MIJIĆ, (RANKO) BAJO – muškarac, po nacional­nosti Srbi iz grada Prijedora. U periodu od svibanj do kolovoz 1992. godine, u više navrata je boravio u koncentracionom logoru “Omarska” u funkciji isljednika i pri svojim boravcima je provodio isljeđivanja nad zatočenim Hrvatima i Bošnjacima a kojim prilikama su isti bili zlostavljani, premlaćivani i ubijani.

MILINKOVIĆ, SLOBODAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Miske Glave pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

MILOJICA, (BRANKO) BORO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Tisove pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja. Osobno, a po nalogu Ivice Šolaje, počinio je ubojstvo jednog civila hrvatske nacionalnosti iz sela Gornje Ravske. Sudjelovao je u ubojstvu devet (9) civila romske nacionalnosti iz sela Šurkovca – zaselka Vo­larića, pored Ljubije (23.07.1992.). Srpske okupacione vlasti u ljubijskom kraju optužile su ga da je u noći 07/08.11.1992. godine, sudjelovao u ubojstvu svećenika Ivicu Grgića – župnika katoličke župe Ravske.

MILOJICA, (BRANKO) ČEDO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Tisove pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja. Sudjelovao je u ubojstvu devet (9) civila romske nacionalnosti iz sela Šurkovca – zaselka Volarića pored Ljubije (23. srpnja 1992.).

MILOJICA, (DRAGAN) DUŠAN “MAVALICA” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose po selima Staroj Rijeci, Briševu, Raljašu… od 23. do 26.07.1992.). Osobno je, 24.07.1992. godine, počinio ubojstvo većeg broja civila hrvatske nacionalnosti iz sela Stare Rijeke (zaselaka Muštanice) i sela Briševa, te većeg broja civila bošnjačke nacionalnosti na lokalitetu zvanom “Gajdžik”. Većinu navedenih ubojstava počinio je zajedno s Ljubomirom Mršićem zvanim “Muva”.

MILOJICA, DUŠAN – muškarac, rođen oko 1960. godine, po nacionalnosti Srbin, iz sela Koprivne (općine Sanski Most). Tijekom perioda od 23. do 26.07.1992., sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (u selima Staroj Rijeci, Briševu…). U selu Redku pored Starog Majdana (općina Sanski Most), 25.07.1992., skupa s Milanom Mrđom i Biljanom Plavšić sudjelovao je u ubojsvtu triju žene, stanovnice tog sela.

MILOJICA, DUŠAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.p>

MILOJICA, (PETAR) GORDANA – žena, po nacionalnosti Srpkinja iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovala je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja. Sudjelovala je, od 1992. godine, u oružanoj agresije na Bosansku Posavine.

MILOJICA, (DUŠAN) LJUBAN “LULE” ili “MICI” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, su­djelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

MILOJICA, (BRANE) MILANKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

MILOJICA, MILAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke, u vremenu od 20. do 26.07.1992. godine. Dana, 20.07.1992. godine, zapalio je jednu od džamija u selu Bišćani tako što je na istu pucao iz oružja zvanog “zolja”.

MILOJICA, NEĐO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je genocida nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

MILOJICA, PETAR “PERO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. g., sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

MILOJICA, (MIRKO) RAJKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja. Osobno je ubijao civilno pučanstvo na području sela Stara Rijeke, Briševa, Raljaša…, napose u periodu od 23. do 26.07.1992. godine.

MILOJICA, (MILAN) RATKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Tisove pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja. Srpske okupacione vlasti u ljubijskom kraju optužile su ga da je u noći 07/08.11.1992. godine, su­djelovao u ubojstvu svećenika Ivicu Grgića – župnika katoličke župe Ravske.

MILOJICA, (BRANE) STANKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

MILOSAVLJEVIĆ, MILOŠ – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora – naselja Pećana (zgrada G-4). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u brutalnom fizičkom maltretiranju i mučenju zatočenika u koncentracionom logoru “Omarska”.

MILOSAVLJEVIĆ, RATKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora, po profesiji agro­nom, do rata je radio kao načelnik za vodoprivredu na području općine Prijedor. U periodu od svibnja do kolovoza 1992. godine, u više navrata je boravio u koncentracionom logoru “Omarska” u funkciji isljednika. U tim boravcima je provodio isljeđivanja nad zatočenim Hrvatima i Bošnjacima a kojom prilikom su isti bili zlostavljani, premlaćivani i ubijani.

MILOŠEVIĆ, BOŠKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Cikota (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke, u vremenu od 20. do 26.07.1992. godine.

MILOŠEVIĆ, SLOBODAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, po zanimanju političar (prije partijski funkcionar i bankar), rođen u Požarevcu pokraj Beograda (Srbija), na položaju predsjednika Srbije od 1989., predsjednik Socijalističke partije Srbije. Postoje opravdane indicije da je inicijator ‘etnički čiste velike Srbije’ i začetnik agresije na Hrvatsku (1991.) i Bosnu i Hercegovinu (1992.). Svojevremeno je podržavao srpske jedinice za likvidaciju i opskrbljivao protuzakonito oružjem bosanske Srbe. Osumnjičen je za zločin protiv čovječnosti. Postupak međunarodne zajednice protiv njega je nikakav s obzirom da su ga prihvatili kao političkog partnera za pregovore. Poznate su njegove izjave: ‘Ako budem optužen zbog lojalnosti svojoj zemlji, bit ću zbog toga ponosan.’ Warren Zimmermann, američki diplomat je izjavio: ‘On je izuzetno hladan čovjek, još nisam doživio da ga je potresao slučaj ljudske patnje’.

MIODRAGOVIĆ, ZORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, proćelav, jakog stasa, po profesiji mesar, iz mjesta Omarske (općina Prijedor). Kao pripadnik jedne smjene čuvara u koncentracionom logoru “Omarska”, u prostoriji zvanoj “Crvena kuća”, u vremenu od 09.07. do 06.08.1992. godine, sudjelovao je u mučenjima, zlostavljanjima i ubojstvima zatočenika koncentracionog logora “Omarska”.

MIŠKOVIĆ, SIMO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, umirovljeni policajac, iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Kao predsjednik općinskog SDS-a tijekom 1992. godine, bio je član tzv. “Srpskog kriznog štaba opštine Prijedora” i sudionik u pripremi i prove­dbi politike genocida nad Hrvatima i Bošnjacima koji su živjeli na području općine Prijedor, te sudjeluje u brutalnom fizičkom maltretiranju i mučenju zatočenika u koncentracijskom logoru “Omarska”. Pretpostavlja se da je bio politička marioneta zbog svoje izrazito skromne naobrazbe.

MIŠOVIĆ, JOVAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik policijske postrojbe zvane “Srpska policija” iz Prijedora, tijekom mjeseca srpnja 1992. godine, skupa sa Bo­škom Vučenovićem, provodio je uhićenja civila hrvatske, bošnjačke i ukrajinske nacionalnosti na području općine Prijedor, koje je potom odvozio u koncentracioni logor “Omarska”.

MLADIĆ, RATKO – starosti 52 godine, po nacionalnosti Srbin, po zanimanju general bivše JNA, rođen u Kalinoviku. Od 1991. do 1992. bio je zapovjednik vojnih srpskih postrojbi u Hrvatskoj, a od 1992. godine postaje vojni zapovjednik bosanskih Srba. Opravdano se sumnja se da je odgovoran za protunarodni i protupravni svesrpski rat protiv Hrvata i Muslimana, sudio­nikom je razaranja i opkoljavanja Sarajeva i drugih mje­sta, inicijator je organiziranog protjerivanje Hrvata i Muslimana s prostora koje su Srbi kontrolirali od 1991. godine do 1996. godine. Izdavao je zapovjedi sebi potči­njenima za provedbu genocida popraćenu velikim brojem ubojstava a napose silovanja. Osobno je izdao zapovjed za uhićenja i otmicu vojnika UN-a te njihovo korištenje kao taoca kao i prepade na humanitarne konvoje. Onemogućivao je sve mirovne planove i dogovore. U cijelom slobodarskom svijetu slovi za “balkanskog krvoloka” a Međunarodni kazneni sud u Haagu je pokrenuo istragu protiv njega. Poznate su njegove izjave: ‘Gdje srpska zastava jednom zavijori, nećemo je više nikad skidati.’ Jedan od časnika UN-a je izjavio: ‘Mladić je sadistički psihopat, krajnje opasna individua’.

MLINAR, (NEDO) MARKO “ČERI” – muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Briševo pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1991. godine, kao zapovje­dnik jedne baterije haubica od 155 mm sudjelovao je u agresiji na Hrvatsku, i tom prilikom činio razaranja civilnih objekata, građevina, dobara, imovine… na području mjesta Lipik, Pakrac…. Tijekom 1992. godine, aktivno surađivao sa srpskom okupacionom vlašću u Ljubiji na provedbi genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja.

MOMIĆ, RANKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin. Od njenog osnutka je pripadnik ekstremne srpske skupine zvane “MIĆE” koju je, uz pomoć Milenka Gligorića i Milovana Stankovića organizirao i utemeljio predsjednik dobojskog ogranka SDS-a Milovan Nin­ko­vić “Miće”. Već od veljače 1992. godine, skupa s drugim članovima navedene skupine sudjeluje u izvođenju te­rorističkih akcija (miniranja objekata i automobila, pre­mlaćivanja i zastrašivanja uglednijih građana hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti). Izbijanjem otvorene sve­srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, osobno je, a i uz sudjelovanje drugih pripadnika skupine “MIĆE”, počinio niz ratnih zločina (masovna i pojedinačna uboj­stva, uhićenja, zatvaranja, brutalna premlaćivanja, protjerivanja, pljačkanje imovine, iznuđivanja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić…

MODIĆ, GOSTIMIR – muškarac, po nacionalno­sti Srbin, iz grada Prijedora. U periodu od svibnja do kolovoza 1992. godine, u više navrata je boravio u koncentracionim logorima “Keraterm” i “Omarska” u svoj­stvu isljednika. U tim boravcima je provodio isljeđiva­nja zatočenih Hrvata i Muslimana a kojim prilikama su isti bili zlostavljani, premlaćivani i ubijani.

MRĐA, DARIO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). Dana, 05.08.1992. godine, kao pripadnik oružane pratnje iz logora “Keraterm” otišao je u pratnji dva autobusa sa 124 zatočenika o kojima se od tada ništa ne zna.

MRĐA, (MILENKO) DARKO “DADO” – mu­ška­rac, starosti oko 29 godina, višljeg rasta, plave kose, mršav, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora – naselja Tukova (općina Prijedor). U periodu od lipnja do kolovoza 1992. godine, kao pripadnik oružane pratnje konvoja autobusa i kamiona kojima su, srpske vlasti, s podurčja općine Prijedor protjeravale civile hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, od navedenih civila je oduzimao novce i druge dragocjenosti. Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke, u vremenu od 20. do 26.07.1992. godine. Osobno je, 19.08.1992. godine, u blizini nogometnog stadiona (u naselju Tukovima) ubio šest (6) članova obitelji Čaušević iz sela Čarakova (Minu Čaušević, njena četiri (4) sina: Mirsada, Nihada, Samira, Suada te njenog unuk Emira. Kao pripadnik oružane pratnje konvoja autobusa kojim su zatočeni Hrvati i Muslimani prevoženi iz koncentracionog logora “Omarska” u koncentracioni logor “Manjača”, 06.08.1992. godine, skupa sa ostalim pripadnicima oružane pratnje, ispred ulaza u koncentracioni logor “Manjača”, prozivao je neke od zatočenika da izađu iz autobusa te potom su­djelovao u ubojstvima istih. Kao pripadnik oružane pra­tnje konvoja autobusa i kamiona kojima su, 21.08.1992. godine, srpske vlasti s područja općine Prijedor protjerale veliki broj civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, bio je sudionikom odvajanja više od 200 civila, muškaraca a koji su potom, na različite načine, pobijeni u ka­njonu rijeke Ugar (lokalitet zvan “Koričanske Stjene”) na području općine Skender Vakufa.

MRĐA, MILAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). Dana, 18.06.1992. godine, je kao pripadnik srpske postrojbe zvane “crvene beretke” sudjelovao je u uhićenju muškaraca hrvatske i bošnjačke nacionalnosti (njih oko 37 starosne dobi od 18 do 60 godina) iz prijedorskog prigradskog naselja Tukova (iz ulica Novosadske i Prištinske). Neposredno po uhićenju, Hrvati i Muslimani su, autobusom, odve­zeni u koncentracioni logor “Keraterm”.

MRĐA, RANKO – muškarac, rođen oko 1958. godine, po nacionalnosti Srbin, iz sela Koprivne (općine Sanski Most). U periodu od 23. do 26.07.1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose u selima Staroj Rijeci i Briševu). U selu Redku pored Starog Majdana (općina Sanski Most), 25.07.1992. godine, skupa s Dušanom Milojicom i Biljanom Plavšić sudjelovao je u ubojsvtu triju žene, stanovnice tog sela.

MRĐENOVIĆ, BLAŽE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen 1927. godine, iz sela Novakovića (općina Kotor Varoš). Dana, 13.08.1992. godine, u selu Dabovcima sudjelovao je u masovnom strijeljanju civila bošnjačke nacionalnosti, stanovnika tog sela kojom prilikom je ubijen veći broj osoba.

MRĐENOVIĆ, MILIVOJE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen 1964 godine, iz sela Novakovića (općina Kotor Varoš). Dana, 13.08.1992. godine, u selu Dabovcima sudjelovao je u masovnom strijeljanju civila bošnjačke nacionalnosti tog sela kojom prilikom je ubijeno veći broj osoba.

MRKALJ, MILE “PTICA” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, do rata je radio u prijedorskom poduzeću “4. juli” (gradski vodovod), s područja općine Prijedor. Kao pripadnik srpske postrojbe, u periodu od 20. do 24.07.1992. godine, sudjelovao je u napadu na civilno pučanstvo i dobra sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Jugovaca… Osobno je, 20.07.1992. godine, ubio Enesa Kadirića (1965.) iz sela Bišćana.

MRŠIĆ, BORO “ENGLEZ” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Sanski Most u istoimenoj općini. Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja, napose u selima Staroj Rijeci i Briševu u periodu od 23. do 26.07.1992.

