Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
MyTao wrote:Samo zato sto je nesto "prirodno" ne znaci da je zdravo... Govno od cuke je prirodno, ali ne vjerujem da je zdravo.
Tako i pekmez... jabuke u sebi imaju secer, to sto se ne dodaje secer u pekmez ne znaci da se radi o zdravoj i ljekovitoj hrani.
Fora je pronaci balans... jesti dovoljno masti, dovoljno proteina i dovoljno ugljikohidrata (secera). Ne pretjerivati ni u cemu.
Pekmez, cajevi i biljke ne lijece rak!
Varas se, naravno da lijece ali samo u slucaju da je false positive. Narod vjeruje u sve kad prigusti, pa i u mitove da ce nesto unistiti rak (koji je dokazano tu, ne false positive).
ne lijece ! nema dokaza!
To sam i napisao, naravno da sam se u prvom dijelu igrao rijecima i tautologijom pa sam dobio zanimljiv logicki iskaz. False positive je greska u dijagnostici koja se javlja u slucaju nesavrsenosti opreme ili zbog vecih kolicina posmatranog parametra u organizmu. Bukvalno znaci da instrument ocitava velike vrijednosti i postavi vas u interval te bolesti i zakljuci se da imate tu bolest. U slucaju ponavljanja moguce je doci do tacnijeg rezultata.
U slucaju false-positive raka moguce je da covjek misli da ima rak i ponovo se testira nakon odredjenog perioda i test pokaze da nema rak. Naravno on tehnicki nikad nije imao rak. I onda ce govoriti da mu je pomoglo x za izlijecenje i tako dovoditi u opasnost prave bolesnike koji ce radje vjerovati nekonvencijalnim metodama istog.
Pa jb-ga cijena industrijalizacije da ne kazem progresa. A umiru i tamo i gdje je cisto isto tako. Jb-ga mora se umrijeti valjda. Ja ne znam nikoga da je zombi.
Sanchez22 wrote:Sta su forumasi zakljucili,izgleda ove hanume dzaba pravile pekmez
Od danas samo nutella i to njemacka,kazu bolja
Vajljda se tu dragocjeni vitamini ne gube
Pa, u suštini bi najbolje bilo jesti voće i povrće u sirovom oblku. Osim onog koje je nejestivo u sirovom obliku pa se mora obraditi termički. Svaka obrada, kuhanje itd ubija i štetne, ali i dobre sastojke. Pa je bolje pojesti voćku nego pojesti pekmez od te voćke.
lijepa u dusi wrote:
Vecina vitamina su termolabilni i mijenja im se struktura pri temperaturama vecim od 40 stepeni, izmedju ostalog ovo je razlog zasto je za organizam opasna povisena tjelesna temperatura jer se slican proces desava sa proteinima u organizmu. Ovo se moze izbjeci ako se u caj dodaje med, limun itd. tek pri temperaturi koja ne przi jezik, to je obicno temperatura koja smanji kolicinu vitamina, ali se poprilicna kolicina i sacuva i unese u organizam.
Organizam ima skladiste, npr. jetra je skladiste vitamina a, kosti vitamina d itd. Naravno da postoje patoloska stanja hipervitaminoze i gotovo su jednako opasna kao i hipovitaminoze odnosno nedostatak odredjenog vitamina.
Vezano za vocne preradjevine i kolicinu visokovrijednih materija, na googlescholar sigurno ima mnostvo naucnih radova na tu temu, meni je preko moba malo nezgodno traziti, ali koga zanima, sigurna sam da moze naci.
Da li organizam može da koristi vitamin A iz jetre, kad mu zafali? Gdje se skladište ostalih vitamina?
Hakiz wrote:
Pa, prije ćeš naći kod velikog proizvođača prostore, kamione itd koji izadovoljavaju sve standarde temperature, higijene, osvjetljenja itd nego kod malog. Za korporaciju je cijena zadovoljavanja standarda po jedinici proizvoda niža nego kod malog proizvođača. Jeftinije je na pijaci imati frižider za ostaviti proizvode preko noći podešen na -10 ako ti je u njemu 100 proizvoda nego ako je 10. Pa onda malo povisiš temperaturu, namjesiš frižider da ti se isključi u toku noći i uključi prije početka radnog vremena inspekcija itd.
