Forum Klix.ba

realna do boli wrote:Ako imate dijete..imate i odgovornost..
Imam djecu..znaci imam pravo komentarisati.
Ne mogu vasa djeca sjediti na glavi svima..jer su vasa i vama slatka.. ne mogu ici od stola do stola u kaficu i svima buljiti u facu..ne mogu se ganjati po restoranu..i tacka.

tacno...sjedne se da se popije kafa pa moras soljice da sklanjas i fatas ih po stolu jer zaboga pa pusti dijete jos je malo ne konta nista...primjera jos stotinu.

dulekrele wrote:

realna do boli wrote:Ako imate dijete..imate i odgovornost..
Imam djecu..znaci imam pravo komentarisati.
Ne mogu vasa djeca sjediti na glavi svima..jer su vasa i vama slatka.. ne mogu ici od stola do stola u kaficu i svima buljiti u facu..ne mogu se ganjati po restoranu..i tacka.

tacno...sjedne se da se popije kafa pa moras soljice da sklanjas i fatas ih po stolu jer zaboga pa pusti dijete jos je malo ne konta nista...primjera jos stotinu.

"
Kakko si ti svoju djecu "ukrotio"?

foton wrote:Ovdje se tacno vidi ko ima i ko nema djecu... Ko zivi u mladalackim iluzijama o roditeljstvu, i ko zivi zivot roditelja. I kako to inace biva na forumu, uvijek ima pretjerivanja kako bi se opravdao neki stav, ovdje mi se cini da Nimand ima najrealniji stav - ljudi se mijenjaju, mijenjaju svoje prioritete, i ako ste im prijatelji razumjecete ih. Navikavanje na ulogu roditelja isto tako traje neko vrijeme, to bude poprilican sok i velika promjena... Price o kaki prodju, pravo prijateljstvo (cak i uz djecu ) ostane.

Nisu to bolan mladalacke iluzije, vec sjecanja iz mladosti.

Recimo, kad skontam da se i ne sjecam kad sam i gdje naucio skijati - uvijek bi tri porodice sa po dvoje djece isle na odmor, recimo da je nas troje bilo problematicno, a troje mirno... Istresu nas na brdu i haj se igrajte, skijajte, sankajte, jebite se

Odemo na more, ista ekipa, ista prica... Odemo ujutru na plazu i cijeli dan hodamo okolo (istrazujemo), hvatamo blavore, ronimo, ponekad se nabijemo na jeza u plicaku itd... Sa 10 godina smo znali ostati "u gradu" do ponoci.

A danas? Danas imam prijateljicu koja do sedme godine nije "smjela" na zimovanje mada joj muz obozava skijanje - jer snijeg je, a dijete ce se prehladiti, pa je bolje da sjedi u kuci nego da uci skijati. I onda dodje proljece, super, dijete se nece prehladiti... Ali ima krpelja, polena, pcela, pa se opet ne smije nigdje. Dodje ljeto, i na more se ode preko kurca, jer je "obaveza"... A "obaveza" je zato sto smatraju da je njihova roditeljska obaveza da djecu od 7-10 godina ne pusaju s uzice, vec u svakom datom trenutku moraju biti najvise deset metara od njih (mada imaju mobitele, a mi smo imali dovikivanje kad se ko polomi).

Debili. Djeca takvih roditelja ce biti debili i tacka. Ja tu zaista ne vidim nista dobro, niti razumijem zasto toboze dobri roditelji na ovoj temi brane lose roditelje? Ili su sad "dobri roditelji" iskljucivo oni koji djecu tretiraju kao kucne ljubimce, ili ih paze kao iPhone, da se slucajno ne ogrebe.

insomnia78 wrote:Moja jako dobro slusa. Ne uzima nista bez pitanja, ne smara ako joj ja ne dozvolim i slicno. Dopustam joj svasta ali isto tako zna i granice. Naravno da biram mjesta i drustvo sa kojim cu je voditi

Svak misli da njegova jako dobro slusa

realna do boli wrote:Ako imate dijete..imate i odgovornost..
Imam djecu..znaci imam pravo komentarisati.
Ne mogu vasa djeca sjediti na glavi svima..jer su vasa i vama slatka.. ne mogu ici od stola do stola u kaficu i svima buljiti u facu..ne mogu se ganjati po restoranu..i tacka.