MRŠIĆ, (LAZO) LJUBOMIR “MUVA” – mu­škarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose u selima Staroj Rijeci – zaseoku Muštanici i Briševu) u periodu od 23. do 26.07.1992. godine, gdje je osobno počinio ubojstvo većeg broja civila hrvatske nacionalnosti.

MRŠIĆ, (LAZO) MOMIR “TUGO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1991. godine, sudjelovao je u agresiji na Hrvatsku, i tom prilikom činio ubojstva osoba i razaranja civilnih objekata, građevina, dobara, imovine… na području Lipika, Pakraca, Vukovara… Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose u selima Staroj Rijeci – zaseoku Muštanici, Briševu) u periodu od 23. do 26.07.1992. godine. Prema svom kazivanju tada je osobno je zaklao 22 Hrvata iz Stare Rijeke i Briševa.

MRŠIĆ, (LJUBO) NOVICA – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose u selima Staroj Rijeci – zaseoku Muštanici i Briševu) u periodu od 23. do 26.07.1992. godine.

MRŠIĆ, (ĐURO) PREDRAG – muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen 1964. godine, iz mjesta Kozarac (općina Prijedor), do rata je radio kao konobar u nekom lokalu u gradu Prijedoru. Kao pripadnik srpske postrojbe, 23.07.1992. godine, sudjelovao je u oružanom napadu na civilno pučanstvo sela Čarakova kojom prilikom je civilno pučanstvo bilo izloženo zlostavljanju, mučenju, silovanju, odvođenju u koncentracione logore a veći broj muškaraca je ubijen, dok je civilna imovina sustavno pljačkana, uništavana ili paljena.

MUTIĆ, MILE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, starosti oko 55 godina, po profesiji nastavnik, rođen u selu Brezičanima kod Prijedora u kojem živi. Kao pričuvni oficir (kapetan) JNA i direktor Informativnog centra Prijedora (lokalna radijska postaja /”Radio Prijedor” i lokalni tjedni list “Kozarski vjesnik” bio je član tzv. “Srpskog kriznog štaba opštine Prijedora” i sudionik u pripremi i provedbi politike genocida nad Hrvatima i Bošnjacima koji su živjeli na području općine Prijedor. ‘Njegovi’ mediji, već pomenuti radio i novine, od travnja 1992. godine, su otvoreno pozivali “Srbe i o­sta­le poštene građane Prijedora” da “za svetu srpsku stvar” jednom zauvijek dokrajče ‘Ustaše’ (Hrvate) i ‘Islamske fundamentaliste’, ‘Alijine sledbenike’, ‘Zelene beretke’, ‘Džihad ratnike’… (Muslimane).

NENADIĆ, NIKOLA – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik srpske postrojbe, koncem svibnja 1992. godine, skupa s Borom Borićem, Dragišom i Đurom Pupovcem i Mladenom Pupovcem, ubio je (zaklali su ih!) dvoje starijih osoba (bračni par Hasan i Zlata Murčehajić) bošnjačke nacionalnosti, mještana mjesta Kozarac.

NINKOVIĆ, MILAN “MIĆE” - muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen u dobojskom selu Stanovi, na­stanjen u Doboju, dipl. ing. prometa. Prije rat je radio kao profesor u Prometnoj školi u Doboju, a u nekoliko posljednjih predratnih godina okušao se i kao privatni poduzetnik (proizvodnja svijeća i prateće galanterije). Utemeljivač je i prvi predsjednik SDS-a u Doboju. U jednom vremenu bio je i ministar obrane tzv. Republike Srpske. Aktualni (1999.) je predsjednik općinskog ogranka SDS-a Doboj. Utemeljio je, osmislio i organizirao ekstremnu skupinu pod nazivom “MIĆE” (skupina je najvećim dijelom sastavljena od ranije poznatih kriminalaca), koje su pripadnici, od veljače 1992. godine, počinili niz ratnih zločina (masovna i pojedinačna uboj­stva, uhićenja, zatvaranja, brutalna premlaćivanja, protjerivanja, pljačkanje imovine, iznuđivanja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić… Sa pripadnicima skupine “MIĆE” se dovodi u vezu i nestanak većeg broja Hrvata i Muslimana s prostora dobojske regije za koje se ni danas ništa ne zna. Najbliži suradnici, kako u organiziranju dobojskog SDS-a tako i u osmišljavanju i realizaciji programa genocida, etničkog čišćenja i okupacije šireg prostora dobojske regije, su Milenko Gligorić (tajnik dobojskog ogranka SDS-a) i Milovan Stanković (oficir JNA).

NIŠČEVIĆ, ZORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao zapovjednik srpske skupine zvane “Suha rebra” je, 30.05.1992. go­dine, skupa sa svojim potčinjenim, sudjelovao u ma­sov­nom ubojstvu civila grada Prijedora, hrvatske i bošnjačke nacionalnosti.

NOVAK, MILOŠ – muškarac, po nacionalnosti Srbin, star oko 40 godina, rođen u selu Novacima kod Hrvaćana (općina Kotor Varoš), u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u mjestu Kotor Varoši. Kao ne­posredni zapovjednik srpskih snaga iz sela Novaka, tijekom kolovoza 1992. godine, izdao je zapovijed, a i osobno je sudjelovao u egzekuciji (umorstvu) šest (6) civila bošnjačke nacionalnosti: Hajdera Duganjca, starog 58 godina; Hajrije Menzil, stare 55 godina, retardirane osobe; Mine Ćirkin, stare 59 godina, invalida (bez jednog bubrega); Fate Vilić, stare 55 godina; Aziza Vatraca, mentalno retardirane osobe. Po njegovoj oso­bnoj zapovijedi tijela ubijenih su zapaljena.

NOVAKOVIĆ, OSTOJA – muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen 1964 godine, iz sela Novakovića (općina Kotor Varoš). Dana, 13.08.1992., u selu Dabovcima sudjelovao je pri provedbi masovnog strijeljanja civilnog pučanstva tog sela kojom prilikom je ubijeno veći broj civila bošnjačke nacionalnosti tog sela.

NOVAKOVIĆ, RADENKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, u vrijeme provedbe zločina bio je na­stanjen u selu Vrbanjcima (općina Kotor Varoš). Sredinom 1992. godine, kao pripadnik srpskih snaga, uz druge “srpske vojnike”, sudjelovao je u prisiljavanju civila, mještana sela Vrbanjaca da se kreću ispred srpskih snaga kao “živi štit”, kojom prilikom je ubijen veći broj tih civila.

NOVAKOVIĆ, STEVO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedor. Kao pripadnik srpske postrojbe iz sela Brezičana je, 16.09.1992. go­dine, sudjelovao u napadu na Muslimane, civile sela Brezičana kojom prilikom je u jednoj kući zapaljeno pet (5) osoba od čega dvije žene (jedna od njih je bila u šestom mjesecu trudnoće).

NOVAKOVIĆ, ZORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen 1964. godine, iz sela Novakovića (općina Kotor Varoš). Dana, 13.08.1992., u selu Dabovcima sudjelovao je pri provedbi masovnog strijeljanja civilnog pučanstva tog sela kojom prilikom je ubijeno veći broj civila bošnjačke nacionalnosti tog sela.

NOVAKOVIĆ, ŽARKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u selu Vrbanjcima (općina Kotor Varoš). Sredinom 1992. godine, kao pripadnik srpskih snaga, uz druge “srpske vojnike”, sudjelovao je u prisiljavanju civila, mještana sela Vrbanjaca da se kreću ispred srpskih snaga kao “živi štit”, kojom prilikom je ubijen veći broj tih civila.

OBRADOVIĆ, MILORAD “STIVEN” – mu­ška­rac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u ge­nocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

OSTOJIĆ, VELIBOR – starosti 49 godina, po nacionalnosti Srbin, podrijetlom iz grada Foče (BiH) a po zanimanju nastavnik na višoj školi. Svojevremeno je obnašao dužnost ministara informiranja u tzv. Karadžićevoj vladi. Opravdano se sumnja da je bio Karadžićev ideolog i organizator provedbe politike genocida, da je sudjelovao u izobrazbi i naoružanju srpskih terorističkih skupina, da je organizirao krijumčarenje (šverc) oružja unatoč embargu UN-a, da je osobno provodio protjerivanje Hrvata i Muslimana. Međunarodna zajednica još nije javno pokrenula nikakav postupak protiv njega. Poznate su njegove izjave: ‘Svi Muslimani moraju napustiti Foču, inače će biti istrebljeni s lica zemlje.’ Simon Wiesenthal, voditelj Židovskog dokumentacijskog centra u Beču je za njega izjavio: ‘Geobbels bosanskih Srba.’

PANIĆ, MILORAD – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Miske Glave pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

PANIĆ, (VASO) MILOŠ – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

PANIĆ, (VASO) MIRKO – muškarac, po nacional­nosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

PANIĆ, SAVKA “SAVA” – žena, po nacionalnosti Srpkinja, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovala je u odabiru osoba hrvatske i bošnjačke nacionalnosti s područja ljubijskog kraja koje su potom bile odvođene u koncentracioni logor “Omarska”.

PARAŠ, MIROSLAV – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao zapovjednik skupine od 10 pripadnika srpske postrojbe, 24.05.1992. godine, u selu Kalajevo pokraj Ljubije je uhitio 4 Hrvata (pripadnika policijske postaje u mjestu Ljubiji) i odveo ih na nogometni stadion u Ljubiji gdje su isti bili saslušavani, maltretirani a nakon nekog vremena odvedeni u koncentracione logore “Keraterm” i “Omarska”.

PAUKOVIĆ, MILAN “MIĆO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, starosti oko 22 godine, visine oko 175 cm, težine oko 75 kg, iz grada Prijedora – naselja Čirkin Polja (općina Prijedor). Kao pripadnik smjene logorskih čuvara kojom je zapovjedao Dragan Kolundžija zvani “Kole” sudjelovao je, u periodu od svibnja do kolovoza 1992. godine, u pljačkanjima, zlostavljanjima, mučenjima i premlaćivanjima zatočenika u koncentracionom logoru “Keraterm”.

PAVIĆ, MIĆO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik srpske po­strojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela: Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke…, u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.

PAVLIĆ, LJUBO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, do rata je radio u Zagrebu kao poštar, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik smjene logorskih čuvara u koncentracionom logoru “Omarska”, u vremenu od svibnja do kolovoza 1992. godine, sudjelovao je u zlostavljanju, premlaćivanju i ubijanju zatočenika na ulazu i u prostoru gdje im je djeljena hrana.

PEĆANAC, (KOSTA) MILORAD – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (op. Prijedor). Ti­jekom 1992., sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

PEJIĆ, (SIMO) LJUBAN – muškarac, po nacional­nosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja. Sudjelovao je u odvođenju uhićenih civila (hrvatske i bošnjačke nacionalnosti iz ljubijskog kraja) u koncentracioni logor “Omarska”. Počinio je brutalna fizička maltretiranja i mučenja uhićenih Hrvata i Muslimana u policijskoj po­staji u Ljubiji. Sudjelovao je, tijekom rujna 1992. go­­di­ne, u ubojstvu dvoje civila hrvatske nacionalnosti (bračni par Milka i Juro Hrvat) u selu Žunama pored Ljubije.

PEJIĆ, (LJUBAN) ZORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u odabiru, privođe­nju i prisiljavanju, djevojaka i žena ljubijskog kraja, na bludne radnje i silovanja koja su nad istima počinuli “srpski ratnici” povratnici s nekog od ratišta u BiH.

PEKIJA, MILAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). Kao pripa­dnik srpske postrojbe, 08.06.1992. godine, skupa sa Borom Drljačom i Mladenom Pekija, u naselju Ra­škov­cu, pri pokušaju silovanja nanio je više ozljeda po tijelu I.K. (žena, po nacionalnosti Muslimanka, iz naselja Ra­škovca) a nakon neuspjelog pokušaja silovanja opljačkao je imovinu iz kuće I.K..

PEKIJA, MLADEN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). Kao pripa­dnik srpske postrojbe, 08.06.1992. godine, skupa sa Borom Drljačom i Milanom Pekija, u prijedorskom naselju Raškovcu, pri pokušaju silovanja nanio je više ozlje­da po tijelu I.K. (žena, po nacionalnosti Muslimanka, iz naselja Raškovca) a nakon neuspjelog pokušaja silovanja opljačkao je imovinu iz kuće I.K.

PETKOVIĆ, DAMIR “KAJIN” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, starosti do 25 godina (brat Damjana Petkovića), visine oko 190 cm, težine oko 80 kg, iz grada Prijedora. Tijekom 1991. godine, sudjelovao je u oružanoj agresiji na Hrvatsku. U periodu od 24.05. do početka lipnja 1992. godine, bio je upravitelj koncentracionog logora “Keraterm”, a nakon degradiranja oba­vljao je zadaće logorskog čuvara. Skupa s ostalim čuvarima iz svoje smjene sudjelovao je u pljačkanju imo­vine, fizičkom maltretiranju, zlostavljanju i ubojstvima zatočenika. Od strane pretpostavljenih je, sredinom li­pnja 1992. godine, promaknut je u zapovjednika smjene logorskih čuvara u koncentracionom logoru “Keraterm”.

PETKOVIĆ, DAMJAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, starosti do 25 godina (brat Damira Petkovića zvanog “Kajin”), visine oko 190 cm, težine oko 95 kg, iz grada Prijedora u istoimenoj općini. U periodu od svibnja do kolovoza 1992. godine, bio je čuvar u koncentracionom logoru “Keraterm”. Skupa s ostalim logorskim čuvarima iz svoje smjene sudjelovao je u plja­čkanju imovine, fizičkom maltretiranju, zlostavljanju i ubojstvima zatočenika.

PETROVIĆ, ALEKSANDAR – muškarac, po nacionalnosti Srbin, nepoznatne starosne dobi i mjesta rođenja, u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u mjestu Kotor Varoši. Kao oficir “Banjalučkog korpusa” srpske vojske tijekom mjeseca lipnja 1992. godine, su­djelovao je u rušenju i uništavnju civilnih stambenih i gospodarskih objekata u selu Hrvaćanima, te potpunom uništenju i spaljivanju dijela grada Kotor Varoša kojom prilikom je ubijen veliki broj civila, stanovnika tog dijela grada kao i u masovnoj egzekuciji većeg broja civilnih osoba, pučana mjesta Vrbanjaca. Sudjelovao je u umor­stvu kotorvaroškog policajca Ilije Draguljuića, Hrvata po nacionalnosti.

