Tomi110 wrote:Sarajmen wrote:Vidi, što se tiče nafte mislim da je samo jednom zabilježeno da je kralj Fejsal mislim, uveo neke mjere koje su bile direktno povezane sa naftom, kao pritisak/odgovor na probleme u Palestini. Nakon njega nikad' i niko to više nije uradio, jer više nije imao sve mehanizme pod svojom kontrolom.To se može provjeriti pa se ne bih tu nešto zadržavao. Sukobi, vještačke krize, rast i pad cijena , zalihe.... to je posebna ekonosmo-mešetarska tema za koju i nisam baš dobar sagovornik.
A u vezi ostalog... Suecki kanal je strateški važan, koliko se sjećam da su ga najvećim dijelom kontrolisali Britanci , pa nakon njihovog povlačenja (kolonijalizam) je kontrolu imao Egipat uz nešto zadržanog britanskog. Strateški značaj nafte (crno zlato) su određene interesne grupe shvatili puno prije ostalih i obzirom da je nje bilo u ogromnim zalihama pod kontrolom arapa, traženi su načini da se nakon II Svjetskog rata zauzme što bolja pozicija za njenu eksploataciju. Britanci su tu bili maheri jer su bili pomorska sila a i pobjednička strana u ratu.
Jevrejski narod je kao što znamo generalno prošao kroz velika stradanja tokom II WW, preživjeli su se iseljavali širom svijeta , nešto u USA a jedan dio i u Palestinu (Balfurova deklaracija) , i to su bile međunarodno određene kvote koliko ih se može useliti na godišnjem nivou. Međutim, te kvote se nikada nisu u suštini ispoštovale. Tu leži jedan od uzroka kasnije konfrontacije doseljenika i formiranje naselja (kibuci mislim) sa starosjediocima u Palestini. O cionizmu neću, ali je i ta doktrina bitna u cijeloj priči.
Američki pristup se znatno mijenja nakon smjene (umro naprasno) dva predsjednika:
Američki zvaničnici koji su putovali sa Rooseveltom svjedočili su kompleksnosti pitanja Palestine i ustrajno Ibn Saudovo odbijanje planova da se zemlja naseli židovskim imigrantima iz Evrope. Kralj Ibn Saud je izrazio nade da će se održati riječ u slučaju Palestine i pozvao se na "dobro poznatu pravdu Sjedinjenih Država".
"Predsjednik je odgovorio da želi uvjeriti Njegovo visočanstvo da on neće učiniti ništa da pomogne Židovima protiv Arapa i da neće načiniti neprijateljski potez prema arapskom narodu", te da njegova vlada "neće praviti nikakvu promjenu u svojoj temeljnoj politici prema Palestini bez pune i prethodne konsultacije i sa Židovima i sa Arapima", stajalo je u zajedničkoj izjavi nakon sastanka.
Međutim, ovo čuveno obećanje koje je Roosevelt dao Ibn Saudu o Palestini će se promijeniti u narednim godinama kada administracija Rooseveltovog nasljednika Harry S. Trumana podrži plan Ujedinjenih nacija o podjeli Palestine. Ovaj potez Sjedinjenih Država je veoma razočarao Ibn Sauda jer je on Rooseveltov predsjedničko obećanje uzeo kao obavezu Sjedinjenih Država.
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ka ... li-mostove
A nafta, možda jedino reći da se pokazala tačnom vizija one interesne grupe o njenom značaju za budućnost, pa tako i ovu sadašnjost. Pojma nemam ko je drži pod kontrolom, ali je očito da se krvave borbe vode na tom interesnom polju. Fizički i onom na berzama.
Odoh dalje...
Roosvelt obecao jedno a zidovski lobi isposlovao drugo. Toliko je jako predsjednicko obecanje, nego otkud Izraelcima nuklearno naoruzanje?Zemlja manja nego pola Bosne a imaju nuklearke, pretpostavljam da su ih negdje trebali ispitati/detonirati tokom razvoja. U jednom dokumentarcu o zvizdacu iz Dimone (Izraelako nuklearno postrojenje) se navodi da im je sav materijal(nacrti za bombu i obogacivanje nuklearnog materijala, pa cak i materijal za prvu bombu) za nuklearne bombe dala jedna "zapadna zemlja" , ne Zapadnoevropska zemlja nego zapadna zemlja a nije Meksiko, eto toliko imaju jak lobi a zive na samo 25000 kilometara kvadratnih i jebu stotine milijuna Arapa.
ta zapadna zemlja je bila Francuska (ili barem poslje djelovi francuskog deep state)
u negev pustinji su izraelci poceli praviti pogon, to nije promaklo CIA, obavjesten je Eisenhower ali se on nije previse interesirao za to.
reaktor koji su izraelci napravili u negev pustinji izgledao je isto kao francuski reaktor Marcoule (kojeg su Amerikanci isto pratili).
CIA ponovno informira Eisenhowera, ali on opet navodno nezainteresirano reagira. CIA salje spijune preobucene kao turiste (postoje i originalni snimci) u blizini pogona u negrev pustinji da bi se ustanovilo sta tocno izraelci tamo prave i ko su ti silni ljudi koji svaki dan sa autobusima dolaze do tog pogona. CIA isto javlja da je kompletna uza sira blizina oko tog pogona puna mossad agenata (izraelci su znali da ih CIA spijunira). Istrazivanja koja je CIA napravila, pokazuju , da u pogonu rade stotine francuza, koji zive u obliznjim kvartovima koji su ekstra za to napravljeni.
tim projektom su kumovali predsjednik Guy Mollet i ministar odbrane Maurice Bourgès-Maunoury. U tom krugu je se nakon nekog vremena stvorio eliterni krug od nekih 20-ak ljudi koji su intenzivno bili spojeni sa izraelskom vladom. ovde se treba napomenuti da taj proces nije isao preko parlamenta niti je pitan u vezi toga, nego je mimo njega radjen. Sto je jos interesantno izraelci su cak napravili ugovor (shimon perez) kojeg su unazad datirali jer je tadasnja vlada izgubila bila povjerenje u parlamentu. Sa predsjednistvom Charles de Gaulle (1958) se mjenja francuska politika u vezi atomske bombe. De Gaulle hoce atomsku za Francusku ali ne za izrael. treba mu dugo vremena da tu strategiju manifestira....tokom tog vremena ni sam u potpunosti nezna kakvi dogovori u pozadini padaju, jer taj eliterni krug ljudi ga uopce nije informirao o svemu.
U medjuvremenu Ben Gurion i kompanija su bili u zadnjoj etapi sto se tice atomske....falili su im samo adekvatni nosaci i rakete za atomsku.
De Gaulle u tom trenutku zabranjuje suradnju sa izraelcima ali njegove direktive se jednostavno ne sprovode jer taj eliterni krug ljudi - koji su od pocetka involvirani u to- je vrlo dobro povezan u francuskim strukturama moci i opire se toj direktivi. Najbolji primjer je franucka raketa "daniel" MD 620 ( proizvodi Dassault) koju "francuzi" izvoze izraelu i ako je De Gaulle zabranio bio izvoz te rakete.