Dakle, i ti mrzis djecu?

(po ovim novim standardima)

Koji sam ja vizionar, tacno znam i postam u kojem ce pravcu otici tema 20 postova prije

Za ove koji nemaju djecu samo bih želio da im skrenem pažnju na par stvari:

1. Kada kažu ja nisam smio ovo ili ono - u najboljem slučaju njihova sjećanja su od 5. godine a nemaju pojma kakvi su bili prije tako da im je bolje da se ne hvataju ovog argumenta

2. Postoji nešto što se zove "temper tantrum" i roditelji baš nemaju puno uticaja na to a oni se manifestuju kao vrištanje, bacanje po podu, histerija kroz koju ne dopiru vaše riječi, sve su to uobičajene čari odrastanja kroz koje prolaze dvogodišnjaci. Baš ta druga godina dobila je i svoj službeni naziv zbog raznih promjena kroz koje dijete prolazi. I to nimalo laskavi naziv "terrible two" (grozna druga). Osim čestih promjena raspoloženja, ovu fazu obilježavaju i napadaji bijesa, takozvani "temper tantrumi" te jasno i glasno 'ne' koje se sve češće čuje iz usta do tada umiljate bebe.

3. Svako dijete je različito - neko se može satima igrati na jednom mjestu (lično ih zovem djeca "gljive" jer ih nađeš tamo gdje ih ostaviš) dok druga su ono što bi narod rekao "šejtani" odnosno hiperaktivni... svako generaliziranje je glupost i vjerujte da roditeljima nije lako kada imaju djecu koja su hiperaktivna što ih s druge strane ne amnestira da ih puštaju da rade šta hoće ali toj djeci je jako teško prije 4-5 godine išta dokazati/narediti tako da ih pokušate razumjeti i pomoći im (naravno ako nisu neki koji se ne obaziru šta dijete radi - tada im nema pomoći)

4. Ja lično mislim da svako radi za svoje dijete ono što misli da je najbolje i ako nekome to ne odgovara uvijek ima opciju da se ne viđa s njima (daleko od toga da sam za opciju da djeca sve smiju raditi i da im je sve dopušteno - lično takve roditelje izbjegavam i obično im se to vrati kao bumerang kada djeca malo odrastu)

5. Nije isto da li imaš jedno dijete ili više - jedno je čisti hedonizam i takvi roditelji se nemaju pravo žaliti ni na šta i 100x je lakše imati jedno dijete nego dvoje, troje,... dovoljno je što se svađaju oko svega i tuku pa da Vam život bude "veseo"...

kakvi god da su roditelji i kakva god da su djeca zaista nema smisla očekivati da neko ko nije u rodu sa istima to trpi

mO k3 wrote:

dulekrele wrote:

realna do boli wrote:Ako imate dijete..imate i odgovornost..
Imam djecu..znaci imam pravo komentarisati.
Ne mogu vasa djeca sjediti na glavi svima..jer su vasa i vama slatka.. ne mogu ici od stola do stola u kaficu i svima buljiti u facu..ne mogu se ganjati po restoranu..i tacka.

tacno...sjedne se da se popije kafa pa moras soljice da sklanjas i fatas ih po stolu jer zaboga pa pusti dijete jos je malo ne konta nista...primjera jos stotinu.

"
Kakko si ti svoju djecu "ukrotio"?

Djeca nisu konji da se krote. Za sve postoji metoda pa i za krocenje kako ti kazes. Dijete treba da zna sta smije a ste ne. Sto mu ranije to objasnis imat ces manje problema kasnije. Nije lako ali ako si uporan tj. ako mu ne popustas mozes se.

E znam jedan par s "hiperaktivnim" djetetom.

Barem to oni tako nazivaju, valjda im treba izgovor, mada postoji jednostavnije objasnjenje - dijete navukli na secer, mala se konstatno deblja i podivlja kada joj ne daju slatko. Izjeba ih ko u prici, vrti ih oko malog prsta i "nece" da jede zdraviju hranu.