PETROVIĆ, PREDRAG – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Omarske (općina Prijedor). U periodu od svibnja do kolovoza 1992. godine, sudjelovao je u pljački imovine, zlostavljanju, mučenju, brutalnom fizičkom maltretiranju zatočenika koncentracionog lo­gora “Omarska”.

PIJUNOVIĆ, (MILAN) MIROSLAV “PIKO” - mu­škarac, po nacionalnosti Srbin, rođen 09.09.1956. godine u Zenici, živio je u Maglaju. Od njenog osnutka je pripadnik ekstremne srpske skupine zvane “MIĆE” koju je, uz pomoć Milenka Gligorića i Milovana Stan­kovića organizirao i utemeljio predsjednik dobojskog ogranka SDS-a Milovan Ninković “Miće”. Već od ve­ljače 1992. godine, skupa s drugim članovima navedene skupine sudjeluje u izvođenju terorističkih akcija (miniranja objekata i automobila, premlaćivanja i za­strašivanja uglednijih građana hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti). Izbijanjem otvorene svesrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, osobno je, a i uz sudjelovanje drugih pripadnika skupine “MIĆE”, počinio niz ratnih zločina (masovna i pojedinačna ubojstva, uhićenja, za­tvaranja, brutalna premlaćivanja, protjerivanja, pljačka­nje imovine, iznuđivanja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić…

PLAVŠIĆ, BILJANA – žena, rođena oko 1955. godine, po nacionalnosti Srpkinja iz Sanskog Mosta. Tijekom perioda od 23. do 26.07.1992. godine, sudjelo­vala je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose u selima Staroj Rijeci i Briševu). U selu Redku pored Starog Majdana (općina Sanski Most), 25.07.1992. godine, skupa s Dušanom Milojicom i Milanom Mrđom sudjelovala je u ubojsvtu triju žene, stanovnice tog sela.

POPOVIĆ, DRAŽENKO – muškarac, po nacional­nosti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik jedne smjene logorskih čuvara, u periodu od svibnja do kolovoza 1992. godine, u koncentracionom logoru “Omarska” sudjelovao je u pljački imovine, zlostavljanju, mučenju, brutalnom fizičkom maltretiranju zatočenika. Kao pripadnik oružane pratnje konvoja autobusa kojim su zatočeni Hrvati i Muslimani prevoženi iz koncentracionog logora “Omarska” u koncentracioni logor “Ma­njača” je, 06.08.1992. godine, skupa s ostalim pripa­dnicima oružane pratnje, ispred ulaza u koncentracioni logor “Manjača”, prozvao neke od zatočenika da izađu iz autobusa te potom sudjelovao u ubojstvima istih.

POPOVIĆ, MILAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Tijekom 1992. godine, bio je sudionik u pljački imovine zatočenika koncentracionog logora “Omarska”.

POPOVIĆ, ŽELJKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Tijekom 1992. godine, kao neposredni zapovjednik jedne smjene logorskih čuvara sudjelovao je u zločinu (brutalna fizi­čka maltretiranja, mučenja, ubojstva) nad zatočenicima koncentracionog logora “Omarska”.

PRAŠTALO, BORO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

PRCAĆ, DRAGO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Tijekom 1992. godine, kao zamjenik upravitelja koncentracio­nog logora “Omarska” sudjelovao je u zločinu (brutalna fi­zička maltretiranja, mučenja, ubojstva) nad zatočenicima koncentracionog logora “Omarska”.

PRERADOVIĆ, MILOŠ – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Tijekom 1991. godine, sudjelovao je u oružanoj agresiji na Hrvatsku, na području općine Novske gdje je imao zadatak odvođenja pripadnika hrvatske vojske i policije, koji su se predali ili bili uhićeni od strane tadašnje JNA ili raznih srpskih postrojbi, u logor koji se nalazio u Staroj Gradišci, gdje su isti bili izloženi zlostavljanju, muče­nju i ubojstvima učemu je navedeni imao udjela. Po izbijanju ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini priključio se srp­skim postrojbama na području općine Prijedor. Ak­ti­vno je sudjelovao u protjerivanju, zlostavljanju, muče­nju i ubojstvima civilnog pučanstva hrvatske i bošnjačke nacionalnosti s područja općine Prijedor. Sudjelovao je u pljačkanju i uništavanju civilne imovine protjeranih, za­tvorenih ili ubijenih Hrvata i Muslimana općine Prijedor.

PRPOŠ, ĐURO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz Prijedora u istoimenoj općini. Sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti općine Prijedor.

PUPOVAC, DRAGIŠA – muškarac, po nacionalno­sti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik srpske postrojbe, koncem svibnja 1992. godine, skupa sa Borom Borićem, Nikolom Nenadićem, Đurom Pupovcem i Mladenom Pupovcem, počinio je ubojstvo (zaklali su ih!) starijih osoba (bračni par Hasan i Zlata Murčehajić) bošnjačke nacionalnosti, mještana mjesta Kozarac.

PUPOVAC, ĐURO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik srpske postrojbe, koncem svibnja 1992. godine, skupa sa Borom Borićem, Nikolom Nenadićem, Dragišom Pupovcem i Mladenom Pupovcem, počinio je ubojstvo (zaklali su ih!) starijih osoba (bračni par Hasan i Zlata Murčehajić) bošnjačke nacionalnosti, mještana mjesta Kozarac.

PUPOVAC, MLADEN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik srpske postrojbe, koncem svibnja 1992. godine, skupa sa Borom Borićem, Nikolom Nenadićem, Dragišom Pupovcem i Đurom Pupovcem, počinio je ubojstvo (zaklali su ih!) starijih osoba (bračni par Hasan i Zlata Murčehajić) bošnjačke nacionalnosti, mještana mjesta Kozarac.

PUŠAC, SAVO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. go­dine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja. Sudjelovao je u odvođenju uhićenih civila (hrvatske i bošnjačke nacionalnosti iz ljubijskog kraja) u koncentracione logore “Keraterm” i “Omarska”. Brutalno je fizički maltretirao i mučio uhićene civila u policijskoj postaji u Ljubiji.

RADAKOVIĆ, DRAGAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen 1938. godine, do rata je radio kao profesor likovnog odgoja a jedno vrijeme i kao direktor nacionalnog parka “Kozara”, iz grada Prijedora. Tijekom perioda od lipnja do kolovoza 1992. godine, kao istražitelj policijske postaje u Prijedoru zvane “Srpska policija”, dolazio je u koncentracione logore “Keraterm” i “Omarska” kojim prilikama je provodio istražne ra­dnje nad zatočenicima.

RADAKOVIĆ, (STOJAN) MILAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). Dana, 05.08.1992. godine, kao pripadnik oružane pra­tnje iz logora “Keraterm” otišao je u pratnji dva autobusa sa 124 zatočenika o kojima se od tada ništa ne zna.

RADANOVIĆ, MOMČILO “CIGO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin iz mjesta Omarske (općina Prijedor). U periodu od svibnja do kolovoza 1992. godine, dolazio je u koncentracioni logor “Omarska” kojim prilikama je zlostavljao zatočene Hrvate i Muslimane.

RADETIĆ, (MILE) DRAGAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, po profesiji odvjetnik, iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Od svibnja 1992. godine, ‘po­staje’ vojni tužitelj i kao takav odgovoran je nasilnu smrt velikog broja Hrvata i Muslimana s prostora općine Pri­jedor. Osobno je provodio isljeđivanja nad zatočenicima logora “Keraterm” u u periodu od svibnja do kolovoza 1992. godine.

RADETIĆ dr., MILE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, po profesiji ginekolog, starosti oko 75 godina, iz grada Prijedora. Osnivač SDS-a na području općine Pri­je­dor i njezin prvi predsjednik. Opravdano se pretpo­sta­vlja da je bio član ‘Srpskog kriznog štaba opštine Prijedor’.

RADETIĆ, (MILE) PREDRAG – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Kao pripadnik srpske postrojbe sudjelovao je u zločinu nad Hrvatima i Bošnjacima na području općine Prijedor. Prema informacijama osobno je sudjelovao u rušenju (podmetnutim eksplozivom) džamije u naselju Puharska i rimokatoličke župne crkve sv. Josipa u Prijedoru. Kao pripa­dnik oružane pratnje konvoja autobusa i kamiona kojima su, 21.08.1992. godine, srpske paravlasti s područja općine Prijedor protjerali veliki broj civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, bio je sudionikom odvaja­nja više od 200 civila, muškog spola a koji su potom, na različite načine, pobijeni u kanjonu rijeke Ugar (lokacija zvana “Koričanske Stjene”) na području općine Sken­der Vakufa.

RADISAVLJEVIĆ, (SLAVAKO) VOJO – mu­ška­rac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, su­djelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

RADIĆ, MLADEN “KRKAN” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Omarske (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, kao neposredni zapovjednik smjene logorskih čuvara sudjelovao je u zločinu (brutalno fizičko maltretiranje, mučenje, ubojstvo) nad zatočenicima koncentracionog logora “Omarska”.

RADOČAJ, SAVO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u pljački i oduzimanju civilne imo­vi­ne i dobara čiji su vlasnici bili Hrvati ili Muslimani s područja ljubijskog kraja.

RADULOVIĆ, BATO – muškarac, po nacionalno­sti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja. Sudjelovao je u odvođenju uhićenih civila (hrvatske nacionalnosti iz sela Briševa, 24.06.1992.) u koncentracioni logor “Keraterm”.

RADULOVIĆ, DUŠAN “ŽUTI” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u pljački i oduzimanju civilne imovine i dobara čiji su vlasnici bili Hrvati ili Muslimani s području ljubijskog kraja. Osobno je počinio brutalno ubojstvo (zapalio ih u njihovoj obi­teljskoj kući) dvoje staraca (bračni par) hrvatske nacionalnosti u selu Raljašu pored Ljubije.

RADULOVIĆ, PREDRAG – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

RALJA, PETAR – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Dabovaca (općina Kotor Varoš). Sudjelovao je pri zlostavljanju, maltretiranju i ispitivanju Muslimanke L. R. u selu Dabovcima, tijekom srpnja 1992. g.

RALJA, RADENKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen u selu Dabovci, u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u selu Dabovcima (općina Kotor Varoš). Sudjelovao je pri zlostavljanju, maltretiranju i ispitivanju Muslimanke L. R. u selu Dabovcima, tijekom srpnja 1992. godine.

RAŠULA, NEDELJKO – muškarac, po nacio­nal­nosti Srbin, iz grada Sanskog Mosta u istoimenoj općini. Sudjelovao je u pripremi i provedbi genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti ljubijskog kraja (općine Sanski Most i Prijedor). Tijekom 1992. i 1993. godine, obnašao je obveze predsjednika općine Sanski Most.

RELJIĆ, SLAVKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Vrbanjaca (općina kotor Varoš). Sudjelovao je u uhićenju, zatvaranju i brutalnom fizičkom maltretiranju jednog Muslimana (suprug B. R.) u selu Dabovcima, te ubojstvu istog (s još 180 muškaraca), 27.06.1992. godine, u selu Večićima pored Kotor Varoši.

RIVIĆ, (ZVONKO) ŽELJKO – muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1991. godine, sudjelovao u agresiji na Hrvatsku (na području zapadne Slavonije), a od početka svibnja 1992. godine, sudjeluje u provedbi genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja. Prema nepotvrđenim informacijama je, u noći 07/08. studenog 1992. godine, su­djelovao u ubojstvu svećenika Ivice Grgića – župnika katoličke župe Ravska.

SABLJIĆ, RANKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose po selima Staroj Rijeci – zaselku Muštanici, Briševu i Raljašu od 23. do 26.07.1992.).

SADŽAK, MARINKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Dana, 31.07.1992. g., imenovan je za upravitelja koncentracionog logora “Keraterm”. Navedenu dužnost obavlja je do 06.08.1992. godine. Za vrijeme njegovog “mandata” veći broj zatočenika je odvežen iz koncentracionog logora “Keraterm” i od tada se za njihovu sudbinu više ništa ne zna.

SAKAN, LAZO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, starosti oko 57 godina (tijekom 1992.), rođen u selu Novom Selu kod Vrbanjaca (općina Kotor Varoš), u vri­jeme provedbe zločina bio je nastanjen u gradu Kotor Varoši. Kao neposredni zapovjednik logorskih čuvara u logoru “Pilana” (u Kotor Varošu), a prema tvrdnjama zatočenika bio je glavni organizator i naredbodavac brutalnih fizičkih maltretiranja i silovanja zatočenika tog logora, tijekom kolovoza 1992. godine.

SARAJLIĆ, GORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Končara (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe, tijekom svibnja i lipnja 1992. godine, pljačkao je imovinu iz civilnih objekata na području općine Prijedor.

SARAJLIĆ, ZORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Končara (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe, tijekom svibnja i lipnja 1992. godine, pljačkao je imovinu iz civilnih objekata na području općine Prijedor.

SAVANOVIĆ, DRAGAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, starosti oko 45 godina (tijekom 1992.), iz sela Brezičana kod Prijedora u kojem i živi. Bio je predsjednik ‘Kluba poslanika SDS-a’ u Skupštini općine Pri­jedor. Kao član ‘Srpskog kriznog štaba opštine Prijedor’ odgovoran je za pripremu i provedbu genocida koji su počinili pripadnici srpskih snaga i policije nad Hrvatima i Bošnjacima na području općine Prijedor.

SEDLAR, MIĆO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik srpske postrojbe, počinio je ubojstvo osam (8) osoba bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Kozaraca (ubio je Ismeta Sušića i sedam članova obitelji Mujage Hušića).

SELAK, RADE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, do rata je bio zaposlen u tvornici “Celuloza” u Prijedoru, s područja općine Prijedora. U periodu od svibnja do kolovoza 1992. godine, bio je u koncentracionom logoru “Trnopolje” u svojstvu logorskog čuvara.

SIKIRICA, DUŠAN “SIKIRA” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, visine oko 175 cm, težine oko 85 kg, iz sela Lamovite (općina Prijedor). U periodu od li­pnja do kolovoza 1992. godine, bio je upravitelj koncentracionog logora “Keraterm”. Osobno je zlostavljao i premlaćivao zatočenike u koncentracionom logoru “Keraterm”. Osobno je, 25.07.1992. godine, pucajući iz automatske puške ubio jednog ozljeđenog zatočenika.

