Hereza Rumija i Ibn Arebija

[arzuhal]

Dolazak Osmanlija u grad Sombor :

Tu su još po dve medrese za učenike i tekije za derviše, šest osnovnih škola, dva hana za putnike namernikei 'jedan hamam koji osvežava dušu”. Dakle Sombor je pod Turcima ugledna i bogata palanka, mesto uživanja osvajača i teškog života raje, čijoj patnji su svojoj okrutnošću doprinosili i turski saveznici Tatari. Posle veka i po patnje, žitelji Sombora 12. septembra 1687. godine sa velikom radošću i oduševljenom dobrodošlicom dočekaše austrijske regimente kao oslobodioce.

Harabati, Krčmarica, vino..."Saki, vino ponesi!"..."Zvonko, deder onu našu!"

U tooom Sombooruuuuuu
svegaaa na voljuuuuuuuu
svega ima, to istinaaaaaa
pa i žene piju vinaaaaaaa
u tom Somboruuuuuuuuuu

[Bloo]

a poznati Rumijevi stihovi :

“Dodji, dodji, ko god da si.
Dodji, svrati, cak i ako si neznabozac,
i klanjas se kipovima ili vatri.
Svejedno je sto si stotinu puta pogazio rijec,
okusio poraz, pa ti srce ognjem beznadja plamti.
Ovo je karavana nade, ona ocaju ne vodi. Dodji, dodji, opet dodji…”

Inače, valjda je jasno da bi i jedan Rumi pozivao upravo zato jer je smatrao da su neznaboštvo, klanjanje kipovima i vatri, i druge slične stvari, nešto što je laž, neistina i pogrešno. Ali ono, Nurudin hoće da kaže kako je svejedno što si idolopoklonik i sve ono što idolopoklonstvo prati poput činjenja grijeha i zla općenito.

Nevjerovatno kako se čak i očite stvari uspiju ovako pogrešno shvatiti.

Da li si ikada radio analizu pjesme tokom svog skolovanja i "sta je pisac htio da kaze"?

[Irsar]

Svaki pisac koji nema hrabrosti da jasno kaže šta je htio da kaže ima da začepi već jednom, je moje skromno mišljenje.

Plus nikada nisam volio pjesme, a pogotov ne njihove tobožnje """analize""".

[Bloo]

Svaki pisac koji nema hrabrosti da jasno kaže šta je htio da kaže ima da začepi već jednom, je moje skromno mišljenje.

Apsolutno mi nije jasno kako si uspio da ucitas i iscitas ovo..
Ali ono, Nurudin hoće da kaže kako je svejedno što si idolopoklonik i sve ono što idolopoklonstvo prati poput činjenja grijeha i zla općenito.

[Connaisseur Karlin]

U islamu mistici nastoje interiorizirati kuransku objavu i iskusiti misterij Božje nepriopćivosti i Božjega djelovanja (sufizam). Premda se ortodoksni islam u ime radikalno shvaćene Božje transcendentnosti opirao svakoj mistici, u povijesti islama nastala je i imanencijska mistika (Ibn Arabi) i mistika ljubavi (Haladž, Gazali).

aha, ovo je vec nesto detaljnije

[riverflow]

Nesvjesnost je ujedno odsustvo iskustva, a odsustvo iskustva je ujedno odsustvo iskustva patnje. Čovjek koji nije svjestan ne može niti iskusiti patnju, ili bilo šta zapravo. Po tebi ispada da je najbolje, zapravo, biti nesvjestan. Ukratko, niđe veze.

A zar nije patnja posljedica odsustva svjesnosti?

Kada spavaš, imaš 2 stanja:

1. stanje sna, u kojem možeš iskušavati patnju, ali i užitak
2. stanje potpune nesvjesnosti, u kojem naravno nemaš iskustvo bilo čega, pa ni patnje ili užitka. Nurudin izjednačava patnju upravo sa ovime, što je posve pogrešno. Inače, kamen će možda biti gorivo za Džehennem, ali to ne znači da će kamen osjećati patnju. Gorivo ne mora patiti da bi bilo gorivo.

