sheilak wrote:
stav je prilagodjen tvome. ti tvrdis, sa takvom sigurnoscu, uz manijakalni smajli, da je nesto -apsolutni-nonsense. dakle, bez bilo kakve argumentacije, kroz second hand iskustvo ( jer ti znas neke koji su studirali knjizevnost i koji su, vjerujem, sa tobom diskutirali o knjizevnoj teoriji, odakle si, pretpostavljam, pokupila znanje u tolikoj mjeri da nesto mozes nazivati apsolutnom gluposcu). to nije samo stav profesora i izvaliti opet tako nesto govori o aroganciji bez pokrica, dakle o gluposti s tvoje strane. primijetila sam da nastojis biti pametna na raznim temama, ne znam zasto, mozda iz licne frustracije, ali ti je bolje drzati se onoga sto zaista poznajes. ili izrazi svoju sumnju u nesto, a ne apsolutnu sigurnost.
a sad kratko objasnjenje. kada citas primjerice alisu u zemlji cuda, ne sudis o tom djelu kroz prizmu vrlo moguce pedofilije autora. ili kad slusas wagnera, ne vidis prvenstveno njegovog autora antisemita. da se djelo ne odvaja od autora, niko ne bi cital joyceovog ulyssesa. ovo je samo jako, ali zaista jako pojednostavljeno objasnjenje zasto se, izmedju ostalog, djelo odvaja od autora. da sad ne ulazim u modernisticke perspektive.
zato sam to i spomenula kod andrica, mozda bih njegovom djelu pristupila bez predrasuda i bez animoziteta te otkrila cari andricevog opusa. ali, avaj, zlokobna reputacija je bila brza.
Ovo ti je objašnjenje u donjem dijelu posta fenomenalno.. Ponajbolji post na temi (ili dio) uz sarlovu opservaciju
Ne moze se tako reci i nije tako. To je isto kao sto je i Ajhman rekao da je samo podesavao satnice vozova.
Ivo Andric je bio zaposlen u ministarstvu inostranih poslova Kraljevine Jugoslavije od 1920. godine.
Od 1937. godine je bio pomocnik ministra inostranih poslova u Stojadinovicevoj Vladi.
Bio je aktivni sudionik pregovora sa Kraljevinom Italijom u vezi podjeli Albanije. Dakle, dogovarali su unistenje i podjelu jedne suverene zemlje. U sklopu toga je sacionio/napisao zvanican dokument "Referat g.Andrica 30.01.1939.". U njemu obrazlaze unistenje Albanije, pripajanje Skadra i okoline Jugoslaviji, iseljevanje Albanaca u Tursku.
U aprilu 1939 godine je postavljen za ambasadora, oponomucenika Ministra u Berlin. To je bilo u jeku nacistickog zauzimanja Ceske (mart 1939. godine). U Njemackoj se vec desila tzv "kristalna noc", rasni zakoni, progon i ubistva jevreja, otvoreni su prvi konc logori. Andric je imao ceste kontakte sa svim visokom cinovnicima nacisticke Njemacke, ukljucujuci i hitlera.
I to sve u toku 2. svjetskog rata (od 01.09.1939. godine).
Kod nacistickih glavesina je intervenisao za neke Poljake zatocenike logora/geta (pominje se zapravo jedan) koji je izmjesten u Jugoslaviju. U Berlinu je bio do aprila 1941. godine. U Becu je bio clan delegacije koja je potpisala pristupanje Jugoslavije trojnom paktu. Bio je zapravo kreator dokumenta, stajao je u pozadini stola u momentu fotografisanja.
Bio je jedan kratki film na youtubu na kome se prepoznaje kako silazi niz stepenice blizu hitlerove kamarile.
U toku rata nediceva vlada ga je pezionisala u novembru 1941. godine.
....Glede Bosanskih muslimana, kako to da se u nasim skolama izucava "Na Drini cuprija" kad u njoj Bosnjake naziva ili Turcima ili kasabalijama (ovaj termin se samo kod njega srece). Uvredljivo i primitivno.
Iz različitih perspektiva, ali ste fenomenalni oboje.
Ono što mene odbija kod Andrića dodatno je nedosljednost, i to neko uvlakačko licemjerje koje mu se provlači kroz cjelokupan život. Od ambasadora propale države na početku stvaranja nacističke Njemačke, pa do čovjeka komunističkog režima u EX Yu. Zato ne mogu nikako njegov književni opus, posmatrati odvojeno, od njegovih političkih svjetonazora. Jer mi isti izgleda upravo kao plod.
Da ne idem u dosadne i detaljne psihološke analize dalje, zvučaću poput Fatmira Alispahića i pokvariti tvoje zapažanje.