SLAVULJICA, (MIRKO) DARIO – muškarac, po nacionalnosti Srbin. Od njenog osnutka je pripadnik eks­tremne srpske skupine zvane “MIĆE” koju je, uz pomoć Milenka Gligorića i Milovana Stankovića organi­zi­rao i utemeljio predsjednik dobojskog ogranka SDS-a Mi­lovan Ninković “Miće”. Već od veljače 1992., skupa s drugim članovima navedene skupine sudjeluje u izvođe­nju terorističkih akcija (miniranja objekata i automo­bila, premlaćivanja i zastrašivanja uglednijih građana hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti). Izbijanjem otvorene sve­srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, osobno je, a i uz sudjelovanje drugih pripadnika skupine “MIĆE”, počinio niz ratnih zločina (masovna i pojedinačna uboj­stva, uhićenja, zatvaranja, brutalna premlaćivanja, protjerivanja, pljačkanje imovine, iznuđivanja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić…

SPASOJEVIĆ, (BOŽO) SLAVKO “BATA” - mu­ška­rac, po nacionalnosti Srbin, rođen 20.10.1957. go­dine, iz Doboja. Od njenog osnutka je pripadnik ekstre­mne srpske skupine zvane “MIĆE” koju je, uz pomoć Milenka Gligorića i Milovana Stankovića organizirao i utemeljio predsjednik dobojskog ogranka SDS-a Milovan Ninković “Miće”. Već od veljače 1992. godine, sku­pa s drugim članovima navedene skupine sudjeluje u izvođenju terorističkih akcija (miniranja objekata i automobila, premlaćivanja i zastrašivanja uglednijih građana hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti). Izbijanjem otvorene svesrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, osobno je, a i uz sudjelovanje drugih pripadnika skupine “MIĆE”, počinio niz ratnih zločina (masovna i pojedinačna ubojstva, uhićenja, zatvaranja, brutalna premlaćivanja, protjerivanja, pljačkanje imovine, iznuđivanja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić…

SREDIĆ, (DRAGO) PREDRAG – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Ljeskara (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u zastrašivanju i teroru nad civilima hrvatske nacionalnosti sela Kalajeva pored Ljubije. U selu Kalajevu pored Lju­bi­je počinio je, nakon okrutnog mučenja, brutalno uboj­stvo dvojice uhićenih i zavezanih Muslimana. Sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na širem području ljubijskog kraja.

SRDIĆ, SRĐO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, star oko 75 godina (tijekom 1992.), po profesiji stomatolog, iz grada Prijedora. Tijekom 1991. i početkom 1992. godine, bavio se ‘prodajom’ oružja. Bio je član ‘Srpskog kriznog štaba opštine Prijedor’ i jedan je od organizatora i idejnih vođa nasilne promjene vlasti na prostoru općine Prijedor (30.04.1992.), te uspostave “Srpske opštine Prijedor”. Kao predsjednik općinskog Crvenog križa, od sredine 1992. godine, nositelj je masovne pljačke imovine i masovnog progona Hrvata i Muslimana prijedorske općine. Jedno vrijeme bio je poslanik u ‘Skupštini RS’ i jedan od najbližih Kara­dži­ćevih suradnika.

STAKIĆ dr., MILOMIR – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Marićke (općina Prijedor). Kao član “Srpskog kriznog štaba opštine Prijedor” bio je sudio­nik u pripremi i provedbi genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti općine Pri­jedor. Od 30.04.1992. godine, nakon nasilne smjene legitimne vlasti u općini Prijedor, imenovan je za predsjednika općine Prijedor. Jedan je od organizatora koncentracionih logora na prostoru općine Prijedor (“Keraterm”, “Omarska”, “Trnopolje”) u kojima je, od svibnja do rujna 1992. godine, ubijen velik broj Hrvata i Muslimana. Jedan je od organizatora provedbe genocida na prostoru općine Prijedor gdje je, od svibnja do konca prosinca 1992. godine, ubijeno više tisuća Hrvata i Mu­slimana, a najbrutalnije silovano više desetina Hrvatica i Muslimanki. Prema informacijama osobno je zapovjedio likvidaciju (ubojstva) pojedinih liječnika koji su radili ili živjeli na području općine Prijedor (Eniza Begića, Osmana Mahmuljina, Esada Sadikovića, Željka Sikore, Rufada Suljanovića…).

STANIŠIĆ, MIĆO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, starosti 39 godina, rođen u mjestu Palama u istoimenoj općini, po zanimanju je tvorničar tekstila a po položaju bivši ministar unutarnjih poslova i šef policije na Palama. Sumnja se da je organizirao i sudjelovao u masovnim ubojstvima i teroru tajne policije protiv hrvatskog i muslimanskog civilnog pučanstva u Bosni i Hercegovini, da je odgovoran je za samovoljna uhiće­nja i mučenja Hrvata i Muslimana. Premda je, nakon ostavke na položaj ministra unutarnjih poslova, 1994. godine, netragom nestao, protiv njega je od strane Međunarodnog suda u Haagu pokrenuta istaga. Jedan od visokih djelatnika ‘haaškog’ suda je izjavio: ‘On je čovjek, kojeg bih rado vidio kako se peče u paklu.’

STANKOVIĆ, MILOVAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen na prostoru općine Modriča, oficir JNA, nastanjen u Doboju. Početkom svesrpske agresije na Hrvatsku preuzeo je kontrolu nad vojarnom JNA u Doboju, iako je zvanični zapovjednik vojarne tada bio pukovnik Ćazim Hodžić koji je prihvatio novonastalu situaciju i ulogu formalnog zapovjednika (nakon srpske okupacije Doboja Hodžić biva uhićen, zatvoren a potom i protjeran iz Doboja). U jednom vremenu je bio i ministar policije (MUP) tzv. Republike Srpske. Javno se, putem medija hvalisao da je sam osmislio, i prije neposredne zapovjedi sebi nadređenih sproveo “oslo­ba­đa­nje” Doboja i dobojskih sela od Hrvata i Muslimana pošto je znao što to u vojnom smislu znači za osiguranje već tada zamišljenog “posavskog koridora”. Aktivno je pomagao Milanu Ninkoviću na organiziranju ekstremne srpske skupine zvane “MIĆE” koje su pripadnici, od ve­ljače 1992. godine, počinili niz ratnih zločina (masovna i pojedinačna ubojstva, uhićenja, zatvaranja, brutalna premlaćivanja, protjerivanja, pljačkanje imovine, iznuđivanja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić… Sa pripadnicima skupine “MIĆE” se dovodi u vezu i nestanak većeg broja Hrvata i Muslimana s pro­stora dobojske regije za koje se ni danas ništa ne zna.

STOJNIĆ, MILORAD “GROM” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose po selima Staroj Rijeci – zaselku Muštanici, Briševu i Raljašu od 23. do 26.07.1992.).

STUPAR, BOŠKO – muškarac, po nacionalosti Srbin iz grada Prijedora – naselja Tukova (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe, tijekom srpnja 1992. godine, dežurao je (skupa sa: osobom prezime­nom Bjelobrk, Goranom Medićem, osobom prezime­nom Marinković, osobom zvanom “Babin”) na kontrolnom punktu u naselju Tukovima, te je tijekom noćnih sati, sa prostora nogometnog stadiona na kome su se nalazili civili protjerani iz sela Bišćana, Rizvanovića, Rakov­čana, Hambarina, Čarakova, Zecova…, odvodio djevojke i mlađe žene u obližnju kuću (vlasnik dotične kuće je Smail Avdić) gdje su ih zlostavljali i silovali.

SUBOTIĆ, PREDRAG – muškarac, po nacionalnosti Srbin. Od njenog osnutka je pripadnik ekstremne srpske skupine zvane “MIĆE” koju je, uz pomoć Milenka Gligorića i Milovana Stankovića organizirao i utemeljio predsjednik dobojskog ogranka SDS-a Milovan Ninković “Miće”. Već od veljače 1992. godine, skupa s drugim članovima navedene skupine sudjeluje u izvođe­nju terorističkih akcija (miniranja objekata i automobila, premlaćivanja i zastrašivanja uglednijih građana hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti). Već od veljače 1992. godine, skupa s drugim članovima navedene sku­pine sudjeluje u izvođenju terorističkih akcija (minira­nja objekata i automobila, premlaćivanja i zastrašivanja uglednijih građana hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti). Izbijanjem otvorene svesrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, osobno je, a i uz sudjelovanje drugih pripadnika skupine “MIĆE”, počinio niz ratnih zločina (masovna i pojedinačna ubojstva, uhićenja, zatvaranja, brutalna premlaćivanja, protjerivanja, pljačkanje imo­vine, iznuđivanja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić…

ŠEŠELJ, VOJISLAV – muškarac (?), po nacionalnosti Srbin, starosti oko 40 godina (tijekom 1992.), po zanimanju političar (poslanik u parlamentu u Beogradu), sociolog (prije docent u Sarajevu), slovi za predsjednika Srpske radikalne stranke i kao ‘vojvoda’ četničkih mi­licija. Opravdano se sumnja da su ‘njegovi četnici’ pro­tjerali preko sto tisuća ljudi u Republici Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini te da je osobno pridonio ubojstvima i pljačkanju, da je huškao, kao saveznik Miloševića, na rat protiv ‘svih neprijatelja Srba’. Godine 1992., ozna­čen je od strane SAD-a za ratnog zločinca. Protiv njega je pokrenuta istraga Međunarodnog suda u Haagu. Ne­posredno poslije što su ga Amerikanci proglasili za ratnog zločinca izjavio je: ‘Ja sam ponosan na tu titulu. Ne trebamo mi nikakvu tanad, samo zahrđale žice, da našim neprijateljima iskopamo oči.’ Mirko Jovičević, srpski novinar je za istog napisao: ‘Njegovi četnici su ljude ubijali, silovali i klali pa s odsječenim glavama igrali fudbal.’

ŠILJEGOVIĆ, BRANE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora u istoimenoj općini. U periodu od svibnja do kolovoza 1992. godine, provodio je isljeđivanja nad zatočenim Hrvatima i Bošnjacima u koncentracionom logoru “Keraterm”.

ŠKORIĆ, BRANKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca pored Ljubije (općina Prijedor). Kao zapovjednik jedne od postrojbi “6. krajiške brigade” tzv. “Srpske vojske” (po činu kapetan bivše JNA), tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose po selima Staroj Rijeci – zaselku Muštanici, Briševu i Raljašu od 23. do 26.07.1992.).

ŠLJIVIĆ, RADOLJUB – muškarac, po nacionalnosti Srbin. Od njenog osnutka je pripadnik ekstremne srpske skupine zvane “MIĆE” koju je, uz pomoć Milenka Gligorića i Milovana Stankovića organizirao i utemeljio predsjednik dobojskog ogranka SDS-a Milovan Ninković “Miće”. Već od veljače 1992. godine, skupa s drugim članovima navedene skupine sudjeluje u izvođe­nju terorističkih akcija (miniranja objekata i automobila, premlaćivanja i zastrašivanja uglednijih građana hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti). Izbijanjem otvorene svesrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, osobno je, a i uz sudjelovanje drugih pripadnika skupine “MIĆE”, počinio niz ratnih zločina (masovna i pojedinačna ubojstva, uhićenja, zatvaranja, brutalna premlaćivanja, protjerivanja, pljačkanje imovine, iznuđivanja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić…

ŠLJUKA, RANKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin. Od njenog osnutka je pripadnik ekstremne srpske skupine zvane “MIĆE” koju je, uz pomoć Milenka Gligorića i Milovana Stankovića organizirao i utemeljio predsjednik dobojskog ogranka SDS-a Milovan Nin­ko­vić “Miće”. Već od veljače 1992. godine, skupa s drugim članovima navedene skupine sudjeluje u izvođenju te­rorističkih akcija (miniranja objekata i automobila, pre­mlaćivanja i zastrašivanja uglednijih građana hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti). Već od veljače 1992., skupa s drugim članovima navedene skupine sudjeluje u izvođenju terorističkih akcija (miniranja objekata i automobila, premlaćivanja i zastrašivanja uglednijih građana hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti). Izbijanjem otvorene svesrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, osobno je, a i uz sudjelovanje drugih pripadnika skupine “MIĆE”, počinio niz ratnih zločina (masovna i pojedinačna ubojstva, uhićenja, zatvaranja, brutalna premlaćivanja, protjerivanja, pljačkanje imovine, iznuđivanja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić…

ŠLJUKA, ZORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin. Od njenog osnutka je pripadnik ekstremne srpske skupine zvane “MIĆE” koju je, uz pomoć Milenka Gligorića i Milovana Stankovića organizirao i utemeljio predsjednik dobojskog ogranka SDS-a Milovan Nin­ko­vić “Miće”. Već od veljače 1992. godine, skupa s drugim članovima navedene skupine sudjeluje u izvođenju te­rorističkih akcija (miniranja objekata i automobila, pre­mlaćivanja i zastrašivanja uglednijih građana hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti). Izbijanjem otvorene sve­srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, osobno je, a i uz sudjelovanje drugih pripadnika skupine “MIĆE”, počinio niz ratnih zločina (masovna i pojedinačna uboj­stva, uhićenja, zatvaranja, brutalna premlaćivanja, protjerivanja, pljačkanje imovine, iznuđivanja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić…

ŠOLAJA, (DRAGAN) IVICA – muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gornje Ravske pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, bio je sudio­nik u zastrašivanju i teroru nad civilima hrvatske nacionalnosti sela Gornja Ravska i Tisova. Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (sela Tisova, Gornja Ravska, Garevica, Stara Rijeka, Briševo, Raljaš) napose od 23. – 26. srpnja 1992. go­dine. Odabirao je civile hrvatske nacionalnosti s područja sela Gornja Ravska a koji su potom bili uhićeni i zatvoreni u koncentracione logore “Keraterm” i “Omarska”. Osobno je izdavao naloge, naoružanim Srbima, za likvidaciju osoba hrvatske nacionalnosti sa područja sela Gornja Ravska i Tisova.