Ispred mnogih zgrada možeš vidjeti ljude koji prodaju sir, kajmak itd iz gepeka svog karavan passata popularno nazvanog pijačar. I ono što ne proda taj dan u avgustu na +35 stepeni Celijusa, misliš taj prodavač kada se vrati kući smjesti u hladnjaču koaj je provjerena od inspekcije da zadovoljava uslove skladištenja hrane. pa sutra ponovo? Ne, ostavi u gepeku auta. Pa tako prljavim i vrućim autom vozi od kuće do parkinga gdje prodaje ljudima koji više vole kupiti "od domaćina" nego od proklete imperijalističko-gulikožne korporacije.
A da ne ulazimo u to u kojim uslovima je pravio taj sir ili kajmak kada ga prodaje kako ga već prodaje.
Pa razni likovi koji peku domaće rakije, prave domaća vina itd. Kazani i ostalo oprano zadnji put ne sjeća se ni on kada.
NAravno, nisu svi isti, ne generalizujem.
Pretjerujes.......nema niko od seljaka tonu sira ili kajmaka pa nemoze da prods...pogotovu danas kad to malo ko vise i radi......danas uglavnom imaju stalne musterije i odnesu im na vrata...a to da on kad to vrati kuci i ostavi u gepeku i to se ne pokvari valjda ima neku svoju kvalitetu....pa nece mu valjda narod kupiti pokvareno.....a u kakvim uslovima prave na selu znam...a isto tako znam dobro kako se to radi u industriji pogotovu kod nas ...imas pacova vecih od ma
cke..ni cuko mu nesmije nista isto to sto kazes za kazan od rakije...pa puglavnom kupujem rakiju od poznatog iznam kako i sta radi..isto tako i ostale proizvode.....
Toliko karikira da to nije razumljivo. Izgleda da su mu se seljaci toliko ogadili da to nije zdravo? Odlučio je da ih "znanstveno" dokusuri.
Manufactura je stvorila masovnu indusriju. Postoji i danas ali u onim zemljama koji su sačuvali znanja manufaktornih tehnologija a to su one najrazvijenije.
Jabuka se spominje u Bibliji. Što znači:da su ljudi i tad sve znali o jabuci. Pravili su pekmez i primjetili da može da stoji desetljećima a da se ne pokvari. To je bilo čudo. Znali su da se tajna krije u jabuci i zato su ja proglasili svetim voćem - sa razlogom.
Zar nikoga ne interesuje: zašto?
Toto wrote:Izgleda da su mu se seljaci toliko ogadili da to nije zdravo? Odlučio je da ih "znanstveno" dokusuri.
Griješiš. Nemam ja ništa protiv seljaka, naprotiv.
Samo nije u redu da se zbog neke romantičarske slike o selu i seljacima dozvoli da ne moraju poštovati standarde. Čak i da su ti standardi doneseni lobiranjem industrije da bi se uništilo seljake ili ih se natjeralo da rade za industriju, svejedno je. Postoje, propisi su i moraju biti ispoštovani.
Dakle, nema prevoza hrane, i to hrane koja je osjetljiva na temperaturu kao što su mliječni proizvodi, meso itd, u gepeku automobila u kojem voziš i drva i djecu u školu i kućne ljubimce i materijal za gradnju itd, i prodaje iz gepeka. Negdje ni klime, a kamoli atestirana hladnjača ili barem frižider. Nigdje potvrde da je taj automobil prošao sanitarni pregled, da mu je izvršena dezinfekcija, dezinsekcija, deratizacija, da je inspekcija pregledala automobil na bakterije i ostalo, i potvrdila da je pogodan za transport i držanje hrane.
To ne smije biti dozvoljeno, koliko god to izgledalo romantično.
Toto wrote:Izgleda da su mu se seljaci toliko ogadili da to nije zdravo? Odlučio je da ih "znanstveno" dokusuri.
Griješiš. Nemam ja ništa protiv seljaka, naprotiv.