Onda se postavlja pitanje šta je uzrok patnje. Pa, mnogi su uzroci. Na pukom materijalnom nivou to može biti bolna senzacija. Na nematerijalnom nivou to može biti udaljenost od Allaha, udaljenost od svoje vrste, udaljenost voljenog od voljene i tako dalje. No nesvjesnost sigurno neće uzrokovati patnju, jer odsustvo svijesti je ujedno odsustvo iskustva patnje.

Udaljenost od Allaha kako ti voliš reći, iliti sebe, kako ja volim reći, to je uzrok svake patnje. Svaka identifikacija sa različitim životnim situacijama, neugodnim emotivnim ili psihološkim stanjima, može biti izvor patnje. Kada je čovjek svjestan, sve to proživljava bez problema, prihvaćanjem svega što dolazi sasvim normalno.

[Irsar]

Svaki pisac koji nema hrabrosti da jasno kaže šta je htio da kaže ima da začepi već jednom, je moje skromno mišljenje.

Apsolutno mi nije jasno kako si uspio da ucitas i iscitas ovo..
Ali ono, Nurudin hoće da kaže kako je svejedno što si idolopoklonik i sve ono što idolopoklonstvo prati poput činjenja grijeha i zla općenito.

OK, pogriješio sam.

Vodio sam se njegovim prethodnim upisima na ovom forumu, gdje isti ima želju da uništi Islam i općenito takozvane "obične, svjetovne" religije, pravdajući tu destrukciju nekim jedinstvom na koje ukazuje Rumijevim stihovima ili šta već. Dakle, u konkretnom primjeru sam u krivu, ali ne i po pitanju njegovog cjelokupnog pristupa iz kojih izviru i ostale stvari koje je spomenuo primjerice na ovim svojim temama:

drukciji-pogled-na-religiju-t149403.html

polozaj-zene-u-islamu-t149372.html

Ali eto, moja greška ipak.

[Connaisseur Karlin]

Dolazak Osmanlija u grad Sombor :

Tu su još po dve medrese za učenike i tekije za derviše, šest osnovnih škola, dva hana za putnike namernikei 'jedan hamam koji osvežava dušu”. Dakle Sombor je pod Turcima ugledna i bogata palanka, mesto uživanja osvajača i teškog života raje, čijoj patnji su svojoj okrutnošću doprinosili i turski saveznici Tatari. Posle veka i po patnje, žitelji Sombora 12. septembra 1687. godine sa velikom radošću i oduševljenom dobrodošlicom dočekaše austrijske regimente kao oslobodioce.

Harabati, Krčmarica, vino..."Saki, vino ponesi!"..."Zvonko, deder onu našu!"

U tooom Sombooruuuuuu
svegaaa na voljuuuuuuuu
svega ima, to istinaaaaaa
pa i žene piju vinaaaaaaa
u tom Somboruuuuuuuuuu

hamam koji osvezava dusu smajlikojisezadovoljnokupa

arzo sad postavih post ranije :

U islamu mistici nastoje interiorizirati kuransku objavu i iskusiti misterij Božje nepriopćivosti i Božjega djelovanja (sufizam). Premda se ortodoksni islam u ime radikalno shvaćene Božje transcendentnosti opirao svakoj mistici, u povijesti islama nastala je i imanencijska mistika (Ibn Arabi) i mistika ljubavi (Haladž, Gazali).

ja ovo prvi put "cujem" , imanencijska mistika sto to znaci?

znam da jevreji imaju kabalu od koje rolaju oci, ali im je hasidizam ok

[arzuhal]

Recimo tumačiti Kur'an, hadise, ibn Arebija, Rumija, tesavuf i sl. s odsustvom svijesti, doista predstavlja pravu patnju ali samo za one koji imaju svijest pošto postojanje svijesti jeste uvjet da se čovjek suoči s postojanjem patnje, da uopće zna za nju. U čemu je izlaz? "U ćudorednom životu", rekla bi nana Rifatovca, u okretanju glave od tih izvora patnje i bavljenju sobom...Ali ljudi često ne mogu da izdrže, pomanjka im svijesti i padaju u zamke patnje, zlopate se sami...