ŠOLAJA, (IVO) ZDRAVKO – muškarac, po naci­o­nalnosti Hrvat, iz sela Gornje Ravske pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, bio je sudio­nik u zastrašivanju i teroru nad civilima hrvatske nacionalnosti sela Gornja Ravska i Tisova. Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (sela Tisova, Gornja Ravska, Garevica, Stara Rijeka, Bri­ševo, Raljaš) napose od 23. – 26. srpnja 1992. godine.

ŠTRBAC, (NENAD) MIROSLAV – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (po selima Tisovi, Gornjoj Ravskoj, Garevici, Staroj Rijeci, Briševu i Raljašu) napose u periodu od 23. do 26.07.1992.

ŠUMAR, DANE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, starosne dobi oko 57 godina, rođen u selu Novom Selu kod Vrbanjaca (općina Kotor Varoš), u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u gradu Kotor Varoši. Kao pripadnik jedne smjene logorskih čuvara u logoru “Pilana” u Kotore Varošu sudjelovao je u brutalnom fizičkom maltretiranju i mučenju osoba zatočeni u tom logoru tijekom kolovoza 1992. godine. Osobno je, pred većom skupinom zatočenih Muslimana, izjavio kako je konačno došlo vrijeme da se zemlja očisti od ‘Muslimana’. Su­dje­lovao je u mučenju 22-godišnjeg mladić (po nacionalnosti Hrvata) a potom i pri umorstvu (strijeljanju) istog.

ŠVRAKA, DRAGAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. U periodu od svi­bnja do kolovoza 1992. godine, sudjelovao je u protuzakonitim uhićenjima i odvođenjima civilnog pučanstva hrvatske i bošnjačke nacionalnosti s području ljubijskog kraja u koncentracioni logor “Omarska”. Oso­bno je, od 10. do 15.06.1992. godine, sudjelovao u brutalnom premlaćivanju Hrvata i Muslimana s područja ljubijskog kraja, zatočenih na nogometnom stadionu u Ljubiji.

TADIĆ, DUŠAN “DULE” – muškarac, po nacional­nosti Srbin, iz mjesta Kozarca (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe, u peridu od svibnja do kolovoza 1992. godine, dolazi je u koncentracionom logoru “Omarska” kojim prilikama je zlostavljao i brutalno premlaćivao zatočene Hrvate i Muslimane.

TADIĆ, MILORAD “BRK” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, do rata je radio kao taksist u Prijedoru, iz mjesta Omarske (općina Prijedor). Tijekom 1992. go­dine, kao čuvar u koncentracionom logoru “Omarska” činio je brutalna fizička maltetiranja i mučenja zatočenika. Osobno je, 10.07.1992. godine, pretukao nekolicinu zatočenika od kojih je većina potom preminula usljed zadobijenih ozlijeda. Dana, 11.07.1992. godine, okrutno i brutalno je nanio ozljede opasne po život zatoče­nom Zlatku Matanoviću (Hrvatu iz sela Šurkovca), od kojih je isti i preminuo 15.07.1992. godine.

TADIĆ, (STEVO) ZORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen 14.04.1960. godine u Doboju, živio je u Maglaju. Od njenog osnutka je pripadnik ekstremne srpske skupine zvane “MIĆE” koju je, uz pomoć Milenka Gligorića i Milovana Stankovića organizirao i utemeljio predsjednik dobojskog ogranka SDS-a Milovan Ninković “Miće”. Već od veljače 1992. godine, skupa s drugim članovima navedene skupine sudjeluje u izvođe­nju terorističkih akcija (miniranja objekata i automobila, premlaćivanja i zastrašivanja uglednijih građana hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti). Izbijanjem otvorene svesrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, osobno je, a i uz sudjelovanje drugih pripadnika skupine “MIĆE”, počinio niz ratnih zločina (masovna i pojedinačna ubojstva, uhićenja, zatvaranja, brutalna premlaćivanja, protjerivanja, pljačkanje imovine, iznuđivanja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić…

TARANJAC, (LAZO) ĐOKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u zastrašivanju i teroru nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti s područja ljubijskog kraja. Sudjelovao je u pripremi i provedbi genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose u periodu od 23. do 26.07.1992. godine, na području sela Stare Rijeke, Briševa i Ra­lja­ša…). Skupa sa svojim bratom Slobodanom, pljačkajući pošiljke humanitarne pomoći izgladnjavao je pučanstvo hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja.

TARANJAC, (LAZO) SLOBODAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u zastraši­va­nju i teroru nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti s područja ljubijskog kraja. Su­dje­lovao je u pripremi i provedbi genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose u periodu od 23. do 26.07.1992. godine, na području sela Stare Rijeke, Briševa i Ra­lja­ša…). Izdavao je zapovjedi za nezakonita uhi­će­nja, za­tva­ranja i odvođenja u koncentracione logore “Keraterm”, “Trnopolje” i “Omarska” civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti s područja ljubijskog kraja. Skupa sa svojim bratom Đokom, pljačkajući pošiljke hu­ma­ni­tarne pomoći izgladnjavao je pučanstvo hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja.

TEIĆ, NENAD – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Gradine pored Omarske (općina Prijedor). Kao pripadnik jedne smjene logorskih čuvara, tijekom sr­pnja 1992. godine, u koncentracionom logoru “Omarska”, ubio je dvojicu zatočenih Muslimana (Emira i Jaska Karabašića) s područja općine Prijedor.

TEJIĆ, BORISLAV – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Prema osobnom kazivanju, tijekom 1991. godine, sudjelovao je u agresiji na Hrvatsku, i tom prilikom ubio preko 100 Hrvata. Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja.

TEKIĆ, (MIHAJLO) SLOBODAN “RAKO” - mu­škarac, po nacionalnosti Srbin, rođen 28.03.1953. godine, iz Doboja. Od njenog osnutka je pripadnik eks­tremne srpske skupine zvane “MIĆE” koju je, uz pomoć Milenka Gligorića i Milovana Stankovića organizirao i utemeljio predsjednik dobojskog ogranka SDS-a Milovan Ninković “Miće”. Već od veljače 1992. godine, sku­pa s drugim članovima navedene skupine sudjeluje u izvođenju terorističkih akcija (miniranja objekata i automobila, premlaćivanja i zastrašivanja uglednijih građana hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti). Izbijanjem otvorene svesrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, osobno je, a i uz sudjelovanje drugih pripadnika sku­pine “MIĆE”, počinio niz ratnih zločina (masovna i pojedinačna ubojstva, uhićenja, zatvaranja, brutalna pre­mlaćivanja, protjerivanja, pljačkanje imovine, iznuđiva­nja…) nad Hrvatima, Bošnjacima i drugim nesrbima na širem području općina Derventa, Doboj, Modriča, Teslić…

TELEBAK, RAJKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, po profesiji lugar, iz sela Brezičana (općina Pri­jedor). Kao pripadnik srpske postrojbe iz sela Brezičana, 16.09.1992. godine, u selu Brezičanima, ubio je mještanina tog sela (bošnjačke nacionalnosti) Safeta Trnjanina.

TEPIĆ, MANOJLO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, star 38 godina, rođen u selu Tepićima kod Hrvaćana (općina Kotor Varoš), u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u mjestu Kotor Varoši. Tijekom kolovoza 1992. godine, u više navrata je počinio nasilne bludne radnje nad veći brojem ženskih osoba bošnjačke nacionalnosti s prostora općine Kotor Varoš, koje su bile zatočene u logoru “Pilana” u samom mjestu Kotor Varoši. Pred zatočenicima navedenog logora hvalio se da je silovao Muslimanke svih uzrasta osim onih ispod pet (5) godina starosti.

TEPIĆ, SLAĐAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, star oko 25 godina, rođen u selu Tepićima kod Hrvaćana (općina Kotor Varoš), u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u gradu Kotor Varoši. Kao pripadnik srpskih snaga, tijekom kolovoza 1992. godine, u selu Tepićima počinio je nasilne bludne radnje (silova­nja) nad više osoba ženskog spola bošnjačke nacionalnosti, mještanki tog sela.

TINTOR, DRAGAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Zecova pored Ljubije (općina Prijedor). Kao neposredni zapovjednik srpske skupine koja je djelovala kao sastavni dio srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke, u periodu od 20. do 26.07.1992. godine. Osobno je, oko 23.07.1992. godine, u selu Čarakovu, brutalno ubio (prvo mu je sjekirom odsjekao jednu ruku a potom ga zaklao) Sulju Tatarevića.

TODOROVIĆ, (MILE) ZDRAVKO “ŽVALJO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992., sudjelovao je u geno­ci­du nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja.

TOMČIĆ, NENAD “NEŠO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Tijekom 1992. godine, vršio je isljeđivanja nad zatočenicima koncentracionog logora “Omarska”.

TOMAŠ, DRAGAN “TOMAS” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, visine oko 175 cm, težine oko 80 kg, iz grada Prijedora. Po osobnom kazivanju do rata je živio u Zagrebu gdje je slovio za boljeg (slikara) umje­tnika, navodno u gradu Zagrebu posjeduje stan u kojem se trenutačno nalazi majka njegove supruge Vesne koja je s Draganom došla u Prijedor. Od početka svibnja 1992. godine, bio je pripadnik “interventnog voda” koji je djelovao u srpskoj postrojbi kojom je zapovjedao Rade Bilbija i po svom osobnom kazivanju ubio je mnogo Muslimana a među njima i oca Aziza Ališkovića (Mu­slimana iz sela Hambarina) te silovao veći broj djevojaka i žena bošnjačke nacionalnosti iz sela Bišćana, Rizvanovića, Hambarina, Čarakova i Zecova.

TOMIĆ, MILORAD “MIĆO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Miske Glave pored Ljubije (općina Prijedor). Sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja.

TOMIĆ, STIPO – muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1991. godine, sudjelovao je u agresiji na Hrvatsku (zapadna Slavonija). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnostina području ljubijskog kraja.

TOPČAGIĆ (ALIJA) ZLATKO “TOP” – mu­ška­rac, nepoznate nacionalnosti (otac Musliman a majka Hrvatica), iz grada Banja Luke. Kao pripadnik srpskih sna­ga sudjeluje je u oružanoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Osobno je u više navrata sudjelovao u napadima na Hrvate sela Zalužana kod Banja Luke kojim prilikama je dotične zlostavljao i otimao im imovinu (sre­dinom 1992. oduzeo je osobni automobil jednom Hrvatu, a u noći 04./05.05.1995. godine skupa s jednim Tukarićem zvanim Dašo opljačkao je imovinu jednoj hrvatskoj obitelji uz nanošenje teških ozljeda istima). Od 1991. do 1995. godine aktivno se druži s pripadnicima postrojbe srpskih snaga zvanih ‘crvene beretke’. Prema informacijama napustio je Bosnu i Hercegovinu, i nastanio se u Petrinji, ali povremeno odlazi u Banja Luku.

TOPIĆ, DRAŠKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Oštre Luke (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose po selima Staroj Rijeci – zaselku Muštanici, Briševu i Raljaša od 23. do 26.07.1992.). Osobno je, 24.07.1992. godine, počinio okrutna i brutalna masakriranja, ozljeđivanja i ubojstva većeg broja civila hrvatske nacionalnosti prezimenom Matanović iz sela Stare Rijeke – zaselka Muštanica. U selu Briševo je u periodu od 23. do 26.07.1992. godine, počinio brutalno ubojstvo (zaklao i izmasakrirao) više civila hrvatske nacionalnosti: Jerka (Mate) Ivandića, Luku (Ive) Komljena te veći broj osoba prezimenom Mlinar.

TOPIĆ, (MIĆO “ČAČANOV”) SLAVKO – mu­škarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Oštre Luke (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose po selima Staroj Rijeci – zaselku Muštanici, Briševu i Raljašu od 23. do 26.07.1992.).

TOPOLA, BRANKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora – naselja Tukova (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja i selima Bišćanima, Rizvanovićima, Hambarinama, Čarakovu…

TOPOLOVIĆ, MILENKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, rođen 1967. godine, iz sela Moslovara (općina Kotor Varoš). Kao pripadnik policijske postrojbe zvane “srpska milicija” sudjelovao je 13.08.1992. go­dine, u selu Dabovcima u masovnom strijeljanju većeg broja civila bošnjačke nacionalnosti te u uhićenju i bezrazložnom zatvaranju većeg broja civila tog sela u logor “Pilana” u gradu Kotor Varošu. Osobno je izvje­stio jednu zatočenicu u logoru “Pilana” da su svi muškarci sela Dabovaca ubijeni a da će žene i djeca bošnjačke nacionalnosti biti protjerani s područja općine Kotor Varoš. Prema informacijama Milenko živio kod svog oca, od prosinac 1994. godine, u Njemačkoj u Munchenu.

TUBIN, MLADEN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Donjeg Volara pored Ljubije (općina Pri­jedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja. Osobno je činio brutalna fizička maltretiranja uhićenih civila.

VASILJEVIĆ, ĐURO – muškarac, po nacionalno­sti Srbin, iz sela Ljeskara pored Ljubije (općina Prijedor). Kao neposredni zapovjednik srpske skupine koja je djelovala kao sastavni dio srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.

VASILJEVIĆ, MILENKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Ljeskara pored Ljubije (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske skupine (pod zapovje­dništvom Đure Vasiljevića) koja je djelovala kao sa­sta­vni dio srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.

VASILJEVIĆ, MITAR – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Ljeskara pored Ljubije (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske skupine (pod zapovjedništvom Đure Vasiljevića) koja je djelovala kao sastavni dio srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, su­djelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.

VASILJEVIĆ, NEĐO – muškarac, po nacionalno­sti Srbin, iz sela Ljeskara pored Ljubije (općina Prijedor). kao pripadnik srpske skupine (pod zapovjedništvom Đure Vasiljevića) koja je djelovala kao sastavni dio srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, bio je sudionikom u provedbi genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke, u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.

VASILJEVIĆ, NENAD – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Dana 10.07.1992. godine, sudjelovao je u protuzakonitim uhićenjima i odvođenjima civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti s području ljubijskog kraja (iz sela Kalajeva) u koncentracioni logor “Omarska”.

VASILJEVIĆ, SLOBODAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Ljeskara pored Ljubije (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske skupine (pod zapovje­dništvom Đure Vasiljevića) koja je djelovala kao sa­sta­vni dio srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.