Samo nije u redu da se zbog neke romantičarske slike o selu i seljacima dozvoli da ne moraju poštovati standarde. Čak i da su ti standardi doneseni lobiranjem industrije da bi se uništilo seljake ili ih se natjeralo da rade za industriju, svejedno je. Postoje, propisi su i moraju biti ispoštovani.
Dakle, nema prevoza hrane, i to hrane koja je osjetljiva na temperaturu kao što su mliječni proizvodi, meso itd, u gepeku automobila u kojem voziš i drva i djecu u školu i kućne ljubimce i materijal za gradnju itd, i prodaje iz gepeka. Negdje ni klime, a kamoli atestirana hladnjača ili barem frižider. Nigdje potvrde da je taj automobil prošao sanitarni pregled, da mu je izvršena dezinfekcija, dezinsekcija, deratizacija, da je inspekcija pregledala automobil na bakterije i ostalo, i potvrdila da je pogodan za transport i držanje hrane.
To ne smije biti dozvoljeno, koliko god to izgledalo romantično.
To što ti spominješ rade: varalice, šverceri i razni prekšritelji zakona, kojih ima i u selu i u gradu. Za njih su nadležni razni državni inspektori, policija, tužitelji,sudije.
Vezati pojavu švrcera i varalica samo za selo je isto prevara. Ljudi koji varaju na informacijama su isto varalice.
EU ima basnoslovne količine mlijeka u prahu, koje prodaje po damping cijenama a o mlijeku u prahu kojem je istekao rok trajanja a nalezi se u prometu: nećemo ni govoriti-pravit ćemo se mrtvi. U soliterima se otvaraju ilegalne mljekare na bazi mlijeka u prahu. Toliko dobro posluju da imaju para za policije, inspektora, stranaka, sudija, politike, novinara,botova itd. Ne treba govoriti da među pobrojanima je najviše građana.
Još koju godinu naši građani, malograđani, snobovi moće odahnut dušama: svi bh seljaci bit će zatjerani ili će otić sami, brže nego u Slavoniji. Imat ćemo virtuelni standard. Alpsko mlijeko u prahu će teći potocima,francuskih sierva-ko u priči, agdu za baklavu će pravit od kineskog meda i tako to.
Apsolutno romantiĆno.
Toto wrote:Izgleda da su mu se seljaci toliko ogadili da to nije zdravo? Odlučio je da ih "znanstveno" dokusuri.
Griješiš. Nemam ja ništa protiv seljaka, naprotiv.
Samo nije u redu da se zbog neke romantičarske slike o selu i seljacima dozvoli da ne moraju poštovati standarde. Čak i da su ti standardi doneseni lobiranjem industrije da bi se uništilo seljake ili ih se natjeralo da rade za industriju, svejedno je. Postoje, propisi su i moraju biti ispoštovani.
Dakle, nema prevoza hrane, i to hrane koja je osjetljiva na temperaturu kao što su mliječni proizvodi, meso itd, u gepeku automobila u kojem voziš i drva i djecu u školu i kućne ljubimce i materijal za gradnju itd, i prodaje iz gepeka. Negdje ni klime, a kamoli atestirana hladnjača ili barem frižider. Nigdje potvrde da je taj automobil prošao sanitarni pregled, da mu je izvršena dezinfekcija, dezinsekcija, deratizacija, da je inspekcija pregledala automobil na bakterije i ostalo, i potvrdila da je pogodan za transport i držanje hrane.
To ne smije biti dozvoljeno, koliko god to izgledalo romantično.
To što ti spominješ rade: varalice, šverceri i razni prekšritelji zakona, kojih ima i u selu i u gradu. Za njih su nadležni razni državni inspektori, policija, tužitelji,sudije.
Vezati pojavu švrcera i varalica samo za selo je isto prevara. Ljudi koji varaju na informacijama su isto varalice.
EU ima basnoslovne količine mlijeka u prahu, koje prodaje po damping cijenama a o mlijeku u prahu kojem je istekao rok trajanja a nalezi se u prometu: nećemo ni govoriti-pravit ćemo se mrtvi. U soliterima se otvaraju ilegalne mljekare na bazi mlijeka u prahu. Toliko dobro posluju da imaju para za policije, inspektora, stranaka, sudija, politike, novinara,botova itd. Ne treba govoriti da među pobrojanima je najviše građana.
