Tuspas mene
Ako moze na temu nesto, a da se ne naljute ovi sto su tu da traze "ucviljene pušćenice"
Elem, razveden sam i nakon razvoda redovno skakao iz greske u gresku. Procitah temu od pocetka, izuzev postova gorepomenutih tragača, i pronađoh se u par smislenih postova.
Greška prva: oženio sam se vrlo mlad (21 godina) misleći da sam prošao dosta, da sam dovoljno zreo i samostalan da zasnujem porodicu i naravno, da je ona TA!
Greška druga:
Priča ide ovako - mislim da se sudsko rješenje o razvodu braka još nije ni isprintalo, a ja sam već uletio u novu šemu. Da, trebalo je da bude samo šema, ali je preraslo u neku, kao, vezu. Godinu dana je to trajalo i onda je ona pomenula brak. Samo to što je pomenula, prvo kao zajednički život pa onda i brak, meni je bilo isto kao da je uzela tup žilet i po
organu mi lagano ispisivala a svoje ime (koje i nije baš kratko

). Automatsko hlađenje, kao da je uz sve navedeno aktivirala i neki prekidač u meni kojim je isključila ili ugasila svaku moguću želju za razgovor, a kamoli za bilo što drugo s njom. Logično, došlo je do razlaza.
Greška treća: Još u fazi dok sam razmišljao kako da na najbezbolniji način okončam tu vezu, u moj svijet se nekako ušetala djevojka s kojom sam pričao o svemu i koja me, kao, razumjela. Pretpostavljate, krenula je "afera", a nakon okončanja ranije pomenute veze ova koja "me razumije" je postala moj partner, u svakom smislu. Godinu i po je bilo fenomenalno, bez pritisaka, bespotrebnih poziva svakog minuta i provjere gdje sam, s kim sam i sta radim (a nije bilo ni potrebe za provjerom, fakat...kuća-pos'o kad sam bez nje). Izlasci, provodi i općenito vrijeme koje smo zajedno provodili bili su ispunjeni i sadržajni. Nakon godinu i po mislio sam da je vrijeme da joj sam predložim da dođe kod mene i da započnemo zajednički život. Dok sam razmišljao o tome da li je vrijeme da joj predložim da dođe kod mene, ona je jednom, kao slučajno, sama upitala šta mislim o ideji da zajedno živimo. I opet onaj isti osjećaj kao i prvi put (iako sam mislio da sam spreman na taj iskorak). Znači, mrak mi na oči pao! Kako sam se ja više hladio od te veze i svega, tako je sve ono što sam ranije naveo s njene strane prešlo u kontru: sve je češće zvala, provjeravala gdje sam i šta sam, zbog čega kasnim 5 fakin minuta...Uslijedio je buran kraj.
Sve ovo je sada već godinu dana iza mene. Godina dana u kojoj sam emocije stavio na "off" i otišao daleko od svih izazova koji bi me mogli nagnati na iskušenje da ponovim greške iz prošlosti. A griješio jesam. To sam znao i onda dok sam (polu)svjesno ulazio u veze a da se čestito i ne okupam nakon izlaska iz prethodne (veze

). Toga sam posebno postao svjestan dok u miru i tišini mogu razmišljati o svemu što je bilo. Do kada će trajati ovo stanje, kada ću i da li ću opet nekada biti spreman da se upustim u vezu - vidjećemo
Sve ovo napisao sam vezano za temu i analizu stanja u kojem se čovjek nalazi u periodu nakon razvoda, pa možda neko na mom primjeru nešto i nauči i skonta kakve greške ne treba da pravi
