arzuhal wrote:@Dadinjo,
ukoliko ipak insistiraš na trećem putu (o kojem govoriš u zadnjem postu), a to je da ne tvrdiš ni jedno ni drugo, nego, kao, "samo primjećujem da je to tako ako se to već tako tvrdi", onda to znači da ti nemaš svog stava i da ništa ne tvrdiš (što bi se trebalo dokazati), nego samo besciljno nagađaš i "uočavaš".
Ili, kako bi ti rekao, ne tvrdiš ni da su ajeti jasni ni da su nejasni, ne tvrdiš ni da muslimani slijede jasne ajete niti da slijede nejasne, ništa ne tvrdiš jer nemaš znanja o tome i nemaš svog stava, nego samo nastojiš da nešto uočiš i izvučeš, eventualno, nek zaključak, ali stvarnog znanja i uvida nemaš...
Pa što se onda baviš ovim pitanjima?
Sofisti i jesu bili poznati po tome što nisu tvrdili ni ovo ni ono, nisu imali ni stav (a) ni stav (b) nego su, po potrebi, zastupali sada jedan sada drugi stav, ovisi šta im se činilo korisnijim u tom trenutku. Poučavali su ljude kako da mudruju, da polemiziraju besciljno i ostavljaju dojam učenosti i znanja...Dok ih nije Hid..Sokrat izbio iz sandala...
Joj, arzo, prekuco si Smrčka i RNG25 sa korištenjem "logike", ne znam jesi li svjestan kakve si samozapetljavajuće šupljoze napisao u zadnjih par postova gdje pokušavaš biti "logičan".
A pitanje koje postavljaš je ad hominem, jer se tiče motiva sa kojim sagovornik, tj. ja, ulazi u raspravu, a ne validnosti samih mojih ili tvojih stavova. Usmjereno je na ličnost, a ne argument.
Zar ti nije pala na um jednostavna ideja da je moguće da mi je prosto merak nekog sljedbenika neke ideologija za koju tvrdi da je istinita i jasna zajebavati podvrgavanjem kritičkim pitanjima koja ukazuju na kontradikcije, besmislenosti, nedosljednosti inherentne samoj toj ideologiji ili ukazivati na zaključke koji slijede iz premisa te ideologije, a po kojim zaključcima su npr. sljedbenici te ideologije, po samom vjerovanju koje zastupaju, glupi ili bolesni ili ko zna šta?
U fazonu, kao što sam ti objasnio-"ako je istina to što ti tvrdiš, onda iz tvoje tvrdnje proizilazi da si bolestan, debil..." šta već. Naravno, tvoje je da dokažeš suprotno, ako možeš.
Bitno je da pri tom ne kršim pravila forumanja. Zar forum nije zabava? Zar mora biti beskrupulozna odbrana neke ideologije, npr. one islamske religije?
Što se tiče sofizma, ti si prvak šupljiranja i sve vrijeme sebe opisuješ. Sofizam je osnova vještačkog održavanja različitih dijelova Kur'ana u prividnom skladu. Nurudin je ti je fino objasnio te mehanizme.
Evo, iznosim još jednom premisu da su svi ajeti u mushafu mutešabih. Zar je teško da iznešeš bar jedan koji je tebi i svima nedvosmisleno jasan?
Ako to ne možeš, onda je jasno da svi muslimani samo slijede nejasne ajete, svoju manjkavu pamet (direktnim tumačenjem ili odlučivanjem da se prihvati tuđe tumačenje).
Evo malo sofizma:
Da li se dodirivanjem polnog organa gubi abdest?
MinberVelj. 02, 2011Like
Pitanje: Ako osoba koja je u stanju džunupluka odluči da se okupa i pri samom kupanju dodirne svoj polni organ, da li je dužna da uzme abdest ili ne? Odgovor: Ovo pitanje usko je povezano sa razilaženjem među učenjacima po pitanju da li dodirivanje spolnog organa kvari abdest. U knjizi ‘Šerhul-mumti’ stoji: Učenjaci, Allah im se smilovao, se razilaze po pitanju da li dodirivanje polnog organa i analnog otvora kvari abdest na nekoliko mišljenja:
Prvo mišljenje: Dodirivanje polnog organa kvari abdest. Ovaj stav zastupaju hanbelijski učenjaci i potkrepljuju ga sljedećim dokazima:
1. Hadis kojeg prenosi Busra bint Safvan r.a. u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko dodirne svoj polni organ neka se abdesti.“
2. Hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre r.a.: „Ako neko od vas rukom dodirne svoj polni organ bez ikakvog zastora onda je dužan da se abdesti.“
3. Dodirivanje polnog organa može dovesti do buđenja strasti kod čovjeka i može dovesti do toga da iz polnog organa procuri mezij a da čovjek to ni ne osjeti. Samim tim kažemo da se propis veže za ono što podstične sumnju u postojanje nečistoće baš kao što je slučaj sa dubokim snom.
