Forum Klix.ba

MarlboroGold wrote:

pussysmoke wrote:Naravno da je fiksno radno jednako ropstvu. Čitav sistem je robovlasnički. Problem je u tome što rob nije svjestan da je rob. Nazovi me kako hoćeš, teoretičarem zavjere i sl., ali ako moraš raditi da bi živio i ako su to prosječna primanja, rob si i to samo takav. A najgore u čitavoj toj priči je to što ako se ne uklapaš, ne razmišljaš i ne ponašaš se kao ostali robovi, upravo oni ti skrenu pažnju na to. Nije potreban robovlasnik da te koriguje. Savršen sistem, samo za koga?

Boldirano je najgore. Toliko su ljudi ubijeni u pojam da i druge na isti način ubijaju u pojam. Kad si drugačiji od ostalih, ne bježiš od toga da kažeš svoje mišljenje pred nadređenim (ako postoje argumenti) i slično, okolina neprestano pokušava da tvoju individualnost poklopi i da se ponašaš kao većina, što je totalno pogrešno... i kao što kažeš, robovlasnik ne moran išta ni reći. Na ovim prostorima si jednostavno izopšten ako nisi dio neke grupe. Svaka vrsta individualizma se ovdje uništava i satire, jer vlada čopor i čoporski mentalitet...

Ubjedljivo najgore! Dobar komentar.

Meni odlicna metafora za haman sve u zivotu a pogotovu sto se tice orgnizacije rada i raspodjele poslova. Sta je individualizam, gdje i kad je nestao....

Russki wrote:

MarlboroGold wrote:

pussysmoke wrote:Naravno da je fiksno radno jednako ropstvu. Čitav sistem je robovlasnički. Problem je u tome što rob nije svjestan da je rob. Nazovi me kako hoćeš, teoretičarem zavjere i sl., ali ako moraš raditi da bi živio i ako su to prosječna primanja, rob si i to samo takav. A najgore u čitavoj toj priči je to što ako se ne uklapaš, ne razmišljaš i ne ponašaš se kao ostali robovi, upravo oni ti skrenu pažnju na to. Nije potreban robovlasnik da te koriguje. Savršen sistem, samo za koga?

Boldirano je najgore. Toliko su ljudi ubijeni u pojam da i druge na isti način ubijaju u pojam. Kad si drugačiji od ostalih, ne bježiš od toga da kažeš svoje mišljenje pred nadređenim (ako postoje argumenti) i slično, okolina neprestano pokušava da tvoju individualnost poklopi i da se ponašaš kao većina, što je totalno pogrešno... i kao što kažeš, robovlasnik ne moran išta ni reći. Na ovim prostorima si jednostavno izopšten ako nisi dio neke grupe. Svaka vrsta individualizma se ovdje uništava i satire, jer vlada čopor i čoporski mentalitet...

Ubjedljivo najgore! Dobar komentar.

Pa korijen svega nam je obrazovanje.
Priprema nas, kao kad je bila industrijska, da idemo kao vrijedni radnici i sjedimo i radimo i šutimo, raspoređeni u klupe kao da smo u fabrici.

.

Bloo wrote: Pa korijen svega nam je obrazovanje.
Priprema nas, kao kad je bila industrijska, da idemo kao vrijedni radnici i sjedimo i radimo i šutimo, raspoređeni u klupe kao da smo u fabrici.

Tako je. Najveći problem je što u školama traže da se djeca slijepo podređuju autoritetu zbog pozicije, a ne zbog kompetencija istog. Onda je logično da slijede koraci od 2-5 po slici. Nije to samo problem u školama... roditelji, ostala rodbina, prijatelji, direktori, političari... to se svugdje može prepoznati.

MarlboroGold wrote:

Bloo wrote: Pa korijen svega nam je obrazovanje.
Priprema nas, kao kad je bila industrijska, da idemo kao vrijedni radnici i sjedimo i radimo i šutimo, raspoređeni u klupe kao da smo u fabrici.

Tako je. Najveći problem je što u školama traže da se djeca slijepo podređuju autoritetu zbog pozicije, a ne zbog kompetencija istog. Onda je logično da slijede koraci od 2-5 po slici. Nije to samo problem u školama... roditelji, ostala rodbina, prijatelji, direktori, političari... to se svugdje može prepoznati.

ovo je najvise pristuno u drustvima u kojim je hijerarhija dominatna

Bloo wrote: Pa korijen svega nam je obrazovanje.
Priprema nas, kao kad je bila industrijska, da idemo kao vrijedni radnici i sjedimo i radimo i šutimo, raspoređeni u klupe kao da smo u fabrici.