[Nurudin]

Nurudine, možete li mi samo odgovoriti da li je, po Vašem mišljenju, Kur'an izraz božanske svijesti koja izvire iz Poslanika a.s. ili nešto drugo? Ismijavate lik i djelo Muhameda a.s., a zatim nam, citirajući navodno njegove riječi, otkrivate simbole i duboke istine skrivene u riječima tog istog "nemoralnog čovjeka"?

Sve što postoji je ekpresija, izraz, govor Jedne svijesti, kako je god zvali. Pa je tako , govoreći jezikom islamskih izraza,
sve što postoji - Kur'an (božiji govor) . Sve što stvoritelj stvori, to govori o njemu.
Mushaf nije Kur'an, nego je to samo skup harfova (slova) , kojima život ulijeva onaj koji ih čita i razumije.
Razumjevanje je opet vezano za stanje svijesti onoga koji čita. Tako da je Mushaf samo potencijalno izraz božanske
svijesti, jer je tu ključan onaj koji čita i razumije, a ne ono što je napisano.
Samim time "božiji govor" je nedjeljiv od "božijeg sluha" .

Što se samog Muhameda tiče, ja se ne sjećam da sam ga nešto ismijavao, nego sam govorio o njegovoj ružnoj strani.
Iz aspekta Cjeline, ne postoji dobro i loše, ružno i lijepo, sve je to igra ogledala i kontrasta koji na sebe ukazuju pomoću
svoje suprotnosti. Tako da se izražavati kroz bilo koji od tih polova, iz tog aspekta, nije ništa neprimjereno.
Po mojem lično mišljenju, Muhamed je imao u sebi objedinjene zaista velike suprotnosti, možda je to i jedan poseban izraz Cjeline
koja u jednoj ličnosti spaja cijeli dijapazon krajnosti .
Tako je u samom Mushafu napisan ajet kojeg moram citirati :

I nismo prije tebe poslali nijednog poslanika niti vjerovjesnika, a da nije - kad imadne želju - ubacio šejtan u želju njegovu. Tad Allah ukine šta šejtan ubaci, zatim učvrsti Allah ajete Svoje. A Allah je Znalac, Mudri,

Ovdje je ajet koji sam kaže kako se "šejtan ubacuje u ajete putem želje poslanika".
Pa tako imamo ajete koji imaju svrhu očito samo da ispune neku želju Muhamedu, da li da dobije novu ženu, plijen ili nešto treće.
Način na koji se "ukiad ono što šejtan ubaci" , nije derogacijom , nego se vraćamo na prvi dio onoga koji čita Kur'an i stanja
njegove svijesti, pa ako je ona na visokoj razini, onda se ti šejtanski ajeti ukidaju na način da taj koji ih čita, na primjer ajet
o ženidbi četiri žene , tu vidi četiri stepena duše , a u četvrtom stepenu se po sufijama ulazi u tevhid (jedinstvo ), pa se zato
kaže "a ako ne možete biti pravedni onda samo sa jednom".
Dok želja u nekome ko to čita , vidi tu samo sex sa 4 žene , jer mu je šejtan u želju ušao.

Da bi ono što je ubacio šejtan učinio iskušenjem za one u srcima čijim je bolest i one čija su srca tvrda. A uistinu, zalimi su u razdoru dalekom,

Međutim, još da kažem, onaj ko to vidi u Mushafu, on će to naći i na kutiji keksa ili u djeliću uhvaćenog govora prolaznika.
Zato što je to sve ekspresija Jednog i to postaje božanski govor , sa onim koji ga čuje, a ne sa nekom knjigom zamotanom
i postavljenom na neko simbolički važno mjesto .

[Bloo]

Recimo tumačiti Kur'an, hadise, ibn Arebija, Rumija, tesavuf i sl. s odsustvom svijesti, doista predstavlja pravu patnju ali samo za one koji imaju svijest pošto postojanje svijesti jeste uvjet da se čovjek suoči s postojanjem patnje, da uopće zna za nju. U čemu je izlaz? "U ćudorednom životu", rekla bi nana Rifatovca, u okretanju glave od tih izvora patnje i bavljenju sobom...Ali ljudi često ne mogu da izdrže, pomanjka im svijesti i padaju u zamke patnje, zlopate se sami...