VESELINOVIĆ, ZDAVO – muškarac, po nacional­nosti Srbin, iz sela Brezičana (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe iz sela Brezičana je, 16.09.1992. godine, u selu Brezičanima sudjelovao u ubojstvu većeg broja civila bošnjačke nacionalnosti (spaljeni su u jednoj kući).

VIDIČEVIĆ, BORISLAV – muškarac, po nacional­nosti Srbin, iz sela Oštre Luke (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose po selima Staroj Rijeci – zaselku Muštanici, Briševu i Ra­ljašu od 23. do 26.07.1992.).

VIDIČEVIĆ, BOŠKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Oštre Luke (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose po selima Staroj Rijeci – zaselku Muštanici, Briševu i Raljašu od 23. do 26.07.1992.).

VIDOVIĆ, (BORO) DRAGAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Vidovića pokraj Kozarca (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe, od 24.05.1992. godine pa nadalje, sudjelovao je u napadima na civilno pučanstvo i dobra mjesta Kozarac kojom prilikom je zlostavljao i mučio mještane i pljačkao njihovu imovinu.

VIDOVIĆ, (BORO) GORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Vidovića pokraj Kozarca (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe, od 24.05.1992. godine pa nadalje, sudjelovao je u napadima na civilno pučanstvo i dobra mjesta Kozarca kojom prilikom je zlostavljao i mučio mještane i pljačkao njihovu imovinu.

VOKIĆ, ZORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Od svibnja do kolovoza 1992. godine, kao pripadnik policijske postrojbe zvane “Sr­pska policija” provodio je uhićenja civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području grada Prijedora te njihovo odvođenje u koncentracione logore “Keraterm” i “Omarska”.

VRKEŠ, VLADO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Sanskog Mosta u istoimenoj općini. Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u pripremi i prove­dbi genocida nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

VUČENOVIĆ, BOŠKO – muškarac, po nacionalno­sti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik policijske postrojbe zvane “Srpska policija”, iz Prijedora je tijekom srpnja 1992. godine, skupa s Jovanom Mišovićem, vršio uhićenja civila hrvatske, bošnjačke i ukrajinske nacionalnosti na području općine Prijedor koje je potom odvozio u koncentracioni logor “Omarska”.

VUKELIĆ, (DUŠAN) SLOBODAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja.

VUKIĆ, (GAVRO) RADE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora – naselja Tukova (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe, od 24.05 do 10.06.1992. godine, pljačkao je imovinu iz civilnih objekata po selu Hambarinama i Hambarinskom polju.

VUKIĆ, (GAVRO) ĐORĐE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora – naselja Tukova (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe, od 24.05 do 10.06.1992. godine, pljačkao je imovinu iz civilnih objekata po selu Hambarinama i Hambarinskom polju. Dana, 22.07.1992. godine, u selu Bišćanima je izdao zapovjed preživjelim mještanima da u roku 15 minuta napuste selo Bišćani i krenu do nogometnog stadiona u naselju Tukovima.

VUKIĆ, DRAGAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). U selu Briševu pored Ljubije je, 24.06.1992. godine, kao pripadnik policijske postrojbe zvane “Srpska policija”, sudjelovao u protuzakonitim uhićenjima i odvođenjima civila hrvatske nacionalnosti u koncentracioni logor “Keraterm”.

VUKMIR, (BRANE) BORO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Donjeg Volara pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilma bošnjačke nacionalnosti na području sela Jugovaca, Bišćana, Čarakova, Rakovčana, Zecova, Hambarina i Rizvanovića (općina Prijedor).

VUKMIR, BRANE – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Donjeg Volara pored Ljubije (općina Pri­jedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilma bošnjačke nacionalnosti na području sela Jugovaca, Bišćana, Čarakova, Rakovčana, Zecova, Hambarina i Rizvanovića (općina Prijedor). Sudjelovao je u zastrašivanju i teroru nad Hrvatima sela Gornjeg Volara i Šurkovca pored Ljubije.

VUKMIR, (BRANE) NENAD “NENO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Donjeg Volara pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilma bošnjačke nacionalnosti na području sela Jugovaca, Bišćana, Ča­rakova, Rakovčana, Zecova, Hambarina i Rizvanovića (općina Prijedor). Sudjelovao je u zastrašivanju i teroru nad Hrvatima sela Gornjeg Volara i Šurkovca pored Ljubije.

ZARIĆ, MIĆO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, star oko 26 godina, rođen u selu Zarićima kod Hrvaćana (općina Kotor Varoš), u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u mjestu Kotor Varoši. Kao pripadnik srpskih snaga, tijekom kolovoza 1992. godine, u više je navrata boravio u logoru “Pilana” u Kotor Varoši, kojim prilikama je silovao zatočene osobe ženskog spola.

ZEC, DRAŠKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, do rata je radio u Zagrebu (Hrvatska), iz grada Prijedora. Od svibnja do kolovoza 1992. godine, u više navrata je boravio u koncentracionom logoru “Omarska” u funkciji isljednika, provodeći isljeđivanja nad zatoče­nim Hrvatima i Muslimanima.

ZEC, ŽELJKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, nogometaš, iz grada Prijedora. Kao pripadnik oružane pratnje konvoja autobusa i kamiona kojima su, 21.08.1992. godine, srpske vlasti s područja općine Pri­jedor protjerali veliki broj civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, sudjelovao je u odvajanja više od 200 civila, muškaraca koji su potom na različite načine pobijeni u kanjonu rijeke Ugar (lokalitet zvan “Koričanske Stjene”) na području općine Skender Vakufa.

ZEKANOVIĆ, NENAD – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedor. Sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacional­nosti na području sela Jugovca u ljubijskom kraju (općina Prijedor), napose 20.07.1992. godine, kada je u zaselku Alagićima sudjelovao u ubojstvu 17 osoba bošnjačke nacionalnosti.

ZEKANOVIĆ, (STOJAN) RADE “ZEKAN” – mu­škarac, po nacionalnosti Srbin, rođen u selu Jugovcima, iz Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u zastrašivanju i teroru nad civilima hrvatske nacionalnosti sela ljubijskog kraja. Na, 24.06. i 10.07.1992. godine, u selu Briševu je protuzakonito uhi­tavao i odvodio osobe hrvatske nacionalnosti u koncentracione logore “Keraterm” i “Omarska”. Sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose u selima Tisovi, Gornjoj Ravskoj, Garevici, Staroj Rijeci, Briševu i Raljašu) od 23. do 26.07.1992. godine. U noći, 07/08.11.1992. godine, sudjelovao je u ubojstvu svećenika Ivice Grgića – župnika katoličke župe Ravske.

ZEKANOVIĆ, RAJKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, do rata je radio u rudniku željezne rude “Ljubija”, iz sela Jugovca (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, su­djelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.

ZELJAJA RADMILO ‑ muškarac, po nacionalnosti Srbin, zapovjednik “5. kozarske brigade” tzv. “Srpske vojske”, po činu major bivše JNA, u vrijeme zločina živio je u gradu Prijedoru. Sudjelovao je u pripremi i prove­dbi genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti općine Prijedor. Osobno je, 23.05.1992. godine, zastrašivao i terorizirao Hrvate sela Gornjeg Vo­lara i Šurkovca.

ZGODIĆEVAC, (MIĆO) DRENA djevojački VASILJEVIĆ – žena, po nacionalnosti Srpkinja iz sela Ljeskara pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovala je u odabiru, privođenju i prisilja­vanju djevojaka i žena na blud i silovanja koja su nad istima činuli ‘srpski ratnici’ povratnici s ratišta.

ZORIĆ, (DANE “TRGOVAC”) DRAŽEN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela sela Oštre Luke (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima s područja ljubijskog kraja, napose na području sela Stare Rijeke, Briševa i Raljaša u periodu od 23. do 26.07.1992.

ZORIĆ, (RANISLAV) MILAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, kao zapovjednik jedne srpske postrojbe sudjelovao je u genocidu nad civi­lima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja napose po selima Staroj Rijeci – zaselku Muštanici, Briševu i Raljašu od 23. do 26.07.1992.

ŽIGIĆ, MILAN “ŽIGA” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Tijekom 1992. godine, neometano je ulazio u prostor koncentracionih logora “Keraterm” i “Trnopolje” i u njima činio zločine (brutalna fizička maltretiranja, mučenja, ubojstva) nad zatočenicima.

ŽIGIĆ, MILENKO – muškarac, po nacionalnosti Srbin, vlasnik trgovine u selu Kamičanima, iz sela Kamičana (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske po­strojbe, od 25.05.1992. godine pa nadalje, sudjelovao je u napadu na civilno pučanstvo mjesta Kozarac i njihovu imovinu kojom prilikom je iste fizički maltretirao i zlostavljao. Oko 25.07.1992. godine, na nogometnom stadionu u mjestu Ljubiji, brutalno je zlostavljao i pre­mlaćivao Bošnjake koji su uhićeni u selu Miskoj Glavi i nakon par dana dovedeni na dotični stadion. Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.

ŽIGIĆ, ZORAN “ŽIGA” – muškarac, starosti oko 30 godina (tijekom 1992.), po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Kao pripadnik srpske upostrojbe, od svibnja do kolovoza 1992. go­dine, neometano je ulazio u prostore koncentracionih logora “Keraterm”, “Trnopolje” i “Omarska” kojim prilikama je činio zločine (brutalna fizička maltretiranja, mučenja i ubojstva) nad zatočenicima.

POPIS OSOBA OSUMNJIČENIH ZA RATNE ZLOČINE O KOJIMA NISU POZNATI SVI OSOBNI PODATCI

ANTONIĆ, (SLAVKO) ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Sudio­nik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke, u vremenu od 20. do 26.07.1992. godine. Odgovoran je za smrt 12 civila, mještana sela Čarakova koje je, oko 23.07.1992. go­di­ne, pobio ispred džamije u selu Čarakovu te za smrt mje­snog hodže kojeg je prvo zamotao u tepih a potom živog zapalio.

BABIĆ, (više osoba) – muškaraci, svi po nacionalnosti Srbi, iz sela Radomirovca, (općina Bosanski Novi). Sudionici su genocida nad Hrvatima sela Gornjeg Vo­lara i Šurkovca (općina Prijedor) u više navrata: 23.05.1992., 12.09.1992., 28.12.1992., 03.03.1993. i 22.04.1993. g.

BAJIĆ, ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). Od lipnja do kolovoza 1992. godine, kao istražitelj pri policijskoj postaji “srpske policije” iz Prijedora, u koncentracionom logoru “Omarska” je provodio istražne radnje nad zatočenim civilima s područja općine Prijedor.

BATAZ, (SLAVKO) ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Ljubije (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske nacionalnosti na području ljubijskog kraja. Osobno je, 16.06.1992. godine, sudjelovao u protuzakonitim uhiće­njima i zatvaranjima civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti mjesta Ljubija.

BJELOBRK, ? – muškarac, po nacionalosti Srbin, iz Prijedora – naselja Tukova (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe, tijekom srpnja 1992. godine, dežurao je (skupa sa: Goranom Babićem zvani “Babin”; osobom prezimenom Marinković; Boškom Stuparem) na kontrolnom punktu u naselju Tukovima te je, tijekom noćnih sati, sa prostora nogometnog stadiona na kom su bili civili protjerani iz sela Bišćana, Rizvanovića, Ra­kovčana, Hambarina, Čarakova i Zecova odvodio djevojke i mlađe žene u obližnju kuću (vlasnik kuće je Smail Avdić) gdje su ih zlostavljali i silovali.

BOGDAN, ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Donjeg Volara pokraj Ljubije (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske skupine (pod neposrednim zapovje­dništvom samozvanog “vojvode” Đure Vasiljevića) koja je djelovala kao sastavni dio srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na podru­čju sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u periodu od 20. do 26.07.1992. godine. Tijekom navedenog vremena rukovao je minobacačem pri razaranju civilnih objekata i dobara u navedenim selima.

CVIJIĆ, ? “CVIJO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora, do oko 1990. godine bio je aktivni policajac u Zagreb (Hrvatska). Od svibnja do kolovoza 1992. godine, kao pripadnik “Srpske policije” provodio je uhićenja civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području grada Prijedora te njihovo odvođenje u koncentracione logore “Keraterm” i “Omarska”. Dana, 27.06.1992., boravio je u koncentracionom logoru “Omarska” i tom prilikom, zajedno sa “srpskim policajcem” koji se preziva Kovačević zvani “Bata” (po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora) zlostavljao i brutalno pretukao zatočenog M.A.

ĆIVERICA, ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, visine oko 185 cm, crne kovrdžave kose, tamnije puti, iz sela Jelovca (općina Prijedor). Od svibnja do kolovoza 1992. godine, je kao pripadnik smjene čuvara kojom je zapovjedao Dragan Fuštar, u koncentracionom logoru “Keraterm” pljačkao je zlostavljao i mučio ztočene Hrvate i Muslimane.

ĐUKIĆ, ? “BRACO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općina Prijedor. Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u periodu od 20. do 26.07.1992.

ĐUKIĆ, (LUKA) ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općina Prijedor. Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u periodu od 20. do 26.07.1992.

ĐURIĆ, (više osoba) – muškaraci, svi po nacionalnosti Srbi iz sela Radomirovca (općina Bosanski Novi). Sudjelovali su u genocidu nad Hrvatima sela Gornjeg Volara i Šurkovca (općina Prijedor) u više navrata: 23.05.1992., 12.09.1992., 28.12.1992., 03.03.1993. i 22.04.1993. godine.

GALIĆ, (RADE) ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općina Prijedor. Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u periodu od 20. do 26.07.1992.

GAVRILOVIĆ, (RANKO) ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Kao pripadnik srpske postrojbe sudjelovao je, 09.07.1992. godine, u odvođenju zatočenih Hrvata i Muslimana (s područja Ljubije i okolnih sela) iz koncentracionog logora “Keraterm” u koncentracioni logor “Omarska” kojom prilikom su brutalno pretučena najmanje dvojica zatočenika (Nedjeljko Komljenović i Drago Petrović). Bio je pripadnik oružane pratnje konvoja autobusa kojima su iz koncentracionog logora “Omarska” u koncentracioni logor “Manjača” prevoženi zatočenici i kojom prilikom je, pred ulazom u koncentracioni logor “Manjača”, iz autobusa izveden jedan broj zatočenika i nakon mučenja i zlostavljanja ubijen.