Tada je imalo smisla. Trebalo je u kratkom vemenu veliki broj ljudi naučiti industrijskim vještinama i ponašanju u industrijalizovanom društvu. Brzina je bila ključna, nije bilo vremena za individualni pristup, različite stavove itd.

Problem je što je sistem sa kraja 18. i iz 19. vijeka ostao važeći i u 21.

Kao što se već pisalo, poslušnost autoritetu pozicije, ne nužno (ili uopšte) kompetencije, je najvažnija lekcija koju škola uči.

Jebote, opet marksisticke ideje

Pa ništa, nemoj radit i budi slobodan

U modernom društvu od ropstva ne možeš pobjeći. Jednostavno, stvoren je privid da smo slobodni ljudi, a zapravo smo samo gomila ovaca koje imaju beskrajnu slobodu u ograđenom prostoru nečije farme.

Cilj današnjeg društva se svodi na to da ti uvali kredit čim ugledaš svjetlo dana, tako da ti se u startu oduzima vrijeme koje ćeš morat' potrošit' na vraćanje dugova koji često uopšte nisu tvoji. Nemaš vremena da se buniš, da praviš promjene, da ugrožavaš elitu, jer ti je egzistencija na tankom ledu-stavljen si u položaj gdje ti život može ići samo u jednom od hiljadu mogućih smjerova.

A što ima preseravanja ovdje Da izvinete...

Rockefeller wrote:Pa ništa, nemoj radit i budi slobodan

Upravo. Ko se smatra kreativnim ,sposobnim i dovoljno hrabrim da napusti to fiksno radno vrijeme ,neka pokusa.Spoj kreativnosti,znanja i upornosti cesto daje dobar rezultat.Al onda se malo duze i vise radi od tog fiksnog.Znas kako je meni stari govorio...Nemoj sine u privatnike,privatnik po avliji u 5 hoda.A u 3 je vec ustajao,da sta zapise,sto se i u snu sjetio.Niko nikom nista ne brani,vazda imas izbor da pokusas drugacije.Primjera more...Prilika i prostora za mnogo djelatnosti ima dosta.Kreativan covjek to uz mnogo znanja i truda moze uobliciti u dobru pricu.Naravno ne uvijek,al nista nije sigurno,pa ni to...

Ja znam par ljudi koji su super inteligentni, međutim kroz školu i sistem se nisu snašli, propaliteti postali i sjebali se skroz. Ili recimo budu u osnovnoj odlični i pokazuju potencijal ali u srednjoj ili na faxu se ne snađu, kao da su upali u sred Sangaja pa nista ne kontaju. Na kraju se ta inteligencija izgubi i zamre, jer se ne koristi.

meni niko ne vjeruje da sam prvi put odličnim prošao u 4. osnovne
a u prvom razredu 3. na kraju a 2. na polugodištu

kasnije kad sam krenuo mlatarat petice nisam se zaustavio
"jedino" me jebavala matematika
pa imam 2 iz fizike i matematike pa prođem odličnim u gimnaziji

elem ja sam za fiksno radno vrijeme
jer nije čovjek samo posao
ima tu i duhovna ili umjetnička dimenzija te odmor

oću znati kad mogu ići na vikendicu

Black swan wrote:meni niko ne vjeruje da sam prvi put odličnim prošao u 4. osnovne
a u prvom razredu 3. na kraju a 2. na polugodištu

kasnije kad sam krenuo mlatarat petice nisam se zaustavio
"jedino" me jebavala matematika
pa imam 2 iz fizike i matematike pa prođem odličnim u gimnaziji

elem ja sam za fiksno radno vrijeme
jer nije čovjek samo posao
ima tu i duhovna ili umjetnička dimenzija te odmor

oću znati kad mogu ići na vikendicu

Tesko da samo sa poslom od 9 do 5 mozes misliti na umjetnicku dimenziju

ima i jeftine umjetnosti


jeftina je karta za amsterdam pariz i grac

Kad je konkretno u pitanju Bosna i Hercegovina, ropstvo ti je navedeno u ugovoru pod stavkom "fleksibilno radno vrijeme".

Znam da u BiH je bilo ropstvo dodjes u 8h i radis do 18h jer je flexibilno radno vrijeme, a kad dodjes u 9h ili izadjes u 16h, eh prijatelju moras naraditi sate zakasnio si 1h ili ranije si izasao, radno vrijeme je do 16:30h

Ali van BiH mi je extra flexibilno radno vrijeme, 2 stvari su samo bitne za poslodavca, 1. da je projekt gotov na vrijeme 2.da imas sedmicno oko 37h naradjenih sati.