Još koju godinu naši građani, malograđani, snobovi moće odahnut dušama: svi bh seljaci bit će zatjerani ili će otić sami, brže nego u Slavoniji. Imat ćemo virtuelni standard. Alpsko mlijeko u prahu će teći potocima,francuskih sierva-ko u priči, agdu za baklavu će pravit od kineskog meda i tako to.
Apsolutno romantiĆno.
Zašto alpsko mlijeko ili kineski med? Neka naši mali proizvođači sve to prave. Naprave postrojenja, kupe opremu koja zadovoljava standarde i prave. U čemu je problem? Problem je što je ta oprema skupa i teško je mali proizvođač može kupiti. I onda imamo dilemu. Da li zbog očuvanja malog proizvođača pristati na lošije standarde?
Ne pravim ja razliku da li je taj koji prodaje iz pijačara sa sela ili grada. I ne znam, možda je iz nebodera a ima malo zemlje u Ilijašu. Ili je na Hrasnom brdu pa ima malo dvorište u kojem to radi. Ako pažljivo čitaš ja nikada nisam spomenuo seljaka .Spomenuo sam malou manufakturu, malog proizvođača.
Da se razumijemo, ja poštujem malu manufakturu, zanat, i draže mi je kupiti zanatski nego industrijski proizvod, bili to kaiš ili med.
Samo treba biti spreman na sve. Kao što sam u prvom postu rekao, svi, i zanatlija i korporacija će uradii sve šta mogu da smanje troškove i povećaju profit. U tom razmišljanju su isti.
Griješiš. Nemam ja ništa protiv seljaka, naprotiv.
Samo nije u redu da se zbog neke romantičarske slike o selu i seljacima dozvoli da ne moraju poštovati standarde. Čak i da su ti standardi doneseni lobiranjem industrije da bi se uništilo seljake ili ih se natjeralo da rade za industriju, svejedno je. Postoje, propisi su i moraju biti ispoštovani.
Dakle, nema prevoza hrane, i to hrane koja je osjetljiva na temperaturu kao što su mliječni proizvodi, meso itd, u gepeku automobila u kojem voziš i drva i djecu u školu i kućne ljubimce i materijal za gradnju itd, i prodaje iz gepeka. Negdje ni klime, a kamoli atestirana hladnjača ili barem frižider. Nigdje potvrde da je taj automobil prošao sanitarni pregled, da mu je izvršena dezinfekcija, dezinsekcija, deratizacija, da je inspekcija pregledala automobil na bakterije i ostalo, i potvrdila da je pogodan za transport i držanje hrane.
To ne smije biti dozvoljeno, koliko god to izgledalo romantično.
I ja cesto znam kupiti orgasko povrce na lokalnoj farmi i vrlo cesto nakon jela istog =trckaram u wc. Moguce da nisam navikla na organske bakterije ali kada kupujem organsko u supermarketima, nemam taj problem.
Meni je problem kupovina kod seljaka - kakvom je vodom zalijevaju i djubrenje.
Griješiš. Nemam ja ništa protiv seljaka, naprotiv.
Samo nije u redu da se zbog neke romantičarske slike o selu i seljacima dozvoli da ne moraju poštovati standarde. Čak i da su ti standardi doneseni lobiranjem industrije da bi se uništilo seljake ili ih se natjeralo da rade za industriju, svejedno je. Postoje, propisi su i moraju biti ispoštovani.
Dakle, nema prevoza hrane, i to hrane koja je osjetljiva na temperaturu kao što su mliječni proizvodi, meso itd, u gepeku automobila u kojem voziš i drva i djecu u školu i kućne ljubimce i materijal za gradnju itd, i prodaje iz gepeka. Negdje ni klime, a kamoli atestirana hladnjača ili barem frižider. Nigdje potvrde da je taj automobil prošao sanitarni pregled, da mu je izvršena dezinfekcija, dezinsekcija, deratizacija, da je inspekcija pregledala automobil na bakterije i ostalo, i potvrdila da je pogodan za transport i držanje hrane.
