Ok. Prvi utisak za prva dva sata (epizode) Bez spojlera.

Kao što sam i pretpostavljao, Lynch
nije od ovog revivala napravio neki nostalgični trip koji bi nas vratio u našu mladost i djetinjstvo.
Ovo je nešto sasvim novo i moderno. Ovo je Twin Peaks kroz prizmu iskustva i svih Lynchovih radova od kraja druge
sezone do danas, a ponajviše se osjeti uticaj Lost Highwaya i Mullholand Drivea. Ovo je 110% Lynch.
Vizuelno je paleta boja mnogo hladnija, ali još uvijek vibrantna. Interesantno je da u prve dvije epizode ima jako
malo muzike, nešto što je bila odlika starog Twin Peaksa. Lynch je odlučio da se, barem za sada, fokusira na
stvaranje atmosfere zvučnim dizajnom koji je baš napet i na momente jeziv. Zadnja scena druge epizode
u "bang bang" baru nas podsjeća muzikom na stare dane i Julee Cruise sa odličnom pjesmom od Chromaticsa.
Ne sumnjam da će biti i razočaranih koji su možda očekival nastavak u istom tonu kao originalna serija.
Ono što ćemo očigledno dobiti je čisti i neobuzdani Lynch, koji se više vodi osjećajem i instinktom kroz
vizuelno i zvučno umjesto tradicionalne narativne strukture. To će možda nekima koji nisu navikli zasmetati.
Međutim ako je istina ono što je Lynch rekao da nema namjeru više snimati filmove, moguće je da gledamo
poslednjih 18 sati režiserskog rada Davida Lyncha. Zato kafu i krofne u ruke i krenimo na ovo čudno, čudno putovanje.
I još nešto, Dale Cooper