Rezultat? Ljudi prilagodili vlastitu dijetu djetetu, tako da vise dijete i nije debelo u poredjenju s njima.

To nije hiperaktivnost i to nije do djeteta, vec do roditelja.

Hendrix wrote:Pokretac teme ce kad bude imao djecu napraviti pravilnik ponasanja i vojni rezim koji ce djeca slusati naravno, jer moraju, ipak si ti roditelj zar ne? Fino ce djetetu od 2-3 godine sjesti i objasniti neke stvari da se ne bi ofiro vani, a dijete ce fino slusati jer je tata objasnio...ili sta? Kais, samar? Neke kazne mozda?

Klasicni primjer nekoga ko nema dijete, znam da mrzis tu kvalifikaciju ali jedino i samo jedino mozes razumjeti teskoce odgoja kada budes i sam imao dijete. Svako dijete je drugacije, neka su mirna sama od sebe, neka su djavoli i tvrdoglava od rodjenja koje je vrlo tesko kontrolisati, a neces sada mozda tuci tako malo dijete da dokazes poentu finog ponasanja? Kada prodjes sve faze od slatkog i mirnog, do tvrdoglavog i napadnog, plakanja konstantnog 2 sata zbog oduzetog tableta, bacanja stvari, stalne gladi i onda faze gdje ne jedu apsolutno nista itd itd...onda mozes biti kvalifikovan da sudis, jbg to je tako.

To sto si ti fino slusao svoje roditelje ne znaci da su sva djeca takva, naravno da ima ekstrema gdje roditelji bukvalno puste sve zivo. Ja po ponasanju prijatelja koji nemaju djecu vidim da izlasci s djecom su njima stres i nisu ljudi navikli na konstantni napor i paznju koju dijete plijeni, i razumijem to, i ja sam takav bio.

ja bih još dodao - lako je tuđim *urcem gloginje mlatiti...

mO k3 wrote:pokretac teme nema djecu , meni dosta .... kakvo da mu iskustvo podijelim o cemu sa njim da pricam da mu pisem ?

ako bude imao svoju djecu pricacemo

Ako ti je to jedini argument, onda nisam siguran si uopšte relevantan da pričaš o djeci. Djecu svako može napraviti, zašto to predstavljate kao najveće dostignuće u životu?

Radio Sarajevo wrote:

mO k3 wrote:pokretac teme nema djecu , meni dosta .... kakvo da mu iskustvo podijelim o cemu sa njim da pricam da mu pisem ?

ako bude imao svoju djecu pricacemo

Ako ti je to jedini argument, onda nisam siguran si uopšte relevantan da pričaš o djeci. Djecu svako može napraviti, zašto to predstavljate kao najveće dostignuće u životu?

To je dublje nego sto mislis. Sutra ce mali pasa naslijediti roditelja (ovaj ode dva metra pod zemlju a ovaj ce nastaviti zivjeti)

Alfons Kauders wrote:E znam jedan par s "hiperaktivnim" djetetom.

Barem to oni tako nazivaju, valjda im treba izgovor, mada postoji jednostavnije objasnjenje - dijete navukli na secer, mala se konstatno deblja i podivlja kada joj ne daju slatko. Izjeba ih ko u prici, vrti ih oko malog prsta i "nece" da jede zdraviju hranu.

Rezultat? Ljudi prilagodili vlastitu dijetu djetetu, tako da vise dijete i nije debelo u poredjenju s njima.

To nije hiperaktivnost i to nije do djeteta, vec do roditelja.

po tom opisu dijete nije hiperaktivno već samo "poludi" od šećera a takvih je dosta koje poznajem... evo ti primjer koje je bliži tome iako i dalje ne smatram da je hiperaktivno. Sa dvije godine je skakalo 3 sata bez prestanka na trampolini (kad kažem bez prestanka onda baš mislim bez prestanka osim da se napije vode) o onda je htjelo u park da se ide igrati kao da je tek izašlo vani

Svakom su tudja djeca nepristojna i nevaljala..
a njegova zlatna..
a ovi sto nemaju djecu i pametuju, obicno im budu najgora..