GOJIĆ, (?) ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedor. Tijekom 1992. godine, su­djelovao je u protuzakonitim uhićenjima, zatvaranjima i odvođenjima civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti ljubijskog kraja u koncentracioni logor “Omarska”.

GORONJA, (PERO) ? “BRACO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

GRUJIČIĆ, ? “GRUJO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, visine oko 180 cm, crne kose, crnoput, težine oko 80 kg, s područja općine Prijedor. Od svibnja do kolovoza 1992. godine, bio je čuvar u koncentracionom logoru “Keraterm” (pripadnik smjene čuvara pod zapovjedništvom Dragana Kulundžije zvanog “Kole”). Skupa sa ostalim čuvarima iz svoje smjene je pljačkao imovinu zatočenika.

GVOZDEN, ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Od svibnja do kolovoza 1992. godine, kao pripadnik “Srpske policije” provodio je uhićenja civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području grada Prijedora te njihovo odvođenje u koncentracione logore “Keraterm” i “Omarska”.

JANJIĆ, (LJUBICA) ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Jugovca (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.

JANJIĆ, ? “JANJAC” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, do rata je radio kao vozač u poduzeću “Autoservis” u mjestu Ljubiji, s područja je općine Prijedor. Kao pripadnik oružane pratnje konvoja autobusa kojim su zatočeni Hrvati i Muslimani prevoženi iz koncentracio­nog logora “Omarska” u koncentracioni logor “Manjača” je, 06.08.1992. godine, skupa sa ostalim pripadnicima oružane pratnje, ispred ulaza u koncentracioni logor “Manjača”, prozvao je neke od zatočenika da izađu iz autobusa te potom sudjelovao u ubojstvima istih.

JOVIČIĆ, (više osoba) – muškaraci, svi po nacionalnosti Srbi iz sela Radomirovca (općina Bosanski Novi). Sudjelovali su u genocidu nad Hrvatima sela Gornjeg Volara i Šurkovca (općina Prijedor) u više navrata: 23.05.1992., 12.09.1992., 28.12.1992., 03.03.1993. i 22.04.1993. godine.

KECMAN, (MIĆO) ? – muškarac, po nacionalno­sti Srbin, iz sela Oštre Luke (općina Sanski Most). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (po selima Staroj Rijeci, Briševu i Raljašu), od 23. do 26.07.1992. godine. Osobno je, 14.09.1992. godine, u selu Briševu ubio Antu Lovrića.

KNEŽEVIĆ, (?) ? “LUDI” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Miske Glave pored Ljubije (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima na području ljubijskog kraja.

KONČAR, (njih četvorica) – muškarci, po nacionalnosti Srbi iz sela Garevaca (općina Prijedor). Kao pripadnici srpske postrojbe su, tijekom lipnja i srpnja 1992. godine, u selu Suhom Brodu pokraj Kozarca, plja­čkali imovinu iz civilnih objekata te silovali veći broj djevojaka i žena, mještana tog sela.

LAJIĆ, ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Kao pripadnik jedne smjene čuvara, oso­bno je sudjelovao u mučenjima, zlostavljanjima, brutalnim premlaćivanjima zatočenika u koncentracionom logoru “Keraterm”.

LAKIĆ, ? – muškarac, rođen oko 1961. godine, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). Od lipnja do kolovoza 1992. godine, kao istražitelj “Srpske policije”, svakodnevno je dolazio u koncentracioni logor “Omarska” kojom prilikom je provodio istražne radnje nad zatočenicima.

LOVRIĆ, (PERO) ? “DAMDAJA” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. g., sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja.

MAĐAR, (PANE) ? “ĐOLE” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na područjima ljubijskog kraja.

MARIJANOVIĆ, ? – muškarc, po nacionalnosti Srbin, iz sela Oštre Luke (općina Sanski Most). Sudio­nik je genocida nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose po selima Stara Rijeka, Briševo i Raljaš u vremenu 23. do 26.07.1992.).

MASTIKOSA, (više osoba) – muškaraci, svi po nacionalnosti Srbi iz sela Oštre Luke (općina Sanski Most). Sudjelovali su u genocidu nad civilima Hrvatima i Bošnjacima s područja ljubijskog kraja (napose u selima Staroj Rijeci, Briševu, Raljašu…, u periodu od 23. do 26.07.1992.).

MILAIĆ, (DRAGAN) ? “MRĐA” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Sudionik je genocida na području općine Prijedor, tijekom 1992. godine. Prema njegovu kazivanju, oso­bno je, u kanjonu rijeke Ugar, na nagovor Boška Grabeža, ubio veći broj civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti koje su konvojem transportirali prema Travniku.

MILOŠEVIĆ, (BOŠKO) ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Cikota (općina Prijedor). Tijekom 1991. godine, sudjelovao je u oružanoj agresiji na Hrvatsku (na područje zapadne Slavonije – kod Pakraca i Lipika). Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je, tijekom 1992. godine, u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.

MIRKOVIĆ, ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Rasavaca (općina Prijedor). Sudionik je genocida nad civilima hrvatske nacionalnosti na području sela Stare Rijeke, Briševa, Raljaša, od 23. do 26.07.1992. godine.

MUTIĆ, ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). Od lipnja do kolovoza 1992. godine, kao istražitelj “Srpske policije”, svakodnevno je dolazio u koncentracioni logor “Omarska” kojom prilikom je provodio istražne radnje nad zatočenicima.

NOVIĆ, (ĐURO) ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). Od lipnja do kolovoza 1992. godine, kao istražitelj “Srpske policije”, svakodnevno je dolazio u koncentracioni logor “Omar­ska” kojom prilikom je provodio istražne radnje nad zatočenicima.

OLJAČA, ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik srpske po­strojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke… u periodu od 20. do 26.07.1992.

OVUKA, (više osoba) – muškaraci, svi po nacionalnosti Srbi iz sela Radomirovca (općina Bosanski Novi). Sudionici su u genocidu nad Hrvatima sela Gornjeg Vo­lara i Šurkovca (općina Prijedor) u više navrata: 23.05.1992., 12.09.1992., 28.12.1992., 03.03.1993. i 22.04.1993. godine.

PASPALJ, ? “ŽUTI” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz mjesta Omarske (općina Prijedor). Kao pripa­dnik jedne smjena čuvara u koncentracionom logoru “Omarska” osobno je, 26.06.1992. godine, sudjelovao u mučenjima, zlostavljanjima i brutalnim premlaćiva­njima zatočenika.

POPOVIĆ, ? “POP” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Krivaje pokraj Omarske (općina Prijedor). Od svibnja do kolovoza 1992. godine, kao zapovjednik jedne smjena čuvara sudjelovao je u zločinima (brutalna fizička maltretiranja, mučenja, ubojstva) nad za­to­če­ni­cima koncentracionog logora “Omarska”.

RADAKOVIĆ, (STOJAN) ? “SRBO” – muškarac (brat Milana Radakovića), po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Dana, 05.08.1992. godine, kao pripa­dnik oružane pratnje iz logora “Keraterm” otišao je u pratnji dva autobusa sa 124 zatočenika o kojima se od tada ništa ne zna.

RADANOVIĆ, (?) ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin iz grada Prijedora u istoimenoj općini. Tijekom 1992. godine provodio je isljeđivanja nad zatočenicima koncentracionog logora “Omarska”.

RADANOVIĆ, (?) ? “BAJO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Trgovišta (općina Bosanski Novi). Sudionik je genocida nad Hrvatima sela Gornjeg Volara i Šurkovca (općina Prijedor) u više navrata: 23.05.1992., 12.09.1992., 28.12.1992., 03.03.1993. i 22.04.1993. godine.

RADANOVIĆ, (? “BAJO”) ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Trgovišta (općina Bosanski Novi). Sudionik je genocida nad Hrvatima sela Gornjeg Volara i Šurkovca (općina Prijedor) u više navrata: 23.05.1992., 12.09.1992., 28.12.1992., 03.03.1993. i 22.04.1993. g.

RADIĆ, ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Osobno je kao pripadnik jedne smjena čuvara, tijekom 1992. godine, sudjelovao u mučenjima, zlostavljanjima, brutalnim premlaćivanjima zatočenika u koncentracionom logoru “Keraterm”.

RADIĆ, ? “GRGA” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Od početka svibnja 1992. godine pa nadalje, sudjeluje je u pljačkanju imovine bogatijih i imućnijih Hrvata i Muslimana na području općine Prijedor.

RODIĆ, ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Kao pripadnik jedne smjena čuvara, osobno je, tijekom 1992. godine, sudjelovao u mučenjima, zlostavljanjima, brutalnim premlaćivanjima zatočenika u koncentracionom logoru “Keraterm”.

RADULOVIĆ, (više osoba) – muškaraci, svi po nacionalnosti Srbi iz sela Zeocva (općina Prijedor). Ti­je­kom 1992. godine, sudjelovali su u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima s područja ljubijskog kraja, napose na području sela Stare Rijeke, Briševa i Raljaša, u periodu od 23. do 26.07.1992. godine.

RAJLIĆ, (petorica braće) – muškaraci, svi po na­ci­onalnosti Srbi iz sela Batkovaca (općina Sanski Most). Ti­je­kom 1992. godine, sudjelovali su u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima s područja ljubijskog kraja, napose na području sela Stare Rijeke, Briševa i Raljaša, u periodu od 23. do 26.07.1992.

SABLJIĆ, (LAZO) ? “DODO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Batkovaca pored Ljubije (općina Sanski Most). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose po selima Staroj Rijeci – zaselku Muštanici, Briševu i Raljašu, od 23. do 26.07.1992. godine. Osobno je počinio ubojstva većeg broja civila hrvatske nacionalnosti iz sela Stare Rijeke – zaseoka Muštanice: Predraga (Peje) Matanovića, Antu (Peje) Matanovića) i njegova dva sina Gorana i Batu, Mladena (Peje) Matanovića i njegova dva sina Ervina i Johana, Fabijana (Peje) Matanovića (odsjekao mu je uši, izvadio oči, odrezao spolovilo i sta­vio mu ga u usta), Zdravka (Ante) Matanovića (izvadio mu je oči i nosio ih u maramici kao uspomenu). Sudjelovao je u pokolju civila hrvatske nacionalnosti sela Briševo u periodu od 23. – 26.07.1992.

STRIKA, ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Od svibnja do kolovoza 1992. godine, kao pripadnik “Srpske policije” provodio je uhićenja civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području grada Prijedora te njihovo odvođenje u koncentracione logore “Keraterm” i “Omarska”.

STUPAR, (više osoba) – muškaraci, svi po nacionalnosti Srbi iz sela Oštre Luke (općina Sanski Most). Su­djelovali su u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja (napose po selima Staroj Rijeci, Briševu i Raljašu), u periodu od 23. do 26.07.1992. godine.

ŠILJAK, (ILIJA) ? – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Jugovca (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe kojom je zapovjedao Rade Bilbija, su­djelovao je u genocidu nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području sela Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarina, Čarakova, Zecova, Raljaša, Briševa, Stare Rijeke…, u periodu od 20. do 26.07.1992. godine.

VIDOVIĆ, (LAKO) ? “CICO” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Vidovića pokraj Kozarca (općina Prijedor). Kao pripadnik srpske postrojbe je, od 24.05.1992. godine pa nadalje, sudjelovao u napadima na civilno pučanstvo i dobra mjesta Kozarac kojom prilikom je zlostavljao, mučio, premlaćivao mještane i plja­čkao njihovu imovinu. Osobno je, 27.05.1992. godine, u mjestu Kozarcu, ubio starca Jusufa Bešića (Bošnjak iz mjesta Kozarac) a njegovo tijelo je zapalio u pokojnikovoj kući.

VOKIĆ, (?) ? “BRADA” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Miske Glave (općina Prijedor). Tijekom 1992. godine, sudjelovao je u zastrašivanju i teroru civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na području ljubijskog kraja. Prema neprovjerenim informacijama ubio ga je Savo Pušac, sredinom srpnja 1992. godine.

VUKIĆ, (ĐORĐE) ? “ŠTUKA” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, s područja općine Prijedora. Kao pripadnik srpske postrojbe je, od 24.05 do 10.06.1992. godine, pljačkao imovinu iz civilnih objekata po selu Hambarinama i Hambarinskom polju.

ZORIĆ, ? “VESELI” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora (općina Prijedor). Od lipnja do kolovoza 1992. godine, kao pripadnik “Srpske policije”, svakodnevno je premlaćivao Hrvate i Bošnjake s područja općine Prijedor koji su nakon uhićenja dovoženi u zgradu prijedorske policijske postaje.

ZORIĆ, ? “KOPA” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz grada Prijedora. Od lipnja do kolovoza 1992. godine, kao istražitelj “Srpske policije”, svakodnevno je dolazio u koncentracioni logor “Omarska” kojom prilikom je provodio istražne radnje nad zatočenicima.

?, ? “ŽIKA” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, star oko 35 godina (tijekom 1992.), iz Srbije, u vrijeme zločina bio je nastanjen u gradu Kotor Varošu. Tijekom kolovoza 1992. godine, u više navrata je počinio nasilne bludne radnje nad više ženskih osoba bošnjačke nacionalnosti (među kojima i trudnica u osmom mjesecu trudnoće) s prostora općine Kotor Varoš a koje su bile zatočene u logoru “Pilana” u samom mjestu Kotor Varoš. Osobno je silovao S.V., rođenu 1963. godine (majka troje djece) a koja je bila zatočena u logoru “Pilana” u Kotor Varošu.

?, ŽELJKO “CILE” – muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Dabovaca (općina Kotor Varoš). Sudjelovao je u zlostavljanju, maltretiranju i ispitivanju Muslimanke L. R. u selu Dabovcima, tijekom srpnja 1992.

?, ZORAN – muškarac, po nacionalnosti Srbin, u vrijeme provedbe zločina bio je nastanjen u mjestu Čelinac. Kao pripadnik srpskih snaga, tijekom kolovoza 1992. godine, boravio je u više navrata u prostoru logora “Pilana” u Kotor Varošu te je prigodom takvih posjeta prisiljavao zatočene osobe ženskog spola na bludne radnje.

Najiskrenije zahvaljujem @hullu na postavljanju ove arhive zlikovaca. Svaki ovakvi spiskovi dobro su došli kako bismo znali da zločine nisu počinili "oni sa strane", već isti oni s kojima smo godinama i koru kruha dijelili...

