Forum Klix.ba

HAVANA wrote:Cuj kako,lako.Ja odma sebi doso kad sam prvu u ruke uzeo. Sazrio emocionalno sta li,i uracunljiv posto.

HAVANA wrote:Ti bi se bolan tek raspilavio... Meni 27 bilo.Taman.Sve mi da izvines bilo dokurcilo...

Alfons Kauders wrote:

HAVANA wrote:Cak mi je onaj na vma dao i dijagnozu.Emocionalno nezrela licnost smanjene uracunjlivosti. A jok,bio neshvacen.
De ba o sebi pisi.Necu se samo ja rezilit,sam sebe.

Kolega heboidni, sha mai?

Kako bilo, sad nesto kontam, jebi me ako nisam bio ozbiljniji i odgovorniji sa 18 nego danas, ali bila su i druga vremena. Klinci danas su malo drugaciji i puno manje zreli u tim godinama. (Zapravo i u dvadesetim me podsjecaju na mene na ekskurziji u drugom srednje - skroz slicni, samo gluplji i nepismeniji).

Zoya wrote:Svi ovi koji nisu oženjeni ili u dužoj relaciji a imaju preko 37 su emocionalno sjebani te im se i ne isplati nekoga zavlačiti u životu.
Izvini Dale

dale cooper wrote:

Alfons Kauders wrote:
Kolega heboidni, sha mai?

Kako bilo, sad nesto kontam, jebi me ako nisam bio ozbiljniji i odgovorniji sa 18 nego danas, ali bila su i druga vremena. Klinci danas su malo drugaciji i puno manje zreli u tim godinama. (Zapravo i u dvadesetim me podsjecaju na mene na ekskurziji u drugom srednje - skroz slicni, samo gluplji i nepismeniji).

Inace tema je idealna za nas nezenje, cisto da se podsjetimo kakav merak i kakve prenose smo propustili.

Koliko mi je ostalo zivaca, da imam djecu u tim godinama, posadio bi dulum trave, a djeca bi mi srala da se "smirim" i kako ih odvaljen brukam po gradu.

A sad odo kod svojih na rucak. Mrzi me mati, zove na pecenje, a zna da me jebe zeludac! Namjerno to, hoce da crknem...

U to ime kolega...

I ja sam nervozan i živčan ko' pseto, fakat ne znam kako bih izašao sa malim dijetom na kraj.

SasaBa wrote:Pozdrav svima, naslov zvuci cudno mozda ali imam osjecaj da me porodica ne voli. Imam uskoro 18godina, zavrsavam skolu i mogu reci da razmisljam jako zrelo i imam velike planove i ako nisam zavrsio skolu koja bi mi omogucila da idem ii napredujem planiram da polazem sve privatno jer sam eto upisao ono sto moji zele a ne ja. Bavim se sportom 3godine i moji me apsolutno ne podrzavaju u tome i navikao sam ne trebaju mi uopste, ali mi smeta kad kazem kako necu raditi neki posao koji ne zelim i neki los posao samo da prezivljavam, znam da je Bosna drzava sa malim mogucnostima ali to ne znaci da se ne moze napredovati. Mama mi kaze da necu uspjeti a ja kazem cvrsto da hocu a ona opet kaze kako nikad necu. Sestra kaze da cu biti gladan u zivotu ako nastavim sa svojim razmisljanjem. Kazu da je glupo razmisljanje da sanjam i da imam ciljeve i da nisam ogranicen da zelim uspjeti a ne da zivim bez sna i cilja i da ne vidim dalje od nosa. Trazim misljenje vase, ja sam navikao na to da nemam podrsku i paznju kao i ljubav i ne povrijedjuje me nista vise, ali me zanima da li ja grijesim? Zasto tako lose misle o mom nacinu razmisljanja koje je i vise nego zdravo za mladu osobu, jer mnogo njih znam i mnogo njih nisu ni blizu u poredjenju, ne hvalim se ali iznosim cinjenice. Uzivam u zivotu i svaki dan sto vise stvari isprobavam i zeli msvasta proci, ni sa tim se ne slazu ali tu mi ne mogu nista, zivim zivot onako kako zelim. Takodje nemam novca, i radim poslije skole po dnevnicama i patim se kao i svi, to zelim napomenuti da neko ne pomisli da sam razmazen i da ne radim. Sa 15g sam poceo raditi i evo vec 2 godine aktivno idem cim imam slobodnog vremena da sebi zaradjujem, jer zelim napredovati u svemu. Hvala. P.S:Ja imam mnogo samopouzdanja i cvrsta sam mentalna osoba tako da trazim misljenje, necu promjeniti svoj stav kakvih kod komentara bilo. Trazim osobe koje su drugacije i nisu prosjecne u razmisljanju, samo takve ce me razumjeti a ne oni koji su u zivotu napravili nista.