Radio Sarajevo wrote:

mO k3 wrote:pokretac teme nema djecu , meni dosta .... kakvo da mu iskustvo podijelim o cemu sa njim da pricam da mu pisem ?

ako bude imao svoju djecu pricacemo

Ako ti je to jedini argument, onda nisam siguran si uopšte relevantan da pričaš o djeci. Djecu svako može napraviti, zašto to predstavljate kao najveće dostignuće u životu?

bravo - svako ih može napraviti ali odgojiti baš i ne može... sjeti se ove priče i svega što te nervira ako nekad budeš imao dijete

Hendrix wrote:]Pokretac teme ce kad bude imao djecu napraviti pravilnik ponasanja i vojni rezim koji ce djeca slusati naravno, jer moraju, ipak si ti roditelj zar ne? Fino ce djetetu od 2-3 godine sjesti i objasniti neke stvari da se ne bi ofiro vani, a dijete ce fino slusati jer je tata objasnio...ili sta? Kais, samar? Neke kazne mozda?

Klasicni primjer nekoga ko nema dijete, znam da mrzis tu kvalifikaciju ali jedino i samo jedino mozes razumjeti teskoce odgoja kada budes i sam imao dijete. Svako dijete je drugacije, neka su mirna sama od sebe, neka su djavoli i tvrdoglava od rodjenja koje je vrlo tesko kontrolisati, a neces sada mozda tuci tako malo dijete da dokazes poentu finog ponasanja? Kada prodjes sve faze od slatkog i mirnog, do tvrdoglavog i napadnog, plakanja konstantnog 2 sata zbog oduzetog tableta, bacanja stvari, stalne gladi i onda faze gdje ne jedu apsolutno nista itd itd...onda mozes biti kvalifikovan da sudis, jbg to je tako.

To sto si ti fino slusao svoje roditelje ne znaci da su sva djeca takva, naravno da ima ekstrema gdje roditelji bukvalno puste sve zivo. Ja po ponasanju prijatelja koji nemaju djecu vidim da izlasci s djecom su njima stres i nisu ljudi navikli na konstantni napor i paznju koju dijete plijeni, i razumijem to, i ja sam takav bio.

Druže, nisi me shvatio. Naravno da razumijem da nisu sva djeca ista, i naravno da ne mislim da je kandžija izašla iz raja. Međutim, živim u zemlji gdje roditelji vrlo lako djecu vaspitaju na druge načine, i vidim šta kod nas ne valja.

Brate, nije normalno da dijete ide u krevet iza 8-9... Da ne pričam o odlascima u krevet oko ponoći i kasnije, a to stalno viđam. Nikad neću zaboraviti kad mi je kum pozvonio na vrata s djetetom u 22,30, a djetetu godina dana. Meni se može doći i u ponoć, ali naravno da će dijete sutra cijeli dan biti nadrkano i neraspoloženo.

U životu u Holandiji nisam vidio toliko neraspoložene djece kao na Balkanu, a znam pouzdano da sva naša djeca mnogo manje spavaju, i to je sigurno jedan od razloga.

I još nešto. Vojni režim neće riješiti mnogo toga, ali daj mi molim te reci je li normalno da mama pojačava muziku jer dijete vrišti, dok tata meni nešto pokušava ispričati? Je li normalno da me dijete pukne motkom u glavu, a da me roditelji kasnije ubjeđuju da "nije namjerno"?

Louis CK je to davno objasnio kako treba

VladaFBiH wrote:

Radio Sarajevo wrote:

mO k3 wrote:pokretac teme nema djecu , meni dosta .... kakvo da mu iskustvo podijelim o cemu sa njim da pricam da mu pisem ?

ako bude imao svoju djecu pricacemo

Ako ti je to jedini argument, onda nisam siguran si uopšte relevantan da pričaš o djeci. Djecu svako može napraviti, zašto to predstavljate kao najveće dostignuće u životu?

bravo - svako ih može napraviti ali odgojiti baš i ne može... sjeti se ove priče i svega što te nervira ako nekad budeš imao dijete

Iako se slažem da djecu ne može svako odgojiti, za ovo boldovano ne budite toliko sigurni...