Ti mora da si dusa svakog derneka i sjedeljke....

[Irsar]

Udaljenost od Allaha kako ti voliš reći, iliti sebe, kako ja volim reći, to je uzrok svake patnje. Svaka identifikacija sa različitim životnim situacijama, neugodnim emotivnim ili psihološkim stanjima, može biti izvor patnje. Kada je čovjek svjestan, sve to proživljava bez problema, prihvaćanjem svega što dolazi sasvim normalno.

Onda ti svjesnost izjednačavaš sa svjesnošću istine o sebi, svijetu, Bogu i tako dalje. U tom slučaju, nesvjesnot može voditi patnji. Mogu prihvatiti ovaj stav kao validan. Nekako mislim da je Nurudin ipak mislio na nešto drugo.

Svejedno, čak i svjesnost istine ne mora voditi odsustvu patnje. Istina i dobro su dvije različite stvari, neko može znati da će u vatru i tu ostati vječno, a nekako ne vidim kako će mu to saznanje pomoći da ukloni patnju...

[arzuhal]

Recimo tumačiti Kur'an, hadise, ibn Arebija, Rumija, tesavuf i sl. s odsustvom svijesti, doista predstavlja pravu patnju ali samo za one koji imaju svijest pošto postojanje svijesti jeste uvjet da se čovjek suoči s postojanjem patnje, da uopće zna za nju. U čemu je izlaz? "U ćudorednom životu", rekla bi nana Rifatovca, u okretanju glave od tih izvora patnje i bavljenju sobom...Ali ljudi često ne mogu da izdrže, pomanjka im svijesti i padaju u zamke patnje, zlopate se sami...

Ti mora da si dusa svakog derneka i sjedeljke....

Kakvo sjedenje, stalno se na nogama, kod nas je kijam-zikr...

[Nurudin]

Tako da on u sebi sadrži sva ta stanja svijesti , i kamena i biljke i hajvana i Allaha. Svaki čovjek je suštinski Allah koji spava, odnosno
koji nije svjestan sebe i ovisno na kojem je stepenu nesvijesti , tolika je njegova "džehenemska patnja" .
Zato se ljudi i kamenje navode kao gorivo vatre , odnosno njihova nesvjesnost je sama uzrok njihove patnje.

Nesvjesnost je ujedno odsustvo iskustva, a odsustvo iskustva je ujedno odsustvo iskustva patnje. Čovjek koji nije svjestan ne može niti iskusiti patnju, ili bilo šta zapravo. Po tebi ispada da je najbolje, zapravo, biti nesvjestan. Ukratko, niđe veze.

Nisi razumio metaforu kamena "u kojem Allah spava" i stanje čovjeka koji je , kao što je kamen nesvjestan da je kamen,
on čovjek koji je nesvjestan da je Allah.
Valjda si čuo za izraz "kameno srce" , a to što je kameno, ne znači da ne može da pati nad samim sobom..

[riverflow]

A zar nije patnja posljedica odsustva svjesnosti?

Odsustva svjesnosti o čemu, o patnji?
Ako je patnja odsustvo svjesnosti, kako li je kamenju...

Odsustva svijesti o sebi, svom biću.

[Nurudin]

Kad ćemo pometlati ovo trolanje o nani Rifatovci ?
Nešto smo brzo zaboravili principe "konstruktivne rasprave"

[arzuhal]

A zar nije patnja posljedica odsustva svjesnosti?

Odsustva svjesnosti o čemu, o patnji?
Ako je patnja odsustvo svjesnosti, kako li je kamenju...

Odsustva svijesti o sebi, svom biću.

Koji su krajnji rezultati svijesti o sebi?

[Nurudin]

Svaki pisac koji nema hrabrosti da jasno kaže šta je htio da kaže ima da začepi već jednom, je moje skromno mišljenje.

Plus nikada nisam volio pjesme, a pogotov ne njihove tobožnje """analize""".