To ne smije biti dozvoljeno, koliko god to izgledalo romantično.
I ja cesto znam kupiti orgasko povrce na lokalnoj farmi i vrlo cesto nakon jela istog =trckaram u wc. Moguce da nisam navikla na organske bakterije ali kada kupujem organsko u supermarketima, nemam taj problem.
Meni je problem kupovina kod seljaka - kakvom je vodom zalijevaju i djubrenje.
Ne prscu ih protiv baja more bit, mozda si alergicna na nusprodukte koje baje ostave na istom (znaci ono zuto i smedje a bogami i bijelo) posto se isto povrce ne cisti kao ono koje ide kroz industrijski proces
Meni to ne smeta, jeo sam dok sam bio mali neoprano voce i povrce direkt sa izvora ali je sistem od mene napravio osobu koja mora oprati hranu prije jela. Jedino sto ne volim da jedem je voce na koje lete smrdibube jer znaju ostaviti iznenadjenje od kojeg se povraca .
Bonus facts:
Svaki zacin i brasno u sebi ima misije dlake i ostalih nusproizvoda.
Caj koji dolazi iz Indije ima sve to uz nusprodukte ljudi, peru se rukom, vrse nuzdu na plantazi i to koriste kao djubrivo
moonca wrote:
I ja cesto znam kupiti orgasko povrce na lokalnoj farmi i vrlo cesto nakon jela istog =trckaram u wc. Moguce da nisam navikla na organske bakterije ali kada kupujem organsko u supermarketima, nemam taj problem.
Meni je problem kupovina kod seljaka - kakvom je vodom zalijevaju i djubrenje.
Da li su farme imali certifikat za organsku proizvodnju? Kako se zove firma koja radi certifikaciju?
Meni to ne smeta, jeo sam dok sam bio mali neoprano voce i povrce direkt sa izvora ali je sistem od mene napravio osobu koja mora oprati hranu prije jela. Jedino sto ne volim da jedem je voce na koje lete smrdibube jer znaju ostaviti iznenadjenje od kojeg se povraca .
Bonus facts:
Svaki zacin i brasno u sebi ima misije dlake i ostalih nusproizvoda.
Caj koji dolazi iz Indije ima sve to uz nusprodukte ljudi, peru se rukom, vrse nuzdu na plantazi i to koriste kao djubrivo
E, neka si mi to liepo opisao .
Ne brinem previse -jer sam smanjila unos hrane. Od voca jedem jabuke, banane, dinju- pokoju lubenicu.
Meni to ne smeta, jeo sam dok sam bio mali neoprano voce i povrce direkt sa izvora ali je sistem od mene napravio osobu koja mora oprati hranu prije jela. Jedino sto ne volim da jedem je voce na koje lete smrdibube jer znaju ostaviti iznenadjenje od kojeg se povraca .
Bonus facts:
Svaki zacin i brasno u sebi ima misije dlake i ostalih nusproizvoda.
Caj koji dolazi iz Indije ima sve to uz nusprodukte ljudi, peru se rukom, vrse nuzdu na plantazi i to koriste kao djubrivo
E, neka si mi to liepo opisao .
Ne brinem previse -jer sam smanjila unos hrane. Od voca jedem jabuke, banane, dinju- pokoju lubenicu.
Najbolje od svega je sto je to prirodan proces a trenira imuni sistem
moonca wrote:
I ja cesto znam kupiti orgasko povrce na lokalnoj farmi i vrlo cesto nakon jela istog =trckaram u wc. Moguce da nisam navikla na organske bakterije ali kada kupujem organsko u supermarketima, nemam taj problem.
Meni je problem kupovina kod seljaka - kakvom je vodom zalijevaju i djubrenje.
Da li su farme imali certifikat za organsku proizvodnju? Kako se zove firma koja radi certifikaciju?
Hm , ne znam, jer nekako slijepo vjerujem sta pise. Van sam BiH.