Alfons Kauders wrote:

foton wrote:Ovdje se tacno vidi ko ima i ko nema djecu... Ko zivi u mladalackim iluzijama o roditeljstvu, i ko zivi zivot roditelja. I kako to inace biva na forumu, uvijek ima pretjerivanja kako bi se opravdao neki stav, ovdje mi se cini da Nimand ima najrealniji stav - ljudi se mijenjaju, mijenjaju svoje prioritete, i ako ste im prijatelji razumjecete ih. Navikavanje na ulogu roditelja isto tako traje neko vrijeme, to bude poprilican sok i velika promjena... Price o kaki prodju, pravo prijateljstvo (cak i uz djecu ) ostane.

Nisu to bolan mladalacke iluzije, vec sjecanja iz mladosti.

Recimo, kad skontam da se i ne sjecam kad sam i gdje naucio skijati - uvijek bi tri porodice sa po dvoje djece isle na odmor, recimo da je nas troje bilo problematicno, a troje mirno... Istresu nas na brdu i haj se igrajte, skijajte, sankajte, jebite se

Odemo na more, ista ekipa, ista prica... Odemo ujutru na plazu i cijeli dan hodamo okolo (istrazujemo), hvatamo blavore, ronimo, ponekad se nabijemo na jeza u plicaku itd... Sa 10 godina smo znali ostati "u gradu" do ponoci.

A danas? Danas imam prijateljicu koja do sedme godine nije "smjela" na zimovanje mada joj muz obozava skijanje - jer snijeg je, a dijete ce se prehladiti, pa je bolje da sjedi u kuci nego da uci skijati. I onda dodje proljece, super, dijete se nece prehladiti... Ali ima krpelja, polena, pcela, pa se opet ne smije nigdje. Dodje ljeto, i na more se ode preko kurca, jer je "obaveza"... A "obaveza" je zato sto smatraju da je njihova roditeljska obaveza da djecu od 7-10 godina ne pusaju s uzice, vec u svakom datom trenutku moraju biti najvise deset metara od njih (mada imaju mobitele, a mi smo imali dovikivanje kad se ko polomi).

Debili. Djeca takvih roditelja ce biti debili i tacka. Ja tu zaista ne vidim nista dobro, niti razumijem zasto toboze dobri roditelji na ovoj temi brane lose roditelje? Ili su sad "dobri roditelji" iskljucivo oni koji djecu tretiraju kao kucne ljubimce, ili ih paze kao iPhone, da se slucajno ne ogrebe.

Sve to krece i od ''malih'' stvari, davno prije nego dodje do velikih. Moj komsiluk je pun djece i tu ima svega, od genijalac do debila (koliko god ovaj termin bio politicki nekorektan, pogotovo za nekoga kome je u profesiji bitna ta terminologija). Dakle ima djece koja su od malena pustena da se igraju vani na livadi. Trci haman od prve godine, padne, zaplace, ustane, obrise se i nastavi.. i danas je sa 7 godina dijete perspektivan sportista, ako se odluci time dalje baviti (karate). Spretan fizicki, snalazljiv itd.. i druge slicne djece ima. S druge strane ima djece koja sa 5 godina mater vodi na uzici na livadi, debeljucan ne zna iz trka sutnuti loptu jer mu nikad nije dozvoljeno da se igra sa vrsnjacima, socijalne vjestine nula bodova. Sad gledam jednu od nekih 2 godine, dijete je fizicki potpuno zdravo, trci okolo, hoce da se igra.. ali ne, za njom trce i nena i majka ''NEMOJ TRCATI'' i slicno jer pobogu dijete ce pasti u travu sa silne visine svojih nogu i ocito razbiti svoju porculansku glavicu na milion dijelova. Bar takvu sliku imaju ove u glavi, a dijete bi samo da trci, da se igra.. sto je u svakom pogledu dobro za dijete.

Ali hebiga, danas je to moderno. Ne smije ni praska pasti na glavu, a da ne govorimo da se ogrebe, ozari ili slicno.. A evo, mnogi od nas su se izrazbijali posteno kao mali, igrali se u svemu od prljave rijeke do nekakvih mjesta od kojih i psi bjeze, pa odrastosmo zivi i zdravi, i bez silnih alergija i milion drugih dijagnoza.

