hajib wrote:"Preklinjem vas, braćo moja, ostanite vjerni zemlji i ne vjerujte onima koji vam govore o nadzemaljskim nadama! Trovači su to, svjesno ili nesvjesno. To su oni što preziru život, to su oni što umiru i što su samootrovani, sita ih je zemlja ova: mogu stoga da nestanu!"
Ja kad kažem da poštujem Nietzschea mislim i na to da je on shvatio (dobro, nije on jedini, to se samo nameće, ali je on poduzeo nešto u tom smjeru) da bez metafizike nema ni religije, da metafizička binarnost omogućava religiju, a religija omogućava i utemeljeuje - moral.
Bez metafizike nema, bedački rečeno, podjela na
fiziku i
meta/fiziku, nema dualizma, nema svjetlo i mrak, dobro i zlo, duhovno i materijalno, toplo i hladno, žensko i muško, jin i jang...
A bez takvog dualizma nema ni religije koja bi naučavala nečemu
onostranom u odnosu na nešto
ovostrano.
A ako postoje dvije strane medalje onda nastaje i moral:
trebaš tako jer.... Postoji božansko utemeljenje morala, postoji viši smisao i krajnji cilj zašto se nešto čini a zašto nešto ne, zašto se
mora nešto onako a
ne smije ovako, itd...
Zato je Nietzsche velik! On je odlučio da uđe u rat s metafizikom na način da je potpuno razbije i poništi stavljajući na njeno mjesto samo -
fiziku. Zato se okrenuo fizikalnom, zato se okrenuo Prirodi umesto Duhu, instinktu umjesto razumu, raskalašnom Dionizu koji veliča život uz pjenušavo vino umjesto skladnom Apolonu koji sve s mjerom postavlja ili Raspetom (Hristu) koji odlazi u smrt...
Samo što je Nietzsche, umjesto da poništi neuništivu metafiziku, samo obrnuo stvar naglavačke postavljajući fiziku na mjesto - metafizike, ne poništavajući onu drugu
Nietzsche se nije borio
protiv morala, on nije zastupao
amoralizam kojim bi se vječito suprotstavljao moralu nego -
imoralizam, on je želio da govori
s onu stranu dobra i zla, s onu stranu samog morala, izvan njega, bez njega, izvan samog koncepta morala i njegovih vrijednosti. Jer današnji površni ateisti, koji često postavljaju pitanje vjernicima (koji ih vječito optužuju za nemoral) "zašto neko, time što je ateista, ne može biti moralan?" imaju potpuno pravo na odbranu svojih stavova da neko ko je ateista može, istovremeno, biti veoma moralan, čak moralniji od vjernika. A to je zato što se ateisti kreću unutar okvira
religijskog morala, morala čiji je temelj u religiji, morala koji je suštinski vjerski, ma kako ne nosio taj predzank i ma kako, vremenom, bio modificiran (na nekakav moral bez Boga): to je moral metafizike, podjele na dobro i zlo, lijepo i ružno, smije se i ne smije se, itd. Moral savremene Evrope, današnje ateističke Evrope se temelji na hrišćanskoj koncepciji morala, ne helenskoj ili rimskoj (od Rima je ostalo pravo i zakoni, a od hrišćanstva - moral). I to bez obzira na sve savremene etičke teorije o utemeljenju morala, o utilitarizmu, o deontološkom, itd...
I upravo je to uvidio Brko i krenuo u razvaljivanje svega: metafizika, ratia, religija, morala, a slaveći zemlju, život, bujanje, snagu, moć, volju...
U prirodi nema morala, to je ljudski konstrukt, to je paklena zamka religije koja slabijima daje moć nad jakim, koji pozivaju jake da ih ne zgaze jer su jaki, jer je to - nemoralno. Za razliku od ljudi koji jedni druge hvataju u mreže moralnosti gušeći pri tome život, gladan vuk ubija ranjenu srnu, on nema moralnu dilemu da li to
treba ili se
ne smije...Moral je protuprirodan, protuživotan...
Vratite se zemlji...
Ovo je bio mali offtopic, vraćamo se na temu o Dedždžalu