badalpur wrote:

SasaBa wrote:Pozdrav svima, naslov zvuci cudno mozda ali imam osjecaj da me porodica ne voli. Imam uskoro 18godina, zavrsavam skolu i mogu reci da razmisljam jako zrelo i imam velike planove i ako nisam zavrsio skolu koja bi mi omogucila da idem ii napredujem planiram da polazem sve privatno jer sam eto upisao ono sto moji zele a ne ja. Bavim se sportom 3godine i moji me apsolutno ne podrzavaju u tome i navikao sam ne trebaju mi uopste, ali mi smeta kad kazem kako necu raditi neki posao koji ne zelim i neki los posao samo da prezivljavam, znam da je Bosna drzava sa malim mogucnostima ali to ne znaci da se ne moze napredovati. Mama mi kaze da necu uspjeti a ja kazem cvrsto da hocu a ona opet kaze kako nikad necu. Sestra kaze da cu biti gladan u zivotu ako nastavim sa svojim razmisljanjem. Kazu da je glupo razmisljanje da sanjam i da imam ciljeve i da nisam ogranicen da zelim uspjeti a ne da zivim bez sna i cilja i da ne vidim dalje od nosa. Trazim misljenje vase, ja sam navikao na to da nemam podrsku i paznju kao i ljubav i ne povrijedjuje me nista vise, ali me zanima da li ja grijesim? Zasto tako lose misle o mom nacinu razmisljanja koje je i vise nego zdravo za mladu osobu, jer mnogo njih znam i mnogo njih nisu ni blizu u poredjenju, ne hvalim se ali iznosim cinjenice. Uzivam u zivotu i svaki dan sto vise stvari isprobavam i zeli msvasta proci, ni sa tim se ne slazu ali tu mi ne mogu nista, zivim zivot onako kako zelim. Takodje nemam novca, i radim poslije skole po dnevnicama i patim se kao i svi, to zelim napomenuti da neko ne pomisli da sam razmazen i da ne radim. Sa 15g sam poceo raditi i evo vec 2 godine aktivno idem cim imam slobodnog vremena da sebi zaradjujem, jer zelim napredovati u svemu. Hvala. P.S:Ja imam mnogo samopouzdanja i cvrsta sam mentalna osoba tako da trazim misljenje, necu promjeniti svoj stav kakvih kod komentara bilo. Trazim osobe koje su drugacije i nisu prosjecne u razmisljanju, samo takve ce me razumjeti a ne oni koji su u zivotu napravili nista.

Ne mrzi te porodica, samo te ne razumije. Oni razmišljaju na isti način kao i 95 posto populacije u ovoj zemlji - šuti, prilagodi se, ne talasaj i zadovolji se onim što imaš, ali ti ni govora nemoj to raditi, ni pod razno! Ne daj da te slome, idi za svojim snovima, budi ambiciozan i uvijek teži boljem, jer ti to zaslužuješ ....Kod mene je bila ista situacija, sličnog sam razmišljanja bila kad sam imala 20, no mene su moji ipak uspjeli slomiti, jer mi je trebala podrška, a nisam je imala. Zbog toga nisam ništa napravila, prosjek u svemu. Danas imam 40 i za sve je kasno. Nemoj za 20 godina da se sa žaljenjem okreneš i spoznaš kako si protraćio najbolje godine. Budi svoj!

wewa wrote:pod uslovom da nije trol(cina)

ne znam koja bi majka bila sretna da joj dijete odabere policiju ili vojsku kao poziv. ja sigurno ne bih.

mozebit mama reaguje iz straha, a mozebit ste jako slicni pa tesko komunicirate.