VladaFBiH wrote:

Alfons Kauders wrote:E znam jedan par s "hiperaktivnim" djetetom.

Barem to oni tako nazivaju, valjda im treba izgovor, mada postoji jednostavnije objasnjenje - dijete navukli na secer, mala se konstatno deblja i podivlja kada joj ne daju slatko. Izjeba ih ko u prici, vrti ih oko malog prsta i "nece" da jede zdraviju hranu.

Rezultat? Ljudi prilagodili vlastitu dijetu djetetu, tako da vise dijete i nije debelo u poredjenju s njima.

To nije hiperaktivnost i to nije do djeteta, vec do roditelja.

po tom opisu dijete nije hiperaktivno već samo "poludi" od šećera a takvih je dosta koje poznajem... evo ti primjer koje je bliži tome iako i dalje ne smatram da je hiperaktivno. Sa dvije godine je skakalo 3 sata bez prestanka na trampolini (kad kažem bez prestanka onda baš mislim bez prestanka osim da se napije vode) o onda je htjelo u park da se ide igrati kao da je tek izašlo vani

Ma s dvije godine je sve moguce... i 13 sati, kamoli 3... Ali ja govorim o djetetu koje vec ide u skolu. Djecu koja idu u osnovnu, mnogi danas tretiraju kao bebe, i to je dio problema.

Recimo, prijatelj zivi u naselju gdje smo odrasli i vozi djecu u skolu. Nas roditelji nisu vozili, i pitam ga zasto i njegova djeca jednostavno ne hodaju tih 300 metara.

"Ma druga su vremena, nije sigurno"

Koja vremena? Ko to otima djecu? Ubija ih, napastvuje, otima im pare na ulici? Koliko tih slucajeva bude godisnje u BiH? Koliko cesto se desi da dijete nastrada od potpunog stranca na ulici?

Saobracaj? Mi prelazili cetiri trake bez semafora, a danas je tu uredjena raskrsnica sa semaforom i pjesackim. Ali danas je opasnije, kaze covjek.

Jednostavno, meni to nije racionalno ponasanje.

Alfons Kauders wrote:

foton wrote:Ovdje se tacno vidi ko ima i ko nema djecu... Ko zivi u mladalackim iluzijama o roditeljstvu, i ko zivi zivot roditelja. I kako to inace biva na forumu, uvijek ima pretjerivanja kako bi se opravdao neki stav, ovdje mi se cini da Nimand ima najrealniji stav - ljudi se mijenjaju, mijenjaju svoje prioritete, i ako ste im prijatelji razumjecete ih. Navikavanje na ulogu roditelja isto tako traje neko vrijeme, to bude poprilican sok i velika promjena... Price o kaki prodju, pravo prijateljstvo (cak i uz djecu ) ostane.

Nisu to bolan mladalacke iluzije, vec sjecanja iz mladosti.

Recimo, kad skontam da se i ne sjecam kad sam i gdje naucio skijati - uvijek bi tri porodice sa po dvoje djece isle na odmor, recimo da je nas troje bilo problematicno, a troje mirno... Istresu nas na brdu i haj se igrajte, skijajte, sankajte, jebite se

Odemo na more, ista ekipa, ista prica... Odemo ujutru na plazu i cijeli dan hodamo okolo (istrazujemo), hvatamo blavore, ronimo, ponekad se nabijemo na jeza u plicaku itd... Sa 10 godina smo znali ostati "u gradu" do ponoci.

A danas? Danas imam prijateljicu koja do sedme godine nije "smjela" na zimovanje mada joj muz obozava skijanje - jer snijeg je, a dijete ce se prehladiti, pa je bolje da sjedi u kuci nego da uci skijati. I onda dodje proljece, super, dijete se nece prehladiti... Ali ima krpelja, polena, pcela, pa se opet ne smije nigdje. Dodje ljeto, i na more se ode preko kurca, jer je "obaveza"... A "obaveza" je zato sto smatraju da je njihova roditeljska obaveza da djecu od 7-10 godina ne pusaju s uzice, vec u svakom datom trenutku moraju biti najvise deset metara od njih (mada imaju mobitele, a mi smo imali dovikivanje kad se ko polomi).