Drugo mišljenje: Dodirivanje polnog organa ne kvari abdest. Ovo je mišljenje hanefijskih učenjaka a potkrepljuju ga sljedećim dokazima:
1. Talk b. Ali prenosi hadisu kojem stoji da je on pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o čovjeku koji u namazu dodirne svoj polni organ, da li je dužan da se abdesti? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: „Ne, zaista je polni organ samo dio tebe.“
2. Osnova je postojanje čistoće tj. abdesta i od ove osnove se ne može odstupili osim uz jak i jasan dokaz, a hadisi koje prenose Busra bint Safvan i Ebu Hurejre r.a. su slabi pa samim tim kažemo da je osnova postojanje abdesta a ne njegovo gubljenje a znamo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Osoba ne odstupa od namaza dok ne čuje zvuk ili ne osjeti miris.“
Treće mišljenje: Dodirivanje polnog organa sa strašću kvari abdest dok dodirivanje bez strasti ne kvari abdest. Ovo mišljenje u sebi objedinjuje dokaze oba prethodna mšljenja. Dakle, imamo spoj između hadisa kojeg prenosi Busra r.a. i hadisa kojeg prenosi Talk b. Ali r.a. Fikhsko pravilo nalaže da se najprije pokušaju objediniti dokazi prije nego što se pristupi postupku traganja za preferirajućim mišljenjem, jer prilikom objedinjavanja mišljenja u obzir se uzimaju dokazi obje skupine dok se prilikom odabira preferirajućeg mišljenja u principu uzimaju dokazi jedne skupine dok se dokazi druge skupine ostavljaju po strani.
U prilog ovom mišljenju idu i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „…zaista je polni organ samo dio tebe.“ Zaista, ako dodirneš svoj polni organ bez strasti onda je to kao da si dodirnuo bilo koji drugi organ na svome tijelu i pri tome ne gubiš abdest. S druge strane, dodir polnog organa sa strašću kvari abdest jer postoji mogućnost da će takav dodir dovesti do izlaska nečega što će pokvariti abdest a da ti i ne osjetiš da je tekućina izašla. Dakle, ako se polni organ dodire sa strašću onda je osoba dužna da abdesti, dok dodir bez strasti za sobom ne povlaći obavezu uzimanje abdesta.
Četvrto mišljenje: Onome ko dodirne svoj polni organ mustehab (pohvalno) je da se abdesti, pa makar taj dodir bio sa strašću. Ovo mišljenje zastupa šejhul-islam Ibn Tejmijje. Ako kažemo da je abdest mustehab u ovoj situaciji to znači da ima utemeljenje u šerijatskim tekstovima i da shodno tome izvršilac zaslužuje nagradu. Također, abdest u ovoj situaciji je pohvalno uzeti iz predostrožnosti.
Sažetak i zaključak: Ako čovjek dodirne svoj polni organ pohvalno je da se nakon toga abdesti bez obzira da li taj dodir bio sa ili bez strasti. No, ako dodir bude sa strašću onda je mišljenje koje kaže da je obavezan da se abdesti izrazito jako, ali ja ne obavezujem druge na to mišljenje mada je za osobu bolje da iz predostrožnosti uzme abdest nakon dodira polnog organa sa strašću. Ovo je mišljenje šejh Usejmin, rahimehullah, iznio u komentaru knjige ‘Šerhul-Mumti’.
Nakon ovoga šejh Usejmin, rahimehullah, je u komentaru knjige ‘Bulugul-Meram’ (1/256) kazao da je osoba koja svoj polni organ dodirne sa strašću obavezna da uzme abdest, dok dodir polnog organa bez strasti ne kvari abdest.
Shodno ovome kažemo da strastveno dodirivanje polnog organa prilikom uzimanja gusula za sobom povlači obavezu da osoba nakon gusula uzme abdest. S druge strane, ako dodirivanje polnog organa ne bude sa strašću u tom slučaju osoba nije dužna da se abdesti po završetku gusula.
Preveo i sažeo: Fahret Kadrić
A zakljucak ostaje da si svi ajeti u sustini nejasni jer se ni za jedan ne moze kategoricki tvrditi da je jasan.