[arzuhal]

Nisi razumio metaforu kamena "u kojem Allah spava" i stanje čovjeka koji je , kao što je kamen nesvjestan da je kamen,
on čovjek koji je nesvjestan da je Allah.
Valjda si čuo za izraz "kameno srce" , a to što je kameno, ne znači da ne može da pati nad samim sobom..

A može li neko razumjeti tu metaforu na skroz drukčiji način od tvog a da opet bude u pravu?

[Bloo]

Kad ćemo pometlati ovo trolanje o nani Rifatovci ?
Nešto smo brzo zaboravili principe "konstruktivne rasprave"

Wtf je nana Rifa..stagod? Ne kontam, a pretpostavljam da se meni obracas.
Osim stilske figure..

[Irsar]

Tako da on u sebi sadrži sva ta stanja svijesti , i kamena i biljke i hajvana i Allaha. Svaki čovjek je suštinski Allah koji spava, odnosno
koji nije svjestan sebe i ovisno na kojem je stepenu nesvijesti , tolika je njegova "džehenemska patnja" .
Zato se ljudi i kamenje navode kao gorivo vatre , odnosno njihova nesvjesnost je sama uzrok njihove patnje.

Nesvjesnost je ujedno odsustvo iskustva, a odsustvo iskustva je ujedno odsustvo iskustva patnje. Čovjek koji nije svjestan ne može niti iskusiti patnju, ili bilo šta zapravo. Po tebi ispada da je najbolje, zapravo, biti nesvjestan. Ukratko, niđe veze.

Nisi razumio metaforu kamena "u kojem Allah spava" i stanje čovjeka koji je , kao što je kamen nesvjestan da je kamen,
on čovjek koji je nesvjestan da je Allah.
Valjda si čuo za izraz "kameno srce" , a to što je kameno, ne znači da ne može da pati nad samim sobom..

A ti nisi razumio nužne i podrazumijevane zaključke navedenih metafora. Nisu sve metafore validne, nisu Ibn Arebi i ko li već bili nužno nepogrešivi ili apsolutno jasni u svojim izlaganjima.

"Kameno srce" se upravo koristi za nekoga ko je toliko otvrdnuo da više niti ne osjeti uništenje koje sam sebi uzrokuje. A ne osjeti, jer ne osjeti patnju toga. Slično kao kad bi neko sam sebi davao analgetike stalno umjesto da se suoči i proba riješiti bolest koja ga mori.

[Nurudin]

Nisi razumio metaforu kamena "u kojem Allah spava" i stanje čovjeka koji je , kao što je kamen nesvjestan da je kamen,
on čovjek koji je nesvjestan da je Allah.
Valjda si čuo za izraz "kameno srce" , a to što je kameno, ne znači da ne može da pati nad samim sobom..

A može li neko razumjeti tu metaforu na skroz drukčiji način od tvog a da opet bude u pravu?

može

[arzuhal]

Nisi razumio metaforu kamena "u kojem Allah spava" i stanje čovjeka koji je , kao što je kamen nesvjestan da je kamen,
on čovjek koji je nesvjestan da je Allah.
Valjda si čuo za izraz "kameno srce" , a to što je kameno, ne znači da ne može da pati nad samim sobom..

A može li neko razumjeti tu metaforu na skroz drukčiji način od tvog a da opet bude u pravu?

može

Onda je možda Irsar i razumio, haj znaj...

[riverflow]

Koji su krajnji rezultati svijesti o sebi?

Odsustvo patnje ali stvarno, ne zezam se.
Ili odsustvo straha. Straha od smrti, ili čak života izvan zone konfora, na primjer. Ili stvaranje šire percepcije života razvijanjem pažnje, potpuni doživljaji trenutka, razvijanje empatije. I ono najvažnije, širenje osjećaja ljubavi, odnosno potpunije razumijevanje svijeta.

[kerima1]

Koji su krajnji rezultati svijesti o sebi?

Odsustvo patnje ali stvarno, ne zezam se.
Ili odsustvo straha. Straha od smrti, ili čak života izvan zone konfora, na primjer. Ili stvaranje šire percepcije života razvijanjem pažnje, potpuni doživljaji trenutka, razvijanje empatije. I ono najvažnije, širenje osjećaja ljubavi, odnosno potpunije razumijevanje svijeta.