Postoje auto korporacije, koje računaju na postprodajne troškove i održavanje, kao i prodaju dijelova, kao nešto što će puniti budžet dugo nakon prodaje samog auta.
Mercedes 123 je upravo napravio "problem" mercedesu jer se nije kvario, pa nisu ni trebali toliko dijelovi.
Svaka kompanija izgleda ostavi namjerno neke sitnice loše riješene, pa nakon starosti od 7+ godina, krenu da za*ebavaju vlasnika.
Većina auta ima tu slabu tačku koja redovno crkava (letve na Alfi, torzije kod Peugeota, elektro podizači prozora i centralna kod VW-a...nastavi niz...)
Rješenja u kojima su dijelovi spojeni pa se ne mogu mijenjati odvojeno, su česta kod francuskih auta, da se mijenjaju diskovi sa ležajem kod Renaulta, ova poluosovina sa kinetičkim, mislim da su to Citroeni ili Peugeoti, uglavnom,da se što manje može improvizirati i da se mora držati ovlaštenog servisa.
Kod Megana 2 su mijenjanje sijalice toliko zakomplikovali, sa su na 3-ki već pojednostavili.
Citroen je '80-ih imao furku neobičnih standarda za razliku od ostalih proizvođača, u veličini šarafa (ako je kod svih auta na tom mjestu šaraf 14-ka, kod Citroena je neki od 15,5 itd), opet vjerovatno iz razloga da jača svoju servisnu mrežu.
Kažu stari majstori, pričao mi je jedan što je godinama radio u PSC Unis u Vogošći, da je npr. VW buba imala jako komplikovano postavljen auspuh, da je majstorima bila noćna mora mijenjati auspuh na tom autu.
Opet, pričao mi je i da Zastave, Pezejci itd, nisu nikad imali ručnu kočnicu riješenu kako treba i da je vlasnicima bila smrt kad se bliži tehnički, pa bi dolazili da se to sredi, ali mogli su im napraviti i samo zamaskirati, uz preporuku da ne vozaju, već odmah idu na tehnički jer neće dugo držati vodu