Inace ne kupujem sve ogransko-kazu da nije heophodno - ali krompir, paradajz , jabuke, celer ... --bi trebali.
triconja wrote:
Meni to ne smeta, jeo sam dok sam bio mali neoprano voce i povrce direkt sa izvora ali je sistem od mene napravio osobu koja mora oprati hranu prije jela. Jedino sto ne volim da jedem je voce na koje lete smrdibube jer znaju ostaviti iznenadjenje od kojeg se povraca .
Bonus facts:
Svaki zacin i brasno u sebi ima misije dlake i ostalih nusproizvoda.
Caj koji dolazi iz Indije ima sve to uz nusprodukte ljudi, peru se rukom, vrse nuzdu na plantazi i to koriste kao djubrivo
E, neka si mi to liepo opisao .
Ne brinem previse -jer sam smanjila unos hrane. Od voca jedem jabuke, banane, dinju- pokoju lubenicu.
Najbolje od svega je sto je to prirodan proces a trenira imuni sistem
Ne znam - neki dan sam jela jagnjetinu nakon nekoliko godina -- i cijeli dan sam trcakarala u wc. Sreca nije bilo bolova.
Nije ni cudo da veliki procenat balkanaca ima - heliko bakteriju.
Prema odredbama Pravilnika (član 315) džem je želirani proizvod dobiven ukuvavanjem celih plodova ili delova plodova svežeg voća ujednačene odgovarajuće tehnološke zrelosti ili poluproizvoda od voća, sa dodatkom šećera.
Plodovi ili delovi plodova moraju se raspoznavati u džemu.
Dozvoljeni dodaci
Prema odredbama Pravilnika (član 316) pri proizvodnji džema može se upotrebiti:
odgovarajuća količina pektinskog preparata;
skrobni sirup umesto šećera, stim što se najviše do 30% suve materije šećera može zameniti odgovarajućom količinom suve materije skrobnog (glukoznog) sirupa;
do 5% prirodnih sokova drugih vrsta voća, računato na količinu voćne mase pripremljene za preradu;
askorbinska, vinska, limunska ili mlečna kiselina;
prirodne arome.
Minimalni uslovi kvaliteta
Prema odredbama Pravilnika (član 317) džem koji se stavlja u promet mora ispunjavati sledeće uslove:
da ima ukus, miris i boju svojstvene voću od kojeg je proizveden;
da su delovi plodova u želiranoj masi iz koje se ne izdvaja sok;
da sadrži najmanje 67% suve materije (mereno refraktometrom), a od toga najmanje 6% suve materije iz voća i najmanje 61% šećera — računato kao ukupni invert;
da ne sadrži nejestive delove plodova (peteljke, čašični listići, semenke odnosno koštice i sl.), osim džema od jagodastog voća, koji može da sadrži i semenke tog voća;
da ne sadrži više od 0.05% peska, a džem od jagodastog voća — ne više od 0,1% peska;
da 1 kg proizvoda ne sadrži više od 10 mg bakra, 2 mg olova i 1 mg arsena;
da ne sadrži više od 0,01% sumpordioksida (SO2).
Kratak opis tehnološkog postupka
Za razliku od slatka, džem se može proizvoditi ukuvavanjem celih plodova ili delova plođova svežeg tehnološki zrelog voća, a i poluproizvoda od voća (pulpe).
U okviru priprema svežeg voća za preradu obavlja se sortiranje, pranje, sečenje u manje komade plodova voća koji se ne ukuvavaju celi i potapanje tako isečenih komada u hladnu vodu kojoj je dodato 0,5% vinske kiseline.
Ovako pripremljena sirovina se stavlja u unapred pripremljeni odgovarajući rastvor pektina i kuva od 4—5 minuta. Zatim se ovoj masi dodaje šećer u vidu sirupa koncentracije 72—75% i to samo polovina ukupne količine šećera koja se dodaje ovom proizvodu. Kuvanjem još 4—5 minuta postiže se da suva materija plodova bude 63—65%, a sirupa oko 75%. Zatim se dodaje i druga polovina potrebnog šećera i to u istoj koncentraciji sirupa, masa se kuva daljih 3—4 minuta i najzad joj se dodaje vinska ili limunska kiselina, kako bi se izvršila inverzija šećera (saharoze).