@hullu, samo nastavi

mozda nesto ostane u arhivi ako mi zaboravimo...

a @fatu ignorisi

It_is_a_Leclerc wrote:Najiskrenije zahvaljujem @hullu na postavljanju ove arhive zlikovaca. Svaki ovakvi spiskovi dobro su došli kako bismo znali da zločine nisu počinili "oni sa strane", već isti oni s kojima smo godinama i koru kruha dijelili...

Čak ako se i ta lista postavlja u iste huškačke i nacionalističke svrhe kao i one na suprotnoj strani? Ovo je obična manipulacijama žrtvama i zločincima u dnevno političke svrhe ....

A također ima ukus poziva na linč, znači radi se o govoru mržnje koje je i kažnjiv po zakonu ....

hullu

Kad god čujem za nekog prijedorskog Srbina ili ga sretnem negdje, doći ću ovdje da provjerim da li je na spisku. Ovo je, kako rekoh, vrlo bitno da nam konačno dođe u mozak da Bošnjake nisu klali ni oni iz Zaječara, Šapca, Lazarevca, Novog Sada, već skoro isključivo te "komšije", "drugovi", "braća", "kumovi"....

Ja znam da pojedinci hoće da predstave kako tu postoje neke strane, kako su svi jednaki, kako "opraštamo". Međutim, istina je potpuno drugačija, ma koliko vam to smetalo, pamtimo, pamtit ćemo do kraja svijeta, i nikad više nećemo pustiti guji da nam dođe u njedra.

It_is_a_Leclerc wrote:Kad god čujem za nekog prijedorskog Srbina ili ga sretnem negdje, doći ću ovdje da provjerim da li je na spisku. Ovo je, kako rekoh, vrlo bitno da nam konačno dođe u mozak da Bošnjake nisu klali ni oni iz Zaječara, Šapca, Lazarevca, Novog Sada, već skoro isključivo te "komšije", "drugovi", "braća", "kumovi"....

Ja znam da pojedinci hoće da predstave kako tu postoje neke strane, kako su svi jednaki, kako "opraštamo". Međutim, istina je potpuno drugačija, ma koliko vam to smetalo, pamtimo, pamtit ćemo do kraja svijeta, i nikad više nećemo pustiti guji da nam dođe u njedra.

Upravo o ovome prica Zilhad Kljucanin u svom romanu Sehid, koji je takodjer ignorisan od dobrog dijela ljudi s ove strane, iz njima znanih razloga.


@hullu

Samo naprijed u borbi za istinu i pravdu i ne osvrci se na gluposti!

It_is_a_Leclerc wrote:Kad god čujem za nekog prijedorskog Srbina ili ga sretnem negdje, doći ću ovdje da provjerim da li je na spisku. Ovo je, kako rekoh, vrlo bitno da nam konačno dođe u mozak da Bošnjake nisu klali ni oni iz Zaječara, Šapca, Lazarevca, Novog Sada, već skoro isključivo te "komšije", "drugovi", "braća", "kumovi"....

Ja znam da pojedinci hoće da predstave kako tu postoje neke strane, kako su svi jednaki, kako "opraštamo". Međutim, istina je potpuno drugačija, ma koliko vam to smetalo, pamtimo, pamtit ćemo do kraja svijeta, i nikad više nećemo pustiti guji da nam dođe u njedra.

Danguba wrote:
i ti ces sada nama reci da mi ne treba da talasamo i da ne prenapuhujemo stvari i neuznemiravamo prijedoske komsije.

Ne, upozoravam samo gdje nekontrolisana mržnja vodi, prije ili kasnije u zločine, istorija nas tome uči ....

Osim toga, nije u redu da pojedinci koji su se dobro uhljebili (čitaj političari i vjerske vođe) kao i pojedini forumaši u službi određenih političkih struja svjesno manipulišu iskrenim i razumljivim osjećajima naroda i svih oni koji su to vidjeli i preživjeli ...

Walther wrote:

Danguba wrote:i ti ces sada nama reci da mi ne treba da talasamo i da ne prenapuhujemo stvari i neuznemiravamo prijedoske komsije.

Kod nas su komsije spakovali sve sto su moglu u zemlju ili logor.... Nakon posjete Crvengo krsta Srbi su morali starije ljude pustiti kuci (ovi mladji su eto ok za logor?!) ali nebitno....

Kad su starci pusteni kucama, ovi iz logora si obavjestili komsije tako da su iste veceri zivi spaljeni, prije toga su muceni jer jer su recimo mom starcu izbili oci.

Ono sto je ostalo od tijela staraca zavrsilo je blatnjavom jarku pored kojeg su prolazili do '95te. Svi su to mogli vidjeti i nikome nije smetalo...

Strasno.
Prica mi momak( koji je tada bio dijete) kada su ih sprovodili za Trnopolje ''Banjaluckom cestom'' i tako prolazeci kroz centar Kozarca, cega se sjeca je ''zapaljeni kontejneri iz kojih vire ljudske noge i ruke i neopisiv smrad''...
...i opet nas treba neko ubjedjivati kako nista nisu znali ili ''svi su isti''

Ja sam svoje komsije nebosnjake prvi pozdravljao da im ulijem povjerenje da su sigurni i da im se nista nece desiti, kao sto je i bilo a cime su mi vratili? Odlaskom 1996.god. jedan po jedan iz ulice nicim izazvani izuzev sto ce biti ''sa svojima''.

Ovo na spisku su samo direktni zločinci, dakle oni koji su klali, maltretirali, udarali, mučili (pročitah za ovu ženu što je kašikom zaklala čovjeka ). Gdje su samo oni koji su za prozora vikali - "Evo ih ovdje ! Vojsko, evo ih ovdje se kriju", gdje su oni i one koje su dolazili i dolazile na dnevne "seanse" u prijedorske logore da opletu po "balijama" ?!

Ja se divim ljudima kojima je neko ubijen u Keratermu, Manjači ili Omarskoj, a koji su ostali toliko zdravi i pribrani da se jednog dana ne zapute u kuću jednog od ovih zločinaca i ne presude im.

Skolski drug tokom rata ostao sa mamom u Prijedoru, cijeli rat ... Ukratko, imao prilican broj filmskih prica, da se tako izrazim. Meni ostala jedna u sjecanju ... Kada bi poginuo pripadnik VRS, dovodili su roditelje tih poginulih zlocinaca u bolnicu ili logor da se izivljavaju nad zarobljenim, ranjenim ili cak mrtvim tjelima prijedorskih Bosnjaka ... Nesto kao Hostel film ...

Fatamorgana, kao sto si i sam napisao, niko od tvojih nije stradao na ovako gnusan nacin i zato nemas pravo da moraliziras o bilo cemu, o bilo kome ...

swanfilter wrote:Skolski drug tokom rata ostao sa mamom u Prijedoru, cijeli rat ... Ukratko, imao prilican broj filmskih prica, da se tako izrazim. Meni ostala jedna u sjecanju ... Kada bi poginuo pripadnik VRS, dovodili su roditelje tih poginulih zlocinaca u bolnicu ili logor da se izivljavaju nad zarobljenim, ranjenim ili cak mrtvim tjelima prijedorskih Bosnjaka ... Nesto kao Hostel film ...

Fatamorgana, kao sto si i sam napisao, niko od tvojih nije stradao na ovako gnusan nacin i zato nemas pravo da moraliziras o bilo cemu, o bilo kome ...

Lična tragedija ne opravdava nepravdu koju bih ja činio negativnom generalizacijom.

Skijaš wrote:

swanfilter wrote:Skolski drug tokom rata ostao sa mamom u Prijedoru, cijeli rat ... Ukratko, imao prilican broj filmskih prica, da se tako izrazim. Meni ostala jedna u sjecanju ... Kada bi poginuo pripadnik VRS, dovodili su roditelje tih poginulih zlocinaca u bolnicu ili logor da se izivljavaju nad zarobljenim, ranjenim ili cak mrtvim tjelima prijedorskih Bosnjaka ... Nesto kao Hostel film ...

Fatamorgana, kao sto si i sam napisao, niko od tvojih nije stradao na ovako gnusan nacin i zato nemas pravo da moraliziras o bilo cemu, o bilo kome ...

Lična tragedija ne opravdava nepravdu koju bih ja činio negativnom generalizacijom.

Na koga ili sta se to odnosi?

Svi prijedorski Srbi su zločinci, jer su svi činili, podržavali, potpomagali, odobravali ili ćutali o zločinima nad Bošnjacima. Mi imamo pravo na tu generalizaciju jer je ona sušta istina. Oni Srbi koji nisu bili zločinci su a) ubijeni zajedno sa Bošnjacima, b) potjerani iz Prijedora.

I ja nemam problem s tom generalizacijom. Dovoljno je pogledati šta Prijedorčani danas misle o Tomašici da biste saznali da bi opet klali, samo da imaju koga.

“Niste ni zapamtili kako treba, a već ste zaboravili. Al’ da tebi tvoj amidža kaže: Dušmanin pamti! I kad mu vodu nosiš. I kad mu jabuku daješ! Zato, što mu iz svoje ruke daješ, koju bi ti najradije u ramenu osik'o. Još se krv na njegovoj kami nije osušila, a vi već zaboravili!”

Kasim Mujagić

BHCluster wrote:

Neradi se ovdje o "mrznji" nego o dobro isplaniranom GENOCIDU.

BHCluster wrote:
A relavitizirati zlocine ovakovog razmjera i zvati ih mrznjom je na rubu ludosti.

Relativizacija zločina je finalni dio plana SANU.

BHCluster wrote:
Sta su srbi ocekivali nakon ovoga da im se kaze "ko nas bre zavadi", "sta je bilo bilo je" ili onu cuvenu "bratstvo i jedinstvo".

... ili da kažemo 'Ma svi su pucali'...

It_is_a_Leclerc wrote:Svi prijedorski Srbi su zločinci, jer su svi činili, podržavali, potpomagali, odobravali ili ćutali o zločinima nad Bošnjacima. Mi imamo pravo na tu generalizaciju jer je ona sušta istina. Oni Srbi koji nisu bili zločinci su a) ubijeni zajedno sa Bošnjacima, b) potjerani iz Prijedora.

I ja nemam problem s tom generalizacijom. Dovoljno je pogledati šta Prijedorčani danas misle o Tomašici da biste saznali da bi opet klali, samo da imaju koga.

Nisu svi.

_majevica_ wrote:

It_is_a_Leclerc wrote:Svi prijedorski Srbi su zločinci, jer su svi činili, podržavali, potpomagali, odobravali ili ćutali o zločinima nad Bošnjacima. Mi imamo pravo na tu generalizaciju jer je ona sušta istina. Oni Srbi koji nisu bili zločinci su a) ubijeni zajedno sa Bošnjacima, b) potjerani iz Prijedora.

I ja nemam problem s tom generalizacijom. Dovoljno je pogledati šta Prijedorčani danas misle o Tomašici da biste saznali da bi opet klali, samo da imaju koga.

Nisu svi.

Da si uzeo momenat da procitas sta je napisano onda bih vidjeo da je @It_is_a_Leclerc to i napisao!

_majevica_ wrote:

It_is_a_Leclerc wrote:Svi prijedorski Srbi su zločinci, jer su svi činili, podržavali, potpomagali, odobravali ili ćutali o zločinima nad Bošnjacima. Mi imamo pravo na tu generalizaciju jer je ona sušta istina. Oni Srbi koji nisu bili zločinci su a) ubijeni zajedno sa Bošnjacima, b) potjerani iz Prijedora.

I ja nemam problem s tom generalizacijom. Dovoljno je pogledati šta Prijedorčani danas misle o Tomašici da biste saznali da bi opet klali, samo da imaju koga.

Nisu svi.

Oni koji nisu ćutali danas ili nisu među živima ili su zajedno sa Bošnjacima potjerani iz Prijedora.
To su činjenice !

A Jelena ćuti u Prijedoru. Bolje bi joj bilo da ćuti u Tomašici.

It_is_a_Leclerc wrote:Svi prijedorski Srbi su zločinci, jer su svi činili, podržavali, potpomagali, odobravali ili ćutali o zločinima nad Bošnjacima. Mi imamo pravo na tu generalizaciju jer je ona sušta istina. Oni Srbi koji nisu bili zločinci su a) ubijeni zajedno sa Bošnjacima, b) potjerani iz Prijedora.

I ja nemam problem s tom generalizacijom. Dovoljno je pogledati šta Prijedorčani danas misle o Tomašici da biste saznali da bi opet klali, samo da imaju koga.

Ta je generalizacija itekako problematična jer niti je tačna niti je korisna. Zločine nisu organizovali Srbi i građani Prijedora nego velikosrpski aparat, a razloga zbog kojih je većina prosječnih šutila i gledala u stranu (kao i danas) ima više. Jedan od tih je svakako i strah od posljedica jer je prilično jasno s kako okrutnim likovima imamo posla. Dalje;

Ubijeni Bošnjak ili Hrvat Prijedora je kroz prizmu velikosrpske propagande bio dijelom ustaškodžihadske zavjere.

Ubijeno dijete je bilo kolateralna šteta, a ko ne vjeruje, postoje i snimci Mladića koji dijeli djeci čokolade

VRS nije držala Sarajevo u okruženju nego su tako branili svoje porodice i gole živote po Grbavici, Ilidži, Ilijašu itd

I ta propaganda još uvijek traje, evo sada jebu narod u mozak pričom kako dolazi desetine hiljada Arapa. A sve to normalno ostavlja traga na ljudskoj psihi i stopa samoubistava u manjem entitetu nije bez razloga godinu za godinom duplo veća nego u FBiH. Pred običnim čovjekom je izbor, biti "Alijin Srbin" ili od Teherana pod Trebevićem "zaštitu" naći kod velikosrba. Praviti generalizacije u takvim okolnostima nije ni pošteno ni dobronamjerno.

Zato je dobra stvar kada na svjetlo dana izađu imena. Ali ne ime nekog ko je negdje čuvao liniju ili repetitor nego nekog ko je vršio zločine. Protiv toga se niko nema pravo buniti a tako će se izbjeći i nepotrebne generalizacije.

kako će neko tamo biti sretan u tom, manjem entitetu rs zvanom gdje je sve grobnica do grobnice.