A do tebe je kako ces raditi, da li dolaziti u 12h i otici u 20h ili danas raditi 4h a sutra extra 2h pa prekosutra jos 2h extra.. kako ti odgovara i to mi je super, jos mi je extra sto mogu da radim od kuce ponekad (zavisno od projekta).

Seyfo wrote:Ja znam par ljudi koji su super inteligentni, međutim kroz školu i sistem se nisu snašli, propaliteti postali i sjebali se skroz. Ili recimo budu u osnovnoj odlični i pokazuju potencijal ali u srednjoj ili na faxu se ne snađu, kao da su upali u sred Sangaja pa nista ne kontaju. Na kraju se ta inteligencija izgubi i zamre, jer se ne koristi.

Znam i ja isto takvih, nas kako si ih opisao. Ljudi koji nas vode u drustvu na svim nivoima su ustvari agresivni mediokriteti, za njih ovaj je svijet skrojen kao po mjeri dok se takvi koje si opisao citav zivot ne mogu nacuditi zasto je sve oko njih tako zlo i naopako.

Biti u kavezu nekada ima svojih prednosti - mozak u leru, bez sekiracije sta ce biti sa biznisom sutra, hoces li izgubiti klijenta, gdje naci kupca, kako se prodati, itd. Bez obzira na sve ocekujes redovnu platu i beneficije. Pakao pocinje onda kad dobijes psihopatu za sefa.

Hakiz wrote:

moonca wrote:Kada radis za drugoga - niti u jednom ces uzivati.
U svom biznisu radis 24 i ne primjetis, niti si opterecen. Spoznaja da mozes uzeti slobodan sat, dva tokom dana veliko olaksanje i nikada ga ne uzmes.

No, sve sto ima pravila-osjecamo kao ropstvo.

ZNam čovjeka koji jeradio fiksno radno vrijeme. Onda je počeo raditi freelancerski. Puno više zarađuje. I nema život. Kada god treba otići na put ili vikend ili u kafanu uvijek je u mislima to da svaki sat koji nije proveden u radu je em izgubljena zarada em mogućnost da se propusti ili izgubi klijent.

A ljudi su prokleti, kada se jednom naviknu na novac, teško se vratiti na slabiji materijalni životni standard. Čak i po cijenu da socijalni, društveni i porodični životni standard bude ne nizak nego nepostojeći. Ipak smo svi robovi novca.

Sada je više rob posla nego kada je radio u firmi fiksno radno vrijeme.

Tek sam stigao do ovoga posta na temi pa se izvinjavam ako je već bilo.

Dakle, bolje raditi fiksno od 8 do 4, po potrebi i duže (zavisi kako se "gazdi" digne kujac), sve to za 500-600-700-800 KM nego kada hoćeš i kako hoćeš za pet do šest više? Ok...

Naravno, u ovo "fiksno" ne računam druge i noćne smjene, jer ima i toga jelte...

Steph wrote:

Hakiz wrote:

moonca wrote:Kada radis za drugoga - niti u jednom ces uzivati.
U svom biznisu radis 24 i ne primjetis, niti si opterecen. Spoznaja da mozes uzeti slobodan sat, dva tokom dana veliko olaksanje i nikada ga ne uzmes.

No, sve sto ima pravila-osjecamo kao ropstvo.

ZNam čovjeka koji jeradio fiksno radno vrijeme. Onda je počeo raditi freelancerski. Puno više zarađuje. I nema život. Kada god treba otići na put ili vikend ili u kafanu uvijek je u mislima to da svaki sat koji nije proveden u radu je em izgubljena zarada em mogućnost da se propusti ili izgubi klijent.

A ljudi su prokleti, kada se jednom naviknu na novac, teško se vratiti na slabiji materijalni životni standard. Čak i po cijenu da socijalni, društveni i porodični životni standard bude ne nizak nego nepostojeći. Ipak smo svi robovi novca.

Sada je više rob posla nego kada je radio u firmi fiksno radno vrijeme.

Tek sam stigao do ovoga posta na temi pa se izvinjavam ako je već bilo.

Dakle, bolje raditi fiksno od 8 do 4, po potrebi i duže (zavisi kako se "gazdi" digne kujac), sve to za 500-600-700-800 KM nego kada hoćeš i kako hoćeš za pet do šest više? Ok...

Naravno, u ovo "fiksno" ne računam druge i noćne smjene, jer ima i toga jelte...

Promašio si poentu.