Pošto se masa kuvala još oko dva minuta, proizvod je gotov, pod uslovom da je sadržaj suve materije zadovoljavajući (najmanje 67%). Vreo džem se zatim izručuje u pripremljenu ambalažu (staklenke, vemirane limenke i sl.). Zbog visokog sadržaja šećera, džemove nije potrebno naknadno pasterizovati, jer je šećer u ovom slučaju i konzervans.
Pakovanje i deklaracija
Džem se najčešće pakuje u staklene tegle i limenke, koje ispunjavaju potrebne uslove u pogledu hermetičkog zatvaranja i zaštite upakovanog proizvoda u toku skladištenja i izlaganja prodaji.
Pravilnik ne određuje veličine pakovanja džema, kao što je bio slučaj sa JUS-om koji je stavljen van snage, već je data mogućnost proizvođačima da stavljaju u promet pakovanja one veličine i oblika koji se najviše traže na tržištu i koja najviše odgovaraju za potrošnju u domaćinstvu, ugostiteljstvu i drugim velikim potrošačima.
Prema odredbama Pravilnika (član 5) džem koji se stavlja u promet u originalnom pakovanju mora u deklaraciji da ima čitko označene sledeće podatke:
naziv proizvoda i njegovo trgovinsko ime, ako ga odnosni proizvod ima (na primer, „džem od šljiva“ — „vital“ i sl.);
naziv i sedište proizvođača;
datum proizvodnje;
neto-težinu pakovanja.
Pakovanja džema čija neto-težina ne prelazi 100 grama, ne moraju imati ni oznaku datuma proizvodnje.
Uslovi za očuvanje kvaliteta i svojstava
Džemove treba skladištiti u suvim i tamnim skladištima, sa temperaturom od +10° C do +12° C. Pod ovim uslovima održivost u ispravnom stanju je najmanje 12 meseci. Za džemove pakovane u limenke veoma je važno da se one sačuvaju od rđanja i korozije.
Proveravanje kvaliteta i svojstava
Prilikom kvalitativnog preuzimanja robe i proveravanja kvaliteta i ispravnosti džemova treba obratiti pažnju na sledeće:
da li neto sadržaj odgovara deklarisanom;
da lj organoleptička svojstva (boja. ukus i miris) zadovoljavaju i da li su izražena prema vrsti džema, odnosno vrsti voća od kojeg je džem proizveden;
da li se plodovi odnosno delovi plodova raspoznaju u džemu. Smatra se manom ako je džem nalik na pasirani proizvod tipa marmelade;
da li je dobro želiran, što se poznaje po tome što su delovi plodova u želiranoj masi iz koje se ne izdvaja sok. Proizvod iz kojeg se nakretanjem otvorenog pakovanja odvaja i izliva sok iz mase, smatra se loše želiranim i to se ubraja u mane;
da li proizvod eventualno sadrži nejestive delove plodova (peteljke, koštice i sl.). Prisustvo ovih delova je nedozvoljeno i takav proizvod se ne sme nalaziti u prometu.
Navedena proveravanja se mogu obaviti običnim organoleptičkim pregledom na licu mesta i to težinskim merenjem, probanjem ukusa, mirisanjem, posmatranjem i slično.
Proveravanje sadržaja suve materije u džemu može se izvesti brzim metodorn, ali je za to potreban refraktometar.
Ostali propisani elementi: sadržaj peska, metala i sumpordioksida (SO2), kao i eventualno dodati konzervans, mogu se kontrolisati samo u laboratoriji analitički.
Ukoliko se ukaže potreba za sigurnijim proveravanjem kvaliteta i ako treba pribaviti mišljenje o kvalitetu ovog proizvoda od ovlašćenih ustanova, pristupa se uzorkovanju. S obzirom na to što se džem stavlja u promet u originalnim pakovanjima, kao uzorak uzima se originalno pakovanje u dva primerka, s tim što duplikat uzorka mora biti iz iste partije proizvodnje, odnosno istog datuma proizvodnje. Uzorak mora sadržati najmanje 250 grama neto.