Debili. Djeca takvih roditelja ce biti debili i tacka. Ja tu zaista ne vidim nista dobro, niti razumijem zasto toboze dobri roditelji na ovoj temi brane lose roditelje? Ili su sad "dobri roditelji" iskljucivo oni koji djecu tretiraju kao kucne ljubimce, ili ih paze kao iPhone, da se slucajno ne ogrebe.

Alfons, duboki naklon.

Tačno tako, prave idiote od njih.

Lord Vader wrote:

VladaFBiH wrote:

Radio Sarajevo wrote: Ako ti je to jedini argument, onda nisam siguran si uopšte relevantan da pričaš o djeci. Djecu svako može napraviti, zašto to predstavljate kao najveće dostignuće u životu?

bravo - svako ih može napraviti ali odgojiti baš i ne može... sjeti se ove priče i svega što te nervira ako nekad budeš imao dijete

Iako se slažem da djecu ne može svako odgojiti, za ovo boldovano ne budite toliko sigurni...

na žalost znam na šta misliš ali ovdje je "svako" bilo više figurativno... znam da postoje ljudi koji žele dijete više od svega na svijetu i dali bi sve za dječiji osmijeh...

Alfons Kauders wrote:E znam jedan par s "hiperaktivnim" djetetom.

Barem to oni tako nazivaju, valjda im treba izgovor, mada postoji jednostavnije objasnjenje - dijete navukli na secer, mala se konstatno deblja i podivlja kada joj ne daju slatko. Izjeba ih ko u prici, vrti ih oko malog prsta i "nece" da jede zdraviju hranu.

Rezultat? Ljudi prilagodili vlastitu dijetu djetetu, tako da vise dijete i nije debelo u poredjenju s njima.

To nije hiperaktivnost i to nije do djeteta, vec do roditelja.

Imam i takav primjer. Mala Amila hoće samo Eurokrem. Kaže mama "bolje da jede bilo šta nego ništa". WTF?

Radio Sarajevo wrote: Druže, nisi me shvatio. Naravno da razumijem da nisu sva djeca ista, i naravno da ne mislim da je kandžija izašla iz raja. Međutim, živim u zemlji gdje roditelji vrlo lako djecu vaspitaju na druge načine, i vidim šta kod nas ne valja.

Brate, nije normalno da dijete ide u krevet iza 8-9... Da ne pričam o odlascima u krevet oko ponoći i kasnije, a to stalno viđam. Nikad neću zaboraviti kad mi je kum pozvonio na vrata s djetetom u 22,30, a djetetu godina dana. Meni se može doći i u ponoć, ali naravno da će dijete sutra cijeli dan biti nadrkano i neraspoloženo.

U životu u Holandiji nisam vidio toliko neraspoložene djece kao na Balkanu, a znam pouzdano da sva naša djeca mnogo manje spavaju, i to je sigurno jedan od razloga.

I još nešto. Vojni režim neće riješiti mnogo toga, ali daj mi molim te reci je li normalno da mama pojačava muziku jer dijete vrišti, dok tata meni nešto pokušava ispričati? Je li normalno da me dijete pukne motkom u glavu, a da me roditelji kasnije ubjeđuju da "nije namjerno"?

Sve je to relativno, naravno da ima neodgovornih roditelja koji su toliko naviknuti na ponasanje djeteta da misle da je to u redu i sa drugima. Izgubis ba i pojam sta je normalno a sta nije vjeruj, svega tu ima. Dosta puta je jedina metoda dokazivanja necega da se pusti da place...tebi bi to bilo nesto nenormalno i grozno slusati dijete kako place sat vremena ali nema druge metode drug. Ili da popustis pa da onda skonta da uvijek moze tu da te uzme na foru, jer oni to kontaju ba, traze tvoje slabosti da provode svoje nestasluke.

Najgore je oko 2-3 godine, tada ni dokazati, ni pokazati ni zabraniti...uvijek neki belaj, a poso im je da smisljaju belaje i istrazuju. Imati dijete je stanje kao nekog kontrolisanog haosa, ali je vise nekontrolisan dok ne odrastu do nekih razumnih godina.