Radiš od 9 do 5 za 500 KM. I dosadi ti. Postaneš freelancer. Počneš zarađivati bolje nego dok si radio fiksno. I onda ti se desi slijedeće: Odradiš posao, odlučiš da nećeš raditi nekoliko dana da se odmoriš, ali sve vrijeme dok odmaraš ti u glavi misao da za to vrijeme dok odmaraš možeš još više zaraditi. Počnu djeca plakati hoće na more a tebi u glavi da tih 5, 7, 10, 15 dana dok si sa djecom na moru ne zarađuješ, a uz to ti konkurent uzima poslove koje si ti mogao uzeti. Zazvoni ti telefon u 3 ujutro da nešto hitno odradiš i ti umjesto da odbiješ jer spavaš, ustaneš i odeš da radiš jer ako odbiješ tog klijenta za taj posao, možda ćeš ga odbiti zauvijek. Itd.

Uz to, kada počneš više zarađivat porastu i apetiti. Veća kuća, skuplji auto, i ti ali još gore i žena i djeca se naviknu na bolji standard. I onda moraš stalno misliti na to da moraš zaraditi da otplatiš veće kredite, zadovoljiš potrebe ukućana koje si navikao na skuplju odjeću, skuplju hranu, skuplje igračke, skuplji nakit, skuplje odmore, itd. A to znači da ćeš uzimati sve više poslova, time imati sve manje slobodnog vremena, i od ideje da sam raspolažeš svojim vremenom ne ostane ništa. Počneš raditi za banku (krediti), ženu, djecu i sve ostale koji se usput nakače.

I onda umjesto da sam raspolažeš svojim vremenom postaneš rob posla jer svaki odbijeni posao da bi se odmorio ti je izgubljena zarada, konkurent uzima poslove i zaradu koje si ti mogao uzeti, klijent kojeg si odbio će pričati da odbijaš poslove i nećeš da radiš pa ti je to loša reklama itd.

Tako da izbor raditi fiksno ili klizno ili freelancerski ili... nije jednostavan.

Na mostu dobiješ, na ćupriji izgubiš.

Promašio si poentu.

Radiš od 9 do 5 za 500 KM. I dosadi ti. Postaneš freelancer. Počneš zarađivati bolje nego dok si radio fiksno. I onda ti se desi slijedeće: Odradiš posao, odlučiš da nećeš raditi nekoliko dana da se odmoriš, ali sve vrijeme dok odmaraš ti u glavi misao da za to vrijeme dok odmaraš možeš još više zaraditi. Počnu djeca plakati hoće na more a tebi u glavi da tih 5, 7, 10, 15 dana dok si sa djecom na moru ne zarađuješ, a uz to ti konkurent uzima poslove koje si ti mogao uzeti. Zazvoni ti telefon u 3 ujutro da nešto hitno odradiš i ti umjesto da odbiješ jer spavaš, ustaneš i odeš da radiš jer ako odbiješ tog klijenta za taj posao, možda ćeš ga odbiti zauvijek. Itd.

Uz to, kada počneš više zarađivat porastu i apetiti. Veća kuća, skuplji auto, i ti ali još gore i žena i djeca se naviknu na bolji standard. I onda moraš stalno misliti na to da moraš zaraditi da otplatiš veće kredite, zadovoljiš potrebe ukućana koje si navikao na skuplju odjeću, skuplju hranu, skuplje igračke, skuplji nakit, skuplje odmore, itd. A to znači da ćeš uzimati sve više poslova, time imati sve manje slobodnog vremena, i od ideje da sam raspolažeš svojim vremenom ne ostane ništa. Počneš raditi za banku (krediti), ženu, djecu i sve ostale koji se usput nakače.

I onda umjesto da sam raspolažeš svojim vremenom postaneš rob posla jer svaki odbijeni posao da bi se odmorio ti je izgubljena zarada, konkurent uzima poslove i zaradu koje si ti mogao uzeti, klijent kojeg si odbio će pričati da odbijaš poslove i nećeš da radiš pa ti je to loša reklama itd.

Tako da izbor raditi fiksno ili klizno ili freelancerski ili... nije jednostavan.

Na mostu dobiješ, na ćupriji izgubiš.

Potpisujem

Bolje i freelancer nego da sam kod poslodavca koji me jebe za mizernu platu. Prošao sam to i već neko vrijeme sam freelancer. Za sad ide super. Ima toga da bih mogao još više zaraditi, ali sebe zaustavim kad vidim da ne mogu ili da će mi biti previše nakon nekog perioda. Naravno, ako pretjeraš i ako apetit ne možeš zasititi, onda ćeš i postati rob posla.

Sve je bolje nego iživljavanje poslodavca koji nema pojma o upravljamju ljudskim resursima. Ujutru ti mrak padne na oči kad moraš na posao, a kad dođeš jedva čekaš kraj radnog vremena... i još ti kaže treba ostati duže a plata ista.